Evo jedna od mene:
Dvije tri godine unazad krenuo sam sa jaranom u nocni ribolov,mislim na pravi ribolov a ne na ono sto je mnogima prva asocijacija.
I tako spremili smo se mi,malo alkohola,malo ganje i prije svega puno dobre volje za zezanje.
Sjednemo u auto i krenemo.Ali sad nije nafur da idemo negdje gdje smo bili masu puta vec da nam je negdje gdje nismo nikad bili.Kaze mi jaran znam ja dobro mjesto,ima i riba i gotivno je al nije ni on tu nikad bio vec od nekog njegovog kolege kolega bio pa objasnio tako da je to na kraju prenosenjem "s koljena na koljeno" stiglo i do nas.
Krenuli smo mi.....NIKAD DOC!!!
Meni vec pun k. svega navalio aj da se vratimo!!!
Ma nema jos puno,sad cemo stic tu je to govori meni jaran.
Nakon nesto manje od sat i po dolazimo na tu lokaciju,napolju mrak prst pred okom ne vidis.Parkiramo tu,uzmemo stvari i ajmo sad pecat.Krenemo da silazimo niz nekakvu sumu,i sve je bilo dobro dok smo gazili nekim puticem,al nakon odredjenog vremena nestade i njega i poce se pojavljivat nekakvo granje visoka trava,zapni tamo,zapni ovamo...fujjjjjjjj.
Ja popizdio i **** sve redom i sebi sto sam uopste izaso iz auta i dos'o u ovu vukojebinu po ovakom mraku,a jaran valjda u strahu da meni ne pukne film totalno i da se ne bi vratio samo ponavlja:" a jesi picka,aj ne seri eto nas jos malo pa tu smo".
Onda u po frke opra me paranoja da smo zalutali (svi koji fumaju,znaju o cemu pricam).
Ajd sve bi bilo lakse da ima nekog svijetla,da se bar mjesec pojavi bilo sta..ali...
I tako nakon citave jbne vjecnosti,il se meni samo tako ucinilo,cujem jarana kako govori:tu smo!!!
Oj hvala Bogu i svim poslanicima,pade mi kamen sa srca.
Kad tu stvarno lijepo mjesto,cak i ocisceno.Sjednemo,nalozimo vatru,otvori se pivo,smota se joint i lagano.
A mracina i dalje nista ne vidis osim tog mjesta gdje vatra obasjava.
I onda krene zajebancija,nadugo i nasiroko...piva,trava,piva,trava,piva,trava...taj fazon.
Da se razumijemo na ribe niko i ne misli,stapove smo ponijeli samo reda radi.
I tako ubijen do bola sjedim,ni sam ne znam na sta mislim tek odjednom...
SVJETLO!!!AL KOJE SVJETLO COVJECE NEMOZES OCIJU OTVORIT!!!
Totalno me zaslijepilo!!!Jbt ja se izlozio valjam se po zemlji kontam koji ****!?Uspijem nekako pogledat prema jaranu,i jedva vidim da je i kod njeg situacija ista.
Sta mi sve u tom momentu nije prolazilo kroz glavu!!!
Tek odjednom prestade.
AJMO ODAVDE,ODMAH,AJMO AJMO!!! Bile su,pretpostavljate moje rijeci.I jesu.Jaran mi govori sjedi ba koji ti je **** kako cemo se popet ovako razvaljeni kroz ovu sumetinu pa jedva smo sisli!
Krivo mi a znam da je upravu.
Sjedimo tako obojica i sutimo.Vatra se ugasila,stapovi zabaceni,mrak...samo vrh antene (i to jedva) vidis i nista vise...
Ne znam kako,al valjda od silne vutre,od straha cega li vec uspijem zaspat.
Budim se,svanulo...jaran nalozio vatru kuha kafu i mota joint.Ja ledja okrenuo vodi pogledat ne smijem u pravcu iz kojeg je sinoc dopirala svjetlost.
"De okreni se pogledaj": rece mi on.
Ja jedva nekako se okrenem,kad s druge strane obale nekakav lovacki dom,i nesto kao improvizirana terasa i na njoj poveci reflektor.
