Evo nekih izjava poznatih licnosti povodom 67. rodjendana naseg kluba.

Ljubivoje Ršumović, pesnik:
„Ja sam rastao uz pobedničku Crvenu zvezdu. Crvena petokraka je pobedila u Drugom svetskom ratu, Crvena zvezda je pobeđivala na sportskom polju! Bilo je sasvim prirodno da Crvena zvezda postane moj navijački favorit. To je uslovilo i moj sportski angažman, najpre kao člana uprave košarkaškog kluba, pa kao osnivača i takmičara karate kluba Crvena zvezda, pa kao člana uprave Sportskog društva, i najzad kao jednog od autora velike monografije Crvene zvezde, povodom 40. rođendana, 1985. godine, i na kraju kao pisca jedne od himni „Sve što smo želeli, sve što smo hteli, to su nam dali crveno-beli!“ Ja sam i danas, kao penzioner, crveno-beo i iznutra i spolja, nesvrstani delija koji se raduje pobedama i tuguje sa porazima Crvene zvezde, ali i u jednom i u drugom slučaju ponosan što sam bio skromni deo jedne velike evropske porodice.“

Dragan Nikolić, glumac:
- Zvezda je, da tako kažem, moja prva ljuvav! Uostalom, vršnjaci smo, išli smo u osnovnu školu, ležali iste bolesti, prolazili zajedno sve te klinačke dane… Prva ljubav se ne zaboravlja, a sa Zvezdom sam proveo detinjstvo, mladost i evo sada provodim i početak starosti. Zato Crvenoj zvezdi želim da čestitam 67. rođendan i da joj poželim dug i lep život.

Uroš Đurić, multimedijalni umetnik
„Kada govorimo o ljubavi, ne umem racionalno da odgonetnem zašto me nešto više privlači od nečeg drugog. Mogu da pronalazim različite razloge, ali nijedan mi ne zvuči dovoljno uverljivo. Poznajem jednu ženu koja tvrdi da smo mi ti koji biraju svoje roditelje i životne situacije pre rođenja. Ako bih primenio ovaj način mišljenja na fudbal, ispada da sam se za Crvenu Zvezdu opredelio mnogo pre začeća. Kada govorim o osećaju, on je najbliži nečemu što se podvodi pod pojam ogledanja. Nekako sam se od malih nogu prepoznao u duhu kluba. Kao da to primarno stanje pripadnosti nečemu, slično porodici, ili kraju iz koga potičete, kada govorimo o Zvezdi nije nikad ni dovedeno u pitanje. Do toga je došlo prirodno, u okruženju u kojem je najbolja drugarica moje tetke ćerka prvog Zvezdinog centarfora Jovana Jezerkića (i pri tom stanujete u istoj ulici), rastući u kraju u kojem je ćoškario sin Rudinskog, išavši u školu sa Ivanom Šekularac, ili bi mi namestili za postignut odličan uspeh po završetku drugog razreda osnovne da jedem sladoled u „Suncu“ za istim stolom s Karasijem, dok sam svako malo tokom života naletao na vitku figuru Bore Kostića.Imao sam sreće da u formativnim godinama zakačim nekoliko fantastičnih timova: detinjstvo mi je obeležila Miljanova era, tinejdžerstvo epoha Branka Stankovića, a mladićko doba generacija iz Barija. Možda će zazvučati bizarno, ali mnogo toga što primenjujem u svojoj umetničkoj praksi, naučio sam gledajući utakmice – autentičnost, spremnost, pravovremenost, odgovornost i sloboda izražavanja podjednako su važne u obe discipline. Crvena Zvezda je zahvaljujući svojoj igri predstavljala jedinstveni duh mesta, beogradskog „nije bitno“ pozerskog stava, koji je uspešno otelotvorio univerzalni herojski obrazac – biti veći od sopstvene sudbine, primenjujući u praksi jednu od najboljih definicija hrabrosti, kao pitanja stila u situaciji kad nemate nikakve šanse. Stoga je Crvena Zvezda jedan od svega dva tima koji su osvajali Kup/Ligu šampiona, a da ne potiču sa zapadne hemisfere. Zvezda je jedna od retkih pojava s „druge strane“ koja se doživljava kao internacionalni simbol otpora obespravljenih, što se vidi po tome što ju je Bili Breg, engleski socijalno angažovani pop tribun, 1991. godine uvrstio u svoj jedini top 10 hit ili se po njoj (Red Star Belgrade) nazove američki alternativni kantri trio iz Čepel Hila u Severnoj Karolini. A meni je to dovoljno.“

Marko Vidojković, pisac:
„Meni je Zvezda u genima. Ljubav prema našem najvećem klubu sam nasledio od dede i oca i ona prevazilazi sva racionalna objašnjenja. Od početka osamdesetih idem na stadione i pratim Zvezdu, tako da je ta ljubav u korenu mog odnosa prema voljenom klubu.“

Ivan Bekjarev, glumac:
„Zvezdaš sam otkako sam svestan! Zavoleo sam pre svega zahvaljujući Rajku Mitiću, Zvezdinoj prvoj zvezdi. Jednom slučajno, dok još nisam umeo da prepoznajem fudbalere, kada sam imao svega tri godine, bio sam na jednoj Zvezdinoj utakmica koja je igrana po blatnjavom terenu. I lopta je pogodila jednog igrača u leđa i na njegovom dresu se ocrtao krug. Prateći tog igrača, saznao sam da se radi o velikom Rajku Mitiću. Otac me je od malih nogu vodio na sve Zvezdine fudbalske utakmice, ali i na sve mečeve košarkašica i košarkaša Crvene zvezde. Tako da sam gledao sve generacije Zvezdinih fudbalera, košarkašica i košarkaša. Član sam skupštine fudbalskog i košarkaškog kluba više od četiri decenije, a sve igrače i velike zvezde, kojima sam se divio, imao sam priliku da upoznao i da se družim sa njima. U Zvezdi sam otakako znam za sebe. Bio sam član UO i celog sportskog društva, predseednik i člana raznih komisija. I dalje navijam za Zvezdu, uprkos tome što nekad ne ide kako priželjkujemo. Ali, biće bolje. Ne mislim da odstupam od Zvezde, ali ni od prava na svoje mišljenje, koje se možda nekima u Zvezdi ne sviđa. Ali, svi u Crvenoj zvezdi znaju da iza mene niko stoji i da su moje namere najbolje.“

Miroslav Ilić, estradni umetnik:
„Svaki rođendan Crvene zvezde predstavlja radost za mene, pa i ovaj 67. Trenutno se nalazim u Mrčajevcima, ali čestitam mom klubu i s nestrpljenjem očekujem nastavak fudbalskog šampionata. Videćemo šta će biti, ali već vidim da ima mnoštvo novih imena, veliki broj mladih igrača iz Srbije. Na proleće je najbitnije da imamo dobar tim i igru, a ekipa ne treba sada da bude pod pritiskom što se tiče rezultata, koji bi trebalo da uslede od iduće sezone. Zvezda je sastavni deo mog života. Ostrajem i dalje uz naš najvećim klub. Pratim šta se dešava, navijam, volim i podržavam Zvezdu. „
:arrow:Nebojša Glogovac, glumac:
„Moja ljubav prema Zvezdi kao i sve najveće ljubavi potiče iz kuće. Dok sam živeo u Trebinju do svoje pete godine navijao sam za Leotar, ali to je bilo sasvim bezazleno. Kasnije kada sam se preselio moj ujak iz Nevesinja je redovno dolazio na mečeve na Marakani i on i moj otac me isprva nisu vodili sa sobom na stadion. Kasnije kada sam im se konačno priključio u odlascima na Marakanu, inficirao sam se Crvenom zvezdom. Ne mogu da kažem da sam previše strastven i agilan, ali išao sam na većinu velikih utakmica, i još uvek čuvam karte sa antologijskih mečeva kao što su bili oni protiv Reala i Milana. Nadam se i verujem da će ovo sad podmlađivanje ekipe doneti napredak u klubu i da ćemo uskoro beležiti bolje rezultate. U svakom slučaju našem klubu čestitam rođendan i želim puno sportskih uspeha.“

Ivan Ivanović, voditelj:
„Igrali smo protiv Slobode iz Tuzle i pobedili sa 9:1, a Borovica je dao pet golova kada sam ja sa dedom prvi put otišao na utakmicu. To je bilo dovoljno da zavolim Crvenu zvezdu, i da ta se ta ljubav vremenom samo uvećava. Sećam se i da sam finale KEŠ-a iz Barija gledao sa ekipom iz kraja u zajedničkoj prostoriji zgrade u kojoj sam živeo, a pamtim i jednog druga, inače Roma, koji je sutradan, dan nakon što smo osvojili Evropu došao u školu i rekao“Meni u životu ništa nisu dali, ni ćale, ni keva, već samo Zvezda".I danas sam redovan na Marakani, na tribini gde zajedno sa ostalim momcima ostavljam glas i dlanove, ili u loži gde se isključim iz svega drugog i potpuno posvetim gledanju fudbala. Zvezdo moja, srećan ti rođendan.“