Evo napokon su se nakon utakmice malo sredili dojmovi, stišale emocije, a još uvijek niko nije komentarisao pojedinačni učinak igrača i psihološku pripremu pa ću ja malo prošireno (kao i obično...) iznijeti svoje mišljenje...
Prije svega, moram reći da smo prekjuče gledali nevjerovatno dobru utakmicu "rođenih" koji su od samog starta pokazali da su u nju ušli spremni- fizički, taktički i psihički. Gledajući onako brzu igru, prenos lopte, kombinatoriku, a uzimajući u obzir da sam prilično upoznata sa timskim i individualnim kvalitetama Veleža mogu reći da su naši igrači u ovoj utakmici dali 101 % svoje snage, želje, znanja i truda. Vidjelo se to u posljednjih 15-ak minuta utakmice kada je očito izmorena ekipa davala zadnje atome snage da nam donese toliko željenu radost i razuvjeri sve nevjerne Tome u Mostaru i BiH. U nekim prošlim sezonama, važnost utakmice, kuloarske priče po gradu, pritisak koji nosi domaći teren i jak protivnik bi od naših igrača napravili statiste, koji se ne bi ni oslobodili početnog pritiska, a već bi primili 1-2 gola i tako završili sami sebe. Uz sve to bi došao i negativan naboj na tribinama koji bi uzrokovao srljanje iz greške u grešku. Svaka takva "predstava" nosi sa sobom sumnje u neregularnost, negativnost s tribine koja se prenosi u ekipu.... i tako se krug zatvara. Ova utakmica je bila nešto potpuno drugačije. Prije svega, igrači su na teren izašli pobjednički. Do 1. gola je i bilo nekih obeshrabrujućih komentara koje su morali čuti (pogotovo Maletić), ali su nastavili igrati svoju igru na terenu razuvjeravajući, a zatim i oduševljavajući sve skeptike i zagrižene "čiraše" i vječite nezadovoljnike. Da oni znaju igrati, vezati po terenu to je jasno svima koji su odgledali i gostujuće utakmice, ali da su stanju onako odigrati pod pritiskom koji se mogao osjetiti na svakom koraku i 5 dana prije utakmice, e mislim da to ni oni nisu znali. I za ovu psihološku pripremu ekipe Feji kapa do poda. Uz takav stav se moglo pobijediti i sa lošijom igrom od one prikazane u subotu...
Pojedinačno to je po meni izgledalo ovako:
Bobić- Igrač za kojeg sam iskreno mislila da će biti najslabija karika tima se pokazao jako solidnim i sigurnim. U ključnim momentima ostao hladnokrvan i staložen.
Maletić- Par puta odlično i iskusno sačuvao loptu, "hrvao" se sa Stanićem i Bučanom cijelo vrijeme. Pred kraj utakmice je ostao bez daha, ali je izuzetno korektno odradio svoj posao.
Pejić- Peja je na lijevom beku baš pravo osvježenje. U odbrani je rezantan, a u protivničkoj polovini je još bolji. Brz je, željan igre. Ljepota ga je gledati kad izvodi prekide...
Škaljić- Do onog nesretnog gola komandant odbrane. Poslije toga se totalno pogubio. Njegova je nesreća što je na takvom mjestu da se svaka greška primijeti...
Zolj-Ukratko- bravo Amire...
Merzić- Sad se definitivno ne mogu odlučiti da li je bolji na stoperu ili u vezi. Kad igra defanzivnog veznog, zaboravi se s loptom i ode s njom skroz do Jankovića
Meni se to jako sviđa.
Blagojević- Blagoje standardno dobar. Sa loptom se savršeno slaže, odradi puno posla u sredini, ali za razliku od one uzrečice, "puno zuji, malo meda daje", on je baš produktivan. Sa Jankom je k'o brat blizanac na terenu.
Janković- I nakon utakmice u Zenici gdje mi je nekako nenadano iskočio u 1.plan sa 3 prelijepa gola, nastavio je u istom stilu. Meni na terenu djeluje zastrašujuće jer ga je nemoguće srušiti. Osim toga, dok se svi oko njega guraju i pokušavaju ga oboriti, on ide naprijed s loptom. Kad stane s njom, stane k'o "zašalovan". Naravno, lopta je i dalje tu. A tek kako je hladno riješio utakmicu... Doktorski...
Letić- Leta na krilu ili ofanzivnije na lijevoj strani. Dobro, solidno, ali posljednjih par utakmica je malo ispod svog prosjeka. Međutim, bez njega lijeva strana mi nije kompletna...
Hebibović- Ani je cijelu sezonu odradio k'o mašina. Ovu utakmicu, cijelo 1. poluvrijeme se igralo po njegovoj strani. Bio je uključen u 80 % naših akcija i nije se činio nimalo umornim... U drugom su ga malo popustili jer smo krenuli kroz sredinu. Ocjena- odličan.
Okić- Ševko se naradio, natrčao, otvarao, konstruisao akcije, ali ovaj put nije dao go. Šteta, sigurno ga je zaslužio...
E sad imam potrebu reći nešto nevezano za teren. Poslije utakmice sam pročitala dosta iščuđavajućih komentara Manijaka vezano za skandiranja publike u toku i poslije utakmice. Prije svega, izvinjavam se svim objektivnim navijačima Željezničara, ali reći ću 2 stvari- 1) Pošto sam već prilično dugo na utakmicama, svako skandiranje u kojem se ne spominju nacionalne, vjerske, rasne, spolne, fašističke ili takve uvrede smatram sportskim. Granice dobrog ukusa i zafrkancije su druga stvar i o tome se može diskutovati. Po meni se zato glupo revanširati pjesmama (ili komentarima) iz gore navedenog, uvredljivog repertoara jer se ne radi o istoj stvari. 2) Animozitet između navijača Veleža i Željezničara kao kluba nije ni slučajan ni nezaslužen. Premda mi je Željo neposredno poslije rata bio drag kao klub, u vrijeme dinastije Osima jr. se moj stav prema Želji počeo mijenjati- od blago iritantnog kluba su postali baš nesnošljivi. Razlog je veoma jednostavan- tranformisali su se u najarogantniji klub u Ligi djelomično zahvaljujući izjavama gore navedenog, a djelomično zbog klupske politike koja je sve to adekvatno propratila. I dok su u Amarovim izjavama respekt imali isključivo klubovi "velike BH četvorke": Sarajeva, Širokog Brijega, Borca i Zrinjskog, Velež je po mom subjektivnom mišljenju u tim izjavama bio u rangu Rudara, Travnika, Slavije... A to je itekako prelazilo i na teren i na tribine. Igrači Želje su u bilo kojoj utakmici mislili da od Veleža trebaju dobiti bodove. Na bilo koji način. Na kraju sezone bi trebali samo "zapikati" bilo kojeg našeg igrača i on bi morao doći. Navijači su takođe smatrali da su oni nedodirljiva ekipa, vrh u svemu. Najbolji, najveći, BH Real... Činjenica je da je Željo svih ovih sezona imao strašnu ekipu, jednu od najboljih (i šampionsku) ali sve to nije razlog da se protivnik omalovažava bilo usmeno, bilo na terenu ili izvan njega. Uzmimo za primjer Široki. Iako je i njihova ekipa od osnutka zajedničke lige u vrhu, nikad mi se nije desilo da mi je izjava nekog njihovog trenera "zaparala" uši. U zadnje vrijeme smo i njihove "redovne" mušterije, pa šta? Ljudi su bolji, organizovaniji, financijski jači...i voljela bih da osvoje titulu.
Zbog svega ovoga, neobično mi je drago da se desila subota, 26.4. i nadam se da je ovo tek početak...
