Ekipa nastavlja sa ''dr. Jekyll / mr. Hyde'' epizodama. Sramotno i jadno izdanje podno Pireja je koliko-toliko amortizovano torpediranjem Jarčeva. Sve ono što je izostalo na Kariskakisu - presing, borbenost, koncentriranost, nesebičnost, ''mozak''; iznenanda se pojavilo u subotu. Nekonstantnost tipična za mlade i neiskusne ekipe.
Krenimo redom.
Prošlu srijedu smo gledali možda i najgori BVB otkako je ''šipka'' u Kloppovim rukama. Sem uvodnih 8 minuta (prvi gol Olya) i kratkog perioda nakon izjednačenja, ekipa je djelovala kao klasičan oberligaški predstvanik. Nesigurno, neuigrano, naivno, neorganizovano, pasivno, kraće rečeno – amaterski. Vjerovatno je pritisak učinio svoje, slično kao i u prošlosezonskim odlučujućim tekmama u EL.

Jasno je da se mladići teško nose s pritiskom, ali ovako izražene apmlitude u samo par dana djeluju pomalo neobjašnjivo, pogotovo ako se uzme u obzir kvalitet koji pojedinici/ekipa posjeduju. Zimušnje tekme u L'kusenu i Munchenu su bile od velike važnosti, strašan pritisak se stvorio, ali je ekipa opet smlavila domaćine i time trasirala put ka salatari. Možda bi se to moglo djelimično pripisati i tada prisutnoj euforiji, no s druge strane, ne bih rekao da iste trenutno nedostaje kad ekipa igra u CL. Sve to djeluje pomalo zbunjujuće, a kao jedino logično objašnjene mi se nameće da je ''kompletan klub neiskusan''.
Odmah se sjetim Arsenala i njihovih muka u CL krajem 90-ih. Nakon 6-7 godina ''suše'' uzeli su titulu, imali strašnu momčad, ali prve dvije sezone igranja u CL nisu mogli izaći iz grupe. Unatoč odličnim igrama u EPL, ekipa nije mogla ništa na drugom frontu. Gubili su mečeve od znantno slabijih ekipa - tipa Lens, Fiora. Kompletan klub - počevši od same uprave, preko Wengera, pa do igrača; je bio neiskusan u CL, te se ti ''neuspjesi'' mogu tretirati kao rezultat upravo tog faktora. Nakon 2-3 sezone, Arsenal je postao bitan faktor u europskom nogometu. Mislim da bi se trebali voditi ovim primjerom, koji barem u mojoj glavi ima nekog smisla. Naravno, ima i dijametralno suprotnih primjera i ''blitz uspjeha'' u CL, ali većinom su to ekipe koje nisu uspjevale zadržati konstantnost u narednim sezonama, prevenstvno u domaćim ligama što je nužan preduvjet za stvaranje jake momčadi. Ništa ne ide preko noći, za neke stvari je potreban određeni vremenski period kako bi se iste mogle apsolvirati. BVB ima jake temelje za svijetlu budućnost, vrijeme je na našoj strani, samo malo sabura.
Što se tiče tekme u Grčkoj, o tome bi se mogli romani pisati.

Kompletna ekipa je podbacila, počevši od Kloppa pa sve do Weidija. Odbrana neprepoznatljiva, previše individualnih grešaka i loših postavljanja. Schmelzer i Pišonja su bili roviti, ali to nije nikakvo opravdanje za onako katastrrofalne partije obojice. Mislim da Schmelle nije uspio dobiti ni 20 % duela. Subotić u Hummels su ponekad vše djelovaji kao hokejaši nego kao ozbiljni fudbaleri.

Bender odigrao najori meč otkako je u Dortmundu, a najavljivao je pobjedu.

Čisto sumnjam da je ikad više duela izgubio. Napadački dio ekipe je par puta blijesnuo, ali u totalu ispod svih standarda. Kagawa je imao dvije šanse u ključnim momentima (kod 0-0 i 1-1) i obe je upropastio. Opasno me nervira njegova sebičnost, kao da se ponekad želi dokazati na velikoj sceni.

Jedino je Lewat odigrao na visokom nivou, kao i obično u zadnje vrijeme.

Drugo poluvrijeme je bila sveopća katastrofa. Tako pasivan BVB odavno nisam vidio. Izgledali su kao Koln u subotu.
O subotnjoj tekmi ne bih mnogo, samo to, da je što prije treba zaboraviti.

Der Mann für die entscheidenden Tore.