Re: FK Sloboda: Galerija
Postano: 05 jul 2016, 07:34
MIRKO MIHIĆ (22)
DO JUČE ANONIMNI AMATER BEOGRADSKOG RADNIČKOG,
MINULE JESENI JE BIO NAJBOLJI (I OTKROVENJE) U DRESU TUZLANSKOG PEVOLIGAŠA
SLOBODA STRAH I TREPET, A JA GOLGETER
Tim u kojem nastupaju Lukić, Kostić,Milošević,Beširević,Verlašević,Miljanović...načinio je jesenas pravi "bum" u jugo - fudbalu,pomrsivši konce mnogim "papirnatim favoritima".U njemu je do nedavno potpuno ne poznati fudbaler Mirko Mihić (22), sada već - otkrovenje jesenjeg dijela prvenstva.U Tuzlu je došao ljetos, u tandemu sa trenerom Gerumom.
- Prije nego što se oprobao na prvoligaškim terenima, nastupao je za ekipu Radničkog iz Novog Beograda koji se takmiči u Drugoj srpskoj ligi.U gradu "uglja i soli", više nego uspješno zamijenio je Smajlovića koji je morao na odsluženje vojnog roka.Sa devet pogodaka Mihić je i najbolji strijelac Slobode... Povjerenje koje mu je ukazao ĐORĐE GERUM na samom startu prvenstva, iznenadilo je i njega samog.
- Očekivao sam da ću da budem među 16 igrača, da ću tek povremeno ulaziti u igru. No nisam ni sanjao da ću u jesenjem dijelu prvenstva odigrati makar jednu cijelu utakmicu.Nadao sam se da ću nešto više da postignem tek na proljeće, - skromno će Mihić. - Kad, ispade ono najbolje:Sloboda je strah i trepet,a ja golgeter !Za sve što sam postigao,najviše moram da zahvalim Gerumu i saigračima. Jer da me oni nisu ovako primili,veoma brzo bih se preselio na klupu i sve bi, vjerovatno, išlo onako kako sam i očekivao...
- Čudno je da se za vas nije zainteresovao ni jedan beogradski klub, iako ste im bili"pred očima"?
- Nije, mada sam očekivao.Nadao sam se da će bar neko od drugoligaša da baci oko na mene.Nisam se zanosio ni Zvezdom ni Partizanom, mada sam nekada navijao za Crvenu Zvezdu.Sada mi je već svejedno.
Mogu ja svoje kvalitete da dokazujem i u drugoj sredini.A shvati čovjek da ljubav i posao teško mogu ruku podruku. Uvijek treba časno braniti boje kluba za koji igrate i nećete pogriješiti.
-Kažu da ste u Radničkom bili izuzetno vrijedni.
-Po zanimanju sam operator na računarima.Bio sam upisan na Prirodno - matematički fakultet.Kad sam se vratio iz vojske,uvidio sam da treba da se odlučim,fakultet ili fudbal.Izabrao sam fudbal !Upravo zbog toga sam trenirao više nego što su od mene zahtijevali.Bilo je pitanje trenutka kad ću otići.Tako, zasad,nema ništa od računara.Bolja "računica" je igrati u Prvoj ligi. A svakako ću da upišem i neku višu školu...
-U Beogradu su vam ostali roditelji, prijatelji, djevojka...
-Vidimo se mi često.Nije Tuzla preko svijeta da ne mogu do Beograda, bar na dan.Odem i sa svima budem po malo,a najviše sa djevojkom Gordanom sa kojom se zabavljam već punih pet godina. A,u Tuzli, izlazim samo sa saigračima.Stekao sam i nove prijatelje tako da se ne osjećam usamljenim.Ovo je sredina gdje se poznanstva sklapaju veoma brzo.Najčešće sa drugovima odem do kafe- poslastičarne "Šaćir".Najviše radi dobrih kolača.A i gužva me asocira na Beograd, na mjesta gdje sam najčešće izlazio.
-U Radničkom ste igrali na poziciji lijevog krila, a sada na suprotnoj strani.Kako vam je pošlo za rukom da se tako brzo priviknete na ulogu desnog krila?
- Za mene je svejedno na kojoj strani igram, jer dobro šutiram i centriram objema nogama.Bilo mi je teže na poziciji desnog krila jer je dres sa brojem 7 prije mene nosio Smajlović.Cijenim ga kao izuzetnog fudbalera ,uz to je bio i miljenik tuzlanske publike.Plašio sam se kako će ljudi da reaguju.Nisam očekivao da će mene ovako toplo da prihvate.
-Kako vam je krenulo, uskoro možete očekivati i poziv u neku od nacionalnih selekcija?
-O tome još ne razmišljam,mada bi mi bilo drago da obučem majicu sa državnim grbom.No, ne dolaze selektori na Tušanj!U svakom slučaju, meni je najvažnije da igram dobro za klub.Valja pošteno odraditi 4-godišnji ugovor, i na najbolji način odužiti se ljudima koji su prema meni bili više nego korektni.
-Da vas Mita Stojković nije preporučio Gerumu, šta bi bilo sa vama?
- Taj čovjek redovno prati sve nižerazredne beogradske klubove i nema igrača kojeg ne poznaje.On me je i preporučio Gerumu.Da njega nije bilo, vjerovatno bih još uvijek igrao za Radnički-Novi Beograd.A ko zna, možda bi se našao neki drugi Mita Stojković...
-Vi možete najbolje procijeniti ,kakva je razlika između amaterskog i profesionalnog fudbala?
- Igrati kao amater neuporedivo je teže.Obaveze nisu male, trenira se kao kod profesionalaca,a primanja jadna, više je neznalica na terenu.U svakom slučaju ,lakše je među profesionalcima, i bezbjednije.
-"Zaradili" ste svoj prvi žuti karton u Prvoj ligi.....
- Bio sam iznerviran postupcima Simonovskog.Nekoliko puta je divljački nasrnuo na mene.Samo sam pokušao da mu uzvratim.Priznajem, nisam smio tako da reagujem.Pogriješio sam, ali u tom trenutku nisam razmišljao.On i Dževdet Murići,nemaju klizeći već - leteći start.
Učitelj prvoligaša sa Tušnja o novom prvotimcu i golgeteru tima priča biranim riječima:
- Igrač je to kakvih je danas malo.Kada sam ga prvi put vidio naprečac mi se svidio njegov način igre.Došao sam još jednom da ga gledam kako bih bio siguran da je riječ o zaista talentovanom momku.I nisam se pokajao što sam ga doveo u Tuzlu.Mihić je brz, vrlo prodoran,ima izvanredan šut i lijevom i desnom nogom.A što je najvažnije - nesebičan je i koristan za cijelu ekipu.On je nebrušeni dijamant.S druge strane,potrebno je s njim još raditi, jer je prilično" krut".No i pored toga u potpunosti je ispunio sva očekivanja. Savršeno se uklapa u moju koncepciju igre.
..........................................................Sportski nedeljnik "TEMPO" Beograd, decembar 1987.godine

MIRKO MIHIĆ
Personal information
Full name Mirko Mihić
Date of birth 24 July 1965 (age 50)
Place of birth Belgrade, SFR Yugoslavia
Playing position Forward
Senior career*
Years Team Apps† (Gls)†
.....-1987 Radnički Beograd
1987–1989 Sloboda Tuzla 67 (25)
1989–1990 Hajduk Split 11 (0)
1990–1991 Rad Beograd 8 (0)
1991–1992 Zemun 31 (9)
1992–1994 Eordaikos
1994–1995 Kavala 8 (1)
1995–1996 AEL Limassol
1996–2000 Nea Salamis Famagusta 89 (38)
National team
1988 Yugoslav Olympic team
.....................................................................
MIRKO MIHIĆ JE ZABIO DRUGI GOL PARTIZANU
A ASISTIRAO LUKIĆU ZA PRVI.
FK SLOBODA - FK PARTIZAN 3:1(2:0). Sezona 1987/88, 15. kolo. 22.11.1987.
Strijelci: 1:0 Lukić(17),2:0 MIHIĆ (30), 2:1 M.Đurovski(72), 3 : 1 Kostić ( 75).
.....................................................................
MIHIĆ DVA GOLA ČELIKU
FK SLOBODA - NK ČELIK 2 : 0 ,Sezona 1988/89, 14. kolo ,27. 11. 1988
Strijelac: 1:0 MIHIĆ(26), 2:0 MIHIĆ (48).
.....................................................................
MIHIĆ POSTIGAO GOL ZA 0:2 PROTIV SELJE
SELJO - SLOBODA 2 : 2. Sezona 1988/89, 21.kolo, 19.03.1989.
Strijelci: 0:1 Smajlović(27), 0:2 MIHIĆ (47),1:2 Bahtić (65), 2:2 Nikolić (68).
DO JUČE ANONIMNI AMATER BEOGRADSKOG RADNIČKOG,
MINULE JESENI JE BIO NAJBOLJI (I OTKROVENJE) U DRESU TUZLANSKOG PEVOLIGAŠA
SLOBODA STRAH I TREPET, A JA GOLGETER
Tim u kojem nastupaju Lukić, Kostić,Milošević,Beširević,Verlašević,Miljanović...načinio je jesenas pravi "bum" u jugo - fudbalu,pomrsivši konce mnogim "papirnatim favoritima".U njemu je do nedavno potpuno ne poznati fudbaler Mirko Mihić (22), sada već - otkrovenje jesenjeg dijela prvenstva.U Tuzlu je došao ljetos, u tandemu sa trenerom Gerumom.
- Prije nego što se oprobao na prvoligaškim terenima, nastupao je za ekipu Radničkog iz Novog Beograda koji se takmiči u Drugoj srpskoj ligi.U gradu "uglja i soli", više nego uspješno zamijenio je Smajlovića koji je morao na odsluženje vojnog roka.Sa devet pogodaka Mihić je i najbolji strijelac Slobode... Povjerenje koje mu je ukazao ĐORĐE GERUM na samom startu prvenstva, iznenadilo je i njega samog.
- Očekivao sam da ću da budem među 16 igrača, da ću tek povremeno ulaziti u igru. No nisam ni sanjao da ću u jesenjem dijelu prvenstva odigrati makar jednu cijelu utakmicu.Nadao sam se da ću nešto više da postignem tek na proljeće, - skromno će Mihić. - Kad, ispade ono najbolje:Sloboda je strah i trepet,a ja golgeter !Za sve što sam postigao,najviše moram da zahvalim Gerumu i saigračima. Jer da me oni nisu ovako primili,veoma brzo bih se preselio na klupu i sve bi, vjerovatno, išlo onako kako sam i očekivao...
- Čudno je da se za vas nije zainteresovao ni jedan beogradski klub, iako ste im bili"pred očima"?
- Nije, mada sam očekivao.Nadao sam se da će bar neko od drugoligaša da baci oko na mene.Nisam se zanosio ni Zvezdom ni Partizanom, mada sam nekada navijao za Crvenu Zvezdu.Sada mi je već svejedno.
Mogu ja svoje kvalitete da dokazujem i u drugoj sredini.A shvati čovjek da ljubav i posao teško mogu ruku podruku. Uvijek treba časno braniti boje kluba za koji igrate i nećete pogriješiti.
-Kažu da ste u Radničkom bili izuzetno vrijedni.
-Po zanimanju sam operator na računarima.Bio sam upisan na Prirodno - matematički fakultet.Kad sam se vratio iz vojske,uvidio sam da treba da se odlučim,fakultet ili fudbal.Izabrao sam fudbal !Upravo zbog toga sam trenirao više nego što su od mene zahtijevali.Bilo je pitanje trenutka kad ću otići.Tako, zasad,nema ništa od računara.Bolja "računica" je igrati u Prvoj ligi. A svakako ću da upišem i neku višu školu...
-U Beogradu su vam ostali roditelji, prijatelji, djevojka...
-Vidimo se mi često.Nije Tuzla preko svijeta da ne mogu do Beograda, bar na dan.Odem i sa svima budem po malo,a najviše sa djevojkom Gordanom sa kojom se zabavljam već punih pet godina. A,u Tuzli, izlazim samo sa saigračima.Stekao sam i nove prijatelje tako da se ne osjećam usamljenim.Ovo je sredina gdje se poznanstva sklapaju veoma brzo.Najčešće sa drugovima odem do kafe- poslastičarne "Šaćir".Najviše radi dobrih kolača.A i gužva me asocira na Beograd, na mjesta gdje sam najčešće izlazio.
-U Radničkom ste igrali na poziciji lijevog krila, a sada na suprotnoj strani.Kako vam je pošlo za rukom da se tako brzo priviknete na ulogu desnog krila?
- Za mene je svejedno na kojoj strani igram, jer dobro šutiram i centriram objema nogama.Bilo mi je teže na poziciji desnog krila jer je dres sa brojem 7 prije mene nosio Smajlović.Cijenim ga kao izuzetnog fudbalera ,uz to je bio i miljenik tuzlanske publike.Plašio sam se kako će ljudi da reaguju.Nisam očekivao da će mene ovako toplo da prihvate.
-Kako vam je krenulo, uskoro možete očekivati i poziv u neku od nacionalnih selekcija?
-O tome još ne razmišljam,mada bi mi bilo drago da obučem majicu sa državnim grbom.No, ne dolaze selektori na Tušanj!U svakom slučaju, meni je najvažnije da igram dobro za klub.Valja pošteno odraditi 4-godišnji ugovor, i na najbolji način odužiti se ljudima koji su prema meni bili više nego korektni.
-Da vas Mita Stojković nije preporučio Gerumu, šta bi bilo sa vama?
- Taj čovjek redovno prati sve nižerazredne beogradske klubove i nema igrača kojeg ne poznaje.On me je i preporučio Gerumu.Da njega nije bilo, vjerovatno bih još uvijek igrao za Radnički-Novi Beograd.A ko zna, možda bi se našao neki drugi Mita Stojković...
-Vi možete najbolje procijeniti ,kakva je razlika između amaterskog i profesionalnog fudbala?
- Igrati kao amater neuporedivo je teže.Obaveze nisu male, trenira se kao kod profesionalaca,a primanja jadna, više je neznalica na terenu.U svakom slučaju ,lakše je među profesionalcima, i bezbjednije.
-"Zaradili" ste svoj prvi žuti karton u Prvoj ligi.....
- Bio sam iznerviran postupcima Simonovskog.Nekoliko puta je divljački nasrnuo na mene.Samo sam pokušao da mu uzvratim.Priznajem, nisam smio tako da reagujem.Pogriješio sam, ali u tom trenutku nisam razmišljao.On i Dževdet Murići,nemaju klizeći već - leteći start.
Učitelj prvoligaša sa Tušnja o novom prvotimcu i golgeteru tima priča biranim riječima:
- Igrač je to kakvih je danas malo.Kada sam ga prvi put vidio naprečac mi se svidio njegov način igre.Došao sam još jednom da ga gledam kako bih bio siguran da je riječ o zaista talentovanom momku.I nisam se pokajao što sam ga doveo u Tuzlu.Mihić je brz, vrlo prodoran,ima izvanredan šut i lijevom i desnom nogom.A što je najvažnije - nesebičan je i koristan za cijelu ekipu.On je nebrušeni dijamant.S druge strane,potrebno je s njim još raditi, jer je prilično" krut".No i pored toga u potpunosti je ispunio sva očekivanja. Savršeno se uklapa u moju koncepciju igre.
..........................................................Sportski nedeljnik "TEMPO" Beograd, decembar 1987.godine

MIRKO MIHIĆ
Personal information
Full name Mirko Mihić
Date of birth 24 July 1965 (age 50)
Place of birth Belgrade, SFR Yugoslavia
Playing position Forward
Senior career*
Years Team Apps† (Gls)†
.....-1987 Radnički Beograd
1987–1989 Sloboda Tuzla 67 (25)
1989–1990 Hajduk Split 11 (0)
1990–1991 Rad Beograd 8 (0)
1991–1992 Zemun 31 (9)
1992–1994 Eordaikos
1994–1995 Kavala 8 (1)
1995–1996 AEL Limassol
1996–2000 Nea Salamis Famagusta 89 (38)
National team
1988 Yugoslav Olympic team
.....................................................................
MIRKO MIHIĆ JE ZABIO DRUGI GOL PARTIZANU
A ASISTIRAO LUKIĆU ZA PRVI.
FK SLOBODA - FK PARTIZAN 3:1(2:0). Sezona 1987/88, 15. kolo. 22.11.1987.
Strijelci: 1:0 Lukić(17),2:0 MIHIĆ (30), 2:1 M.Đurovski(72), 3 : 1 Kostić ( 75).
.....................................................................
MIHIĆ DVA GOLA ČELIKU
FK SLOBODA - NK ČELIK 2 : 0 ,Sezona 1988/89, 14. kolo ,27. 11. 1988
Strijelac: 1:0 MIHIĆ(26), 2:0 MIHIĆ (48).
.....................................................................
MIHIĆ POSTIGAO GOL ZA 0:2 PROTIV SELJE
SELJO - SLOBODA 2 : 2. Sezona 1988/89, 21.kolo, 19.03.1989.
Strijelci: 0:1 Smajlović(27), 0:2 MIHIĆ (47),1:2 Bahtić (65), 2:2 Nikolić (68).


























