Kawhi je napisao/la:Kako vas nije stid napisat post nakon ovih Raulovih?
Uz pomoc prijatelja zinedina , saznas stvari jos
Evo jos stiva za citanje u vezi Realovog poslovanja.
"Dakle, da, ako ćemo gledati usko, Florentino je jednostavno prodao trening kompleks, i to je to. Ništa posebno. No, takvo gledanje bilo bi pogrešno. Kao prvo, prvi je uspio ishoditi prenamjenu zemljišta, odričući se dijela zemlje. Drugo, imao je jasnu viziju što će napraviti s tim parama – naposljetku, cijeli plan je iznio već na izborima 2000. godine. Treće, očito je već imao spremne kupce i projekte, jer nitko ne odlučuje od danas do sutra kupovati zemljišta od po 100 milijuna eura. To je sve sproveo u cca godinu dana.
Dalje - što je Perez napravio s parama?
1)Podmirio dospjele dugove
2)Izgradio 10x veći i mnogo moderniji trening kompleks u Valdebebasu, opet na periferiji kao što je 60-ih bio i Ciudad Deportiva (uopće ne sumnjam da će za par desetaka godina i ta zemljišta biti prodana bogatim investitorima ).
3)Modernizirao stadion, na način da je kroz 5 godina udvostručio prihode od tog segmenta, a rast traje i dalje.
4)Odmah krenuo na najveće zvijezde – u prve dvije i pol godine Figo, pa Zidane, pa Ronaldo.
Tačke od 1. do 3. su jasne same po sebi, no ono što je dovelo do financijske eksplozije je točka 4. Kombinirajući okolnosti da se u Primeri od 1997. TV prava prodaju individualno po klubovima, da je SP u Koreji i Japanu 2002. za nogomet mobililiziralo cijeli Daleki istok, dakle stotine milijuna novih pušača marketinga, te da je upravo tamo za klubove ležao svježi El Dorado u vidu love od TV prava, ali i da su istočnjaci specifični pratitelji sporta (što zbog mentaliteta, što zbog nedostatka duže tradicije u praćenju euro-nogometa), koji više navijaju za pojedine igrače nego za klubove, počeo je kupovati najveće zvijezde, i time stekao milijune i milijune novih konzumenata svojeg proizvoda. Prodaja dresova – naravno, no ono što je napravilo razliku su upravo TV prava, koja se snažno oslanjaju na Daleki istok.
Uz to, Perez je uveo politiku po kojoj svaki igrač najmanje pola zarade od svojih image rightsa mora prepustiti klubu. Velike zvijezde – velike pare.
Sve to dovelo je do onog što neki financijaši koji su proučavali Realov financijski rast nazivaju troglavim čudovištem – Real danas uprihođuje jednake iznose od a) posjeta stadionu, b) komercijalnih ugovora (svojih i igračkih) i c) TV prava. Od svakog po cca 160 milijuna eura. Dakle, svaki je od tih izvora prihoda danas veći od ukupnih prihoda koje je zatekao Florentino Perez.
Uz to, prihodi od TV prava su praktički zabetonirani osvojenim pozicijama na Dalekom istoku, proširenje stadiona će generirati novih 60 milijuna eura godišnje, a porast gledanosti i popularnosti redovno prati i rast sponzorskih ugovora.
Da Perez upravo tada, u vrijeme najsnažnije ekspanzije nogometa na Daleki istok, nije uspio osmisliti i sprovesti prodaju Ciudad Deportiva, i da upravo tada nije preuredio stadion i započeo s Galactico politikom, odnosno da je ostao usmjeren uglavnom unutar Španjolske, danas bi Real, ako već ne bi bankrotirao zbog postojećih dugova, debelo gledao u leđa svim ostalim klubovima koji su već imali ili su bili u procesu stjecanja velikog azijskog/južnoameričkog korpusa navijača.
Jer, pozicije koje su se u prošlih 10-15 godina zauzele na svjetskom nogometnom tržištu, odredit će odnose snaga u sljedećih 50 godina, osobito ako zažive pravila ffp-a. A on ne samo da je ubacio Real u tu trku, već je u toj trci izbio na prvo mjesto, te na taj način organizirao poslovanje da bi iza njega stvarno trebao doći idiot da ga upropasti.
I to je to. Bez velikih zvijezda nema velikih prihoda od TV prava, a bez velikih prihoda od TV prava nema ni financijske stabilnosti. A bez financijske stabilnosti, na duge staze nema ni sportskog uspjeha.
I zato se ne treba čuditi što se el clasico smješta u 12 sati. Niti turneje po kinama i amerikama. Niti što klubovi plaćaju abnormalne cifre za top igrače, pa čak i ako već imaju svoje izvrsne igrače, poput Barcelone i Reala. Vremena života od prodanih ulaznica su prošlost.
I da završim s Florentinom – čovjek je, ušavši u nogomet, bio težak skoro 1 i pol milijardu eura. Klubu je podigao vrijednost za 10 puta."
DRŽAVNI PROJEKT
