Imam prijatelja jednog velikog. Njegov otac, inače vozač u jednom šumsko-privrednom društvu u našem gradu, jako voli zečeve.
Drži frajer i po 200 zečeva, ima posebne štalice i šupe za njih, pazi na reprodukciju, hranu, prodaje kad za to dođe vrijeme, hrani se njihovim mesom, prodaje meso itd...
Kako je bio stalno zaposlen na već spomenutom radnom mjestu, imao je jutarnje i dnevne ture vožnje drveta, građe, okoraka i tome slično... Nerijetko je znao sebi probrati zeca navečer, zaklati, ispeći i spremiti za sutra da ima šta jesti na poslu, naravno uz salatu, mezu ostalu, kapljicu i sl...
Radne kolege (sve vuk do vuka) to skontali i učestili sa krađama njegove marende.
On ujutro dođe i ostavi na već predviđeno mjesto za koje je mislio da je tajno. Njih 5-6 su to prokužili i kad ovaj ode da odveze turu oni tu provale, pojedu i ostave razbacane ostatke. A usput dovedu kakvog psića da prošeta tu i ostavi koji trag, da bi ovaj pomislio da mu psi karadu hranu.
Kad čovjek dođe i shvati da je pojedeno, galami, proziva, ispituje ko je vidio, šta je vidio itd...
Tako teklo to danima, doručak donesen, sklonjen, ode na turu, haveri pojedu, i onda ujeo vuk magarca, lafo niko ne zna, a ovi mu se podsmjehuju...
Kako Abdulah nije bio paglu čovjek skontao je da mu jarani prave zvrčku i pojedu doručak.
Jedno jutro došao i tu svoju marendu ostavio na vidno mjesto, te otišao odvesti turu sa hinjskim osmjehom na licu...
Ovi ''vukovi'' se saletjeli, pojeli meso i salatu, najeli se dobro... čudno im bilo što nema koščica, sve bilo pripremljeno u šniclama i komadićima mesa, neuobičajeno ali ok... Dobro se nahapali i podrigivali te zaljevali pivom...
Abdulah se vratio, dok je vozio iz kaomiona im se nasmijao i rekao ''Ok znam da me potkradate danima, nadam se da vam je bilo ukusno!'' i dodao gas te izbacio kesu sa sadržajem...
Iz kese ispala mačija koža sa glavom i šapama....!
Ovih 5-6 uzeli motke, letve, krampe i ko zna šta već ne te trčali nebili ga stigli... ali ne stigoše...

29 ... a do maja 2012 - 30 ...
38 SCUDETTI VINTI SUL CAMPO