https://telesport.telegram.hr/kolumne/c ... ko-je-mvp/
Ovo je možda i najbolji Giannis kojeg smo dosad vidjeli, što zvuči zastrašujuće, a ono što ga može pokopati u MVP glasanju su dvije stvari: to što već ima dvije nagrade, a treća bi ga izjednačila s Larryjem Birdom, Mosesom Maloneom i Magicom Johnsonom, kao i činjenica da Bucksi i dalje u clutchu više daju prostora Middletonu nego njemu. Moj bi glas išao upravo njemu bez obzira na navedeno. No, koga god izabrali od ove trojice, pogreške nema.
Zato što Nikola Jokić definitivno zaslužuje obraniti nagradu. Ako su DeRozanova i Giannisova ekipa patile zbog ozljeda, što onda reći za Jokaru? Čitave je sezone igrao bez Jamala Murraya i Michaela Portera Jr.-a, ondosno drugog i trećeg/četvrtog najboljeg igrača momčadi.
Jokić je iscijedio svaku kap talenta iz svog okruženja, igrajući pritom turbozabavnu košarku, čime je jednom za svagda/sada uklesao svoje ime na spomenik najvećem dodavaču na centarskoj poziciji u povijesti ove igre — ako ne drugačije, onda na volumen — skidajući Arvydasa Sabonisa iz te utrke. Jokić je kroz sezonu postavio bolesnu liniju od 26 poena, 14 skokova i osam asistencija uz 57 posto šuta i 37 posto trice, ali puno je impresivnije bilo to kako je nosio ovu krnjavu momčad do 33 pobjede, uz stil kakav nikad ne biste pripisali njegovoj pojavi.
Kamerunac je trenutno prvi kandidat po kladionicama. Vjerojatno bi nagradu uzeo još prošle godine da se nije ozlijedio, iako bi bilo gusto u utrci s Jokićem. Ove je godine morao preživjeti sezonu bez Bena Simmonsa nakon razočaravajućeg i razjebavajućeg ispadanja iz playoffa i još jednom je dokazao kakva je sila prirode na oba kraja terena. Embiid je košarkaški Konan, koloplet mišića i tetiva kojega je nemoguće zaustaviti, ali njegova je silina podebljana izuzetnim osjećajem za loptu. Svake godine Embiid sve više i više igra poput beka, primajući loptu na trici, driblajući pokraj svojih suparnika, organizirajući igru. Ono što Embiid radi ne bi smjelo biti moguće i taj wow faktor bi mogao biti dovoljan da osvoji nagradu.
Odlijepe li se Sixersi od ostatka Istoka sad kada je James Harden stigao u grad, ne bi me čudilo da Embiid glatko uzme titulu i apsolutno bi je zaslužio, ali ono što razdvaja njega i Jokića i Giannisa, pa čak i Duranta, Stepha, LeBrona te na trenutke DeMara, Moranta, Luku i Paula, vidljivo je samo mikroskopom.
Kevin Durant, za mene bez ikakve sumnje najbolji igrač lige ove godine, eliminiran je ozljedom ligamenata koljena zbog koje je propustio već 18 utakmica (+ još šest koje je propustio kroz sezonu) i pitanje je kada će se i u kakvom će se stanju vratiti na parket. Durant je zbog ove ozljede i puknuća Ahilove tetive u zadnje tri sezone odigrao svega 71 utakmicu što je apsolutni kriminal — prvo za njega, pa onda za sve ljubitelje košarke.
Jedan od najčišćih, najelegantnijih strijelaca lige sazrio je u svim aspektima. Eliminirao je sve one gluposti izvan parketa koje su ga mučile u mladosti i ove je sezone zaigrao možda i najbolju košarku svoje karijere — a ako ne najbolju, onda svakako košarku na razini MVP sezone. Bez njega su Netsi upali u blago rasulo. Nije samo njegova ozljeda utjecala na Brooklynovu dišperanu igru, ali on je bio flaster koji je mogao zakrpati bilo koju ozljedu, a sada je već predugo izvan stroja da bismo ga ozbiljno uzeli u obzir, osim ako se baš svi preostali kandidati ne raspadnu.
Curry je, nažalost, početkom siječnja upao u najdublju septičku jamu te se iz nje tek nedavno iskobeljao. Čovjek je u prvom mjesecu godine šutirao ispod 39 posto iz igre i ispod 33 posto za tricu i tako se manje-više eliminirao iz utrke za MVP-ja, ali i dalje je moguće da se u nju opet ubaci, ako je suditi po ovih sedam utakmica koje je odradio u veljači i spektaklu koji je priredio u All-Star utakmici, u kojoj je ukrcao 50 poena potežući trice s kilometarskih distanci. No, čisto sumnjam. Konkurencija je preteška i najsitnije greške se kažnjavaju, a Curry je stvarno imao siječanj iz pakla.
Brojke su i dalje tu i da su Lakersi pri vrhu ljestvice vjerujem da bi bio prvi kandidat za nagradu, barem zbog narativa — liku je 37 godina, lijepi brojke kakve nikad nismo vidjeli od igrača u tom periodu karijere te i dalje izgleda kao zvijer u napadu i to bi mu bio peti MVP, po čemu bi izjednačio Michaela Jordana. Ali avaj, Lakersi su igrali kao kontejner usmrđen na ljetnim vrućinama koji je netko polio benzinom, zapalio i onda pustio da se kotrlja niz padinu. Naravno, oporavi li se Davis skroz-naskroz, on i LeBron opet mogu napraviti nered u playoffu čak i s ovako krnjom momčadi, ali od MVP titule nema ništa.
U sezonama u kojima ovakve tri igračine otpadnu iz MVP utrke, ona se obično sveda na dvojicu ili trojicu. Momčadski (ne)uspjeh i razina izvrsnosti obično iskristaliziraju favorita i najbližeg pratitelja i to manje-više bude to. No, ove sezone pored trojca koji je već otpisan imamo šestoricu legitimnih MVP kandidata.
Jedan od njih će uskoro biti eliminiran. Chris Paul je gotov za sljedeća dva mjeseca nakon ozljede palca koja nije mogla doći u gore vrijeme.
Sunsi su generalno od svih top ekipa imali najmanje problema s ozljedama bitnih igrača — samo je DeAndre Ayton propustio veći broj utakmica — ali ova bi ih ozljeda mogla pokopati. Premda Paul nema brojke kakve imaju drugi igrači u MVP utrci, ne može se osporiti koliko je prokleto koristan ovoj momčadi. On je motor koji je pogoni kroz čitav dvoboj, preuzimajući utakmicu u svoje ruke onda kada je najpotrebnije. Paul ove sezone nije samo jedan od najboljih napadačkih igrača u clutchu; on je i defenzivno među najboljima, upisujući sličan defenzivni rejting kao specijalci Gary Payton Jr. ili Bones Hyland. Uzmemo li u obzir igrače koji su odigrali više od 20 utakmica clutcha, Paul je prvi u ofenzivnom i četvrti u defenzivnom rejtingu uz nevjerojatan net rating od 50,5, što se jasno vidi i golim okom.
To ne znači da Devin Booker nije bio sjajan i da ga se ne može ugurati u ovu utrku. I njegove clutch brojke su fantastične, pogotovo zato jer zabija više od Paula, ali za mene nema sumnje kako je Paul kruh sendviča koji predstavlja Phoenix. S njim sve počinje i završava. Osim toga, Paul je gurnut više u ovoj utrci i radi narativa. Puno lošijih igrača uzelo je ovu nagradu, a njegove šanse sve su manje i manje. Ni ove godine ne bi bio prvi kandidat, ali treba ga spomenuti. On je jedan od najvažnijih razloga zašto Sunsi u gustim utakmicama imaju omjer 23–3, a sada će se pokazati koliko je takav skor održiv i kolika je točno Paulova vrijednost u ovim Sunsima.
Lukina sezona ima dva velika minusa, od kojih je prvi slabašan ulazak u sezonu u kojem se osjetio nedostatak kondicije i koji se, ako je vjerovati Marku Cubanu, više neće ponoviti. Dončića je navodno toliko pogodilo to što nije izabran za All-Star startera (jer Andrew Wiggins je očito bolji), da je nakon tog saznanja promijenio dijetu i pristup treninzima. Zabrinjavajuće je to što ga je motivirala takva stvar — a ne, ne znam, želja da bude bolji i više pobjeđuje, ali čovjek lako zaboravi da su Luki 22 godine, a 22-godišnjaci često imaju mutave liste prioriteta. Njegov drugi minus je to što Mavsi igraju GROZOMORNU košarku koja je često negledljivo, blatnjavo kasapljenje protoka lopte, i to uvelike zahvaljujući njemu.
No, što mu je drugo činiti s ovim frankenštajnovskim rosterom sastavljenim od pristojnih igrača koji redom — osim možda Kristapsa Porziņģisa, kojeg su se ionako u međuvremenu riješili — imaju plafon četvrtog ili petog igrača u šampionskoj ekipi.
Memphis. za razliku od Mavsa, igra superuzbudljivu košarku s jednim od najdubljih rostera lige, a Ja je električna struja na koju se Medonje voze. Lik je strašan, sa svojom genijalnom frizurom i oštrim stavom i košarkom koja leti i leprša. Morant je em brz, em inteligentan, sposoban kreirati i u tranziciji i u punom napadu, a njegov vanjski šut koji ga je prošle godine kočio sad izgleda puno upotrebljivije, iako je u posljednje vrijeme mrvicu potonuo.
Grizzliesi i bez njega bili odlični: u 14 utakmica koje su igrali bez njega upisali su 12 pobjeda, odnosno bolesnih 86 posto. Što je djelomično bio plod rasporeda i tajminga, ali teško ćete do MVP nagrade ako ekipa gazi i bez vas u sastavu. Svejedno, Memphis je opaka ekipa, top pet u napadu, top sedam u obrani, i mogla bi napraviti velik nered u doigravanju, što je, ako je vjerovati Morantovim intervjuima, njemu daleko važnija stvar.
DeRozan, pak, igra košarku karijere. On je glavni razlog zbog kojeg Bullsi i dalje dijele prvo mjesto Istoka s Heatom. Ekipa u kojoj su ostala četvorica startera + šesti igrač propustili ukupno 69 utakmica nekako je uspijevala iščupati pobjede. Ayo Dosunmu se prometnuo u sjajnog rookieja, Javonte Green odradio je herojsku rolu na četvorci, Coby White je trpao kad je trebalo, Nikola Vučević se nakon komatozne prve polovice sezone vratio starim navikama i opet izgleda kao rubni All-Star, Zach Lavine je nastavio svoju progresiju u top 20 igrača lige, ali DeRozan je bio nevjerojatan. I kao organizator igre u half courtu, i kao egzekutor u clutch situacijama — samo Morant i dvojica likova koji slijede u nastavku teksta zabijali su više od njega u clutchu — i kao mirno prisustvo koje stabilizira ekipu.
DeRozan je spojio osam utakmica s preko 30 poena, jedini uz Jordana koji je to napravio u povijesti Bullsa, i trenutno prolazi kroz niz kakve smo znali viđati kod Damiana Lillarda. U 10 utakmica u veljači DeMar ima prosjeke 36-6-6 uz 57 posto šuta i 65 posto EFG-a, što je suludo, ali njegov bi niz uskoro mogao doći pod znak pitanja. Bullsi ove sezone nisu pobjeđivali najjače suparnike — pogotovo otkako su Lonzo Ball i Alex Caruso završili izvan stroja, čime se raspala njihova obrana, a Chicagu sada slijedi brutalan dio rasporeda u kojem igra dvaput protiv za njihov matchup neugodnih Hawksa, te Grizzliesa, Heata, Sixersa i Bucksa. Prođu li Bullsi kroz taj dio rasporeda s pozitivnim rezultatom uz još nekoliko briljantnih DeRozanovih partija, morat ćemo ga pogurnuti u prvu grupu u MVP utrci.......
Ovo nije čitavi tekst,ukoliko nekog interesira,eto linka.