SportSport.ba

bagrcavi je napisao/la:

vendeta1921 je napisao/la:Meni stara prnula na roditeljskom vjerujte nema vece ofiraze

HAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHA

Al sto je najgore nije bilo glasno i nije je niko skontao u tom trenutku nego je citava ucionica zasmrdila i svi se poceli ibretit a ona jadna se zacrvenila i preznojila i svi je valjda skontali i sutra kad sam dosao u skolu prolazim ja hodnikom svi me gledaju i smije se a ja odem u WC da vidim imali mi ista cudno na glavi kad ono nista i pitam ti ja jarana sta je bilo sto se svi smiju kaze on pa zar ne znas? Ma reko ne znam sta je? Pa kaze ispustila ti stara golupcice na roditeljskom i skontali da je ona sad zna citava skola. E kad me tu nije fras strefio nece nikad a ja brze bolje pobjegnem iz skole sa kapom na glavi odem kuci prvo hebem staroj sve po spisku a onda se laganini ispisem iz skole. Dugo nakon toga sam imao problema zbog tog al eo sad je hvala Bogu bolje

Eh, spremite se na nešto duži post. Ovo je istina i svi moji prijatelji znaju za ovu anegdotu, poseban je efekt kad im uživo pričam. To je bilo prije dvije godine. Uglavnom, tu noć negdje oko 23h me zovu prijatelji da idemo popiti sok na Zmajevcu-Sarajlije znaju gdje je to i šta je u pitanju. Za ove što ne znaju, jedno brdo u Sarajevu sa kojeg vidiš čitav grad, noću je pogled predivan. Tu ima kafić i baš tu smo krenuli. Njih dvojica su došli po mene i došli smo do kafića, čini mi se da smo sami bili od gostiju, bukvalno za sat zatvaraju lokal. Nas trojica smo sjeli, naručili piće, zezancija i prepričavanje kako je kome u vezi, bla, bla. Sa ovim jednim jaranom sam kao brat, znamo sve cake, kako se ponašati sa ovom, onom osobom, šta odgovoriti kad je nečija djevojka tu a ne uvaliti ovog drugog, i tako to. Znali smo sve pogledom reći i sakriti neke stvari pred nekim osobama, ako se to desi. Ovaj drugi je posebna priča, nekad zna reagovati ko krampa. I sad, sjeli smo, pričamo, i primijetimo tri malo starije djevojke kako ulaze u kafić, sjeli su za stol do nas. Ja i ovaj ''moj'' odmah namignemo jedan drugom i znamo šta je činiti-pokušati zbariti djevojke-iako smo u vezi. Za ovog trećeg smo znali da neće jer je papučar vel'ki. I sad, pita ova djevojka mog jarana da slika njih tri, on to bez frke uradi, one se zahvale, i tako sve krene kao po loju. Znači, dobar znak. I sad ja namjerno sa ovim jaranom pričam ko je gdje parkirao auto, hoćemo li u noć poslije, Jež, Basement ili nešto-da bi one čule i zainteresovale se. I taman ono, da se sve trojica dogovorimo, taman da ih uvučemo u priču i zbarimo, kad ovaj treći govori naglas, kad je tišina nastupila: ''Gdje ćemo bolan, ja nemam marke?''.

High je napisao/la:Eh, spremite se na nešto duži post. Ovo je istina i svi moji prijatelji znaju za ovu anegdotu, poseban je efekt kad im uživo pričam. To je bilo prije dvije godine. Uglavnom, tu noć negdje oko 23h me zovu prijatelji da idemo popiti sok na Zmajevcu-Sarajlije znaju gdje je to i šta je u pitanju. Za ove što ne znaju, jedno brdo u Sarajevu sa kojeg vidiš čitav grad, noću je pogled predivan. Tu ima kafić i baš tu smo krenuli. Njih dvojica su došli po mene i došli smo do kafića, čini mi se da smo sami bili od gostiju, bukvalno za sat zatvaraju lokal. Nas trojica smo sjeli, naručili piće, zezancija i prepričavanje kako je kome u vezi, bla, bla. Sa ovim jednim jaranom sam kao brat, znamo sve cake, kako se ponašati sa ovom, onom osobom, šta odgovoriti kad je nečija djevojka tu a ne uvaliti ovog drugog, i tako to. Znali smo sve pogledom reći i sakriti neke stvari pred nekim osobama, ako se to desi. Ovaj drugi je posebna priča, nekad zna reagovati ko krampa. I sad, sjeli smo, pričamo, i primijetimo tri malo starije djevojke kako ulaze u kafić, sjeli su za stol do nas. Ja i ovaj ''moj'' odmah namignemo jedan drugom i znamo šta je činiti-pokušati zbariti djevojke-iako smo u vezi. Za ovog trećeg smo znali da neće jer je papučar vel'ki. I sad, pita ova djevojka mog jarana da slika njih tri, on to bez frke uradi, one se zahvale, i tako sve krene kao po loju. Znači, dobar znak. I sad ja namjerno sa ovim jaranom pričam ko je gdje parkirao auto, hoćemo li u noć poslije, Jež, Basement ili nešto-da bi one čule i zainteresovale se. I taman ono, da se sve trojica dogovorimo, taman da ih uvučemo u priču i zbarimo, kad ovaj treći govori naglas, kad je tišina nastupila: ''Gdje ćemo bolan, ja nemam marke?''.

Nemojte vise njega nigdje vodit al eto barem je iskren

dobar, dobar

a dusha swatka

posteno se ismijah slucaju "prdež" i "kokuz"

Dainica od mog oca, inače žena u popriličnim godinama 79 i kusur... pokušavala da dobije jednu rodicu na telefon, međutim ova isti promijenila zato što je uvela Moja Tv i onda se doda na broj onih ''070''

Hadžinica zvala i zvala a nije mogla dobiti, pa pred iftar došla kod nas kući da se požali i kaže ''Ma sreća je onoj što sam postila, vazda mi govori - Birani broj se ne koristi - a čula bi ona mene da nije bio Ramazan, svašta bih joj se nagovorila!''

kupio ja podavno patike za lopte adidas F50 adiZero i sad dosao drug da mu posudim i on trazi "E hajd mi daj one svoje patike" i sad ga pitam koje jer imam vise, kaze on "Ma one FSO(misleci na F50)"ja legooooo,nmg da dodjem sebiii

OFG, pa ovde ima djece bas

I tako, glavni akter ove priče, prijatelj i ja sjedimo u Mashu - Sarajlije sigurno znaju za ovo mjesto u Centru grada. Popili tu par pića, i primjetimo kako se približavaju dvije poznanice potajno se nadajući kako će nas pitati ima li mjesta jer je gužva. Tako je i bilo, naravno, nismo ih mogli odbiti.
Priča, zezancija, pive, žestoka, dođemo i na temu muškarci i žene. Tako, glavni akter ove priče spomene i da je nevin, ali da razlog tome i nema, jer je lik normala, imao dosta djevojaka ali se nije usudio da spava sa njima. ( Od te dvije, jedna je pravo fina djevojka, ne odbija nikoga - Ko nije pitao, nije ni dobio. ) I, već je došlo vrijeme da se lagano oprostimo od njih, međutim, pomenuta djevojka govori kako bi nas povezla kući do koje nam ne treba puno, pješke, ali kako vozi Smarta i ne možemo svi stati. E, tu nastupam na scenu ja, govorim kako ćemo se prijatelj i ja snaći, ali kako bi bilo dobro da glavni akter ove priče nađe mjeste pored djevojke u Smartu. On je šega sam po sebi. Prvo je govorio kako neće, kako mu ne treba puno do kuće, šta se ima voziti, ali smo ga utrpali unutra potajno se nadajući da će mu se napokon 'posrećiti'. Idemo prijatelj i ja kući, komentarišemo i jedva čekamo da nam sutra ispriča kako je utrpao. MEĐUTIM, zovnemo ga sutra na kafu, nećemo ništa to da spominjemo. Sjedimo, sjedimo, pričamo, o toj temi ništa. Pa daj reko jarane, ispričaj nam šta bi sinoć, jel bilo šta. Ma jok, kaže, kakav ja. Što?
Kaže, idemo mi, pričamo, vidi ona da sam ja malo popio a i ona je pofino, strah me da ne zaginemo. Prolazimo pored stadiona Koševo, ona daje desni žmigavac da skrene, ja upravim onaj volan i kažem joj 'Šta ti je jesil luda, ne živim ja vamo ? Ona mi reče da hoće da mi pokaže Sarajevo, kako je glupa treba, ja se rodio ba u ovom gradu. Kažem ja njoj fino, de ti mene vozi kući mene mater čeka da se ne zabrine.'

I tako smo shvatili da ni ninfomanke ne pomažu kada je u pitanju izgubljen slučaj.

nista prije braka

OMG

Dobar, dobar

Jedan moj haver (onomad u temi ga i spomenuh ) voli čovjek slagati to pas s maslom ne bi pojeo.

On živi u svojim snovima i uvijek nešto izmišlja i kad ga neko očito uhvati u laži on se posvađa i ubjeđuje da je u pravu.
Njegov otac je stari građevinski radnik. Priučeni majstor koga ljudi zovu da im jeftinije odradi koji građevinski posao - napravi štalu, ljetnu kuhinju, možda kakvu vikendičicu ili tako. Radi taj i kuće ali to obično bude negdje na selu i ne zahtjeva neke projekte skupe i slično. Ima lik alat potreban za tu vrstu radova.

Eh sad taj haver s početka, on nikad ništa ne radi, sprdio je 37 godina u zicagu, spava do 14:00, žica od starog za kafu, nekad mu nešto sitno pomogne, glavni život mu je u gradu da visi i prodaje ''priče'' o tome kako radi sa ocem, kako su dogovorili posao u Libiju, Sloveniji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Tenerifima... itd..

Jednom je predveče sjedio u kafiću (safatao neku dvojicu adolescenata - rođaka mu) i priča im kako im je otac dogovorio posao u Austriji.
Fol je u tome što ne mogu odmah tamo ići da ''arbajtuju'' jer nisu još gotovi papiri za mješalicu.

U tom momentu meni su i kafa i voda prsnuli na nos...

mora je prevest na Austrijske tablice PLAČ !

ramiral je napisao/la: Fol je u tome što ne mogu odmah tamo ići da ''arbajtuju'' jer nisu još gotovi papiri za mješalicu.

U tom momentu meni su i kafa i voda prsnuli na nos...

Ovo bih izdvojio

Ima još on ''bisera'' nekih ne mogu da se sjetim, kad večeras budem akšamlučio sa jaranima prisjetiti ćemo se pa ću podijeliti ih ovdje...

ramiral je napisao/la:Ima još on ''bisera'' nekih ne mogu da se sjetim, kad večeras budem akšamlučio sa jaranima prisjetiti ćemo se pa ću podijeliti ih ovdje...

imas najbolje price.de baci jos koju

OTNYS_YNWA je napisao/la:I tako, glavni akter ove priče, prijatelj i ja sjedimo u Mashu - Sarajlije sigurno znaju za ovo mjesto u Centru grada. Popili tu par pića, i primjetimo kako se približavaju dvije poznanice potajno se nadajući kako će nas pitati ima li mjesta jer je gužva. Tako je i bilo, naravno, nismo ih mogli odbiti.
Priča, zezancija, pive, žestoka, dođemo i na temu muškarci i žene. Tako, glavni akter ove priče spomene i da je nevin, ali da razlog tome i nema, jer je lik normala, imao dosta djevojaka ali se nije usudio da spava sa njima. ( Od te dvije, jedna je pravo fina djevojka, ne odbija nikoga - Ko nije pitao, nije ni dobio. ) I, već je došlo vrijeme da se lagano oprostimo od njih, međutim, pomenuta djevojka govori kako bi nas povezla kući do koje nam ne treba puno, pješke, ali kako vozi Smarta i ne možemo svi stati. E, tu nastupam na scenu ja, govorim kako ćemo se prijatelj i ja snaći, ali kako bi bilo dobro da glavni akter ove priče nađe mjeste pored djevojke u Smartu. On je šega sam po sebi. Prvo je govorio kako neće, kako mu ne treba puno do kuće, šta se ima voziti, ali smo ga utrpali unutra potajno se nadajući da će mu se napokon 'posrećiti'. Idemo prijatelj i ja kući, komentarišemo i jedva čekamo da nam sutra ispriča kako je utrpao. MEĐUTIM, zovnemo ga sutra na kafu, nećemo ništa to da spominjemo. Sjedimo, sjedimo, pričamo, o toj temi ništa. Pa daj reko jarane, ispričaj nam šta bi sinoć, jel bilo šta. Ma jok, kaže, kakav ja. Što?
Kaže, idemo mi, pričamo, vidi ona da sam ja malo popio a i ona je pofino, strah me da ne zaginemo. Prolazimo pored stadiona Koševo, ona daje desni žmigavac da skrene, ja upravim onaj volan i kažem joj 'Šta ti je jesil luda, ne živim ja vamo ? Ona mi reče da hoće da mi pokaže Sarajevo, kako je glupa treba, ja se rodio ba u ovom gradu. Kažem ja njoj fino, de ti mene vozi kući mene mater čeka da se ne zabrine.'

I tako smo shvatili da ni ninfomanke ne pomažu kada je u pitanju izgubljen slučaj.

jebote...kakav sretnik moraš bit' da ti se to desi, a onda levat da to odbiješ

Kažem ja njoj fino, de ti mene vozi kući mene mater čeka da se ne zabrine.

Jao legende