Duplo više informacija! Duplo više sporta!
https://new-forum.sportsport.ba/
kerimatomic1921 je napisao/la: ↑20 dec 2019, 16:59Ja cu dati podatke a @braco ih samo uvrsti u program
Evo vam program u excelu pa računajte
Nek dodju jednom pa neka vide. Vise to narod nalazi izgovore iskreno. Nikad nista mi falilo nije, sto se kaze ni dlaka sa glave, a vecinom sam na Jugu.Mamlaz je napisao/la: ↑20 dec 2019, 18:02Nije to bit obrazlozenja meni, fazon je u tome sto se dosta ljudi na to zali, i govori da zbog toga ne dolaze. Mnogo vise ljudi to spominje nego ove ostale stavke
mohikanac12 je napisao/la: ↑28 okt 2019, 18:04Evo i od mene jedna priča, poruka svima, onako iz srca.
----------------------------- Legacy -------------------------
Dašak vjetra bezbrižno sa igrao, noseći opalo jesenje lišće tamo 'amo između redova praznih stolica. U svojoj razdraganosti nije ni primjetio dvije osobe koje su sjedila na sredini tribine, pa nehotice dotaknu obraz malog dječaka koji je posmatrao njegov ples.
Uz dječaka je sjedio muškarac i zamišljeno gledao prema drugom kraju stadiona. Njegove misli prekinu dječakov glas.
- Tata, a šta radimo?
Otac se nasmija.
_ Sjedimo. Želim nešto da ti pokažem.
- A šta ćeš mi pokazati tata?
_ Nešto lijepo, nešto što ćeš pamtiti cijeli svoj život.
- A šta je to tata, reci mi?
_ Pokazaću ti Želju sine.
Dječak je gledao u oca sa svojim krupnim plavim očima, pa počeo da okreće glavu i razgleda oko sebe.
- A gdje taj Željo tata, nema nikoga?
Otac se glasno nasmija.
_ Tu je sine, sve oko nas što vidiš je Željo, ovo mjesto na kojem sjedimo, i teren, i tribine i koliko ti pogled može dohvatiti. Sve je to Željo, i ja sam Željo, i ti si Željo.
-Ja nisam Željo, ja sam Arman.
Otac se ponovo nasmija, ovaj put glasnije i duže.
_ To se tako kaže sine, kada budeš imao više godina, shvatićeš.
- Imam četiri godine. A koliko Željo ima godina?
_ Željo ima 107 godina.
-Više od tebe?
_ Da, više od mene.
Otac je gledao dječaka i nježno pomjerio pramen kose sa njegovog čela.
- Ja ću slaviti rođendan. Je li Željo ikada slavio rođendan?
_ Jeste sine, slavio je.
- A jesi ti ikada bio na Željinom rođendanu?
_ Jesam sine bio sam.
- A kako je bilo?
Otac nije odgovorio. Podigao je glavu i pogledao udesno, kao da pogledom traži nešto.
- Je li tata, kako je bilo? Pričaj mi.
Ponovo nije odgovario već je i dalje zamišljeno posmatrao nizove plavih stolica na kojima je bijelim slovima preko cijele tribine bilo ispisano Grbavica. Začu dječakov glas ovaj put praćen laganim gurkanjem malih ručica.
- Tata pričaj mi, kako je bilo?
_ Kako je bilo?
Polako je ponovio njegove riječi sa snenim pogledom, ponovo proživljavajuci te trenutke dok su sjecanja navirala.
_ Kada sam ja bio mali, mene je tvoj dedo doveo na ovo isto mjesto, i ispričao mi priču o drugarstvu, o odanosti, o ljubavi. Sjećam se skoro svake riječi ali dosta dugo nisam shvatao šta je tačno želio da kaže. Mislim, volio sam ja Želju, išao na utakmice ali sam shvatio dedine riječi tek dosta kasnije. Tih godina nam nije išlo baš najbolje, nikako nismo mogli da osvojimo titulu. Raja se nervirala, sjećam se stalno neka previranja, rasprave i stadion polu prazan. A onda jedne godine na sredini sezone, ovako bila jesen kao sada, nešto se desilo. Ne znam tačno kako je počelo, ko je i kako upalio iskru koja je zapalila navijače, samo znam da je odjednom stadion bio pun. Krcat. Nevjerovatno, preko noći, kao da su spavali i probudili se. Podrška kakvu niko nikada prije nije vidio, cijela drzava je samo o nama pricala, Željo i njegovi Manijaci.
Prekinu priču i ustade dok ga je dječak zbunjeno gledao kako se vrti oko sebe, gleda u pod i uzbuđeno pokazuje nešto rukama.
_ Zadnju utakmicu sezone smo igrali u maju, na Grbavici. Stari jug nije bio ovakav, stari jug je izgledao drugacije a na donjem dijelu nije ni bilo stolica. Satima ranije sve to je bilo puno, nakrcano navijacima, nezapamcena atmosfera. Trebala nam je pobjeda za titulu, svi su bili kao na iglama. Fešta je pocela ko zna koliko prije pocetka i samo jednom je na kratko prekinuta, kada smo u petoj minuti primili go. Šok, otprilike pola minute muk i tisina. A onda kao da je neko ludilo obuzelo sve na stadionu. Sve se treslo, svaka tribina je bukvalno podrhtavala, jedna pjesma se pjevala do kraja utakmice. Kao u transu. Izjednacili smo sredinom drugog a go koji nam je donio titulu dali u sudijskom vremenu. Nase dijete, glavom nakon kornera.
Zastade na trenutak. Ponovo se zagledao u teren i duboko uzdahnuo.
_ To se rijecima ne moze opisati. Taj trenutak. Erupcija. Osjećaj.
Dječak stade pored oca.
_ A sta ste pjevali tata?
Otac se nasmijesi, podize djecaka i sa njim u narucju krenu silaziti niz okomite stepenice.
_ Pjesmu sine. Pjevali smo pjesmu. I ti ces je pjevati.
-Necu. Ja cu u vrticu slaviti rođendan.
_ Hoćeš. Sada imas dva rođendana, jedan pravi kada si se rodio i danas kada si postao Željo.
Visoko iznad njih žuto sunce je posmatralo oca i sina koji polako idu ka izlazu. Toplo ih pomilova svojim dugackim zrakama, pjevušeći u sebi pjesmu koja se tog majskog dana cula sve do neba.
...O o o jedan go...
mohikanac12 je napisao/la: ↑20 dec 2019, 18:47Kako svi ostali navijaci vide anketu.
Kako je @Osim i @Rokoko vide.
