spielführer_21 je napisao/la:dubrava je napisao/la:19TM87 je napisao/la:jel se jos uvjek trazi Mamiceva ostavka
Naravno. Budući da su propali razgovori BBB i Mamića prije tjedan dana, bojkot traje i dalje.
Osim toga, jedna lasta ne čini proljeće. Nije stvar u rezultatima već u kulturi i načinu vođenja kluba. Sve i da budu europski prvaci, stav BBB-ovaca se neće promijeniti.
I radi ozdravljenja hr nogometa nadam se da će ta psihički nestabilna osoba što prije otići iz Dinama. Još da odu i Marković, Srebrić i njihova ekipa iz Saveza, onda se može pričati o zdravim temeljima u nogometu.
ko će činiti te temelje, Igor Štimac možda?
Uh, iskreno, ne bih volio da bude Štimac tamo. Premazan je taj čovjek svim mastima, iako je u zadnje 3-4 godine napravio takvu promidžbu o sebi kao o finom, poštenom i časnom čovjeku da je to za nepovjerovati. Najgore je što se ne zna ni tko ove može naslijediti, ali, ako treba izabrati manje zlo, onda može i Štimac.
Nego, da kažem o Dinamu koju, pa nemojte više postavljati pitanja zašto ovako, zašto onako. Tu su najbitnije 2 stvari; novac (kao i uvijek i svugdje) i način vođenja/upravljanja kluba.
Dinamo je po svojoj definiciji Udruga građana. To znači da je riječ o neprofitnoj organizaciji, a ne trgovačkom društvu. Član Udruge može biti svaka poslovno sposobna fizička i pravna osoba (znači, Devil, Monolog, ja hajdukovac itd). Djelatnosti udruge ne smiju obavljati radi stjecanja dobiti za svoje članove ili treće osobe.
Budući da je Dinamo Udruga građana, on kao takav nije obveznik poreza na dobit, iako Dinamo ostvari finu dobit prodajom svojih igrača, jel tako?! E, sad, što je ono najvažnije. Kako se Dinamo financira?! Ako gledamo čisto slovo zakona i pravila onda bi to bile članarine, dobrovoljni prilozi, sponzorski ugovori i sl. Međutim, najveći Dinamov financijer je Grad Zagreb (ne, nije Zdravko mamić, on je taj koji troši). Grad Zagreb je prošle godine na račun Dinama uplatio 40-tak MILIJUNA KUNA (dobro ste čuli). A odakle Gradu Zagrebu tolike pare?! Hm, pa od njegovih građana. Iako su u Zagrebu i najveće plaće u državi, tu su i najveći troškovi. Prirez na porez na dohodak je 30% (u Splitu je manji, oko 20%). Znači, građani iz svojih džepova na posredan način financiraju Dinamo. Znači, financiraju i svakog onog tko je čelnik Dinama. Znači, i Mamića. Znači, financiraju i kupnju svakog igrača, na posredan način. E, pa sad, ako ti građani financiraju taj Dinamo, onda ti isti građani imaju pravo da i odlučuju, jel tako. Pa, nitko nije budala da daje nekom pare, a da ne zna zašto i kome ih daje, i šta će taj s našim para.
E, tu onda dolazimo i do zahtjeva BBB. Stvar je jednostavna, a radi se o načinu odlučivanju u klubu, u transparentnosti poslovanja kluba, jednostavno, u čistim papirima i poštivanju slova zakona. Nisu sad tu ti navijači anđeli niti sveci, ali jednostavno žele riješiti karcinom u Dinamu. Žele čiste odnose. Pojedine njihove postupke (huliganski ispadi, tuče, bakljade itd) ne opravdavam niti želim, ali ne treba generalizirati. U svakom žitu ima kukolja pa tako i među navijačima. Imam par prijatelja u BBB, i znam da su to sve odreda dobri i pošteni dečki, koji mi i sami vele da ne mogu nekad spriječiti ispad nekog debila ili manje grupe, ne mogu sve držati pod nadzorom.
A što se tiče Mamića, o njegovoj "kulturi" je sve rečeno. Ali, samo da vam napomenem da je taj Mamić u Dinamu od 1992, 93.god., znači 20 godina, kroz razno razne funkcije koje je obavljao. Kao neki parazit je. Nisu to njegovi privatni novci (iako će on to reći da jesu naravno) koje je svojim krvavim radom utrošio u slaganje najbolje ekipe u Hrvata. Ne, najvećim dijelom to su novci građana. A isto tako taj mamić ima podršku u vlasti (kako gradske, tako i državne). Jer, on je taj koji ne poštuje Zakon o sportu koji kaže; članovi sportskog kluba (Zdravko Mamić) ne mogu biti menadžeri u sportu, niti mogu kao članovi kluba djelovati zajedno s menadžerima s kojima su u krvnom srodstvu (Marijo Mamić).
Dinamo je ponos grada Zagreba, uistinu to jest, i meni, koji nisam ni Dinamovac ni Zagrepčanec, je meni to tužno za gledati. Taj čovjek je napravio običnu prčiju od kluba. Može on sebi kupovati navijače iz slavonskih sela i ruralnih dijelova grada, ali vidjet ćemo kad prođe Liga Prvaka, koliko će ljudi dolaziti na tribine Maksimira. A vidjeli smo i dosad, svega 3-4 tisuće ljudi.
Najgore mi je što kad sam za kompom imam malo vremena, a htio sam još toga kazat. No dobro. uglavnom, to je više manje to. Nisam imao vremena za kopirati zakonske tekstove i pravilnike, ali ono što je jednom laiku jednostavno za vidjeti, nije nadležnim državnim organima.
"Stvarna veličina kluba ne mjeri se trenutnim rezultatima, trofejima ili novcem, nego time koliko ga ljudi doživljava kao svoj – kao nešto bitno u svojim životima"