Vizavi ovog teksta iz Oslobodjenja i tzv."rata" medija. Na onaj jedan e-mail koji sam ovdje kopirao prije nekih 15-tak dana, a isti je bio proslijedjen doticnom novinaru Fuadu Kovacevicu dobio sam odgovor u kojem se doticni na neki nacin ogradjuje od teksta, jer sam ga posteno nalijepio argumentima i ubijedio u iznosenje lazi i obmane masa.
Nisam stigao prije da vam to kopiram, imao sam porodicnu tragediju pa nisam stigao.
fuad.kovacevic@****
Svašta si napisao i mnogo toga je jako dobro i pametno. Nisam imao namjeru nikoga uvrijediti, mislim da to nisam ni učinio, ali to sada i nije toliko važno. To je, ipak, samo tekst i ništa više. Nekome se sviđa (pitarima sigurno, mada nisam od te fele), nekome ne (manijacima apsoluitno – nisam ni taj, ali volim i poštujem Želju i njegovih haman 90 godina i puno donrih igrača i trenera - prije svega ljudi).
Budi zdrav i veseo i navijaj za Želju, bez obzira gdje je čija avlija. Ionako smo svi u (pre)malenoj i brojnim silama ugroženoj avliji.
A onda sljedeci e-mail:
I ja mislim da nisam hrđav insan - koliko sam dobar neka kažu drugi. Čovjek je (pozitivno) duhovit onoliko koliko poštuje i voli druge ljude. Slažem se da nam se društvo urušilo, da nam je opća kultura otišla u … da nas duhovna fukara rastura uzduž i poprijeko, a mi ih samo gledamo i ništa ne poduzimamo. Ljudi se (uglavnom nagore) mijenjanju, Vlasta Mijović je tipičan primjer za to.
Ne bih o tekstu - bio pa proš’o, ali nemam ništa protiv Amara, uradio je jako puno, vjerujem da će i više, ne samo za Želju, nego i za naš fudbal uopće. Zasmetalo mi je što je naružio momke poslije tekme s Leotarom, ponizio ih. Čuo sam da ih je prije Hapoela “ubio u mozak”, da nisu znali kako se zovu. Trener mora biti (i) pedagog, motivirati igrače, nekada ih reziliti, nekada govoriti da su najbolji i kada to nisu… Drago mi je da ga navijači vole, to je jako bitno, jer on njima treba biti uzor, pokazati im (pogotovo onima mlađima) kako se treba ponašati.
Vjeruj mi da mi je jedan od težih dana u životu bio u proljeće 1985. godine kada je Željo ispao od Videotona, ali to je ona naša bosanska - dođeš do vode, a ne napiješ se. Moj rahmetli otac je bio veliki željovac, družio se s mnogim tadašnjim Željinim igračima i trenerima, moj burazer je u sezoni 1971-72, kada je Željo uzeo prvu titulu, išao na sva gostovanja. Dakle, nemam nijedan razlog da ne volim Želju, dapače (što bi rekao veliki trener pok. Milan Ribar)…
Pratio sam Želju i izvještavao sa utakmica za Oslobođenje krajem osamdeseteih i početkom devedesetih, I tada sam imao nekih problema, uglavnom s igračima, koji su tražili da im poklonim bolje ocjene nego što su zaslužili na terenu. No, reagirao je trener Ribar, rekavši kako sam čak i velikodušan, da bih trebao što više kritizirati igrače, ali da ih ne potcjenjujem. No, tada su bila neka druga, u mnogim stvarima bolja vremena…
Ono što je bitno za grad Sarajevo (a time i za BiH) je da postoji zdrav rivalitet. Nema jakog Želje bez dobrog (FK) Sarajeva, i obratno. Nema hajra ako komšiji crkne krava, i tvoja će onda uskoro. Kod nas je problem što smo sve okrenuli naopačke - bitno nam je da neko gori od nas, pa maker i mi bili katastrofa, nego da budemo bolji i kvalitetniji od nekoga ko je dobar. No, to je proces, za to će trebati, bojim se, jako puno vremena.
Hvala na lijepim željama, i ja vama navijačima želim sve najbolje, pogotovo onima koji su mi ovih dana uputili mnogo ružnih poruka i prijetnji. Nadam se i vjerujem da će shvatiti da nemaju pravo biti loši iz jednog osnovnog razloga - oni vole Želju, a Željo u slobodnom prevodu znači: dobro, pozitivno, veliko…
Osta mi zdravo, pozdravi ostale navijače i želim vam da odbranite titulu, a dogodine, akobogda, da se što duže zadržite u Evropi, pa makar ponovo morali ići preko Azije.
F.
Eto lika... Sta navijaci urade od covjeka

)