USPON, PAD I POVRATAK VELIKE TUZLANSKE NADE CVIJANA MILOŠEVIĆA
BILI SU DIGLI RUKE OD MENE
Naš fudbal, kao možda ni jedan na svijetu, ima mnoge nadprosječno talentovane mlade fudbalere koji kasnije nisu stasali u igrače os klase, amorali su.Jedan od njih jai Tuzlak Cvijan Milošević (23),nekada najveća nada jugoslovenskog fudbala.
Kada je debitovao u crveno crnom dresu imao je tek 16,5 godina.Bijegovima s loptom po desnoj strain i lucidnim potezimakoji su odlučili utakmice skrenuo je pažnju stručnjaka na sebe.Odmah je uvršten u sastav omladinske i mlade reprezentacije , da bi sa 19 godina postao član svih naših nacionalnih selekcija.Od tada mu se gubi svaki trag.
Eh da nije bilo tih nesrećnih povreda, - uzdiše Milošević. –Toliko su me unazadile, da je teško ipovjerovati.Lomili su me na svim stadionima, udarali i bez lopte…Bio sam čak dogurao i do Atima,bio na pripremama pred svjetsko prvenstvo u Španiji.Od mladih fudbalera tu je bio još jedino amarkela.Nas dvojica nismo bili kandidati za Španiju,ali Miljanić nas je vodio na pripreme da osjetimo atmosferu.Rekao nam je da on ozbiljno računa na nas,ali tek poslije Svjetskog prvenstva.Zbog čestog nasrtanja protivničkih fudbalera na mene, više sam se liječio nego što sam igrao.Ni jednu sezonu nisam mogao da odigram do kraja, a samim tim ni da dođem do izražaja.Povrede su me otjerale iz reprezentacije.
-Sada ste potpuno zdravi?
-Jesam ali mnogo vremena je prošlo,a ja nisam mogao da igram.Morao sam da mirujen kad je trebalo da skupljam poene kod selektora.Da sve bude gore. Imao sam problema i kada sam morao da idem na razne operacije.Tri puta sam išao pod” nož” i uvijek su me moji u klubu nasamarili.
-Budite jasniji.
- Kada sam prvi put morao da idem na operacioni sto, poslali su me u vojsku i rekli da će” srediti”da tamo operišem meniskus.Rekli pa porekli.Cijeli vojni rok sam čekao ali njima izgleda nije bilo ni na kraj pameti da se pobrinu za mene.U vojsci sam izgubio i ono malo kondicije što sam imao,jer nisam mogao da radim nikakve vježbe zbog bolova koje sam osjećao pri svakom naporu.Na operaciju sam otišao tek pošto sam nazadovao.Duga pauza morala je da se odrazi na formu.
-Po povratku u tim čak se govorilo da zabušavate.Da im se niste svetili?
-Kome bi palo na pamet da zabušava id a se sveti.Poslije toliko vremena konačno sam dobio priliku da potrčim za loptom, ida zatresem mrežu ali povrede su me ponovo omelet.
-Šta je tada bilo po srijedi?
-Prepone su stradale.Nedovoljno fizički pripremljen previše sam se naprezao,sve u želji da pomognem klubu koji se borio za opstanak.To mi se poslije osvetilo.Niko nije htio da vjeruje da sam povrijeđen.Čak su me i vrijeđali optužbama da simuliram.Za to sam i ja sam kriv jer sam ljudima u klubu i previše vjerovao.Mislio sam da mi svi žele dobro ,a ispalo je obratno.Poslije prve operacije prepona tjerali su me nedovoljno oporavljenog da treniram jer sam im bio potreban.Jurili smo bodove koji će nam obezbijediti prvoligaški statusIzvlačio sam iz svog tijela posledmje atome snage, ne pazeći na zdravlje.Tako sam došao u situaciju da nisam mogao, tako reći, ni da hodam, a kamoli da trčim.Tražio sam da me pošalju u neku specijalističku ustanovu na pregled što im je bila i dužnost,ali nisu uslišili moju molbu.Bio sam prinuđen da se sam liječim.Poslije dva mjeseca , pošto ništa nije pomoglo, odlučio sam da odem u Osijek kod dr. Zlatka Zorića.Pri prvom pregledu ustanovljeno je das u mi prepone pšonovo stradale.Čak je bilo gore nego što je to iko mogao da pretpostavi.Imišići su bili povrijeđeni.Da nisam tada otišao, ko zna da li bi i danas igrao fudbal ili bi na utakmice dolazio na štakama.Operacija je bila neizbježna, a zatim dug vremenski period za oporavak.
-Kako su reagovali u klubu kad su saznali za vaše nevolje?
-Ponijeli su ae prema meni kao da nisam njihov fudbaler.Nisu mi davali premije koje sup o pravilniku bili obavezni da mi daju.Sve moralne i ostale norme sui m nalagale da mi omoguće odlazak u banjo na oporavak, a nisu ni malim prstom mrdnuli.Onda su neki fudbaleri, pod uticajem dijela Predsjedništva kluba, počeli da ucjenjuju ostale.Tako dođem u situaciju da se” na mrtvo ime” posvađam sa Miljanovićem.
-Ko su ti ljudi u Predsjedništvu?Da li su imali razloga što su tako postupili?
-Ko su – ne znam , samo znam da opozicija postoji.To se osjeća.Bivši trener Pašić je bio njihova produžena ruka.Sve se to odražavalo direktno in a nas, pa su počela grupašenja i među samim fudbalerima.
-Koliko Milošević danas vrijedi Tuzlanskom prvoligašu, najbolje je pokazalo prošlo prvenstvo.Ujesenjem dijelu nije igrao i Sloboda je osvojila najmanje bodova u Prvoj ligi.Na proljeće se vratio u tim, sada Tuzla i dalje ima prvoligaša.Njegovi golovi su dolazili kad je bilo naj potrebnije.I u novom prvenstvu igra dobro, ali nije to onaj pravi Milošević kakvog znamo.Istina igra bez oscilacija, vođa je navale i “ore” po terenu uzduž i poprijeko.
-To što sam ja do sada igrao bez većih oscilacija, znak je da se polako , vraćamu staru formu..Kad tad ću obući dress a državnim grbom , osjećam da to mogu.
-A šta će biti sa vašim klubom?
-Nema više zime jer je došao Gerum.Pored toga,niko nije otišao osim Smajlovića koji mora u vojsku, a dobili smo i pojačanja.Evo, na primjer Mladina.Od njega se očekuje da pomogne napadu koji je dosta neefikasan.Mihić se pokazao kao dostojna zamjena Smajloviću.
-Ne pominjete vašeg brata Zorana koji rijetko ulazi u igru?
-Nemojte da pričam o njemu.Bolje dag a drugi ocjenjuju.Bojim se da neću biti objektivan jer krv nije voda.
………………………………………………………………sportski nedeljnik “TEMPO” , Beograd. Oktobra 1987.
.......................................................................................................................................
SLOBODA TUZLA 1981-82 STOJE, sa lijeva : VERLAŠEVIĆ, OMEROVIĆ, MUJEZINOVIĆ, KOVAČEVIĆ, ZAHIROVIĆ, MEMIŠEVIĆ ČUČE, sa lijeva: SARAJLIĆ, TOMIĆ, C. MILOŠEVIĆ, SMAJLAGIĆ, I KARAČ
......................................................................................................................................
Sloboda Tuzla 1987-88 , Jesenji viceprvak Jugoslavije.
Gornji red s lijeva na desno:rah. Nedzad Verlasevic, Tomo Mrkic, Asmir Mehanovic,(pok. Goran Miljanović),Zoran Marić ,Nihzad Ademović, Mile Stegnjajic, Samid Sabitovic, Srednji red s lijeva trener Mesud Nalic, Davor Mladina, Midhat Memisevic,
CVIJAN-Cviko MILOŠEVIĆ, Mirza Hadzic, Mirko Mihic, Rade Tosic,( ? ), Dr.Jovan Jelic, sjede s lijeva: Nail Besirevic, Muhamed Tahirovic, Zoran Milosevic, Trener Đorđe Gerum, Munever Krajisnik, Ekrem Ibric, Mitar lukic, Dragoslav Kostic.
........................................................................................................................................
17. april 1988,CRVENA ZVEZDA - SLOBODA 3:1
GOL ZA SLOBODU POSTIGAO JE C. MILOŠEVIĆ SA 11-m.
..............................................................................................................................................
Ovo je je ekipa Slobode na dan 10. decembra 1989.
Radi se utakmici 18. kola u sezoni 1989/90.
Fotagrafija ekipe Slobode je nastala pred utakmicu :FK SLOBODA-FK CRVENA ZVEZDA 3 : 0 (3 : 0).
Strelci za Slobodu: 1:0 Ivanović (5), 2:0 Jovanović(39), 3:0 Ivanović (45).
OVOM UTAKMICOM PROTIV CRVENE ZVEZDE SE CVIJAN MILOŠEVIĆ OPROSTIO OD SLOBODINOG DRESA I NAVIJAČA SLOBODE.
PREŠAO JE U BELGIJSKI STANDARD IZ LIJEŽA..
FK SLOBODA, stoje sa lijeva:Jovičić(trener), Jovanović,Peštalić,Šarić, CVIJAN MILOŠEVIĆ, Radovanović,Ibrić, Jusić(pom.tr.)
............čuče sa lijeva: Sadiković,Lukić,Z.Milošević,Smajlović i Hukić(pom.trener).
............Na fotografiji nedostaje jedanaesti igrač ,Ivanović.
Snimak golova Slobode i nemilih scena od strane igrača Crvene Zvezde se nalazi na dole navedenom you tube.
............................................................................................................................................
CVIJAN MILOŠEVIĆ U DRESU STANDARDA PROTIV BREMENA U UTAKMICI KUPA UEFA.
1/4 de finale de la Coupe UEFA 1989-90. (Match retour, le 21/03/1990)
Werder Brême - RFC Liège 0 : 2
Drugi gol za RFC Liège postigao je C. Milošević.
CVIJAN MILOŠEVIĆ U DRESU STANDARDA ,SLIKA U SREDINI SREDNJEG REDA.
PRVI SA LIJEVA U ZADNJEM REDU JE EDHEM ŠLJIVO, BIVŠI FUDBALER SARAJEVA.
CVIJAN MILOŠEVIĆ SA MIROSLAVOM BLAŽEVIĆEM.