FC Bayern München - Arhiva postova

[Saurman]

[Bilall]

Aha znaci Bayern Munchen je 100% vlasnik stadiona na kojem igra. Koje platio izgradnju stadiona,da li posjedujes te informacije,da li je sve Allianz Arena ili ima nekog udjela i Bayern?

Evo jedna zanimljiva kolumna

Bayern Munchen: Primjer vrhunski vođene kompanije

Heynckes, koji je već u prethodnom mandatu od 1987. do 1991. godine vodio Bayern do dva naslova prvaka, prošlog je ljeta naslijedio Louisa van Gaala. Kontroverzni Nizozemac je na svojoj koži osjetio značenje izreke da ste onoliko dobri koliko i vaša posljednja utakmica (ili u ovom slučaju sezona), jer nije uspio ponoviti sjajne rezultate iz sezone 2009./2010. U tom sretnom periodu, Bayern je osigurao dvostruku domaću titulu i prvo finale Lige prvaka nakon 2001. godine.

Sljedeća sezona je bila druga priča, jer se Bayern provukao u Ligu prvaka s trećeg mjesta u Bundesligi, dok su u polufinalu kupa poraženi od Schalkea, a iz Lige prvaka ispali u osmini finala. Koliko su loši rezultati posramili ljude u klubu pokazali su otkazivanjem posjete Oktoberfestu po prvi put u povijesti.

Iako se ovi rezultati ne čine toliko lošima, oni doista jesu loši za standarde najuspješnijeg njemačkog kluba. Trofejna dvorana Bavaraca čuva 22 trofeja prvaka Njemačke (sedam u novom mileniju), 15 njemačkih kupova i šest europskih trofeja. Zapravo, Bayern je jedan od samo tri kluba koji su osvojili sva tri glavna europska kupa, a posebno se ističu tri uzastopna (od četiri ukupno) naslova prvaka Europe od 1974. do 1976. godine.

Iako Bayern u sezoni 2010./2011. nije osvojio ništa, njihovi rezultati izvan terena su bili itekako impresivni, a devetnaestu godinu zaredom godinu su završili u plusu. To je izuzetno postignuće u izuzetno kompetitivnom svijetu nogometa i bez presedana među vodećim europskim klubovima. Iako im je godišnji prihod neznatno pao na 321 milijun eura, i dalje je to drugi najveći prihod u povijesti kluba.

Bayernova zarada nakon isplate poreza je pala sa 2,9 na 1,3 milijuna eura, iako je zarada prije isplate poreza zapravo porasla sa 5,6 na 8,8 milijuna eura. To je prilično dobro, posebno kada se zna da je zarada od prodaje igrača sa 27 u prethodnoj godini pala na samo 7 milijuna eura. Nasuprot tome, operativni prihodi su porasli za 21 milijun eura, prije svega zbog manjih troškova za igrače: plaće su pale za 8 milijuna eura, na 158 milijuna eura, dok je amortizacija sa 51 milijun pala na 33 milijuna eura.

Direktor uprave Karl Hopfner se zasigurno čini zadovoljnim: "Unatoč teškoj početnoj poziciji - podsjećam vas da prošle sezone nismo imali značajnih sportskih uspjeha, a suočili smo se i sa tekućom financijskom krizom u Europi - ponovno smo ostvarili zaradu."

Treba napomenuti kako su ovo zajednički iznosi za dvije odvojene poslovne cjeline: nogometni klub (FC Bayern München AG) i stadion (Allianz Arena München Stadion GmbH). Od svog otvaranja 2005. godine Allianz Arena ima utjecaj na ukupne prihode i rashode, a 2011. godina je bila prva u kojoj je ta kompanija pridonijela pozitivnom poslovnom rezultatu sa 0,9 milijuna eura zarade, u odnosu na gubitke koje je donosila prethodnih godina: 2008. - 7 milijuna eura, 2009. - 10 milijuna eura i 2010. - 3 milijuna eura.

Iako je Allianz Arena donijela veće komercijalne prihode od oko 40 milijuna eura i veće prihode od ulaznica, troškovi su također porasli, uključujući i godišnji pad vrijednosti od 17 milijuna eura i značajne kamate (iako su one pale sa 19 na 8 milijuna eura).

S obzirom na konstantno male profite, unatoč povećanju prihoda, čini se kako se Bayern 'pokriva onoliko koliko je dug pokrivač' ili drugim riječima, imaju politiku po kojoj rade u plusu, ali sav raspoloživi novac koriste za pojačavanje momčadi. Kakva god strategija bila, ovo je hvale vrijedno postignuće. Doista, predsjednik Bayerna Karl-Heinz Rummenigge je nedavno rekao: "S punim pravom mogu opisati financijsko stanje u našem klubu kao primjer svima."

U svakom slučaju, ovaj model rada je jako daleko od onog kojeg primjenjuju neki drugi klubovi, od kojih su brojni prošle godine objavili gubitke, npr. u Engleskoj: Manchester City 219 milijuna eura i Chelsea 75 milijuna eura; u Italiji: Juventus 95 milijuna eura, Inter 87 milijuna eura i Milan 70 milijuna eura. Istina, treba reći da ima i klubova koji su objavili godinu u plusu, i to većem nego Bayern. Real Madrid je tako zaradio 47 milijuna eura, zahvaljujući ponajprije njihovim ogromnim prihodima, Arsenal je godinu završio sa 14 milijuna eura profita, zahvaljujući prodaji zemljišta, a Manchester United sa 11 milijuna eura plusa, ali je taj novac poslužio za pokrivanje kamata na njihov ogromni dug.

Bayernov prihod od 321 milijun eura je bio dovoljan za zadržavanje četvrtog mjesta na Deloitteovoj ljestvici najvrednijih klubova svijeta četvrtu godinu zaredom, iako se razlika između Bayerna i trećeplasiranog Manchester Uniteda gotovo udvostručila, sa 27 na 46 milijuna eura. Jednako tako, dva španjolska giganta su gotovo udvostručila svoju prednost pred Bayernom, prije svega zahvaljujući činjenici da još uvijek na individualnoj osnovi prodaju televizijska prava za svoje utakmice: Real Madrid (479 milijuna eura) sa 116 na 158 milijuna; Barcelona (451 milijun eura) sa 75 na 130 milijuna eura.

Gledano s pozitivne strane, Bayern je jedan od samo četiri kluba koji su probili granicu prihoda od 300 milijuna eura i dalje su daleko od ostalih klubova u top deset. Njihov prihod je za velikih 70 milijuna eura veći od Arsenalovog i Chelseaevog, te oko 100 milijuna eura veći od Milanovog ili Interovog, tako da se može reći da su u jako ugodnoj poziciji.

Treba spomenuti i jednu tehnikaliju: Bayern u svojim financijskim izvješćima barata s brojkom od 328,5 milijuna eura prihoda, ali to uključuje i 7,1 milijuna eura dobiti od prodaje igrača, što je se ne uklapa u Deloitteovu definiciju, prema kojoj su prihodi 321,4 milijuna eura.

Zapravo, od 2005. godine Bayernov rast prihoda od 131 milijun eura (69%) je nadmašila samo Barcelona sa 243 milijuna (117%) i Real Madrid sa 204 milijuna (74%). Koliko je to veliko postignuće pokazuje činjenica da su neki klubovi zabilježili jedva primjetan rast prihoda u tom razdoblju, na primjer Chelsea sa 29 milijuna eura (13%) ili Milan sa 20 milijuna eura (9%). Nakon 'calciopolija' prihod Juventusa je čak pao za 27%, za 58 milijuna eura.

Jasno, na prihode engleskih klubova utjecaja ima i valuta, budući da je prije par godina funta bila puno jača od eura, ali sami trend rasta time nije puno izmijenjen.

Ono u što nema sumnje jeste to koliko je Bayernova financijska dominacija u odnosu na druge njemačke klubove porasla u posljednjih nekoliko godina. Iako je Schalke jedan od klubova koji

su najviše napredovali na Deloitteovoj listi za ovu godinu, probivši se po prvi put u europski top deset, njihov rast prihoda od 88 milijuna eura od 2007. godine na 202 milijuna eura ove godine je još uvijek manji od Bayernovog rasta od 98 milijuna eura u istom razdoblju.

Nijedan drugi njemački klub nije se niti približio ovim brojkama, a novo uskrsnuće dortmundske Borussie očitovalo se u rastu od 49 milijuna eura (iako će to ove sezone biti znatno veća brojka zbog prihoda iz Lige prvaka). Prihod ostalih Bayernovih domaćih konkurenata, poput Hamburga, Werdera i Stuttgarta, praktički je u tom razdoblju ostao nepromijenjen.

Borussijino prošlosezonsko osvajanje Bundeslige čini se još većim dostignućem kada uzmete u obzir ogromnu razliku u njihovoj financijskoj moći u odnosu na Bayernovu, budući da su njihovi prihodi gotovo 200 milijuna eura niži. Drugim riječima, ako bi financijska moć bila najvažnija, Bayern bi trebao svake godine osvajati Bundesligu, i to s velikom prednošću, ali kao što izreka kaže - nije sve u novcu.

Bayernov blagi pad prihoda od dva milijuna eura u 2011. godini je uglavnom uzrokovan smanjenjem prihoda od novca za TV prava za 12 milijuna eura, i to zbog nešto ranijeg ispadanja iz Lige prvaka. Situaciju je popravilo pet milijuna eura više prihoda od ulaznica i isto toliko povećanje prihoda od prodaje robe.

Za razliku od drugih vodećih liga koje su jako ovisne o televizijskom novcu, Bundesliga se ponosi svojom puno bolje izbalansiranom mješavinom prihoda. Izvršni predsjednik lige Christian Seifert to opisuje kao 'stabilan i održiv poslovni model, koji se oslanja na tri izvora prihoda'. To znači da njemački klubovi zarađuju veći postotak od ulaznica i komercijalnih prihoda. Bayern nije iznimka, pa su Bavarci od ulaznica i tv prava zaradili po 72 milijuna eura, a od komercijalnih prihoda 178 milijuna eura.

Ne, nije pogreška - Bayern doista uprihođuje 178 milijuna eura komercijalnih prihoda, od čega sponzori daju 82 milijuna, prodaja robe donosi 44 milijuna eura, ostale komercijalne aktivnosti 14 milijuna, dok su prihodi od Allianz Arene 38 milijuna eura. Sve to zajedno čini preko polovice (55%) ukupnih prihoda kluba. Od dvadeset najbogatijih klubova svijeta, bolji postotak ima samo Borussia Dortmund (57%).

Komercijalni prihodi su značajno porasli od 2008. godine, kada je Bayern otkupio polovinu prava na Allianz Arenu od Munchena 1860, kluba koji igra svoje domaće utakmice na tom stadionu, i postao jedini vlasnik stadiona. S tih 11 milijuna eura spasili su susjede od bankrota, ali to prema priznanju Karl-Heinz Rummeniggea nije bilo 'zbog bratske ljubavi ili suosjećanja, nego zbog vlastitih interesa'. S obzirom na dodatna prava od imena na stadion, turističkih tura po stadionu, iznajmljivanja i ugostiteljske djelatnosti, vjerojatno je više nego u pravu.

Nije iznenađenje da je Bayernov komercijalni prihod od 178 milijuna eura najviši u Europi, iako im se Real približio na 172 milijuna prošle sezone. To je još uvijek daleko ispred ostalih velikih brendova, poput Barcelone sa 156 milijuna eura ili Manchester Uniteda sa 114 milijuna eura.

Bayernov sponzorski ugovor o reklamiranju na dresovima s Deutche Telekomom, koji vrijedi do kraja sezone 2012./2013., je jedan od najbogatijih u svijetu nogometa, a ispred je samo Barcelonin ugovor sa Qatar Foundation, vrijedan 30 milijuna eura. O vrijednosti tog ugovora postoje različite brojke, a kako nijedna nije do kraja pouzdana Deloitteova procjena je da Bayern od telekomunikacijskog giganta godišnje ima zagarantirano najmanje 22 do 24 milijuna eura, dok u ovisnosti o rezultatima taj iznos može porasti i do 30 milijuna eura. Takvu strukturu ugovora je potvrdio i predsjednik kluba Uli Hoeness, koji je rekao da iznos 'raste ako su ekstremno uspješni na međunarodnom planu'. Njemački mediji obično govore kako je ugovor vrijedan 25 milijuna eura po sezoni.

Nedavno je Hoeness potvrdio kako je klub u pregovorima oko sponzoriranja sa Gazpromom, trenutnim sponzorom Schalkea, ali je dodao kako bilo kakav dogovor Bavaraca sa ruskim energetskim gigantom ne bi značio i njihov prestanak sponzoriranja Schalkea.

Bayern ima velike koristi i od atraktivnih sponzorskih ugovora sa dva svoja najveća dioničara, Audiem i Adidasom. Proizvođač automobila je 2009. godine kupio 9,09% udjela u vlasništvu Bayerna za 90 milijuna eura, a obvezao se u klub do 2019. godine uložiti dodatnih 200 milijuna eura kroz sponzorski ugovor kojim godišnje klubu daju oko deset milijuna eura.

Adidas je sličan iznos dionica otkupio 2002. godine za 77 milijuna eura, a oduvijek je glavni dobavljač sportske opreme za klub. Oni su svoj sponzorski ugovor, prema kojemu godišnje plaćaju 25 milijuna eura, produžili do 2020. godine. Što se sponzorskih ugovora sa proizvođačima sportske opreme tiče, ovaj iznos nadmašuju samo Manchester United i Barcelona (Nike), Real Madrid (Adidas) i Liverpool (Warrior Sports - od ljeta), sa po 30 milijuna eura.

Prema klupskoj internet stranici, uz glavnog sponzora i dobavljača sportske opreme, Bayern ima deset premium partnera, od kojih svaki uplaćuje iznos između četiri i osam milijuna eura godišnje, a to su: Audi, Coca Cola, HypoVereinsbank, Imtech (vlasnik prava na ime stadiona Hamburga), Lufthansa, Paulaner, Samsung i Yingli Solar (prvi kineski partner za jedan njemački klub). K tome imaju 13 classic partnera (koji plaćaju 2-4 milijuna eura), te četiri dobavljača hrane (500.000 €). Uz sve to, prava na ime stadiona su prodana osiguravajućoj kući Allianz za 90 milijuna eura na 15 godina, odnosno šest milijuna eura godišnje.

Prihod od prodaje sportske opreme je također impresivan i iznosi 44 milijuna eura, a klub profitira jer u svojim redovima ima neke vrhunske igrače, poput njemačkih reprezentativaca Schweinsteigera, Lahma, Gomeza i Müllera, te neke inozemne zvijezde, kao što su Franck Ribery i Arjen Robben.

Naravno, ne pretvara se sve što Bayern dotakne u komercijalno zlato, kao što je bio slučaj s posljednjim marketinškim fijaskom, kad je klub najavio spektakularan transfer, samo kako bi na konferenciji za novinare predstavili novu aplikaciju za Facebook, čime su razljutili veliki broj navijača.

Hoeness i Rummenigge smatraju kako je Bayern jedan od najvećih brandova u Europi, a bez sumnje klub profitira i od činjenice da je vodeći u zemlji koja ima vodeću ekonomiju u Europi.

Paradoksalno, pomaže im i slabo razvijeno tržište digitalne televizije, što znači da se utakmice njemačkih klubova puno češće prikazuju na zemaljskim kanalima, nego što je to slučaj u Engleskoj, Španjolskoj ili Italiji, a samim time su i njihovi sponzori više izloženi javnosti.

Unatoč tome, novac od televizijskih prava u njemačkom nogometu je puno manji nego u drugim velikim ligama. Trenutno važeći ugovor je vrijedan 412 milijuna eura po sezoni, što iznosi oko trećine vrijednosti ugovora koji imaju premierligaši (1,3 milijarde eura), ali i od onoga što zarađuje Serie A (1 milijarda eura), francuska Ligue 1 (700 milijuna eura) ili španjolska La Liga (600 milijuna eura). Najveća razlika proizlazi iz činjenice da se Bundesliga nije toliko probila na međunarodno tržište, pa iz inozemstva za TV prava Premier liga dobije 550 milijuna eura, a Bundesliga samo 40 milijuna eura.

Kada 2013. godine bude potpisivan novi ugovor o prodaji televizijskih prava, on će vjerojatno biti veći, ali upitno je hoće li i tada zadovoljiti upravu Bayerna, budući da posljednje najave govore kako bi povećanje moglo biti manje od 10%, čime bi novi ugovor bio vrijedan oko 450 milijuna eura.

Nažalost, ne znamo koliko je točno Bayern zaradio od Bundeslige u sezoni 2010./2011., ali sezonu ranije su dobili 28 milijuna eura. U proračunu za sezonu 2009./2010. klub je procijenio kako će njihov udio u zaradi biti oko 30 milijuna eura. Ako bismo to stavili u širi kontekst radi usporedbe: klub koji je završio na dnu Premier lige, West Ham, je dobio oko 45 milijuna eura, dok je osvajač Premier lige, Manchester United, dobio gotovo 70 milijuna eura.

Novac od televizijskih prava se u Bundesligi uglavnom dijeli među klubovima na osnovu pozicije na ljestvici u posljednje četiri godine, iako se jedan dio dijeli i na osnovu broja uživo prenošenih utakmica. Prilikom izračunavanja, u obzir se najviše uzima plasman u prethodnoj sezoni (koeficijent 4), a najmanje onaj iz četiri sezone ranije (koeficijent 1). Međutim, primjenjuje se i drugi algoritam, po kojem najbolje plasirani klub dobiva samo dvostruko više novca od najlošije plasiranog, pa je kao najbolji klub u sezoni 2010./2011. Bayern dobio 24 milijuna eura, a St. Pauli kao najslabiji 12 milijuna eura.

Bayernov prihod iz Lige prvaka je sa 45 milijuna eura pao na 33 milijuna, jer su prošle sezone ispali u osmini finala, a sezonu prije toga su igrali finale ovog natjecanja. Važnost najelitnijeg klupskog natjecanja je naglašena proteklog tjedna, kad je La Gazzetta dello Sport objavila kako je Bayern od 1992. godine do danas u Ligi prvaka zaradio čak 347 milijuna eura, a više od Bavaraca zaradio je samo Manchester United.

To se moglo vidjeti i u sezoni 2007./2008., kada se Bayern kvalificirao tek u Europa ligu i zaradio mizernih pet milijuna eura, iako su se plasirali u polufinale tog natjecanja. Podređen status Europa lige u odnosu na Ligu prvaka je potvrđen i prošle sezone, kada je Bayer u tom natjecanju zaradio samo sedam milijuna eura. Stoga su njemački klubovi sretni što je broj mjesta koja iz Bundeslige vode u Ligu prvaka sa tri porastao na četiri, na štetu Italije, zbog boljih UEFA koeficijenata u posljednjih pet godina.

Međutim, to se za Bayern može pokazati i kao mač sa dvije oštrice, jer bi to moglo značiti da će novac od televizijskih prava na europske utakmice u Njemačkoj biti dijeljen između više klubova. Utjecaj toga mogao se vidjeti u sezoni 2008./2009., kada je Bayern dobio 21,5 milijun eura od televizijskih prava na europske utakmice, jer se kolač te godine dijelio na samo dva kluba.

Naravno, kvalifikacija preko četvrtog mjesta u ligi u Ligu prvaka također nosi nesigurnost, jer četvrtoplasirana momčad mora proći kroz posljednji krug kvalifikacija, koji može donijeti jako nezgodnog protivnika, kao što je ove godine bio slučaj kad su se sastali Arsenal i Udinese.

Bayernov prihod od ulaznica je porastao sa 67 na 72 milijuna eura, iako je broj domaćih utakmica pao sa 25 na 23. Razlog tome su nešto veće cijene ulaznica, više prijateljskih utakmica i atraktivniji protivnici u kupu.

Iako Njemačka ima zasluženu reputaciju kao zemlja s niskim cijenama ulaznica, Bayern je i dalje na šestom mjestu u Europi po zaradi od ulaznica, iako se mora priznati kako su i dalje svjetlosnim godinama daleko od Reala (124 milijuna eura), Manchester Uniteda (120 milijuna eura), Barcelone (111 milijuna eura) i Arsenala (103 milijuna eura). Razlog tome dijelom leži i u činjenici da Bayern igra manje utakmica, na primjer u Bundesligi svaki klub odigra 17 domaćih utakmica, dok se u ostalim velikim ligama igra 19 domaćih utakmica. Samo to predstavlja razliku od 6,2 milijuna eura, jer Bayer od ulaznica po utakmici zaradi 3,1 milijun eura.

U usporedbi s drugim njemačkim klubovima, Bayern je i dalje uvjerljivo na vrhu, sa zaradom od ulaznica 30 milijuna eura većom od Hamburga, te dvostruko većom od Schalkea i Borussie Dortmund. Tome je pridonijela i selidba na Allianz Arenu u sezoni 2005./2006., kojom je broj mjesta za gledatelje podignut sa 53.000 na 69.000.

Bayernov prosjek gledatelja, koji je zapravo i skoro kapacitet stadiona, je četvrti u Europi, iza Barcelone, Borussie Dortmund i Manchester Uniteda. Zapravo, osam od dvadeset klubova sa najvećom posjetom prošle sezone dolazi iz Njemačke, dijelom i zbog onoga što je Christian Seifert opisao kao klupskom kulturom orijentiranom prema navijačima (npr. niske cijene ulaznica), iako tome pridonosi i činjenica da brojni stadioni imaju dijelove sa stajaćim mjestima, koja primaju više gledatelja od onih dijelova na kojima su postavljene fiksne sjedalice.

Nema sumnje ni u porast popularnosti bavarskog kluba, jer je broj članova kluba samo u prošloj godini porastao sa 162.000 na 171.000.

Na rashodovnoj strani, plaće su u Bayernu smanjene za 5% (8 milijuna eura), sa 166 milijuna eura na 158 milijuna eura, iako su neki analitičari očekivali kako će to smanjenje biti i veće, jer je sportski direktor Christian Nerlinger govorio o naporima za smanjenje troškova plaća, dok su bonusi za rezultate povećali troškove prethodne sezone, kada je izboren plasman u finale Lige prvaka i osvojena dvostruka domaća titula.

Bayern ima izbalansiran pristup svojoj strukturi plaća. Mnogi igrači su na relativno niskoj plaći u odnosu na svoje kolege iz drugih liga, posebno oni 'iz domaće proizvodnje'. Međutim, klub je spreman platiti i visoku plaću za vrhunski talent, kao što je objasnio bivši engleski reprezentativac Tony Woodcock, koji je igrao u Njemačkoj tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća: "Oni su privukli Francka Riberya, Maria Gomeza i Arjena Robbena. Da biste dobili takve igrače, morate im ponuditi dobre plaće. Bayern to shvaća." To potvrđuje i lista sto najbolje plaćenih nogometaša prošle godine, na kojoj je pet igrača Bayerna (Ribéry, Schweinsteiger, Robben, Klose i Gómez).

Nerlinger je objasnio kako se svakom slučaju pristupa individualno i u skladu s uvjetima na tržištu. Bayernov selektivni pristup je potvrdio i Rummenigge: "Mi se nikad nećemo upustiti u riskantnu poslovnu strategiju, ali ćemo nastaviti dovoditi kvalitetne igrače. Investirat ćemo u kvalitetu, a ne u kvantitetu. Radije ćemo imati još jednog Riberya, nego tri suvišna igrača."

Na domaćem planu, Bayern evidentno ima najveći proračun. Na primjer, plaće Borussie Dortmund prošle sezone su bile gotovo 100 milijuna eura manje (62 milijuna eura), ali većina Bayeru ravnih klubova iz ostatka Europe plaćaju više: Barcelona 241 millijuna, Real Madrid 216 millijuna, Milan 193 milijuna, Manchester City 193 milijuna, Inter 190 milijuna, Chelsea 186 milijuna i Manchester United 169 milijuna eura. Kada bi se koristila novija tečajna lista od one iz Deloitteovog izvještaja, ova bi razlika u odnosu na engleske klubove bila i veća.

Brojni među ovim klubovima mogu pokrivati tako visoke plaće zahvaljujući svojim visokim prihodima, tako da razuman dio prihoda odlazi na plaće, npr. kod Reala 45%, Manchester Uniteda 46%, te Barcelone 53%, ali ima i onih koji konstantno proizvode gubitke, a najeklatantniji primjer nemogućeg poslovnog modela je Manchester City, kod kojeg plaće igrača iznose 114% ukupnih prihoda kluba, dok ogromnu razliku u ovim i ostalim troškovima moraju pokrivati bogati vlasnici kluba.

Nakon što je 2010. godine značajno porasla, na 51 milijun eura, amortizacija igrača je 2011. godine ponovno pala na 33 milijuna eura. To je relativno mali iznos za veliki klub, što pokazuje Bayernovu sposobnost da iz vlastitih pogona promovira igrače u prvu momčad, kao i manji iznos novca potrošenog na kupovinu igrača u odnosu na neke klubove izvan Njemačke. Kako bismo i ovo stavili u kontekst, to je oko trećine amortizacije u klubovima koji puno troše, poput Reala ili Manchester Citya. Međutim, kao što kaže jedan od članova uprave kluba Karl Hopfner: "Bili smo aktivni na tržištu igrača na početku sezone, što znači da ćemo morati otpisati veći iznos na transfere sljedeće godine."

Za one koji nisu upoznati s računovodstvenim pojmovima - amortizacija je godišnji iznos otpisivanja igračeve otkupne cijene. Na primjer, Manuel Neuer je doveden za 22 milijuna eura i s njim je potpisan petogodišnji ugovor, ali taj se transfer u prihodima i rashodima prikazuje samo kroz amortizaciju, koja se knjiži jednako u svakoj godini trajanja njegovog ugovora, odnosno 4,4 milijuna eura godišnje na pet godina.

Neuerovo dovođenje je pokazatelj Bayernovog kapaciteta za dovođenje skupih igrača, kao što je primijetio i sportski direktor Bayera Rudi Völler: "Ne smijemo zatvarati oči kad se radi o Bayernovoj financijskoj snazi. Oni su od Schalkea za 22 milijuna eura kupili vratara koji je imao još samo godinu dana ugovora. Čak ni Real Madrid nije nikada napravio nešto tako."

Ovo je ključni aspekt u Bayernovoj sposobnosti zadržavanja kompetitivnosti u vrhu Bundeslige. Zapravo, njihova potrošnja od 44 milijuna eura, za koje su dovedeni Manuel Neuer (22 milijuna), Jerome Boateng (13,5 milijuna), Rafinha (5,5 milijuna) i Nils Petersen (2,8 milijuna), prošlog ljeta je bila trećina ukupnih kupovina svih njemačkih prvoligaša.
Rekonstrukcija momčadi je vjerojatno bila neizbježna nakon odlaska Louisa van Gaala, ali to u Bayernu nije ništa novo. U protekle tri sezone Bayern je potrošio nešto manje od 100 milijuna eura, ili oko dvostruko više nego svi ostali njemački klubovi zajedno.

Treba ipak priznati kako se pojavljuju znakovi koji ukazuju i da se ovo polako mijenja, jer Bayern polako gubi status automatske destinacije za sve mlade njemačke talente koji traže proboj prema vrhu, što je nedavno ilustrirao slučaj Marca Reusa, koji se umjesto Bayerna odlučio za Borussiu Dortmund. Međutim, u tom slučaju postoje i posebne okolnosti, prije svega činjenica da je Reus odrastao u Dortmundu kao navijač Borussie, a njegovi roditelji još uvijek žive u blizini tog grada. U svakom slučaju, ovo je Bayernu omogućilo dovođenje mladog švicarskog reprezentativca Xherdana Shaqirija iz Basela za 11,6 milijuna eura.

Prema Hoenessu, Bayern će nakon što otplati sve dugove za izgradnju novog stadiona, imati godišnje dodatnih 20 do 30 milijuna eura za kupovinu igrača. Nakon svega napisanog, većina je vjerojatno pod dojmom kako Bayern nema nikakvih dugova. To uistinu jeste slučaj za sam nogometni klub, ali dio grupacije je, kao što smo već rekli, i Allianz Arena München Stadion GmbH, koja je kreditom otplatila 346 milijuna eura vrijedu izgradnju stadiona. Budući da puni financijski izvještaj za prošlu godinu još nije objavljen, znamo samo kako su ukupni dugovi bankama i drugim kreditorima sa 243 milijuna eura smanjeni na 178 milijuna eura. 2010. godine Karl Hopfner je informirao dioničare kako je 176 milijuna duga otplaćeno, 90 milijuna je vratila sama Allianz Arena, a ostatak je vraćen zahvaljujući financijskoj injekciji Adidasa.

Prema Rummeniggeu, 90 milijuna eura Audijeve investicije će također velikim dijelom biti iskorišteno za otplatu dugova za Allianz Arenu, tako da će stadion biti u plusu puno ranije nego što je originalno bilo planirano. Prema Hoenessovom mišljenju, to će biti ostvareno u razdoblju između šest i devet godina.

Bayernova likvidnost se u 2011. godini već podigla sa 64 na 129 milijuna eura, tako da je klupski bankovni račun u odličnom stanju, pa je to ohrabrilo Hoenessa, koji je rekao: "Kada otplatimo sve dugove za izgradnju stadiona, bit ćemo najbogatiji klub u Europi."

Ukupna vrijednost kluba procijenjena je na 268 milijuna eura, što je zapravo i manje od stvarne vrijednosti, jer je vrijednost igrača prikazana samo kroz njihovu 'knjigovodstvenu' vrijednost, koja je trenutno 83 milijuna eura, iako je njihova stvarna vrijednost na tržištu puno veća. Prema poznatoj stranici Transfermarkt, ukupna vrijednost svih Bayernovih igrača iznosi 360 milijuna eura, što je ipak malo previše, s obzirom da su neki igrači precijenjeni, pa je stvarna vrijednost negdje između.

Klub tako dobro vođen kao Bayern trebao bi biti jedan od onih koji će najviše profitirati od UEFA-inog financijskog fair playa, koji potiče klubove da troše onoliko koliko sebi uistinu na osnovu prihoda mogu priuštiti. Uistinu, kao što Karl Hopfner kaže: "Mi smo više nego prilagođeni UEFA-inim pravilima financijskog fair-playa." Hoeness je dodao kako bi provođenje financijskog fair playa u punom kapacitetu bilo dobro za klubove kao što su Bayern i Arsenal, koji su financijski stabilni i stvaraju profit.

Za Bayern, to je gotovo pitanje morala. Nakon što je Bayern u finalu Lige prvaka poražen od Intera, kluba koji stvara dugove, Hoeness je rekao: "Ja ne bih bio sretan kad bih pobjedio na takav način. Ako mi osvojimo Ligu prvaka, želim da to bude uz zaradu." U prošlosti se također znao dotaknuti i drugih klubova koji proizvode gubitke, pa je jednom prilikom rekao: "Ako financijski fair play ne bude usvojen, to će biti katastrofa, jer će onda svi ti ludi likovi poput Hicksa i Gilletta ili Glazera biti u pravu."

Rastrošne klubove nije štedio ni Rummenigge, a posebno mu je za oko zapeo jedan: "Uzmimo za primjer Manchester City. Kako to funkcionira kad pišete o gubicima od oko 200 milijuna eura? Financijskom dopingu se mora stati na kraj i treba osigurati jednakost među klubovima."

Drugi, pak, sugeriraju kako Bayern toliko inzistira na uvođenju financijskog fair playa iz razloga što će to donijeti dodatnu prednost onim klubovima koji imaju najveće prihode, jer će njihovi proračuni biti značajno veći. Njihov argument jeste da u slučaju da klubovima bude onemogućeno primanje velikih iznosa novca od investitora, bit će im gotovo nemoguće razbiti trenutni monopol.

To je upravo ono što poručuju i iz Manchester Citya: "To sugerira da veliki klubovi, koji zarađuju naviše novca, moraju ostati veliki klubovi i da se mora zadržati status quo." S druge strane, za svakog vlasnika poput Sheikha Mansoura postoji i jedan koji radi suprotno, na štetu kluba, kao što su to nedavno, na njihovu žalost, osjetili Glasgow Rangersi.

Kao dio pravila u Njemačkoj, klubovi moraju ponuditi izbalansiran proračun prije svake sezone kako bi dobili licencu za natjecanje, što ipak ne sprečava do kraja klubove da se ne uvale u financijske poteškoće (vidi primjere Dortmunda i Schalkea), ali nesumnjivo pomaže u njihovom sprečavanju. Uistinu, dvanaest od osamnaest bundesligaških klubova su prethodnu sezonu završili u plusu, dok je na primjer u sezoni 2009./2010. od dvadeset premierligaških klubova pozitivno poslovalo njih četiri.

U Njemačkoj također vlada i endemski vlasnički model, poznat pod imenom '50+1', po kojem klubovi moraju biti najmanje 50% plus jednu dionicu u vlasništvu članova kluba. Ideja je spriječiti neprijateljsko preuzimanje od strane inozemnih vlasnika, ali još uvijek osigurati veliki prostor za privatna ulaganja od strane pojedinaca ili kompanija, kao što je upravo u Bayernu slučaj sa Adidasom i Audijem, koji su dijelom vlasničke strukture kluba.

Pored svega, glavna riječ u uspjehu Bayerna je kontinuitet, jer u klupskom menadžmentu uglavnom sjede bivši igrači tog kluba: legendarni 'Kaiser', Franz Beckenbauer, koji je bio predsjednik kluba do prošle godine; njegov nasljednik Uli Hoeness, koji je jedan od čelnika kluba još od 1979. godine; Karl-Heinz Rummenigge je predsjednik uprave, dok je novo ime Christian Nerlinger, koji pokušava popuniti prazninu koju je iza sebe ostavio Hoeness kada je s mjesta generalnog menadžera ili onog što se u nekim drugim ligama naziva sportskim direktorom, prešao na višu funkciju.

Bayern se igrački isto tako puno oslanja na vlastitu omladinsku školu, koja je jedna od najboljih u Njemačkoj. To se potvrdilo kada su sa nizom vlastitih igrača došli do finala Lige prvaka. Dio te momčadi bili su Philipp Lahm, Bastian Schweinsteiger, Holger Badstuber i Thomas Müller, a od tada je važnu ulogu preuzeo i Toni Kroos.

Pa, kakva je budućnost Bayerna? Financijski, sve izgleda savršeno. Međutim, Karl Hopfner je ukazao i na potrebu za oprezom, kad je istaknuo da je komercijalni uspjeh ovisan o onom na sportskom i rezultatskom planu. Dok je Hoeness sebi dopustio luksuz nazvati bavarski klub 'oazom sreće', Hopfner je zasigurno govorio u ime svih navijača kad je odložio kalkulator i pokazao na loptu, rekavši: "Godina bez trofeja je izgubljena godina. Ne želimo da nam se to dogodi dva puta u nizu."

[schweinsteiger]

Ja mislim da Allianz Arena jos uvijek nije otplacena
Bas sam prosle godine nekad citao da je Kalle izjavio da jos uvijek otplacuju AA i da ce Bayern poceti trositi velike novce na igrace tek kad otplati stadion,a do tad' najveci dio primanja ide za otplatu.

Ko je izgradio,ne znam,ali znam da je ime "Allianz Arena" placeno,pa nam oni dodju kao neki sponzori

[Bilall]

Ja mislim da Allianz Arena jos uvijek nije otplacena
Bas sam prosle godine nekad citao da je Kalle izjavio da jos uvijek otplacuju AA i da ce Bayern poceti trositi velike novce na igrace tek kad otplati stadion,a do tad' najveci dio primanja ide za otplatu.

Ko je izgradio,ne znam,ali znam da je ime "Allianz Arena" placeno,pa nam oni dodju kao neki sponzori

Pa nije otplacena. Eto autor ovog gore clanka navodi da je 2010 godine Bayern dao u javnost da je 176 miliona otplaceno. Potom je Bayern prodao cca 9% svojih dionica Audiu da bi smanjio dug sa kamatama i rok otplate kredita.
Obzirom da se povecala Bayernova likvidnost u zadnjih par godina, Bayern je u mogucnosti da otplati stadion za veoma kratko vrijeme.
I da, Allianz Arena je u 100% vlasnistvu Bayern Munchena, a kompanija Allianz je zakupila pravo da stadion nosi njeno ime do 2035 godine i taj ugovor je napravljen jos kada Bayern nije bio 100% vlasnik stadiona

[zlatandr]

Ja nesto kontam da je ipak Bayernu mal kapacitet A arene od 69 000 (66 000) mjesta, da bi taman bilo da je nekih 75,6 milja. Ali glupo sad stemat i prosirivat onako vrhunski stadion.

[Bega1]

Ja nesto kontam da je ipak Bayernu mal kapacitet A arene od 69 000 (66 000) mjesta, da bi taman bilo da je nekih 75,6 milja. Ali glupo sad stemat i prosirivat onako vrhunski stadion.

Ma nek za sad stoji kako jest pa nekad u buducnosti prosirit abd .

[drughi]

Vozdra bayernovci,možel sastavi za vcs

[badstuber]

veceras prva ozbiljnija tekma

[isakovich]

na kojem kanalu se moze pogledati ova tekma,,???

[Omerbavarac]

na kojem kanalu se moze pogledati ova tekma,,???

Bice streamova pola sata prije pocetka.

[IlPrincipe]

imal kakav link za tekmu veceras ??

[Omerbavarac]

imal kakav link za tekmu veceras ??

http://www.wiziwig.tv/broadcast.php?mat ... art=sports" onclick="window.open(this.href);return false;

[schweinsteiger]

http://88.80.11.29/48316/watch-napoli-vs-bayern-munich

[schweinsteiger]

ako nadjete kakav link na eng,podijelite zivi bili

[brzitesanj]

David Alaba
Goooooooo

[MaGiCa]

David Alaba
Goooooooo

Cannavaro skaricama poravnava.

[Omerbavarac]

Dobri su momci!

Mandzo i Dante najbolji, narocito ovaj drugi koji je skoro svaku loptu pokupio.

Malo opustanja pred kraj poluvremena i kao kazna je dosao eurogol Cannavara.

[Saurman]

Šteta što je Alaba morao izaći zbog povrede nadam se da nije ništa ozbiljno zamjenio ga Emre Can.Mandžo veoma dobar biće on veliko pojačanje.

btw žabari igraju kao da je utakmica lige prvaka na gotovo svaku loptu idu žestoko.

[gorstak]

Alaba svjetska klasa. Can još nije dorastao prvom timu.

[gorstak]

Kikiriki - košpice!
Da li je Mario Basler konačno dobio nasljednika?