Danas je, realno, mnogo vise zivotinja nego u Hendrijevo vrijeme. Bukvalno svako svakoga iz prvih 20 moze da dobije, nebitno na koliko se frejmova igra. Da ne pricam o manjim turnirima, gdje ti forma ne garantuje prolazak u zavrsnicu, gdje mozes dozvoliti nekoliko losih frejmova.
To Hendrijevo agresivno otvaranje klastera i namjerno ostavljanje bijele, nema sanse da bi danas prolazilo.
Danas je tesko ostati siguran i nakon prvog udarca, cak i da bijela stoji uz mantinelu. Pa i onaj pocetni udarac MJW-a dovoljno govori.
Mislim da je bas ovdje o tome Robertson pricao:
Selbi je jedan od najboljih defanzivaca u historiji igre, a vjerovatno igrac koji najbolje izlazi iz snuker pozicija i ostaje bezbijedan nakon toga. Veliki majstor dimenzija stola, psihicki prejak. Igra onu igru koja mu moze donijeti titule, ali nerijetko to prelazi granice fer-pleja.
Prosle godine u polufinalu, Roni brzo uzima jedan frejm i osigurava drugi, to se sve desava za nekih 15 minuta, i Selbi pokusava da nadoknadi minut s cak pet faulova na obojenim kuglama, igra se jos desetak minuta. Sljedeca dva frejma Roni ispada iz ritma i gubi ih.
Zna se desavati da ode u toalet i po pet minuta, kada protivnik veze nekoliko frejmova. A pravilo je 180 sekundi.
I kada se vrati u mec, bude nekoliko frejmova u prednosti, pocinje brze da igra, tako da se to na kraju meca izbalansira, djeluje da je kroz cijeli mec normalno igrao, sto je daleko od istine.
U polufinalu je cak i opomenu dobio zbog toga sto previse trosi vrijeme za udarac. Prije 12-13 godina se desilo da publika napusti mec zbog toga sto je igrao to sto je igrao.
On cak i kugle razbije tako da je crna kugla blokirana odmah nakon prvog udarca, a to nije slucajno.
Necemo se zezati
Selbi ima sposobnost da podjednako kvalitetno izvodi defanzivne udarce kao Higins. A ogromna je razlika kada se pogledaju njegovi i Higinsovi frejmovi. Nerijetko su u Selbijevim frejmovima crvene uz mantinelu i nakon nekoliko minuta na prvi pogled postaju "traljavi". I jako je tesko takve frejmove iz jedne posjete dobiti.
Marfi je u finalu mnogo cesce zapocinjao frejm, imao prednost, pa gubio kontrolu bijele i prelazio u defanzivu. A za sebe smatra da je najgori defanzivni igrac, sto i nije bas dobro kada imas protivnika kao sto ga je on imao. Marfi je covjek ritma, ofanzivan igrac, a protiv Selbija, na ovaj ili onaj nacin do istoga nije mogao doci. Nikako nije mogao da obezbijedi frejm nakon jedne posjete. Ono sto Tramp protiv Selbija radi, zato nikada i nije imao problem protiv njega.
Higins je osvojio Players Championship, jedan od vecih turnira. Mozda ne po tradiciji, ali po tezini svakako.
Tesko je starijim igracima da odrze formu kroz cijelu sezonu, narocito jer razlika u prvih 20-30 skoro da i ne postoji.
Pa i fokus u jednom mecu ne moze uvijek biti na vrhuncu, a ne nesto vise.
A sigurno da nemaju toliku zelju za treniranjem kao u mladjim danima.
Tako da Roni sigurno ne moze ponoviti turnire kao sto su Masters iz 2005. i 2009. WC 2004 ili 2008. UKC 2001. ili 2007. (gdje je opet imao probleme sa Selbijem, kada je zatvorio mec sa 147).
Od turnira iz "starijih" dana, strasnu formu je kroz cijeli Sangaj Masters 2017. imao. Uvijek tamo dobro igra.
Velika steta je sto glavu iz posljednjih 8-9 sezona nije u peaku imao, to bi interesantno bilo
Dvije vrlo interesantne slike:
Ovaj mali dio historije se ne bi desio protiv Selbija. Pet dobijenih frejmova, pet trocifrenih, od cega je jedan 147.
Na kraju krajeva, ne bi bilo nezaluzeno da je Marfi uzeo titulu.
