zlo87 je napisao/la:"HISTORIA EST MAGISTRA VITAE
Prošlo je dvanaest dana od završetka rezultatski najuspješnije sezone u klupskoj historiji i deset dana od početka pregovora o produžetku saradnje sa najuspješnijim i najtrofejnijim trenerom u klupskoj historiji. Preostala su još četiri dana do prve prozivke i početka priprema, te trideset i tri dana do prve utakmice u Ligi prvaka, a još uvijek nije poznato ko će predvoditi sa klupe FK Sarajevo u narednoj sezoni.
Još prije 2.000 godina stari Rimljani su imali izreku koja bi vrlo lahko riješila sve potencijalne probleme FK Sarajevo. "Historija je učiteljica života". Rečenica koju u pola dana i u pola noći, na latinskom, ali i svom maternjem jeziku vjerovatno zna izgovoriti svaki punoljetni stanovnik ove planete koji je bar četiri godine išao u bilo kakvu školu. Rečenica koja tako surovo, svaki put iznova pogađa u srž problema FK Sarajevo.
Šest puta. Šest puta je Sarajevo u svojoj historiji osvajalo šampionsku titulu. Gotovo nevjerovatno zvuči da se sudbina svaki put na identičan način poigrala sa tim klubom i da nijedna od narednih generacija nije ništa naučila od magistre vitae. Od učiteljice života. Od historije. Pet puta je do ovog ljeta Sarajevo postajalo državni šampion. Pet puta su već u roku od sedam dana do tri mjeseca kasnije nastajali problemi u trenerskom i(li) igračkom kadru. Pet puta je Sarajevo već u narednoj sezoni ostajalo bez rezultata i bez izlaska na evropsku scenu.
Svoju prvu titulu Sarajevo je osvojilo daleke 1967. godine. Ni puna sedmica nije prošla, a Sarajevo je ostalo bez trenera. Jedna od najvećih klupskih legendi, Meho Brozović, došao je u sukob sa tadašnjim klupskim rukovodstvom. Napustio je klupu Sarajeva, a bordo tim, aktuelni šampion Jugoslavije, jesenju polusezonu je završio na pretposljednjem mjestu na tabeli. Uslijedilo je jedanaest godina prosječnosti, borbe za opstanak uz tek tri plasmana na sedmo mjesto koje je bilo maksimalni domet tih godina.
Osamnaest godina nakon prve, na Koševo je stigla i druga titula. Ovog puta trener, legendarni Boško Antić, nije doživio sudbinu svog bivšeg učitelja, Brozovića, ali se zato njegova ekipa preko noći raspala. Titula se nije ni proslavila, a ekipu su napustili Musemić, Hadžibegić, ubrzo za njima i Pašić, Janjoš. Sarajevo je narednu sezonu završilo na petnaestom mjestu, skupivši isto bodova koliko i pretposljednji OFK Beograd, a tek je gol-razlika bila ta koja je Sarajevo, aktuelnog šampiona Jugoslavije, spasila od ispadanja u Drugu saveznu ligu. Uslijedilo je sedam gorkih godina pukog preživljavanja, borbe za opstanak koja se obično završavala tek u posljednjim kolima, a jednom čak i sedam dana pred početak nove sezone.
Uslijedio je raspad Jugoslavije, period nezavisne Bosne i Hercegovine, a navike su, čini se, ostale iste. Pet godina je Sarajevo čekalo na prvu titulu u BiH i dočekalo je 1999. godine. Pod palicom trenera Nermina Hadžiahmetovića, bordo klub je suvereno gazio Premijer ligom BiH, a ovog puta su stvari puno ranije izmakle kontroli. Tri kola prije kraja prvenstva, Hadžiahmetović je napustio klupu Sarajeva. Sezonu je kraju priveo Sead Jesenković, a već mjesec dana kasnije Sarajevo je preživjelo možda i najteže dane u svojoj historiji. Praktično preko noći, bordo dres Sarajeva zeleno-bijelim dresom novoformiranog Đerzeleza zamijenili su Dedić, Smječanin, Valentić, Nouken, Hadžispahić, Hošić, a ekipu su napustili i Ihtijarević, Smailagić, Hurtić, Paučinac. Sarajevo je u novu sezonu ušlo sa podmlađenim timom i Agimom Nikolićem na klupi, a nakon par dobrih rezultata na startu uslijedila je rezultatska kriza. Sarajevo je jesenji dio sezone završilo na sedmom mjestu. Uslijedila je nova promjena na klupi. Denijal Pirić je preuzeo ekipu, te je uz par provjerenih pojačanja ipak izborio plasman u plej-of, ali ne i u finale istog, što je značilo da Sarajevo tog ljeta neće igrati Evropu, a ubrzo potom i novih sušnih 8 godina bez šampionskog slavlja.
Post je prekinut 2007. godine kada Sarajevo pod palicom Husrefa Musemića po prvi put osvaja zajedničku Premijer ligu BiH. Titula je osvojena, Sarajevo se nakon 22 godine vratilo u Ligu prvaka, ali idila je trajala tek nešto više od mjesec dana. Već nakon prvih evropskih utakmica uslijedile su trzavice, sukob Musemića sa upravom, odlazak dvojice standardnih prvotimaca Ihtijarevića i Obuće, nešto ranije i Marciana, a sve je kulminiralo krajem septembra kada Upravni odbor odlučuje suspendovati Husrefa Musemića. Gotovo mjesec dana ekipu su vodili njegov prvi pomoćnik Abdulah Oruč i sportski direktor Senad Merdanović, a epilog je ponovo bio isti. Peto mjesto na kraju i još jedna sezona bez plasmana na međunarodnu scenu. I ne samo to, uslijedilo je novih sušnih 8 godina bez slavlja pred Vječnom vatrom.
Peta titula na Koševo stigla je tek 2015. godine. Osvojio ju je Dženan Uščuplić. Uz vlasnika milijardera iza leđa, izgledalo je tada da će Sarajevo napokon zagospodariti Premijer ligom BiH, a na ono što se desilo kasnije, vjerovatno ne treba podsjećati čak ni one najzaboravnije. Ekipu su već u narednim mjesecima napustili Bilbija, Cimirot i Stojčev, a sredinom septembra smijenjen je i sam Uščuplić, naslijedio ga je nakratko Almir Hurtić, a ubrzo potom je stigao Grobar. Čovjek koji se proslavio noseći "grobarski" dres, a potom se svojski potrudio da opravda ime koje nose navijači matičnog mu kluba. Preko noći je rastjerao ostatak šampionske ekipe, Puzigaću, Tatomirovića, Benku, a njihova mjesta popunio menadžerskim igračima iz Mijanmara i agencije svog pajdaša Stefana Bulića. Sarajevo je još jednom braneći titulu ostalo bez plasmana u Evropu, a na oporavak od ovog "stručnjaka" i na novu titulu čekalo se ovog puta pune četiri godine.
Sada, tri sedmice nakon posljednjeg slavlja u glavnoj sarajevskoj ulici, Sarajevo se ponovo nalazi u ćorsokaku. Nova sezona samo što nije počela, a još uvijek nije poznato ko će voditi ekipu u novoj sezoni. Ono što je poznato jeste da će Sarajevo u novu sezonu ući bez Mujakića, Kapića, Bekića, te povrijeđenih Pidre i Stanojevića, dakle bez petorice fudbalera iz prvih 18 u prošloj sezoni.
Ne znam gdje je zapelo u pregovorima između Musemića i klupske uprave, te šta se čeka, ali mislim i smatram da su ljudi iz kluba trebali učiti iz grešaka svojih prethodnika i ne dozvoliti da do ovoga dođe. Mislim i smatram da je nakon ovakve sezone, gospodin Musemić, sa svim svojim vrlinama i manama zaslužio neupitno povjerenje, da mu se ispune svi traženi uslovi i da je potpisivanje novog ugovora trebalo biti samo stvar formalnosti. Da je ovaj uspjeh i ovakvu sezonu iza sebe imao Jarni, Kodro, Ješić ili neki drugi trener "sa strane" siguran sam da bi im se spomenici dizali i uslovi ispunjavali bez pogovora.
Apelujem ovim putem na sve odgovorne u klubu, kao tek jedan od par hiljada najzagriženijih bolesnika da se sve nesuglasice ostave po strani, da se napokon nađe zajednički jezik sa Husrefom Musemićem i da se stvori snažna osnova za ono o čemu svi mi bolesnici bordo boje već godinama maštamo - bosanski Dinamo. Klub koji će biti superdominantan u domaćem takmičenju. Omogućite sebi da vas svi pamtimo kao najuspješniju Upravu ikad, a ne kao još jedno u nizu rukovodstava koje je ponovilo greške svojih prethodnika.
Prije godinu dana, 5. jula 2018. godine na promociji knjige Bordo vremeplov, pred kompletnim prvim timom i stručnim štabom, a u prisustvu mnogobrojnih legendi kluba i bolesnika bordo boje, onako pod dojmom i snažnim emocijama rekao sam "Sarajevo je dugo vremena imalo veliki problem, veliku razjedinjenost, između navijača, kluba i legendi kluba. Sarajevo nije znalo cijeniti legende kluba a oni su stvorili ime tog kluba. Ljudi koji su nosili dres Sarajeva su zaslužni što je Sarajevo danas veliki klub. Bez igrača i bez nas navijača ne bi bilo Sarajeva. Želio bih da pozovem na jedinstvo. Neka ovaj nevjerovatni skup bivših i sadašnjih fudbalera i navijača bude dan kada će Sarajevo odbaciti sve utege, kada ćemo svi stati jedni uz druge, zaboraviti na sve razlike i krenuti naprijed kao jedan.". Neskromno, ludo i bezobrazno bi bilo reći da je ta moja rečenica na bilo kakav način utjecala i doprinijela velikom, historijskom uspjehu i osvajanju duple krune, ali svi smo bili svjedoci (a gotovo svi igrači i ljudi iz kluba su u svojim izjavam u prethodnih par sedmica to i potvrdili) da je upravo to zajedništvo donijela dva trofeja u Titovu 38b. Zato ću opet ponoviti, STANIMO JEDNI UZ DRUGE, ZAJEDNO DO KRAJA, POD BORDO ZASTAVOM I NE DOZVOLIMO DA NAM SE PONOVE GREŠKE IZ PROŠLOSTI.
SARAJ'VO ŠAMPION !!!"
-Semir Zilić
Nemoj im to govorit Semire ako Boga znas.. Nije ovo FK Husref...
ugasili bi se za 6 mjeseci, najkasnije