SportSport.ba

mohikanac12 je napisao/la: ↑

29 okt 2019, 19:05

jestamaji je napisao/la: ↑

29 okt 2019, 19:08

interesantno je da vele da je cilj kapacitet od 19.472 mjesta, 19.210 bi bilo puno više cool!

mohikanac12 je napisao/la: ↑

29 okt 2019, 18:49

Mamlaz je napisao/la: ↑

29 okt 2019, 18:46

mohikanac12 je napisao/la: ↑

29 okt 2019, 18:45

Crkni danane od muke, pojedi muda svoja!


@Ljozee, ne moras kad ti kazem. Fino sam pitao, ima li ko bolju ideju kako pomoci klubu! Niko nista. Sada vas par "nedodirljivih" treba na koljenima moliti, mi ostali budale vi pametni. Yebo avatar, pisi ti kakav savjet Amaru ko treba igrat, koga otjerat i tako to...

A jeko taj danan, da mu presudim vise

Bivsi clan uprave sto je Zuji pusio qurac, pa onda Misketu birao clanove skupstine da moze klub privatizovat. Misketov mali cuko.

„Prvi ste kojima prezentiramo naše planove. Cilj nam je da prve ljude Kantona upoznamo sa planom ulaganja, prije svega, u izgradnju južne tribine, koja bi prema našim procjenama trebala iznositi oko pet miliona KM, a sa njenom gradnjom bi se krenulo u septembru naredne godine, dok je završetak radova planiran za septembar 2021. godine“, kazao je Džubur.

Virtu4l je napisao/la: ↑

29 okt 2019, 19:21

„Prvi ste kojima prezentiramo naše planove. Cilj nam je da prve ljude Kantona upoznamo sa planom ulaganja, prije svega, u izgradnju južne tribine, koja bi prema našim procjenama trebala iznositi oko pet miliona KM, a sa njenom gradnjom bi se krenulo u septembru naredne godine, dok je završetak radova planiran za septembar 2021. godine“, kazao je Džubur.

Znači po ovome, jug za stoti rođendan kluba.... auu

jestamaji je napisao/la: ↑

29 okt 2019, 19:25

ja u to ne vjerujem, previše je to lijepo da bi bilo istinito, a i ne bi bilo dobro da se uvalimo u rupu iz koje nema izlaza

ali ako to stvarno može bez da je harakiri, otvaranje za stogodišnjicu protiv nekog zvučnog protivnika .... pa tu bi suze tekle u potocima!

KANA je napisao/la: ↑

29 okt 2019, 19:20

mohikanac12 je napisao/la: ↑

29 okt 2019, 18:49

Mamlaz je napisao/la: ↑

29 okt 2019, 18:46

A jeko taj danan, da mu presudim vise

Bivsi clan uprave sto je Zuji pusio qurac, pa onda Misketu birao clanove skupstine da moze klub privatizovat. Misketov mali cuko.

pticurino i ti me sa njim zvao na fuka sreca pa nisam dosao voli te brat i znaj da sam najvise bio tu radi tebe .Nego Jajaro kako Vas paprika i ekipa nafura da sam imaginaran,psihopata i da sam cak i dijete izmislio hajde sto je plava porodica popusila pricu njemu je ipak sefova roke najbitnija shzna jedini normalno pitanje postavio kako je covjek nakon 4 godine postao imaginaran sta kaze neka posalje sa svog email-a i nece biti problema a trajne banove dijelili ,satro mi se izvinjavali da misle da je hrasno ,nisu odgovrali na pp preko facbooka trazili i pitali jel ti pises ?bolesno totalno kolega nije znao da sam njegov email dao jer su mi 4 blokirali . Od svega sto nam se desilo pored 60 fudbalera,7 trener i luzerskog mentaliteta najveci nas poraz je ova podijeljenost ,neki dan citam ovdje za Alena Ramica i vracam film kad smo igrali protiv Celika i Amar ga zabi u 90 minuti taj momak je bukvalno od radosti pao u nesvjest ,svaki put kad bi ga vidio kroz glavu mi je prolazilo zar ima neko bolesniji za Zeljom od mene ,ono sto hocu da kazem bez obzira da li je slavio 5-2 protiv pitara ALEN RAMIC je nas brat. 11 mjeseci samo jedna recenica mi se vrti u glavi klub istomisljenika i neistomisljenika.

mohikanac12 je napisao/la: ↑

28 okt 2019, 18:04

Evo i od mene jedna priča, poruka svima, onako iz srca.






----------------------------- Legacy -------------------------



Dašak vjetra bezbrižno sa igrao, noseći opalo jesenje lišće tamo 'amo između redova praznih stolica. U svojoj razdraganosti nije ni primjetio dvije osobe koje su sjedila na sredini tribine, pa nehotice dotaknu obraz malog dječaka koji je posmatrao njegov ples.

Uz dječaka je sjedio muškarac i zamišljeno gledao prema drugom kraju stadiona. Njegove misli prekinu dječakov glas.

- Tata, a šta radimo?

Otac se nasmija.

_ Sjedimo. Želim nešto da ti pokažem.
- A šta ćeš mi pokazati tata?
_ Nešto lijepo, nešto što ćeš pamtiti cijeli svoj život.
- A šta je to tata, reci mi?
_ Pokazaću ti Želju sine.

Dječak je gledao u oca sa svojim krupnim plavim očima, pa počeo da okreće glavu i razgleda oko sebe.

- A gdje taj Željo tata, nema nikoga?

Otac se glasno nasmija.

_ Tu je sine, sve oko nas što vidiš je Željo, ovo mjesto na kojem sjedimo, i teren, i tribine i koliko ti pogled može dohvatiti. Sve je to Željo, i ja sam Željo, i ti si Željo.
-Ja nisam Željo, ja sam Arman.

Otac se ponovo nasmija, ovaj put glasnije i duže.

_ To se tako kaže sine, kada budeš imao više godina, shvatićeš.
- Imam četiri godine. A koliko Željo ima godina?
_ Željo ima 107 godina.
-Više od tebe?
_ Da, više od mene.

Otac je gledao dječaka i nježno pomjerio pramen kose sa njegovog čela.

- Ja ću slaviti rođendan. Je li Željo ikada slavio rođendan?
_ Jeste sine, slavio je.
- A jesi ti ikada bio na Željinom rođendanu?
_ Jesam sine bio sam.
- A kako je bilo?

Otac nije odgovorio. Podigao je glavu i pogledao udesno, kao da pogledom traži nešto.

- Je li tata, kako je bilo? Pričaj mi.

Ponovo nije odgovario već je i dalje zamišljeno posmatrao nizove plavih stolica na kojima je bijelim slovima preko cijele tribine bilo ispisano Grbavica. Začu dječakov glas ovaj put praćen laganim gurkanjem malih ručica.

- Tata pričaj mi, kako je bilo?
_ Kako je bilo?

Polako je ponovio njegove riječi sa snenim pogledom, ponovo proživljavajuci te trenutke dok su sjecanja navirala.

_ Kada sam ja bio mali, mene je tvoj dedo doveo na ovo isto mjesto, i ispričao mi priču o drugarstvu, o odanosti, o ljubavi. Sjećam se skoro svake riječi ali dosta dugo nisam shvatao šta je tačno želio da kaže. Mislim, volio sam ja Želju, išao na utakmice ali sam shvatio dedine riječi tek dosta kasnije. Tih godina nam nije išlo baš najbolje, nikako nismo mogli da osvojimo titulu. Raja se nervirala, sjećam se stalno neka previranja, rasprave i stadion polu prazan. A onda jedne godine na sredini sezone, ovako bila jesen kao sada, nešto se desilo. Ne znam tačno kako je počelo, ko je i kako upalio iskru koja je zapalila navijače, samo znam da je odjednom stadion bio pun. Krcat. Nevjerovatno, preko noći, kao da su spavali i probudili se. Podrška kakvu niko nikada prije nije vidio, cijela drzava je samo o nama pricala, Željo i njegovi Manijaci.

Prekinu priču i ustade dok ga je dječak zbunjeno gledao kako se vrti oko sebe, gleda u pod i uzbuđeno pokazuje nešto rukama.

_ Zadnju utakmicu sezone smo igrali u maju, na Grbavici. Stari jug nije bio ovakav, stari jug je izgledao drugacije a na donjem dijelu nije ni bilo stolica. Satima ranije sve to je bilo puno, nakrcano navijacima, nezapamcena atmosfera. Trebala nam je pobjeda za titulu, svi su bili kao na iglama. Fešta je pocela ko zna koliko prije pocetka i samo jednom je na kratko prekinuta, kada smo u petoj minuti primili go. Šok, otprilike pola minute muk i tisina. A onda kao da je neko ludilo obuzelo sve na stadionu. Sve se treslo, svaka tribina je bukvalno podrhtavala, jedna pjesma se pjevala do kraja utakmice. Kao u transu. Izjednacili smo sredinom drugog a go koji nam je donio titulu dali u sudijskom vremenu. Nase dijete, glavom nakon kornera.

Zastade na trenutak. Ponovo se zagledao u teren i duboko uzdahnuo.

_ To se rijecima ne moze opisati. Taj trenutak. Erupcija. Osjećaj.

Dječak stade pored oca.

_ A sta ste pjevali tata?

Otac se nasmijesi, podize djecaka i sa njim u narucju krenu silaziti niz okomite stepenice.

_ Pjesmu sine. Pjevali smo pjesmu. I ti ces je pjevati.
-Necu. Ja cu u vrticu slaviti rođendan.
_ Hoćeš. Sada imas dva rođendana, jedan pravi kada si se rodio i danas kada si postao Željo.

Visoko iznad njih žuto sunce je posmatralo oca i sina koji polako idu ka izlazu. Toplo ih pomilova svojim dugackim zrakama, pjevušeći u sebi pjesmu koja se tog majskog dana cula sve do neba.


...O o o jedan go...