Chat - bez politike i ratnih prica

[GG3]

Prvo svaka čast gore momcima koji se bore sa depresijom i anksioznosti.
Mene sada interesuje kada ste vi osjetili prve simptome i kako su oni izledali jer se djelimično i sam pronalazim u tome što ste pisali.

Msm nije se nikada desilo da sam zakucan za krevet ili da sam loše volje ali (koliko sam ja shvatio definiciju anksioznosti) mislim da je anksioznost u nekom manjem obliku prisutna

Ma to sve zavisi od slucaja do slucaja, da li je to neka anksioznost, depresija il samo strah to mozes samo sa terapijom zakljucit! Ja sam bio totalno izgorio, haman pa kasno sam shvatio da je kraj blizu …
Bio sam nenormalno psihicki jaka osoba, prosao sam dosta toga.
Al porodicna tragedija i promjena u firmi me je dovela do tacke da sama pomisao da moram na posao odmah sam povracao. I onda sam skoro 3mj samo spavao, nisam izlazio nikako… ni do sexa mi nije bilo, al Hvala Bogu da su Zena i Djeca bili uz mene i da su imali razumijevanja, al jedina stvar koja me je spasila da se lagano oporavljam je ta sto treniram djecu (Nogomet)! Ja Nisam imao volju da igram vise, al djecu trenirati to je bilo jedino mjesto gdje sam se osjecao sigurno!

[Centre forward]

@xaviesta, je li moguće da si toliko godina na lijekovima ? Sreća pa je medicina dosta uznapredovala, pa se to da sanirati. Pitanje je da li se to stanje, jer anksioznost nije bolest, može nekako trajno izliječiti??

Im'o sam iskustva s takvim osobama kaže "sve mi OK, nemam problema u životu, a imam neku konstatnu nervozu i zabrinutost". Mislio sam da to nije moguće, da mora postojati okidač, kasnije sam se uvjerio da ne mora.

[xaviesta]

@xaviesta, je li moguće da si toliko godina na lijekovima ? Sreća pa je medicina dosta uznapredovala, pa se to da sanirati. Pitanje je da li se to stanje, jer anksioznost nije bolest, može nekako trajno izliječiti??

Im'o sam iskustva s takvim osobama kaže "sve mi OK, nemam problema u životu, a imam neku konstatnu nervozu i zabrinutost". Mislio sam da to nije moguće, da mora postojati okidač, kasnije sam se uvjerio da ne mora.

Da, bas toliko godina. Doduše dosta vremena sam bio na bas maloj dozi lijekova.
Sve do unazad 3 godine, od tada pijem antidepresiv, anxiolitik i neki lijek za epilepsiju (nemam epilepsiju) koji kao kontrolise raspoloženje.

[Centre forward]

Malo jace od 100 godina. Zaninljiv video, teska sirotinja smo tad bili, vide se magarci kako robu prenose, seljacke nosnje, fijakeri, spavalo se na slami vani.

Jos da ne dodje Austrougarska, ne smijem ni pomislit koliko bi bili zaostali za svijetom.

Pa šta si očekiv'o 1915, da neko sa Sprinterom prevozi robu ??

Grad se ne može posmatrat' samo kroz prizmu toga što si ti naveo. Grad je mnogo više.

Sarajevo je imalo tramvaj i kanalizaciju prije Londona i Pariza, da ne idemo dalje.

[H8Z7]

Moja mama je imala depresiju, ali se hvala Bogu izvukla. Bog otac i ja smo joj pomogli. Svaki dan smo išli u šetnju u prirodu, svaku noć društvene igre (od čovječe ne ljuti se, pa nadalje). Konkretno ne mogu svega da se sjetim jer je bilo prije dosta godina. Razlog zbog kojeg je sve puklo kako kaže nije nimalo besmislen ali nije za foruma. Kaže u trenutku je osjetila kao da je nešto puklo u njoj i od tog momenta se promijenila, oporavak nije bio lagan ali naša upornost se hvala Bogu isplatila, koliko je samo tableta pila ni sam ne znam. A ljudi vi koji imate problema sa depresijom moj savjet vama jeste da se družite što je više moguće sa ljudima koji vam pašu i koji su tu za vas, ako vidite neki event otiđite, recite to i vašim prijateljima ako primjete neki event na tematiku koji vi volite neka vas obavjeste. Možda vama nije ni do čega i možda ste ravnodušni prema svemu, ali znajte da ima ljudi koji vas vole i kojima trebate, možda mislite da vi nemate nikakvu funkciju u životu, ali nije tako možda je baš sutra dan kada ćete upoznati nekoga ili pomoći nekome. Upamtite da vrijedite i da trebate ljudima ovo vas, glavu gore i znajte da nijedan proces nije lagan pa tako ni oporavak od depresije i anksioznosti, nikad ali baš nikad nemojte odustati, ako možete krenuti vježbati, vozit bicikl, idite na planinarenje, uplaitite neko putovanje, ali nikada nemojte odustati jer vrijedite i trebate ljudima.

P.S. da li je neko od vas imao napad panike? To ni najvećem neprijatelju ne bih poželio.

[Centre forward]

@xaviesta, je li moguće da si toliko godina na lijekovima ? Sreća pa je medicina dosta uznapredovala, pa se to da sanirati. Pitanje je da li se to stanje, jer anksioznost nije bolest, može nekako trajno izliječiti??

Im'o sam iskustva s takvim osobama kaže "sve mi OK, nemam problema u životu, a imam neku konstatnu nervozu i zabrinutost". Mislio sam da to nije moguće, da mora postojati okidač, kasnije sam se uvjerio da ne mora.

Da, bas toliko godina. Doduše dosta vremena sam bio na bas maloj dozi lijekova.
Sve do unazad 3 godine, od tada pijem antidepresiv, anxiolitik i neki lijek za epilepsiju (nemam epilepsiju) koji kao kontrolise raspoloženje.

Vjeujem da si počeo jako mlad, ili si godište gospodina sa tvog avatara pa je u kasnijoj životnoj dobi. Šalim se.
Ma znam, sve mi je jasno.

Ja sam mislio da su takva stanja rijetka, par procenata u društvu i da su uglavnom vezana za stariju populaciju. Sad nekako mislim da više od 20 odsto ljudi ima F dijagnozu, ali većina ih se boji potražit' pomoć ili ih je sram i stid. Ovo drugo je češće, nažalost, jer smo kulturološki takvo društvo.

Ja sam u jako lošim stanjima vidio masu srednjoškolaca, a ima ih čije babe voze Land Rovere i Mercedese, da sam od toga im'o napad panike.

[Arvid]

[Otelo]

Ovdje niko nije dobar u glavu.

I mene zna uhvatiti, mogu biti sedam dana da ne jedem, da ne pregovorim, bez volje za išta i to često bez razloga dođe. Nekad da osjetim nešto, puknem šakom u zid.

[alemsa]

Moja mama je imala depresiju, ali se hvala Bogu izvukla. Bog otac i ja smo joj pomogli. Svaki dan smo išli u šetnju u prirodu, svaku noć društvene igre (od čovječe ne ljuti se, pa nadalje). Konkretno ne mogu svega da se sjetim jer je bilo prije dosta godina. Razlog zbog kojeg je sve puklo kako kaže nije nimalo besmislen ali nije za foruma. Kaže u trenutku je osjetila kao da je nešto puklo u njoj i od tog momenta se promijenila, oporavak nije bio lagan ali naša upornost se hvala Bogu isplatila, koliko je samo tableta pila ni sam ne znam. A ljudi vi koji imate problema sa depresijom moj savjet vama jeste da se družite što je više moguće sa ljudima koji vam pašu i koji su tu za vas, ako vidite neki event otiđite, recite to i vašim prijateljima ako primjete neki event na tematiku koji vi volite neka vas obavjeste. Možda vama nije ni do čega i možda ste ravnodušni prema svemu, ali znajte da ima ljudi koji vas vole i kojima trebate, možda mislite da vi nemate nikakvu funkciju u životu, ali nije tako možda je baš sutra dan kada ćete upoznati nekoga ili pomoći nekome. Upamtite da vrijedite i da trebate ljudima ovo vas, glavu gore i znajte da nijedan proces nije lagan pa tako ni oporavak od depresije i anksioznosti, nikad ali baš nikad nemojte odustati, ako možete krenuti vježbati, vozit bicikl, idite na planinarenje, uplaitite neko putovanje, ali nikada nemojte odustati jer vrijedite i trebate ljudima.

P.S. da li je neko od vas imao napad panike? To ni najvećem neprijatelju ne bih poželio.

Hvala Bogu, koliko godina je proslo? Meni se tako od poznanika (dvojica brace) stara bacila pod voz. Otac im pogino u ratu, ono poslije valjda zenu steglo sa svih strana, pritisak zivota i svega. Pocela dozivljavati napade, u po noci po zgradi lupati, derati se plakati, pokusali su nesto ali se na kraju bacila pod voz, @aki mozda i poznaje tu dvojicu, ostali su sami sa 14 godina, ne znam da li su imali koga jos od blizne familije, ali imam ih obojicu na fejsu, i izrasli su u, hvala Bogu, uspjesne ljude.

[VensanKasel]

Moja mama je imala depresiju, ali se hvala Bogu izvukla. Bog otac i ja smo joj pomogli. Svaki dan smo išli u šetnju u prirodu, svaku noć društvene igre (od čovječe ne ljuti se, pa nadalje). Konkretno ne mogu svega da se sjetim jer je bilo prije dosta godina. Razlog zbog kojeg je sve puklo kako kaže nije nimalo besmislen ali nije za foruma. Kaže u trenutku je osjetila kao da je nešto puklo u njoj i od tog momenta se promijenila, oporavak nije bio lagan ali naša upornost se hvala Bogu isplatila, koliko je samo tableta pila ni sam ne znam. A ljudi vi koji imate problema sa depresijom moj savjet vama jeste da se družite što je više moguće sa ljudima koji vam pašu i koji su tu za vas, ako vidite neki event otiđite, recite to i vašim prijateljima ako primjete neki event na tematiku koji vi volite neka vas obavjeste. Možda vama nije ni do čega i možda ste ravnodušni prema svemu, ali znajte da ima ljudi koji vas vole i kojima trebate, možda mislite da vi nemate nikakvu funkciju u životu, ali nije tako možda je baš sutra dan kada ćete upoznati nekoga ili pomoći nekome. Upamtite da vrijedite i da trebate ljudima ovo vas, glavu gore i znajte da nijedan proces nije lagan pa tako ni oporavak od depresije i anksioznosti, nikad ali baš nikad nemojte odustati, ako možete krenuti vježbati, vozit bicikl, idite na planinarenje, uplaitite neko putovanje, ali nikada nemojte odustati jer vrijedite i trebate ljudima.

P.S. da li je neko od vas imao napad panike? To ni najvećem neprijatelju ne bih poželio.

Hvala Bogu, koliko godina je proslo? Meni se tako od poznanika (dvojica brace) stara bacila pod voz. Otac im pogino u ratu, ono poslije valjda zenu steglo sa svih strana, pritisak zivota i svega. Pocela dozivljavati napade, u po noci po zgradi lupati, derati se plakati, pokusali su nesto ali se na kraju bacila pod voz, @aki mozda i poznaje tu dvojicu, ostali su sami sa 14 godina, ne znam da li su imali koga jos od blizne familije, ali imam ih obojicu na fejsu, i izrasli su u, hvala Bogu, uspjesne ljude.

[MortemHz]

Population yearly change:

Ukraine: -2,957,105
Japan: -657,179
Russia: -268,955
China: -215,985
Italy: -166,712
Lebanon: -135,809
Bulgaria: -94,236
Germany: -75,210
Serbia: -72,288
Greece: -43,694
Spain: -39,002
Belarus: -36,716
South Korea: -31,751
Lithuania: -31,703
Portugal: -23,620
Bosnia and Herzegovina: -22,679
Croatia: -21,741
Latvia: -20,440
Estonia: -3,297
Denmark: +28,652
Belgium: +30,210
Norway: +40,041
Sweden: +62,739
UAE: +75,742
France: +129,956
Moldova: +162,935
Hungary: +188,931
UK: +227,866
Romania: +233,545
Australia: +261,698
Argentina: +263,566
Canada: +326,964
Türkiye: +474,958
South Africa: +520,610
Venezuela: +536,803
Saudi Arabia: +538,205
Mexico: +951,442
Brazil: +1,108,948
Poland: +1,168,922
USA: +1,706,706
Egypt: +1,726,495
Bangladesh: +1,767,947
Indonesia: +2,032,783
Ethiopia: +3,147,136
Congo: +3,252,596
Pakistan: +4,660,796
Nigeria: +5,263,420
India: +11,454,490

[H8Z7]

Moja mama je imala depresiju, ali se hvala Bogu izvukla. Bog otac i ja smo joj pomogli. Svaki dan smo išli u šetnju u prirodu, svaku noć društvene igre (od čovječe ne ljuti se, pa nadalje). Konkretno ne mogu svega da se sjetim jer je bilo prije dosta godina. Razlog zbog kojeg je sve puklo kako kaže nije nimalo besmislen ali nije za foruma. Kaže u trenutku je osjetila kao da je nešto puklo u njoj i od tog momenta se promijenila, oporavak nije bio lagan ali naša upornost se hvala Bogu isplatila, koliko je samo tableta pila ni sam ne znam. A ljudi vi koji imate problema sa depresijom moj savjet vama jeste da se družite što je više moguće sa ljudima koji vam pašu i koji su tu za vas, ako vidite neki event otiđite, recite to i vašim prijateljima ako primjete neki event na tematiku koji vi volite neka vas obavjeste. Možda vama nije ni do čega i možda ste ravnodušni prema svemu, ali znajte da ima ljudi koji vas vole i kojima trebate, možda mislite da vi nemate nikakvu funkciju u životu, ali nije tako možda je baš sutra dan kada ćete upoznati nekoga ili pomoći nekome. Upamtite da vrijedite i da trebate ljudima ovo vas, glavu gore i znajte da nijedan proces nije lagan pa tako ni oporavak od depresije i anksioznosti, nikad ali baš nikad nemojte odustati, ako možete krenuti vježbati, vozit bicikl, idite na planinarenje, uplaitite neko putovanje, ali nikada nemojte odustati jer vrijedite i trebate ljudima.

P.S. da li je neko od vas imao napad panike? To ni najvećem neprijatelju ne bih poželio.

Hvala Bogu, koliko godina je proslo? Meni se tako od poznanika (dvojica brace) stara bacila pod voz. Otac im pogino u ratu, ono poslije valjda zenu steglo sa svih strana, pritisak zivota i svega. Pocela dozivljavati napade, u po noci po zgradi lupati, derati se plakati, pokusali su nesto ali se na kraju bacila pod voz, @aki mozda i poznaje tu dvojicu, ostali su sami sa 14 godina, ne znam da li su imali koga jos od blizne familije, ali imam ih obojicu na fejsu, i izrasli su u, hvala Bogu, uspjesne ljude.

Oko 10 do 8 godina sigurno. Sada hvala Bogu nema šta ne radi, plete, vrt, pravi džemova, salata Bog dragi zna kakvih, ima cvijeća kakvog ti dušta zaželi, ide u čajeve i sl. Kad bi ispričao cijelu priču šta je sve preživjela ne znam da li bi vjerovao ali žena je pravi heroj, borac moj .

[sljivo]

Znam jednog, ima ptsp i sizofreniju, ne daj Boze nikom...

[Centre forward]

Michael Phelps je zbog depresije bio na granici samoubistva. Eeej, jedan takav lik. Al' eto, bolesti ne biraju, posebno takve.

[alemsa]

https://youtu

Mislim da je on bio zlostavljan kao dijete i da nikad nije mogao prebroditi tu traumu. Trpio koliko je mogao i nije uspio, bilo mi je zao kad se ubio, kao i Chrisa, a oni su bili najbolji jarani. Corey Taylor isto zivi s tom traumom, i sucidan je duzi period, ali je naucio kako da se nosi s tim. Maynard je medju jedinim koji je prebrodio (od tih sto znam), on je ziva trauma, roditelji mu se razveli kad je imao 4 godine, stara se preudala, taj ga ocuh zlostavljo, onda mu stara bila paralizovana kad je imo 11 godina, ali on kaze da se suocio s tim svim direktno, i da je tako prevaziso.

@center

Mislim opcenito (nevezano za bilo koga) da ljudi izbjegavaju drugu stranu (kisnu) u sirokom luku, i to se sve nakupi i onda te sastavi odjednom. Da prihvatis da i tuga i sreca, i osmijeh i suze idu ruka uz ruku i da ne moze jedno bez drugog da bi lakse svako procesuirao sve, i da je jedini nacin da nadjes balans i centar sebe. Svako zeli biti nasmijan, ne zeli niko osjetiti drugu stranu, i kad je osjeti, gleda da pobjegne. Onda vecina ljudi su prezivjeli neku vrstu traume u dijetinstvu o kojim nisu ni svjesni, ili ako im dodje ta misao gledaju da je odma poniste, a to im podsvjesno utice na odnose, prijateljstva, zivot opcenito itd.

[ASD]

On je turski. Ne znam koji je slovenski, sličan proizvod esramu, doktor mi ga preporučio da kupim EU kada sam na putu da ne švercam. Rigorozni su na granici po pitanju ovih tableta.

Sad sam guglao, pio sam i Esram pod nazivom Citram. Nisam nikad imao problema na granici, doduše nisu me nikad ni pitali. Doktorica kaže ponesi samo nalaz.

Nisam ni ja. Ali mi je doktor propisao i slovenski ukoliko budem imao problema.
Ne znan ime lijeka jer nije do sad bilo potrrbe.

[FoSte95]

Prvo svaka čast gore momcima koji se bore sa depresijom i anksioznosti.
Mene sada interesuje kada ste vi osjetili prve simptome i kako su oni izledali jer se djelimično i sam pronalazim u tome što ste pisali.

Msm nije se nikada desilo da sam zakucan za krevet ili da sam loše volje ali (koliko sam ja shvatio definiciju anksioznosti) mislim da je anksioznost u nekom manjem obliku prisutna

Ma to sve zavisi od slucaja do slucaja, da li je to neka anksioznost, depresija il samo strah to mozes samo sa terapijom zakljucit! Ja sam bio totalno izgorio, haman pa kasno sam shvatio da je kraj blizu …
Bio sam nenormalno psihicki jaka osoba, prosao sam dosta toga.
Al porodicna tragedija i promjena u firmi me je dovela do tacke da sama pomisao da moram na posao odmah sam povracao. I onda sam skoro 3mj samo spavao, nisam izlazio nikako… ni do sexa mi nije bilo, al Hvala Bogu da su Zena i Djeca bili uz mene i da su imali razumijevanja, al jedina stvar koja me je spasila da se lagano oporavljam je ta sto treniram djecu (Nogomet)! Ja Nisam imao volju da igram vise, al djecu trenirati to je bilo jedino mjesto gdje sam se osjecao sigurno!

Nisam ja imao ni približno takvih manifestacija, više je to neki strah da li sam uradio sve kako treba

[CAGarfia]

P.S. da li je neko od vas imao napad panike? To ni najvećem neprijatelju ne bih poželio.

Više puta sam bio siguran da imam infarkt i da će me pokositi. Doduše to je daleko iza mene. Najveća greška koju sam mogao uraditi je da krenem istraživati o tome, pa bi se nedugo nakon toga simptomi koje sam pročitao počeli i kod mene imaginarno manifestirati. Kod mene je to prošlo davnih dana, sad mi je i smiješno sjetiti se da je bilo noći kad zaspati nisam smio, jer eto, pokosit će me.

Što se tiče depresije i ovog crnila kod većine ljudi (uključujući i mene), problem priznavanja sebi da si u **rcu je najbitniji. Meni se to odrazilo na dosta sfera života jer mi se apsolutno ništa ne radi, niti mi se izlazi s ljudima. Veći ćejf mi je postalo sam izaći na kafu nego s društvom. Vrijeme odlaska na spavanje je itekako bitno, svaki put kad se probudim rano i ako legnem na vrijeme sam 50% bolji, dok s tim kad zakoračiš u noć počinje borba sa mislima, a preko noći čovjek je labilniji i potencijalno nastane problem.

Sad sam učestio sa terminima fudbala i regulisao sam san iole, moram priznati da mi je osjetno pomoglo to. Poslije termina odmah horizontala. Čitao sam da je za depresiju jednako pola sata fizičke aktivnosti i upotreba antidepresiva, eh da li je tačno, ne znam. Meni za sada pomaže.

[Asteriks]

Projekat „Podrška Evropske unije za konkurentnost poljoprivrede i ruralni razvoj u Bosni i Hercegovini“
EU4AGRI je četverogodišnja inicijativa (2020-2024), sa ciljem modernizacije poljoprivredno-prehrambenog sektora, otvaranja novih i zadržavanja postojećih radnih mjesta te podrške oporavku od krize prouzrokovane COVID-19 virusom u Bosni i Hercegovini.

Projekat EU4AGRI primarno je finansiran sredstvima Evropske unije (EU) u okviru Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA). Vrijednost projekta je 20 miliona eura, uz zajedničko sufinansiranje Razvojnog programa Ujedinjenih nacija (UNDP) i Češke razvojne agencije (CzDA).

Mozemo zamisliti koliko bi tek EU izdvajala da BiH postane clanica. Primjer Hrvatska

Ulaskom u EU, od srpnja 2013. godine, Hrvatska je kao punopravna članica na raspolaganje dobila sredstva europskih poljoprivrednih fondova – Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj. U okviru potpora za izravna plaćanja i sektorske potpore za pčelarstvo i vinarstvo kroz Europski fond za jamstva u poljoprivredi ukupno je dosada isplaćeno 3,5 milijarde eura.

Nastavlja se s potporama poljoprivredi, proizvodnji hrane i ruralnim područjima kroz Strateški plan Zajedničke poljoprivredne politike Republike Hrvatske za razdoblje 2023.-2027. kojim je RH na raspolaganju gotovo ukupno 3,8 milijardi eura.

[drzgemboadislic]

Ko nema problema s ovim ne zna koliko je sretan.