
Na današnji dan, pre tačno 40 godina, preminuo je jedan od najvećih pisaca sa prostora bivše Jugoslavije, Ivo Andrić (Dolac, 9. oktobar 1892 — Beograd, 13. mart 1975).
Decembra 1961. dodeljena mu je najveće svetsko priznanje, Nobelova nagrada za roman "Na Drini ćuprija".
Bio je član košarkaškog i fudbalskog kluba Crvene zvezda.
Na Andrićeve sportske aktivnosti još više svetla baca redakcijski članak "Čestitka od srca dobrom prijatelju" u "Zvezdinoj reviji", od 1. novembra 1961, povodom dodele Nobelove nagrade, koji je ostao nepoznat autorima Bibliografije. U Crvenoj zvezdi su naročito bili ponosni jer su u svoje prijatelje mogli da ubroje "i Ivu Andrića, velikog književnika i istaknutog pobornika sporta i ljubitelja košarke".
- Od osnivanja Crvene zvezde Ivo Andrić nije propustio nijednu utakmicu naših košarkaša na igralištu stešnjenom između drevnih kalemegdanskih zidina. On je pljeskao majstorstvima Geca, Nebojše Popovića, Sokolovića, Aleksandre Gec, Petrovićeve, Vere Sretenović, dve Branke: Ciprušove i Prelevićeve i najzad borbene Barage. On voli košarku, voli sport. Ume da se raduje kao dete pobedama i lepoj igri. On nalazi u sportu najlepše ljudske odlike: plemenitost, drugarstvo, požrtvovanje, nesebičnost, izgaranje, viteški duh. Oduševljava se tim etičkim osobinama i nalazi u njima najčistije zadovoljstvo.
