(ANALIZA) Šta Krpić donosi Željezničaru?
Sulejman Krpić se vratio na Grbavicu i tako popunio mjesto na kojem je Željezničaru bilo najpotrebnije dovesti kvalitetno rješenje.
Nakon neuspješne polusezone u Australiji Sulejman Krpić ponovo se vratio u Bosnu i Hercegovini, te još jednom zadužio opremu sarajevskog Željezničara.
Tako će ovo biti deseta sezona u Krpićevoj karijeri u kojoj će igrati u najvišem rangu našeg fudbala, što raduje mnoge ljubitelje Premijer lige, a ponajviše navijače Željezničara.
Zašto Krpić nije uspio u Australiji?
Sidnej je lučki grad, koliko god je to mnogima od njegovih preko pet miliona stanovnika neprimjetno, moderne arhitekture, dom stotinjak plaža, te raznih kultura čiji su se nosioci u njega nastanjivali od kraja 18. vijeka.
Krpić je ljetos predstavljen kao novi igrač Vestern Sidnej Vonderersa, drugog najpopularnijeg kluba australijske metropole, ali ne onog koji predstavlja njenu blistavu stranu – već onog koji dolazi iz zapadnog dijela, smještenog i darovanog radničkoj klasi Sidneja među njihove multietične ulice.
Trener Vonderersa upravo tako želi i prezentovati svoju ekipu na terenu, želi je povezati sa zajednicom koju ona predstavlja.
“Večeras se ovdje ne radi samo o nama, ovo je veče ljudi koje predstavljamo. Njihova priča je i naša priča. Oni su ponosni na sebe i na ono što jesu, ponosni su što pričaju dva jezika i ponosni su na kulture koje su donijeli u ovu državu. Ovo je dio grada koji odiše raznovrsnošću i mi to moramo predstaviti na terenu. Ovo večeras je njihov trenutak koliko i naš, oni žele pokazati onima preko puta da su bolji od njih. Idemo izaći na teren i dati sve što imamo u sebi. To je sve što tražim od vas, jer ništa u životu nije zagarantovano, ništa u fudbalu nije zagarantovano. Izađite na teren i borite se. Svaki sekund i svaku akciju se borite. Budite zajedno, budite hrabri, budite ponosni, kao što su naši ljudi iz zapadnog dijela grada jesu i uvijek će biti. Budite ratnici” – uzvikivao je Rudan u svlačionici pred gradski derbi.
Zašto je Vonderers bio pogrešan klub za Krpića?
U klubu iz zapadnog dijela Sidneja Krpić je bio preopterećen defanzivnim zadacima. Trećeplasirana ekipa A lige Australije pod palicom Marka Rudana protivnika čeka u srednjem bloku, ako se njih pita šta žele, a vrlo često su spušteni i u niski blok, a ekipu s druge strane terena ugrožavaju kroz tranzicije po osvojenoj lopti.
Krpić je tako po prvi put u svojoj karijeri trebao da radi stvari koje mu ne odgovaraju. Veliki dio svog vremena na terenu provodio je braneći napade protivnika koji bi stizali u valovima, a onda po osvojenoj lopti je trebao istrčati najmanje 60 metara kako bi uradio ono zbog čega je doveden u tim – postizao golove.
Rudan jednostavno nije dobar trener za Krpića, kao što Krpić nije dovoljno dobar špic za Rudana, te je tako bilo logično da prvom prilikom dođe do raskida saradnje.
Krpićeva individualna upotrebljivost bila je u padu po svakom paramteru u odnosu na prošlu takmičarsku godinu, pa je tako i logično da je 14 golova iz cijele prošle sezone spustio na dva za jedno fudbalsko polugodište u Australiji.
Ono što je vidljivo je da je Krpić bio dosta nervozniji, te je za 14 odigranih utakmica dobio tri žuta kartona. Poređenja radi do sada je za cijelu sezonu gledajući od prethodne prema početku karijere dobijao: 4, 1, 2, 6, 3, 4, 2, 2, 1, 1, 2, 1.
Kada su u pitanju konkretniji podaci Krpić je smanjio broj ključnih dodavanja, uveliko smanjio broj šuteva na gol, niti jednom nije uputio centaršut, prepolovio je broj driblinga, trostruko mu je opao postotak njihove uspješnosti, dok je zadržao na istom nivou samo broj vazdušnih duela i povećao broj uklizavanja za jedno po utakmici.
Šta Krpić donosi Željezničaru?
Željezničar igra vjerovatno i najpragmatičniji fudbal u Premijer ligi Bosne i Hercegovine, na Grbavici je i te kako jasno šta radi bek, šta radi krilo, šta rade vezni… nejasno je samo, ponajviše protivnicima šta radi Semir Štilić, a Edis Mulalić na raspolaganju od sada konačno ima i napadača – onog koji može davati golove.
Ekipa iz Doline ćupova brzo dolazi u posljednju trećinu, lopta se iz posljednje linije uputi ka veznima nakon prve rotacije dvojice, a onda se Štilić nađe u međuprostoru iz kojeg prebacuje loptu na bok, a odatle potom stiže lopta prema šesnaestercu. Uglavnom tako Željezničar stvori 5,5 prilika po utakmici.
Problem Želje leži u realizaciji – direktno u realizaciji njegovih napadača. Od 24 gola koliko ih je prethodne polusezone zabio Željezničar samo je jedan djelo špica. Dva puta je pogodio Nedim Mekić, četiri pita Žozef Amoa, jednom Samir Bekić, po tri puta Štilić, Hamza Gasal i Armin Hodžić. Tome je dva gola dodao Santos Klarismario, a jedan Edin Cocalić.
Ako Krpića vratimo sezonu unazad i Krpića ponovo postavimo u premijerligaške okvire u kojima će djelovati ovog proljeća dolazimo do jasnog zaključka da je on idealan fit za Željezničar.
Postigao je tada 14 golova iz 50 udaraca, a gotovo svaki od njih došao je iz zone u kojoj Mulalić zamišlja napadača Plavih.
Istina je da Krpić nije ekstremno kombinatoran špic, kao da mu i ne leži igra u paru sa drugim, kao ni sa krilima koje se vole uvlačiti unutra, ali isto tako je istina i da je Krpić idealan napadač za Mulalićev Željezničar.
Pred njim je sada minimalno 15 utakmica u kojima će imati pravo nastupa, a navijači Željezničara i te kako se imaju pravo nadati da će tokom njih biti ono po čemu ga pamte – golgeter.