Dobra se rasprava razvila, ako nista - ima se sta procitat
Valencia mozda nesvjesno a mozda i namjerno, kompletnu svoju teoriju temelji na jednoj logickoj gresci koja se zove kruzni argument ili nekome poznata kao catch22 (slucaj koka ili jaje). Pepove zasluge pokusava degradirati cinjenicom da je ova Barcelona ubjedljivo najbolja ekipa na svijetu. Time se prakticno dovodi u corsokak tvrdnja da je Pep ovu Barcu ucinio takvom. Cinjenicu da su se u Pepovoj eri kao najbolji svjetski igraci afirmisali Xavi, Iniesta, Messi, Busquets, Pedro, Pique, a u sistem uklopila idealna pojacanja Villa, Alves, Sanchez - Valencia ce prokomentarisati kao srecu i "poklapanje stvari" Pepu. Mogucnosti za vrdanje ovdje su poptuno otvorene, pa ovakva vrsta diskusije zna cesto bit samo nepotrebno trosenje vremena al evo nekoliko argumenata u Pepovu korist.
Koliko god jaka bila ekipa Barce, Messi & co. - nemoguce je ne prepoznati Pepov pecat ovom Barcinom nevjerovatnom nizu. Prije svega, bez obzira na sve diskutante koji ce ujedati "krojfom, rajkardom i sistemom", Pep je najtrofejniji trener Barcelone ikad! JEDINI TRENER NA SVIJETU koji je uspio osvojiti 6 trofeja u jednoj godini, tj. u svakom takmicenju u kojem je igrao; uspio je osvojiti prvenstvo na tako ubjedljiv nacin na koji nije niko nikad prije njega ni u jednoj drugoj ligi sa 99 bodova na kontu; od Reala i kao ekipe i kao kluba je napravio takvu bijedu, ruglo i jad, nabio im je takav kompleks koji nikad prije nije vidjen - izjednacio je omjer pobjeda koji je do preuzimanja Barce iznosio 77-85 a Real vec 6 utakmica zaredom ne zna za pobjedu na Bernabeu sto im se nikad u historiji nije desilo. Znaci pricajte sta hocete, ali sa ovakvom referencom, uz duzno postovanje svim forumskim strucnjacima ukljucujuci i Valenciju

, Pep se ne mora nikome vise dokazivat - on de facto jeste jedan od najboljih svjetskih trenera.
Dalje, ono sto je uradio sa Barcelone sa taktickog aspekta je presedan u modernom fudbalu. Od trenutka kad je Messija premijerno gurnuo u sredinu protiv Reala na Bernabeu (2-6) i potpuno izbezumio Realove stopere, a sezonu poslije i zastalno instalirao kao inovativnog false ninea - kao najucinkovitiju rolu koju moze igrati (Tottijev ucinak prema Messijevom se ne moze ni okvirno uporedit). Barca je postala takticki najfleksibilnija ekipa na svijetu koja ima sposobnost transformacije bilo koje formacije bez ijedne izmjene, sto ni izbliza eto nisu uradili ni navodno mnogo veci takticari i "strucnjaci" prije njega - ni Ferguson ni Mourinho, ni Lippi ni Hitzfeld; vec prosle sezone su u letu alternirali 4-3-3 u 3-5-2 sa vise varijanti shiftanja. U utakmicama protiv Atletica i Villarreala (4-4-2) Busquets je sam adaptirao formaciju ulaskom izmedju stopera sa Alvesom na krilu (da, jasno - Busquets je danas bez ikakve sumnje najbolji holder na svijetu - e pa stisni Valencija pa reci da je i njega "napravio" Rijkaard

) a danas se u svakoj utakmici moze vidjeti horizontalno shiftanje slijeva nadesno da Alvesu omoguce napadacki overlapping. Pa sve do trenutka kad je kupio Fabregasa (kad niko nije znao sta ce s njim - arsenalovci su mu vec pozeljeli uspjesan boravak na klupi Barce) u okolnostima transfera koje bi se mogle ovjekovjecit u jednom holivudskom filmu A produkcije

i potom u utakmici evropskog Superkupa protiv Porta na teren izveo 7 veznih igraca! A u finalu Svjetskog klupskog prvenstva protiv Santosa cak 6 CENTRALNIH veznih igraca! Ove sezone je u mainstream promovisao 3-4-3 varijacije, ali ekipa je u stvarnosti postala kao tecni fluid na tvrdoj nabranoj podlozi, jednostavno su toliko takticki fleksibilni da u svakom trenutku mogu naci "rupu" u protivnickom sistemu koja se moze iskoristit. To nadjite i procitajte sta kaze Tito Vilanova o Barcinim treninzima kretanja i pozicioniranja. Nacin na koji su u srijedu stvarali prostor na lijevom krilu za duel Iniesta vs Altinop da Mourinhovu srednju trojku ucine apsolutno nepodobnom za ikakvu sistematicnu strategiju udvajanja, ne moze se pripisati tehnickim mogucnostima Barcinih carobnjaka nego apsolutno kontrolisanoj taktickoj svijesti i potkovanosti ovih igraca. Ta sinhrona fudbalska inteligencija na terenu uzeg a i sireg Barcinog kostura je skoro iskljucivo zasluga Pepa Guardiole. Da ne spominjem presing i postotak posjeda lopte Barcelone u Pepovoj eri - ako u El Clasicu, najvecoj utakmici na svijetu rezervni golman Barcelone ima vise uspjesnih dodavanja od 10 Realovih igraca onda fakat nema dalje. A da ti pravo kazem Valencija, ta nekakva Rijkaardova masina sto spominjes i ova Guardiolina masina imaju minimalane slicnosti - nit su danas Rijkaardovi igraci nit je Rijkaardova pamet, Pepov konacni cilj je
totaalvoetbalv2; Rijkaard nije bio ni blizu Cruyffu i Michelsu, a Pep ih je vec sada prevazisao. Za one koji iole prate fudbalsku taktiku u utakmicama Barcelone je jednostavno nemoguce ne primijetiti Pepov uticaj. Evidentno da je on donio neke nove standarde u fudbal, Barcina igra je postala predmet brojnih taktickih ekspertiza pa i disertacija, procice mnogo da neko nadje provjeren lijek za Barcinu igru, a da to nije nedostatak motivacije - dotad ce fudbal, htio - ne htio evoluirat u jednu drugu dimenziju. Ne radi se na kraju krajeva ni o cinjenici da je osvojio sve sto je mogao osvojiti - nacin na koji je to uradio nije vidjen u modernom fudbalu. Vjerujte da je malo trenera u fudbalskoj eliti sposobno uraditi ovo sta je Pep dosad uradio. Ako nista, zbog toga je besmisleno citat kako se on MORA nekome dokazivat. KOME BA DA SE PEP DOKAZUJE?!

Covjek sutra moze napustit Barcu i ladno otic ladit muda na egzoticnim svjetskim odmaralistima, da se vise nikad ne vrati fudbalu i nedvojbeno ce u historiji ostat zapamcen kao jedan od najboljih trenera svijeta svih vremena pa sta god rekao Valencia
Kad Xavi kaze da je Pep opsesivni perfekcionist koji misli na svaki detalj, e onda stvarno misli da misli na svaki detalj

Mourinhov pristup utakmici na pres konferenciji na kraju je otkrio da je strategiju toka utakmice bazirao na prvom golu i kao eto "Puyolov go je sve promijenio" - a pored njega je i Casillas i Benzema naglasio kako je navodno nedopustivo da primaju golove iz kornera protiv Barce. Ne znam da li im je namjera da zvuci tako omalovazavajuce prema niskim igracima Barcelone, ali vjerovatno nisu ni svjesni da je sve detaljno skovan plan. Ako pratite utakmice Barce, a znam da ima onih koji ne prate (neki prate samo El Clasico, a neki cak ni utakmice EPL ne gledaju vise od jednog poluvremena

) znate da Barca izvodi nekih 80% kornera kao kratke kornere, samo vracajuci posjed nazad jer je u jednu ruku i nepotrebno ubacivati lopte u sredinu kad si inferioran u visini. U srijedu je odnos kornera bio 8-1 i svi su u luku padali na penal na Puyola. Mourinho, za one koje prate, postavlja trojicu na prvu stativu u zonskoj postavci defanzivnih kornera sa Ronaldom koji samo prave visak na pogresnom mjestu. Ako se sjecate, ta ih je postavka kostala nekoliko puta u ranijim Klasicima, a Real je eto od Nove godine primio 4 gola glavom poslije kornera. Busquets je takodjer imao jednu sansu iz prekida, a sa 8 kornera Puyolov go je sve samo nije sreca. Pa ako nista, Pep je dobar sa teorijom vjerovatnoce
Kada bih se vodio Valencijinom logikom, zapitao bih se onda po cemu je Messija proglasio najboljim igracem svijeta? Nije li to ekvivalentna situacija - i on takodjer igra u timu u kojem ga saigraci cine najboljim. Mora li on ici na Britannia stadion da se dokaze sa saigracima Shawcrossom, Delapom i Crouchem?

Po istoj logici bih se zapitao kakav bi Ferguson bio u Realu. U Manchesteru je alfa i omega, bog i batina, tito i partija jer ima neograniceno povjerenje otaca kluba - a zasto ne bi malo dosao u Madrid da vidimo kako se nosi sa pritiskom? Da pitam i sta bi uradili u Barceloni "vrhunska trenerska rjesenja" Mourinho i Hitzfeld (heh, i Sam Allardyce, zasluzio je homage

). Ili da spomenem Arriga Sacchija - covjeka koji je sa Milanom osvojio dvije titule Lige prvaka i koji je prvi uveo zonski sistem odbrane. Zamisli, svi prije njega su igrali markiranje covjeka! I kako onda Peleu, Cruyffu, Platiniju, Maradoni i kompaniji nije bilo jednostavno igrat kad uzmu loptu u noge?!

Danas svaka ekipa na planeti odaje priznanje Arrigu Sacchiju svaki put kad izadju na teren, i sta - covjek oso iz Milana i propo u zemlju. Ni blizu vise nigdje - jel to znaci da taj genijalac nije strucnjak, stavise jedan od najboljih svih vremena?! Zasto bi Guardiola i Messi, sto kaze Monolog morali ici u nekakav Stoke da Valenciji dokazu da su najbolji (ili makar medju najboljima)?
Zadnje dvije stranice kompletnu si argumentaciju bazirao na nekakvim blurnim i subjektivnim tvrdnjma kako je Rijkaardova Barca bila
duplo,
triput, ili
10x slabija od Guardioline, pobrojao si igrace ponaosob uporedio njihov kvalitet iako si vise puta naglasio kako bi oni cinili mrtvi prosjek u drugim evropskim klubovima i ligama, jer ih pojedinacno vadi "sistem" i kolektiv. Navodio si i, ne znam prema kojim argumentima i kojom formulom gradiranja, da je Ronaldinho
dosta, dosta slabiji igrac od Messija. Sve to da bi derogirao znacaj Guardiole u ovom ambijentu Barcelone kao najjace ekipe svih vremena, argumentom kako Rijkaarda vise nema ni na mapi. Cak i kad bi o tome diskutovali, nije tako jednostavno ocrniti ni Rijkaarda

Dobio je 2-3 mjeseca u Turskoj, i odmah dobio otkaz - nema tog krojfa koji bi za 2 mjeseca instalirao tika-taku u bilo koji drugi klub na svijetu. To je pritisak na rezultat, a o uticaju jezika ce ti reci jos i Scolari, Juande Ramos, Ancelotti, Capello i ostali da ne nabrajam. Nije mi cilj branit ni jednog ni drugog ni treceg ni komentarisat Rijkaardove trenerske ambicije - ali to sto Guardiola ima idealne uvjete zato sto je u klubu od kad je posto, isto ko i Messi, je za odbranu tvoje teze prosto smijesan argument za dalju raspravu. Ako dosad nisi prepoznao trenersku velicinu i kvalitetu Pepa Guardiole, to je zato sto a) ne gledas utakmice Barcelone, b) ne zelis da priznas kao sto ima delegata na ovom podforumu koji ne zele da priznaju i kad ih u oci bode

c) fudbalski si laik.
To je to od mene, usput Romario i Monolog - odlicni postovi
