Da krenemo od toga, a vrlo je bitno izbaciti i uhljebe iz pozorista, kina, drugog vida umjestnosti. Trebas imati kvalitetan muzej u koji moraju doci djeca iz dijelova BiH koji su za BiH.
Pa to je svakako vase, ne pamtim kad je snimljeno ili rađeno nesto probosanski.
Mislim da nikog ne zanima. Prebace mozda nekad neke pare Jasmili Zbanic da napravi neko sranje. Materijala da se prave filmovi definitivno ima.
Ispade mi nemamo para da napravimo 3 filma godisnje recimo kao da smo propali do dna, a tacnije ima para samo idu u nista.
Nama treba tezi reset.
Bilo je ono neko udruzenje Zmajevo Srce, htjeli da snimaju seriju o Huseinu ali se nesto iskomplikovalo. Nama treba neki film da malo probudi ponos u nama, a ne da vazda budemo zrtve.
Sto je najjace imamo talentovane ljude. Ne znam jesi li gledao ovo, strasno dobro.
Re: Chat
Postano: 16 maj 2020, 23:33
Postao/la DuljevinhoHaraldo
Neki film o tvrtku ili o padu Bosne, vrijeme je da se fokusiramo na sredjovjekovnu Bosnu.
Neki film o tvrtku ili o padu Bosne, vrijeme je da se fokusiramo na sredjovjekovnu Bosnu.
Poceo si k'o najveci sin Minkena kaHVenisati
Re: Chat
Postano: 16 maj 2020, 23:53
Postao/la tuzlak1987
Raskrinkavanje.
Vratimo se događajima u predratnoj Tuzli. 15. maj je bio petak. Ja sam došao na posao na Fakultet elektrotehnike i mašinstva, ne sluteći da je to izuzetan dan. Kao i uvijek popili smo jutarnju kafu svi zajedno. Bošnjaci, Srbi i Hrvati. Negdje oko 13:00 gotovo svi Srbi su napustili posao. Uglavnom su pitali dekana dr. Kapetanović Izudina da ranije napuste posao da bi na vikend negdje otišli. Poslije smo shvatili da su svi oni znali da će toga dana poslije podne biti napadnuta Tuzla. Budući da je tu bilo i velikih prijateljstava između Bošnjaka i Srba, bilo je i velikih razočarenja. Ljudi se nisu mogli načuditi kako su slabo poznavali svoje kolege Srbe. Najviše ih je iznenadila službenica iz studentske službe Milenka Savić. Ona je bila jako društvena i veliki prijatelj sa svima, a ipak ni jednom od svojih prijatelja Bošnjaka nije šapnula da skloni svoju djecu tog dana iz Tuzle. Ovaj primjer navodim jer je karakterističan za Tuzlu tih dana. Isto tako, najdruštvenija i najveselija profesorica iz Gimnazije Meša Selimović, Snežana Pejović je bila uhvaćena kao snajperista. Svaka firma u Tuzli imala je svoje Milenke i Snežane.
Okršaj između JNA i Tuzlaka dogodio se oko 17:00 poslije podne. To je bilo finale višednevne napetosti u Tuzli. Naime, Tuzlaci su prethodnih dana bili opkolili kasarnu Husinska buna, jednu od najvećih kasarni u Jugoslaviji. Razlog je bio što su u tu kasarnu došle mnoge jedinice četnika. Generali JNA su tražili da se Tuzla podijeli na srpski i muslimanski dio. Dakle, počeli su isto kao u Brčkom, Zvorniku, Bratuncu, Vlasenici itd. Tuzlu je spasilo to što SDA nije bila na vlasti u Tuzli tako da Izetbegovićeva strategija da se pregovara o podjeli čaršije nije našla plodno tlo kod gradonačelnika Selima Bešlagića. Umjesto da pregovara o podjeli Tuzle, on je generale JNA poslao u “materinu”. Taj telefonski razgovor snimljen je po nalogu policajaca pripadnika SDA stranke, koji su špijunirali Bešlagića. Pregovaralo se samo o odlasku JNA. JNA se morala bezuslovno povući iz Tuzle. Određen im je koridor: Solina – Brčanska Malta – Slavinovići – Majevica. Tuzlaci su za samo nekoliko dana u Tvornici transportnih uređaja (TTU) napravili i oklopne transportere, koji su obezbjeđivali raskrsnicu na Brčanskoj Malti. U petak 15. maja prvi dio kolone JNA je prema dogovoru prošao kroz Brčansku Maltu i Sjenjak. Četnički znak za opšti napad je bio napad čela kolone na benzinsku pumpu u Slavinovićima. Bačena je bomba na dva naša policajca na benzinskoj pumpi u Slavinovićima. U istom trenutku je drugi dio kolone krenuo sa Brčanske Malte prema obilaznici. Tada su naši zapucali iz zgrada pored kojih je kolona prolazila i iz TTU-ovih transportera na Brčanskoj Malti. Sve je trajalo nekoliko minuta. Tuzla je bila slobodna.
Iste noći iz hangara na Kozlovcu uzeto je oružje Teritorijalne odbrane Tuzle, Srebrenika, Lukavca i odmah prebačeno u ta mjesta. Odjednom su se mnogobrojna “srpska” sela našla u okruženju. Gotovo svaki dan je po jedno “srpsko” selo bilo razoružano. Nabrojaću samo neka veća. Dubnica, Simin Han, Požarnica, Špionica, Potpeć, Tinja, Smoluća, Bukovik, Bukovac. Tada su četnici imali velikih problema i sa borcima Teočaka i Sapne. Legendarni kapetan Hajro Mešić je u samo jednom danu zauzeo desetak četničkih sea na Majevici među kojima je najveće bila Rastošnica i spojio slobodne teritorije Teočaka, Zvornika, Kalesije i Tuzle. Budući da su još ranije Posavci oslobodili Bosanski Brod, Modriču, Derventu, Orašje velika teritorija sjeveroistočne Bosne je imala direktnu vezu sa Hrvatskom. S druge strane četnici nisu imali nikakav koridor do tzv. srpskih krajina u Hrvatskoj i zapadnoj Bosni. Vidjelo se da Srbija munjevito gubi rat. Mada su Srbi imali dovoljno oružja nigdje nisu pružali značajniji otpor. To je zbog neumitne činjenice da je Bosna i Hercegovina bila priznata i da se to ničim ne može više promijeniti. Jedva su čekali izgovor da bace oružje i idu u Srbiju, jer Srbin ne može živjeti tamo gdje gusle neće biti najvažniji muzički instrument i gdje se neće pjevati o srpskom junačkom “posecanju turskijeh svatova”.
U narednom spisku imena su navedena abecednim redom. Za lica, uz čije ime stoji naznaka "(ime navedeno u optužnici)" napominjemo da njihova pogibija na Brčanskoj Malti nije dokumentovana.
Spisak poginulih na BM:
Blagojević (Anđelko) Radislav, rođen 7.7.1970. godine u Mičijevićima (ime navedeno u optužnici)
Blagojević (Simo) Vojo, rođen 10.10.1959. godine
Božić (Ilije) Gordan rođen 23.11.1964. godine Komar - Lukavac
Vasić (Nenad) Jovo 10.10.1953. godine, Požarnica - Tuzla
Cvjetković (Mirko) Danilo 14.2.1972. Donja Potpeć - Srebrenik (ime navedeno u optužnici)
Džolić (Nikola) Jovan 7.7.1971. Jajce (ime navedeno u optužnici)
Gajić (Stanoje) Nenad (ime navedeno u optužnici)
Goganović (Žarko) Krsto (ime navedeno u optužnici)
Gavrić (Jovan) Žarko 1953. Krtova - Lukavac
Trifunović Cvjetin
Živko Đurić Crno Blato - Tuzla
Re: Chat
Postano: 16 maj 2020, 23:58
Postao/la Artetitis
Ja kad god pročitam šta kod Trotoarka učvrstim svoje vjerovanje da je on najljigaviji ljigo kojeg je BiH ikad rodila. Kad gledaš film i vidiš onog najvećeg ljigu kojem želiš sve najgore - e to je on.
**** mi sve kad diplomski budem branio jedno 2 3 minute najmanje ću odvojit na priču o meki i medini
muslim simpathy points, pogotovo jer će svi u komisiji biti sda
kućni odgoj, iftar, ramazan, Meka i Medina. In that order.
Re: Chat
Postano: 17 maj 2020, 00:17
Postao/la Kulesza
Na zastavi sa malinama
Re: Chat
Postano: 17 maj 2020, 00:24
Postao/la Epidaurus
Fikret je doista jako glup decko i nema sanse da je ovo pranje para njegova ideja. Ono sto treba ispitat je koja je budaletina potpisala pristanak na njegovu ponudu. Ovo na Faceu je klasicno patetisanje i prodavanje price koju ce opet pun ku.rac nasih debila popusit. Da nam tuzilastvo nije korumpirano koliko jest, dali bi ovom glupanu imunitet i oborili citav mafijaski lanac na vrhu.
Vratimo se događajima u predratnoj Tuzli. 15. maj je bio petak. Ja sam došao na posao na Fakultet elektrotehnike i mašinstva, ne sluteći da je to izuzetan dan. Kao i uvijek popili smo jutarnju kafu svi zajedno. Bošnjaci, Srbi i Hrvati. Negdje oko 13:00 gotovo svi Srbi su napustili posao. Uglavnom su pitali dekana dr. Kapetanović Izudina da ranije napuste posao da bi na vikend negdje otišli. Poslije smo shvatili da su svi oni znali da će toga dana poslije podne biti napadnuta Tuzla. Budući da je tu bilo i velikih prijateljstava između Bošnjaka i Srba, bilo je i velikih razočarenja. Ljudi se nisu mogli načuditi kako su slabo poznavali svoje kolege Srbe. Najviše ih je iznenadila službenica iz studentske službe Milenka Savić. Ona je bila jako društvena i veliki prijatelj sa svima, a ipak ni jednom od svojih prijatelja Bošnjaka nije šapnula da skloni svoju djecu tog dana iz Tuzle. Ovaj primjer navodim jer je karakterističan za Tuzlu tih dana. Isto tako, najdruštvenija i najveselija profesorica iz Gimnazije Meša Selimović, Snežana Pejović je bila uhvaćena kao snajperista. Svaka firma u Tuzli imala je svoje Milenke i Snežane.
Okršaj između JNA i Tuzlaka dogodio se oko 17:00 poslije podne. To je bilo finale višednevne napetosti u Tuzli. Naime, Tuzlaci su prethodnih dana bili opkolili kasarnu Husinska buna, jednu od najvećih kasarni u Jugoslaviji. Razlog je bio što su u tu kasarnu došle mnoge jedinice četnika. Generali JNA su tražili da se Tuzla podijeli na srpski i muslimanski dio. Dakle, počeli su isto kao u Brčkom, Zvorniku, Bratuncu, Vlasenici itd. Tuzlu je spasilo to što SDA nije bila na vlasti u Tuzli tako da Izetbegovićeva strategija da se pregovara o podjeli čaršije nije našla plodno tlo kod gradonačelnika Selima Bešlagića. Umjesto da pregovara o podjeli Tuzle, on je generale JNA poslao u “materinu”. Taj telefonski razgovor snimljen je po nalogu policajaca pripadnika SDA stranke, koji su špijunirali Bešlagića. Pregovaralo se samo o odlasku JNA. JNA se morala bezuslovno povući iz Tuzle. Određen im je koridor: Solina – Brčanska Malta – Slavinovići – Majevica. Tuzlaci su za samo nekoliko dana u Tvornici transportnih uređaja (TTU) napravili i oklopne transportere, koji su obezbjeđivali raskrsnicu na Brčanskoj Malti. U petak 15. maja prvi dio kolone JNA je prema dogovoru prošao kroz Brčansku Maltu i Sjenjak. Četnički znak za opšti napad je bio napad čela kolone na benzinsku pumpu u Slavinovićima. Bačena je bomba na dva naša policajca na benzinskoj pumpi u Slavinovićima. U istom trenutku je drugi dio kolone krenuo sa Brčanske Malte prema obilaznici. Tada su naši zapucali iz zgrada pored kojih je kolona prolazila i iz TTU-ovih transportera na Brčanskoj Malti. Sve je trajalo nekoliko minuta. Tuzla je bila slobodna.
Iste noći iz hangara na Kozlovcu uzeto je oružje Teritorijalne odbrane Tuzle, Srebrenika, Lukavca i odmah prebačeno u ta mjesta. Odjednom su se mnogobrojna “srpska” sela našla u okruženju. Gotovo svaki dan je po jedno “srpsko” selo bilo razoružano. Nabrojaću samo neka veća. Dubnica, Simin Han, Požarnica, Špionica, Potpeć, Tinja, Smoluća, Bukovik, Bukovac. Tada su četnici imali velikih problema i sa borcima Teočaka i Sapne. Legendarni kapetan Hajro Mešić je u samo jednom danu zauzeo desetak četničkih sea na Majevici među kojima je najveće bila Rastošnica i spojio slobodne teritorije Teočaka, Zvornika, Kalesije i Tuzle. Budući da su još ranije Posavci oslobodili Bosanski Brod, Modriču, Derventu, Orašje velika teritorija sjeveroistočne Bosne je imala direktnu vezu sa Hrvatskom. S druge strane četnici nisu imali nikakav koridor do tzv. srpskih krajina u Hrvatskoj i zapadnoj Bosni. Vidjelo se da Srbija munjevito gubi rat. Mada su Srbi imali dovoljno oružja nigdje nisu pružali značajniji otpor. To je zbog neumitne činjenice da je Bosna i Hercegovina bila priznata i da se to ničim ne može više promijeniti. Jedva su čekali izgovor da bace oružje i idu u Srbiju, jer Srbin ne može živjeti tamo gdje gusle neće biti najvažniji muzički instrument i gdje se neće pjevati o srpskom junačkom “posecanju turskijeh svatova”.
U narednom spisku imena su navedena abecednim redom. Za lica, uz čije ime stoji naznaka "(ime navedeno u optužnici)" napominjemo da njihova pogibija na Brčanskoj Malti nije dokumentovana.
Spisak poginulih na BM:
Blagojević (Anđelko) Radislav, rođen 7.7.1970. godine u Mičijevićima (ime navedeno u optužnici)
Blagojević (Simo) Vojo, rođen 10.10.1959. godine
Božić (Ilije) Gordan rođen 23.11.1964. godine Komar - Lukavac
Vasić (Nenad) Jovo 10.10.1953. godine, Požarnica - Tuzla
Do kraja emisije će ispast da je iz svog džepa izletio milion jer je država malo dala
na početku kaže uzeli 5%
sad kaže uzeli 3%
ide prema tome da su oni platili i žrtvovali se za državu
Ne branim ga. Tek sam sada uspio cijeli intervju pregledati.
Rekao je na pocetku da su mediji pisali da je dobar 5%, kasnije je on sam rekao da su ipak dobri 3%.
Re: Chat
Postano: 17 maj 2020, 01:45
Postao/la delinjo
Jel neko danas uzeo pare na svabama ?
Re: Chat
Postano: 17 maj 2020, 01:50
Postao/la Drape
JNA je do 15. maja 1992 već učestovala u sukobima u BiH potpuno otvoreno na strani domaćih Srba, preuzela kontrolu nad ključnim brdsko - planinskim vrhovima, polutajno premještala zajedničko oružje građana BiH iz kasarni do naselja sa srpskim narodom. JNA na tlu BiH 15. maja 1992. je bila u već završnoj fazi transformacije u Vojsku Republike Srpske, penjali bi se na brdo kao JNA a pucali sa njega kao VRS i neko se opet usuđuje dovoditi u pitanje samu legalnost otpora prema takvoj YNA.
Re: Chat
Postano: 17 maj 2020, 02:07
Postao/la Giljotina
Kakvo jahanje Fikreta od običnog krezubog puka koji bi radi 50 KM zapalio čitav haustor. Bošnjačka hipokrizija.
Neki film o tvrtku ili o padu Bosne, vrijeme je da se fokusiramo na sredjovjekovnu Bosnu.
