SportSport.ba

Dokoljenko je napisao/la:Poslednjih pet protiv Radnika u gostima. 5 - 3 - 1 - 1

Zadnja u gostima, pobjeda Radnika 1 - 0

Ukupan skor 21 - 13 - 6 - 2.

U gostima 10 - 6 - 3 - 1

Takodje, izvor Tm. Braco@, je li tacno ovo? Nesto mi se ne slaze.

Novi šef stručnog štaba FK Željezničar Amar Osim dao je ekskluzivni intervju za ****.

Šta je presudilo da ponovo preuzmete poziciju šefa stručnog štaba Željezničara i šta je to drugačije sada u odnosu na ono vrijeme kada ste otišli i kakav je bio u međuvremenu?

- Nema potrebe da komentarišem Želju kakav je bio u međuvremenu. Ja sam samo bio posmatrač u to vrijeme. Znam kakav je bio kad sam otišao. Sada, na žalost, nije takav. A to znamo svi. Znam sigurno da je ljudima koji su došli u klub, a za koje znam da mogu pomoći, te navijačima i javnosti dodijalo da vide klub kao što je Željezničar na takvoj poziciji kao što je sada.

Poklopilo se to što nemam angažman u ovom trenutku. Shvatio sam da je možda sazrelo vrijeme da se vratim. Dovoljno faktora se skupilo da bih mogao takvu odluku donijeti.

Koliko znate kakva je situacija u ligi uopšte u odnosu na period dok ste vi bili na kormilu tima sa Grbavice?

- Slaba je situacija u cijeloj zemlji. Nogomet je samo odraz onoga što se dešava u ostalim sferama života. Što je to tako, to manje-više svi znamo, ali ono što je dobro za nas je to da se u takvoj konfiguraciji možda može lakše vratiti na nešto normalno i lakše se pomjeriti sa mrtve tačke. Da je bolja liga, da su bolji uslovi vjerovatno bi to teže bilo izvesti.

Da li u Željezničaru ima materijala za koji mislite da se može iskoristi i koliko ima materijala u ligi koji bi mogli pojačati Želju?

- Željo je završio sezonu na devetom mjestu, ali to nije realna slika u ovakvom prvenstvu. Isto tako ne vjerujem da je stvarna vrijednost tima nešto što je puno iznad toga. Ono što su imali prošle godine, što se tiče igračkog kadra, što se tiče kluba kao kluba, uz malo sreće mogli su biti šesti – sedmi, ali to nije ono čemu mi težimo, čemu se mi nadamo. Dakle, materijala ima, ali treba to i malo popraviti. Ovo što mi imamo nije dovoljno za naše ambicije.

Pripreme ubrzo počinju, imate li neka imena u vidu za pojačanja?

- Puno se ljudi javlja, u raznim kombinacijama, ali mi se nalazimo u nezahvalnoj situaciji. Moramo preuzeti određenu dozu rizika koju ovakva situacija nosi. Došli smo u situaciju kada nemamo vremena, ali nemamo ni igrača. Sad smo prinuđeni da neke poteze u žurbi napravimo, a trudićemo se pri tome da bude što manje grešaka.

Gospodin Žujo je govorio o rezultatima na prvom mjestu, a da je sanacija kluba u drugom planu. Koliko je to realno da se uradi?

- Ponavljam, olakšavajuća okolnost je liga takva kakva jeste, što realno najbolje ekipe nisu u tolikom polju odmakli da se ne mogu stići u nekom razumnom periodu. Ja se nadam da uz ljude koji su došli u klub, koji mogu i hoće uz dobar stručni rad, uz vraćanje povjerenja prema nama u klubu i igračima, te uz malo sreće možemo ostvariti dobar rezultat, a to po mojoj retorici nije peto mjesto.

Dobili ste ovlasti koje u Engleskoj imaju menadžeri, koji se brinu za kompletnu igračku infrastrukturu.

- Onda sam imao iste ovlasti, možda veće nego sad. Veće ovlasti sam imao iz prostog razloga što sam imao više sredstava da sprovedem ono što hoću. Sada nema sredstava, nema instrumenata kojim možeš nešto više ostvariti. Imam više iskustva, ali i puno lošije uslove u klubu. Tako da te ovlasti lijepo zvuče ali u ovom trenutku ne znače puno.

Često se događa da perspektivni i mladi igrači odlaze za male pare. Prije svega mislim na Edina Džeku i Semira Štilića. Kako spriječiti da se to dešava i postići da i Željo zarađuje?

- Džeko bi svakako otišao, jer je bio veliki talenat i kad tad bi ga neko uzeo, ali nije trebao otići za tako malo para. Otišao je za male novce zato što se u tom trenutku tako poklopilo. Klub nije bio tako jak da dozvoli mladom igraču da sazrije. Džeko je imao tu nesreću, što se kasnije ispostavilo kao sreća, da u klubu trener nema toliku podršku da ga ostavi, da nauči, da griješi, da sazrije kao igrač i da ode kasnije. Desilo se to što se desilo. Klub nije bio toliko jak, a nije bilo ni strpljenja. U dobrom klubu su stvoreni uslovi da bude strpljenja. Klub koji je tada bio podlegao je pod pritiscima publike koja zvizne igraču dva-tri puta što je onda dovoljno da se neke odluke donesu.

Teško je o tome sada pričati, ali ćemo mi pokušati stvoriti takav klub da takve stvari ne utiču na to što mi želimo da napravimo.

Da li mislite da je realna opcija da se napravi regionalna liga, uz sve pozitivne i negativne strane koje ona donosi. Da li bi to pomoglo podizanju kvalitete?

- Vjerovatno bi. Bilo bi više gledalaca, a automatski kvalitet bi bio bolji. Ljudi bi imali veće ambicije da se u takvom takmičenju pokažu u što boljem svjetlu. Za to bi trebali dodatni napori. U svakoj od ovih liga postoji jedan klub koji je superioran i koji se zadovoljava time što je prvi u svojoj ligi i eventualno čeka da nekog ‘prevari' u Ligi prvaka i pokuša ući u grupnu fazu. To je problem. Da je više kvalitetnih utakmica sigurno bi bilo veće iskustvo.

Novi-stari premijerligaš Olimpik je uspio napraviti infrastrukturu, dok drugi sarajevski klubovi imaju velikih problema. Šta mislite o tome?

- Gospodin Nijaz Gracić je uspio nametnuti svoj koncept rada, koji ja u sportskom smislu svakako podržavam. Na žalost situacija je takva da su i Željo i Sarajevo u problemima, ali sam siguran da bi situacija mogla biti bolja kada bi pravi ljudi bili na pravim mjestima.

Ono što navijače Želje najviše interesuje jeste da li odmah idete na najveći rezultat?

- Situacija u državi je na tako niskim granama da mali pomak u bilo kojoj sferi života ima veliki odjek. Uz kvalitetan rad, malo sreće i znanja možemo postići dobar rezultat. Nemam običaj da dajem takve bombastične izjave, ali...

Dok sam trenirao u Japanu, gdje su klubovi finansijski i strukturno mnogo biliže jedni drugima, nego što je situacija ovdje, svi su najavljivali prvo mjesto i svi su smatrali da su upravu što, pretpostavljam ne bi drugačije ni izjavljivali. Tako da sam i ja malo poprimio tog mentaliteta.

Datum članka: 17.05.2002.

Amar Osim, trener državnog prvaka

Kako se u nas poređenja povlače lako, presmiono i neozbiljno, za Amara Osima se može reći da je Željin Vicente Del Bosque. Željo je, kada je Osim nenadano prebačen sa mjesta trenera mlađih kategorija na poziciju coacha A tima, imao dobre igrače, lošu igru i još gore rezultate. Te godine, stariji sarajevski klub je osvojio dva državna trofeja. Ove godine ponovo su osvojili ligaško nadmetanje. Željo igra najbolje, najsigurnije i najmodernije u Bosni. Mlađahni trener, koji je među najzaslužnijim za taktički preporod šampiona je (sada ide poređenje koje ga vjerovatno nervira više nego prvo) kao i njegov otac: tih, uporan, na prvi pogled apsolutno nezainteresiran za okolinu, skroman i uspješan. O tajni uspjeha, Želji, bosanskom fudbalu, mentalitetu i pogrešnim navikama u maloj zemlji, za Dane je Osim govorio nakon još jednog derbija



DANI: Amare, iskrene čestitke na još jednoj tituli osvojenoj sa Željezničarom, timom zbog kojeg si i puno prije trenerske karijere činio nevjerovatne stvari. Priča kaže da si prije nešto manje od 20 godina na stadion donio trubu koja je proizvodila nevjerovatnu buku. Možeš li prepričati tu navijačku epizodu?

OSIM: Nije to bila truba, nego željeznička sirena. Te, neke 1984. ili 1985, moj tetak je radio na prugama na kojima još nije bila uspostavljena moderna signalizacija, pa su ti radnici, kad je trebao voz naići, vrtili tu sirenu koja se trebala čuti na četiri ili pet kilometara. Ja sam takvu sirenu donio na stadion, nakon što sam tetka pitao da je uzmem, a on mi dozvolio pošto su imali viška.

DANI: Kada si prvi put išao na utakmicu i je li to bio trenutak pretvaranja dječaka u fudbalskog bolesnika?

OSIM: Možda kad sam imao pet godina. Ali nisam ja postao Željin bolesnik tako rano, jer nisam živio u Sarajevu. Svoju prvu utakmicu sam gledao u Francuskoj.

DANI: Malo se ljudi može pohvaliti da su prošli put od navijača do igrača omiljenog kluba. Zbog tog iskustva ti vjerovatno možeš specifično objasniti i tu nevjerovatnu odanost ljudi Želji, ali i osjećaj "ispunjenja sna".

OSIM: Ne treba biti posebno pametan, niti upoznat sa situacijom da bi znao da je Željo uvijek bio klub raje, za razliku od nekih drugih klubova. Što se tiče tog osjećaja, on je postojao, ali moram reći da mi fali da budem navijač, možda najviše od svega. Ja to sebi više ne mogu dozvoliti, nažalost.

DANI: Da li odatle dolazi i tvoj odgovor navijačima koji ti čestitaju titulu? Često im, koliko znam, repliciraš sa: "Čestitam i ja tebi."

OSIM: Ja ne smatram da sam više za čestitanje nego oni koji su doživjeli radost i uspjeh kao i ja, samo sa različite pozicije.

DANI: Igrači Želje su poslije posljednjeg derbija, u kojem su pobjedom nad Sarajevom osigurali prvo mjesto, otrčali do južne tribine na Grbavici i poklonili se navijačima. Ti nisi. Zašto?

OSIM: Ma… Daleko je jug, ko će ići.

DANI: Amar Osim je specifičan trener, pogotovo u Bosni. Ne daješ bombastične izjave, žestoki si cinik, samouvjeren…

OSIM: Ja se ponašam normalno, a ako neko smatra da je to specifično, neka smatra. Isti stav imam prema svima u svom okruženju. Imam sreće da se za sada pokazuje, barem po rezultatima, da to nije tako loše. Ništa me ne čini posebnim i nemam namjeru da taj odnos promijenim.

DANI: Ti, također, ne mistifikuješ fudbal. U posljednjem intervjuu si rekao da Željo bez bivšeg kapitena Muharemovića igra dosadnije. Zašto ljudi koji se kod nas bave fudbalom o tom sportu vole govoriti ili u frazama bez značenja ili svemu daju nekakvu, skoro nadnaravnu ulogu?

OSIM: Ne samo u fudbalu, iza takvih stvari se krije, neću reći neznanje, ali nesigurnost. Postoje stvari koje i ja, naravno, ne znam, kao što postoje trenuci kada sam nesiguran, ali kada nešto mislim, za što ne tvrdim da je uvijek ispravno, ja to i kažem.

DANI: Da li tebi kao treneru i navijaču Želje smeta činjenica da je Fudbalski klub Sarajevo u dubokoj krizi, koja nije samo rezultatska?

OSIM: Većini normalnih ljudi to treba smetati i treba se zabrinuti. Mi smo sada, da tako kažem, godinu dana ispred njih, ali ako se ovakav trend nastavi, za tri ili četiri godine razlika će biti još veća, na žalost fudbala u BiH. Navijači često kažu: "Ma, daj da mi njih dobijemo…" Ako stalno dobijaš, ni to ne valja, jer nemaš rivaliteta i nema te jedne utakmice koja vraća kredibilitet našem fudbalu.

DANI: Kad se počela igrati Premijer liga, ljudi iz fudbalskog svijeta su najavljivali porast kvaliteta našeg nogometa. Imaš li ti osjećaj da naš fudbal od tada, zapravo, nije uopće napredovao?

OSIM: Problem je u sistemu takmičenja. Stalno pričamo isto, i stalno imamo veliku ligu. Da li je ona velika zato što neko ne vidi da treba biti manja, ili je velika zbog nekakvog kompromisa, ne znam. Činjenica je da će, dok god bude tolika, biti slaba. Nema tu nikakve filozofije. Austrija ima osam miliona stanovnika i deset klubova, Švicarska dvanaest klubova, Irska deset, Švedska dvanaest, a Bosna - sa tri miliona ljudi - šesnaest klubova, a evo sad će biti dvadeset! To je smiješno, ali je tako jer je interes pojedinaca veći nego interes fudbala. Ugodi ovom, ugodi onom, i eto dvadeset pet klubova u ligi.

DANI: U ovdašnjoj ligi još uvijek radi nekolicina ljudi sa fudbalskim pedigreom, ali oni, za razliku od tebe, nisu spremni javno progovoriti o akutnim problemima. Znaš li zašto?

OSIM: Prvo, tih ljudi nema puno. I većina njih nije dovoljno neovisna da bi sebi mogla dozvoliti da o takvim stvarima priča. Nažalost, sve što važi za fudbal, važi i za puno drugih stvari. Moj princip je: radi kako misliš da trebaš raditi i ne odstupaj od toga, pa makar i naopako radio. Možda sam ja malo skuplji od ostalih i to je moja prednost, jer imam svoju cijenu. Ovdje se, jednostavno, ne može dovoljno para vrtiti oko mene da bih promijenio svoje principe. Uza sve, moraš znati šta hoćeš, a većina ljudi u našem fudbalu to ne zna, iako sve to skupa nije komplikovano kao što izgleda. Ja znam šta hoću. Nisam siguran kako ću doći do toga, ali borim se.

DANI: Zašto je Željo kalkulisao tokom proljetnog dijela sezone? Imao sam osjećaj da ste igrali tačno onoliko koliko vam je trebalo.

OSIM: Takav i ja imam osjećaj. Drugačije se čovjek ponaša kad nešto stvara, a drugačije kad nešto brani. U tom domenu vidim mogućnost napretka, jer još uvijek nemamo kvalitet da možemo braniti osvojeno, ali na lijep način. Ni ovo što imamo nije ružno, još uvijek igramo bolje od ostalih, ali imam utisak da je to bilo onoliko koliko treba i to je samo po sebi ružno. Ponavljanje uspjeha na lijep način je sljedeća etapa u našem razvoju.



DANI: Možemo li malo izaći iz ovih, lokalnih okova? Kako ocjenjuješ savremeni evropski fudbal i slažeš li se sa čestom podjelom na one koji umiru u ljepoti (Španci), zatim na matematičare po preciznosti (Englezi) i one koji su u fudbal uveli vojnu disciplinu, poput Bayerna?

OSIM: Svi su danas maksimalno utrenirani, što nije bio slučaj prije nekih 10 godina. Ove godine se pokazalo da timovi koji, malo si pretjerao, umiru u ljepoti imaju više uspjeha od ovih ekipa koje ne igraju dopadljivo. Prije 10 godina u Ligi šampiona su pobjeđivale ekipe koje su bile maksimalno disciplinovane i koje su na istom nivou izvršavale taktičke zahtjeve. Sada su svi taktički obučeni i opet se vraćamo na to da pobjeđuje onaj ko ima bolje igrače.

DANI: Za koga si navijao u Ligi prvaka?

OSIM: Za Real i Manchester, ali ni Bayer mi nije mrzak, upravo iz tih razloga. I Deportivo je igrao dobro, ali su ispali bezveze i sami su sebi krivi. Real i Man. Utd. su moje ekipe - Real tradicionalno, a Manchester u zadnje tri-četiri godine.

DANI: Prilično netipičan izbor. Ljudi u Bosni tradicionalno su na strani onih koji znaju mnogo ali nikada ne postignu ništa.

OSIM: I ja se tako ponašam kad se radi o nečemu u što se ne razumijem. Kao čovjek inače stajem na stranu slabijih, ali pošto je ovo segment u koji se koliko-toliko razumijem, ne mogu da ne budem toliko objektivan i ne priznam da su ekipe koje sam pomenuo najviše napravile za napredak fudbala u zadnjih nekoliko godina. Ja sam uvijek navijao protiv Zvijezde dok sam bio manji i dok se nisam toliko razumio u sve o čemu govorimo. Isto mi je bilo i sa ostalim sportovima: recimo, nemoj Lakerse, daj Pistonse, jer Lakersi su i nekada bili najbolji, dok su Pistonsi bili razbojnici.

DANI: Tokom karijere igrao si sa velikim igračima, mnoge velikane si gledao kao navijač. Ko je, po tvom mišljenju, bio naš najbolji fudbaler?

OSIM: Ja sam za Želju igrao i navijao i trebao bih spomenuti nekog igrača iz Želje, ali od ovih koje ja pamtim, Safet Sušić je najbolji, iako je iz drugog tabora. Istina, da si me ovo pitao prije deset godina, ne bih to rekao.

DANI: Kako ocjenjuješ aktivne bosanske igrače koji igraju vani?

OSIM: Čim neko igra u Bayernu, najbolji je. Sad, neko ga može cijeniti ili ne, ali mu se mora kapa skinuti, jer nije lako igrati u timu u koji ne dovode nikoga slučajno. A ovi ostali… Ne bih se baš složio da imamo neke superigrače. Bolić doživljava drugu mladost i riječ je o dobrom igraču.

DANI: Da li to znači da je naše uvjerenje kako imamo dobre igrače i kako na osnovu njih moramo imati dobar reprezentativni fudbal pogrešno?

OSIM: Ako malo bolje pogledaš, niti jedan naš igrač nije ključni za svoju ekipu. Bolić igra klasičnog špica, dok je Salihamidžićevo mjesto ono koje se daje igraču u kojeg imaš povjerenja, ali za igru on nije bitan. Ne znam na osnovu čega mi kažemo da imamo dobre igrače, a i da imamo, to još uvijek ne bi bila dovoljna garancija, jer osim dobrih igrača treba imati ispravan pristup stvarima. Slovenci nemaju igrače, ali imaju pristup i dobru reprezentativnu atmosferu i idu na Svjetsko prvenstvo. Nije njihov uspjeh nimalo slučajan. Tamo svi razmišljaju isto: igrači, trener i mediji, a kod nas igrači viču jedno, trener drugo, mediji treće. Evo, sada svi tvrde da možemo dobiti Rumuniju. Kako? Previše je novaca u igri da bi neko sebi mogao dozvoliti da ga neko olako z….. Ništa bolje ne mislim ni o ovima što se nadaju našem evropskom uspjehu. Pa od svih klubova sa kojima mi možemo igrati, mi imamo najmanji budžet i to se odmah odražava na kupovinu igrača i sve ostalo. Mi stalno nešto kalkulišemo - kao, ako dobijemo one, ako se ovi z….. između sebe i ako padne nekom cigla na glavu, mi ćemo uspjeti.

DANI: Slažeš li se s tezom da se danas u BiH baštini najgore od bivše Jugoslavije?

OSIM: Mi smo naslijedili prepotenciju koja je u onoj državi dijelom bila i opravdana. Nikada nismo bili tolika sila kolika smo mislili da jesmo, ali smo živjeli u zemlji sa više od 20 miliona stanovnika, zemlji koja je predstavljala nešto na sportskom planu, pa i na vojnom i nekakvom geopolitičkom, a uz to su nas pumpali time kako je naša zemlja najljepša… A šta smo danas? Pa, BiH je jedna od najmanjih zemalja u Evropi, a uvijek smo spremni pitati: "Šta će Slovenci? Šta će Ukrajinci?" Pa, naš prvak ne može ni jednu zvaničnu međunarodnu utakmicu odigrati na svom stadionu. Kud ćeš dalje…

DANI: Kakve su tvoje trenerske ambicije i planovi u bližoj budućnosti?

OSIM: Moje ambicije su vezane za Želju, zato što tu ima najviše posla. Sebe vidim kao dio procesa transformacije kluba u nešto veće, i tu ima puno posla. Fudbal je postao veliki biznis i niko sebi neće dozvoliti luksuz i pustiti te da mu se brzo približiš. To se može i ja vjerujem da ćemo mi nekad biti respektabilan klub i da Željo neće uvijek imati budžet od milion i po, nego od deset miliona.

irfo je napisao/la:Forza Zeljo