Chat - bez politike i ratnih prica

[bombaysaphire]

Kakva osjećanja budi ova pjesma

[bombaysaphire]

đe je i šta radi Slobodan Batjarević Cobe?

[ReX]

Nije bolest sve sto boli.

[numanumaye22]

Nije bolest sve sto boli.

Gledao na Youtube, 90ih dok se u Bosni pucalo, u Srbiji se jos bjednije zivilo, inflacija, redovi za hranu, represija rezima, preko 90 % ljudi zivilo u siromastvu, dok ih je Sloba ubjedjivao da zive krasno a u biti samo licno on i njegovi se bogatili. A obican narod isto tako samo pjevao ratne pjesme bez muhe u dzepu. 30 godina kasnije nista se promijenilo nije, opet bijeda dok ih Vucic uvjerava da su najbolji u Europi ekonomski, a oni i dalje pjevaju.

Iskreno, nije ni cudo sto se ljudi sele sa tih jadnih prostora, rat je sviju vratio 100 godina unazad, ko moze neka ode u bilo koju metropolu u EU, Minhen, Cirih, Bec, Kopenhagen. Vidjet ce stvari koje kod nas nece ni za 100 godina da dodju i da krenu u primjenu. Zalosno, iskreno. Ali najvise ko je tu poppusio su roditelji. Zamislite samo oca jednog koji je imao oko 35 godina kad ga je zadesio rat...ako je i prezivio bez ranjavanja, 5 godina kasnije lik ima vec 40, unistili mu zivot, ne moze ni tamo ni vamo. Zemlja poravnata od granata, ne moze vani, malu djecu ima i zenu, nema posla. Star za nesto vise. Dakle, potpuno unisteni zivoti, a pogotovo ratne generacije, ko je recimo 10ak godina imao u ratu, djetinjstva se unistila.

Onda nakon toga masovna pljacka i privatizacija preduzeca, korupcija u svakoj pori. Ma isto je u svakoj zemlji na Balkanu, nema tu neke velike razlike. Najgora je rahat patnja. Sad ko nema rata, upalis dnevnik isto ko da su 90e, samo se ne puca. Odgledas Face TV petkom i subotom i sve ti jasno bude. Senad ko 90ih, samo stariji i vise oronuo, po istim temama udara. Pa vise je ljudi otislo s Balkana u zadnjih 10 godina nego u ratu, to sve govori.

[Nirton]

Joj Fuketa što bojler popravlja

[L-Train]

Nije bolest sve sto boli.

Uobicajan cetnicki folklor.

[alemsa]

Nije bolest sve sto boli.

Gledao na Youtube, 90ih dok se u Bosni pucalo, u Srbiji se jos bjednije zivilo, inflacija, redovi za hranu, represija rezima, preko 90 % ljudi zivilo u siromastvu, dok ih je Sloba ubjedjivao da zive krasno a u biti samo licno on i njegovi se bogatili. A obican narod isto tako samo pjevao ratne pjesme bez muhe u dzepu. 30 godina kasnije nista se promijenilo nije, opet bijeda dok ih Vucic uvjerava da su najbolji u Europi ekonomski, a oni i dalje pjevaju.

Iskreno, nije ni cudo sto se ljudi sele sa tih jadnih prostora, rat je sviju vratio 100 godina unazad, ko moze neka ode u bilo koju metropolu u EU, Minhen, Cirih, Bec, Kopenhagen. Vidjet ce stvari koje kod nas nece ni za 100 godina da dodju i da krenu u primjenu. Zalosno, iskreno. Ali najvise ko je tu poppusio su roditelji. Zamislite samo oca jednog koji je imao oko 35 godina kad ga je zadesio rat...ako je i prezivio bez ranjavanja, 5 godina kasnije lik ima vec 40, unistili mu zivot, ne moze ni tamo ni vamo. Zemlja poravnata od granata, ne moze vani, malu djecu ima i zenu, nema posla. Star za nesto vise. Dakle, potpuno unisteni zivoti, a pogotovo ratne generacije, ko je recimo 10ak godina imao u ratu, djetinjstva se unistila.

Onda nakon toga masovna pljacka i privatizacija preduzeca, korupcija u svakoj pori. Ma isto je u svakoj zemlji na Balkanu, nema tu neke velike razlike. Najgora je rahat patnja. Sad ko nema rata, upalis dnevnik isto ko da su 90e, samo se ne puca. Odgledas Face TV petkom i subotom i sve ti jasno bude. Senad ko 90ih, samo stariji i vise oronuo, po istim temama udara. Pa vise je ljudi otislo s Balkana u zadnjih 10 godina nego u ratu, to sve govori.

Jeste generaciju 60ih najvise sj.ebo ali jebga raspad Yuge nije mogao proci drugacije s obzirom na politicku volju tih naroda. A to za djetinstvo meni bilo extra odrastati poslje rata (ili mozda nisam znao za bolje), masu rusevina, napustenih kuca, igrali zmire, lopte (penala), kasnije kad se pokoja zapalila pusilo se po tim kucama, stariji vutru duvali, ako nisi negdje drugo vazda je neko bio, kasnije ovi iz Njemacke poceli praviti kuce pa stanu u pola radova, samo se preselimo, po snijegu skacemo sa drugog sprata, salto i to. Tromblona koji nisu explodirali nalazili masu, isli trazili itd.

[Tekashi]

Padaj, munara ti mjera bila.

[Sjenjak1919]

#IsmarMujezinovic

[Sky9]

#IsmarMujezinovic

Majka rodila morona.

[RacioEmocionalan]

Jeste generaciju 60ih najvise sj.ebo ali jebga raspad Yuge nije mogao proci drugacije s obzirom na politicku volju tih naroda.

Na sta mislis konkretno s ovim?

[StevieG8]

#IsmarMujezinovic

[alemsa]

Jeste generaciju 60ih najvise sj.ebo ali jebga raspad Yuge nije mogao proci drugacije s obzirom na politicku volju tih naroda.

Na sta mislis konkretno s ovim?

Pa pregovarali su 2 godine, nisu se mogli dogovoriti. Srbi nisu htjeli iz Yuge, mi smo htjeli. Na kraju njih nije interesovalo sto ti ne mozes ostati vise u Yugi, tebe nije interesovalo sto oni hoce da ostanu, proglasila se nezavisnost desio se rat. Na kraju krajeva masu drzava je ratovalo za svoju nezavisnost nije to nista cudno, i Ameri su ratovali za svoju recimo, pa kad im se Jug htio odvojiti, Sjever ih je napo nije im dao, kao sto je tebe Yuga napala, nece ti niko dati nezavisnost na lijepe oci. Posebno ne u BiH u tom doba koje je malo vise komplexno s obzirom na % naroda koji tu zive.

[theKuPuS]

ima li igdje tema za Piqueovu Kings league? Prejaka stvar, večeras debituje Ronaldinho, a prenosi su besplatni uživo na youtube. Igraju nedjeljom, jedni za drugim.

[Pogba]

[matanisunje]

sreća da se sutra okupljaju kraljice šoka, ali kada one igraju?

[RacioEmocionalan]

Pa pregovarali su 2 godine, nisu se mogli dogovoriti. Srbi nisu htjeli iz Yuge, mi smo htjeli. Na kraju njih nije interesovalo sto ti ne mozes ostati vise u Yugi, tebe nije interesovalo sto oni hoce da ostanu, proglasila se nezavisnost desio se rat. Na kraju krajeva masu drzava je ratovalo za svoju nezavisnost nije to nista cudno, i Ameri su ratovali za svoju recimo, pa kad im se Jug htio odvojiti, Sjever ih je napo nije im dao, kao sto je tebe Yuga napala, nece ti niko dati nezavisnost na lijepe oci. Posebno ne u BiH u tom doba koje je malo vise komplexno s obzirom na % naroda koji tu zive.

Ti si imao historijsko pravo da se odvojis jer si u formiranje SFRJ unio svoju srednjovjekovnu drzavnost. To tako stoji u dokumentima koji su opisivali nacin kreiranja tada novostvorene drzave. To nema nikakve veze sa voljom jednog naroda od tri koji su zivjeli u toj saveznoj republici.

Znaci ako si referendumom izglasao odvajanje, to je tvoje puno pravo isto kao sto si se i prikljucio toj novostvorenoj drzavi, imas pravo da demokratski iz nje istupis. Jugoslavija nije posjedovala nikakvo zakonito pravo na oruzani upad u RBiH jer je Bosna postojala prije nego i prva i druga Jugoslavija.

[alemsa]

Pa pregovarali su 2 godine, nisu se mogli dogovoriti. Srbi nisu htjeli iz Yuge, mi smo htjeli. Na kraju njih nije interesovalo sto ti ne mozes ostati vise u Yugi, tebe nije interesovalo sto oni hoce da ostanu, proglasila se nezavisnost desio se rat. Na kraju krajeva masu drzava je ratovalo za svoju nezavisnost nije to nista cudno, i Ameri su ratovali za svoju recimo, pa kad im se Jug htio odvojiti, Sjever ih je napo nije im dao, kao sto je tebe Yuga napala, nece ti niko dati nezavisnost na lijepe oci. Posebno ne u BiH u tom doba koje je malo vise komplexno s obzirom na % naroda koji tu zive.

Ti si imao historijsko pravo da se odvojis jer si u formiranje SFRJ unio svoju srednjovjekovnu drzavnost. To tako stoji u dokumentima koji su opisivali nacin kreiranja tada novostvorene drzave. To nema nikakve veze sa voljom jednog naroda od tri koji su zivjeli u toj saveznoj republici.

Znaci ako si referendumom izglasao odvajanje, to je tvoje puno pravo isto kao sto si se i prikljucio toj novostvorenoj drzavi, imas pravo da demokratski iz nje istupis. Jugoslavija nije posjedovala nikakvo zakonito pravo na oruzani upad u RBiH jer je Bosna postojala prije nego i prva i druga Jugoslavija.

Nisi imo pravo da preglasas Srbe, jer su suvereni, konstutivni narod, jedini razlog zasto su i usli u federalne jedinice odnosno republike nakon ww2, je bilo s tom garancijom da im se ne desi NDH (koja je mimo njihove volje proglasila nezavisnost). Nisu se uspjeli dogovoriti i to je to. Yuga je poduptlrijela njih, nikad nije proglaseno ratno stanje na tim prostorima btw. Isto da danas RS proglasi nezavisnost a Bosnjaci koji zive u RS ne zele tu nezavisnost pa ih Federacija odnosno BiH poduprje.

[numanumaye22]

@alemsa

Ta drzava od pocetka nije ni trebala postojati. Ima jedan sjajan poduzi post na redditu, gdje je mit o toj "uspjesnoj" drzavi debunkiran kroz 12 tacaka. Za sve ovo imate dokaze na internetu i mozete lako pronaci o cemu se govori.

Na ovaj poduži post (pripremite se na čitanje) me potakla ideja kako, da bismo mogli razumno razmišljati o budućnosti i sadašnjosti, trebamo biti objektivni o prošlosti. Jedna od najraširenijih zabluda iz naše nedavne povijesti je ona o velikoj i moćnoj jugoslavenskoj industriji te posljedično i uspješnoj socijalističkoj ekonomiji, iz čega se rađa rasprostranjena misao kako smo raspadom Jugoslavije sami uništili nešto veliko. Zapravo, jugoslavenska ekonomija je od 1960. (vjerojatno od samog početka, ali od 1960. definitivno) bila temeljena na nerealnosti i neodrživosti te osuđena na propast. Da se država nije raspala 1991., socijalistički ekonomski sustav bi se zasigurno raspao. Ovo nije rant na Jugoslaviju, ovo je rant na mit o jugoslavenskom socijalizmu kroz 12 jasnih i objektivnih razloga zašto je priča o uspješnoj ekonomiji SFRJ zapravo uspješna propaganda u koju su građani bili uvjeravani od strane režima:

1. Jugoslavija je bila teško zadužena zemlja, a vanjski dug je od 1961. do njezinog bankrota 1982. rastao eksponencijalno, prosječnom godišnjom stopom od 17,6% i do danas bi tim tempom država bila dužna nezamislivih 6000 milijardi dolara. Za usporedbu, 2019. ukupni javni dug svih 7 zemalja nastalih raspadom Jugoslavije nije prelazio 125 milijardi dolara (Hrvatska je na 42 milijarde dolara, Slovenija 37, Srbija 28, BIH 6,5, Sjeverna Makedonija 4,2, Crna Gora 2,6 i Kosovo 1), što je sitnica - svega oko 2% - u odnosu na projekciju potencijalnog rasta javnog duga Jugoslavije. Neki će, naravno, reći “da, no dug po glavi stanovnika i dalje je bio manji nego danas hrvatski” i to je istina, no razlika je u dvije stvari: dug SFRJ konstantno je rastao dok dug RH već 6 godina pada (do 2020. i krize), a Hrvatska svoj dug redovito servisira bez problema, dok SFRJ svoj nije mogla vraćati te je 1982. i priznala međunarodnim kreditorima da nije u stanju plaćati svoje dugove te je de facto bankrotirala. Nije zgorega ni spomenuti da bi hrvatski dug, da nije bilo ogromnih zaduživanja vlada Jadranke Kosor i Zorana Milanovića, izvjesno bio 15-20 milijardi dolara manji.

2. Zbog strukturnih neravnoteža i makroekonomske nestabilnosti, Jugoslavija je uvijek imala ogroman problem s inflacijom. Čak i ako zanemarimo hiperinflacije u osamdesetima koje su varirale od 40,7% 1981. do čak 1.252% 1989. (zamislite da vam plaća u prosincu vrijedi 13 puta manje od plaće koju ste primili u siječnju), Jugoslavija je i u svojim najuspješnijim godinama imala veliku inflaciju. Prosječna inflacija u ‘zlatnim’ 1960-ima bila je 12,1% (1965. narasla je sve do 34,6%) dok je, recimo, u isto vrijeme u Njemačkoj ona iznosila 3,1%. Za usporedbu, inflacija je u Hrvatskoj u kolovozu 2020. godine iznosila -0,1%.

3. Iako su građani bili uvjeravani kako je Jugoslavija industrijska sila, razlog za gore navedene probleme je upravo ta nevjerojatno nekonkurentna industrija: 1990. je Jugoslavija proizvodila u protuvrijednosti 880$ po stanovniku (per capita), što je bilo tek neznatno više od jedne Bugarske (836$), a nekoliko puta manje od pravih industrijski sila poput Italije (4680$) ili Njemačke (6290$). Zanimljivo, to je bilo i duplo manje od Grcke (1590$), zemlje koju nitko nikada nije smatrao nekom industrijskom silom. Praktično, 7 puta manja vrijednost proizvodnje nego u Njemačkoj znači da je radniku u Jugoslaviji trebalo nešto više od 7 godina da stvori vrijednost koju je radnik u Njemačkoj stvorio u jednoj godini. Za usporedbu, jer često se govori kako smo nekad puno više proizvodili (što je djelomično i istina, ali je proizvodnja bila preskupa i nekonkurentna), udio industrije u hrvatskom BDP-u 2017. godine iznosio je 26,2% i to nije ni približno tragično kao što neki često interpretiraju: u Španjolskoj je udio industrije u BDP-u 23,2%, u Ujedinjenom Kraljevstvu 15,2%, u Nizozemskoj 17,9%, u Švicarskoj 19,8%, a u jednoj Njemačkoj - zaista industrijskoj sili u europskom kontekstu - je malo više nego kod nas - 30,7%.

4. Usko vezano uz nekonkurentnu industriju, u Jugoslaviji se zastrašujuće malo radilo u usporedbi s razvijenim zemljama pa nije ni čudo što je produktivnost bila niska, odnosno što je jedan radnik u Njemačkoj vrijedio kao sedam radnika u Jugoslaviji. Naprimjer, 1964. godine u Jugoslaviji je 12,5 milijuna zaposlenih odradilo oko 17,4 milijardi radnih sati, dok je 1983. tada nešto više od 15 milijuna zaposlenih odradilo 14,5 milijardi radnih sati. Prevedeno na razumljiviji jezik, prosječan jugoslavenski radnik je 1964. godine efektivno radio 116 sati mjesečno, dok je 1983. radio svega 81 sat mjesečno - to je uz pretpostavku neradnih vikenda, praznika i četiri tjedna godišnjeg negdje oko 4 sata dnevno, što je de facto pola radnog vremena.

5. Jugoslavija je čak i na svom vrhuncu 1969. imala nestašice mesa, a prije i kasnije nestašice kave, mlijeka, ulja, brašna, goriva i drugih namirnica; imala je redukcije struje, trpila je hiperinflacije - a sve zato što industrija nije uspjevala proizvoditi dovoljno da zadovolji društvene potrebe, dok ujedno zbog slabe produktivnosti nije imala deviza da bi uvezla ono što je društvu nedostajalo. Zašto nije imala deviza? Zato što nije mogla uspješno prodavati svoje proizvode na stranim tržištima jer nisu bili konkurentni, a izvoz joj je (uračunata inflacija) bio oko 700$ per capita - za usporedbu, hrvatski je 2018. bio 1940$ per capita. Netko će možda reći “kako nije, izvozili smo po cijelom svijetu” i jesmo, ali izvozili smo malo i mahom u siromašne zemlje trećeg svijeta, a od toga radili spektakl.

6. Baš taj slabi jugoslavenski izvoz je čak i u usporedbi sa zemljama koje smo smatrali siromašnijima i nerazvijenijima od nas bio prilično mizeran: naprimjer, jedna Mađarska je imala 30% veci izvoz per capita od Jugoslavije, a jedna Grčka čak dva i pol puta veći.

7. Možda i najporaznija činjenica oko jugoslavenskog izvoza je da je udjel navodno moćne industrije u njemu često bio i manje od pola vrijednosti izvoza - npr. 1978. godine je čak 51% ukupnog jugoslavenskog ‘izvoza' predstavljao novac i doznake koji su gastarbeiteri slali natrag svojim obiteljima, mahom iz Njemačke. Država je doslovno ovisila o tih 21% radno sposobnog stanovništva koje je otišlo raditi u zapadne zemlje jer je u osamdesetima već praktički živjela isključivo od njihovih doznaka, turizma i kredita - efektivni industrijski izvoz cijele SFRJ je 1990. bio točno 5,4 puta manji od izvoza samo Hrvatske u 2018. godini.

8. Uz taj ogroman broj radnika koji su napustili državu, Jugoslavija je dodatno kupovala socijalni mir masovnim zapošljavanjem na izmišljena radna mjesta te se zaduživala kako bi održavala ‘kult rada’, mit o uspješnoj socijalističkoj ekonomiji gotovo apsolutne zaposlenosti. Jedan od popularnijih primjera takve politike je tvornica automobila Zastava u Srbiji: ona je na svom vrhuncu za vrijeme socijalizma zapošljavala oko 50.000 radnika, a proizvodila je manje automobila nego danas kad zapošljava 3.500 (tada je i efektivno više proizvodila nasuprot samom sklapanju automobila, ali diskrepancija u brojkama je eklatantna).

9. Čak i uz desetke tisuća radnika koji su radili u inozemstvu i masovno zapošljavanje na izmišljena radna mjesta, Jugoslavija se i dalje borila s visokom nezaposlenošću. Stopa nezaposlenosti u SR Hrvatskoj je 1988. iznosila 8,5%, no mi smo uz Slovence još bili i najbolji - u Srbiji je bila 16,8%, u BiH čak 20,6% - a da stvar bude još gora, Jugoslavija je članove obitelji poljoprivrednika statistički vodila kao zaposlene pa je latentna nezaposlenost u poljoprivredi iznosila još dodatnih 1,4 milijuna na razini cijele države. Za usporedbu, anketna stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj je prije aktualne koronakrize bila 5,8%, a trenutno je prema podacima za kolovoz 7%.

10. Zapravo, možda i najbolji primjer koliko je jugoslavenski socijalizam bio neuspješan u usporedbi s kapitalističkim sustavima pokazuju usporedbe sa susjednim zemljama koje u istom periodu nisu bile socijalističke: 1947. SFRJ je imala BDP per capita oko 1.250$, Austrija oko 2.000$, Njemačka oko 2.500$, a Italija oko 3.000$. Nešto više od četiri desetljeća kasnije, SFRJ 1990. ima BDP per capita 6.200$, Austrija 21.700$, Njemačka 22.800$, a Italija 20.800$ i pogrešan je zaključak da je bio problem u našem pristupu jer problem je bio u samom socijalizmu: susjedne Bugarska i Mađarska jednako su sporo napredovale kao i Jugoslavija.

11. Kao mali bonus, jedan mit vezan uz zabludu o jakoj ekonomiji je onaj o mnoštvu tvornica koje su osnovane u socijalizmu i kako ’sve što danas od industrije imamo možemo zahvaliti socijalizmu’ ili, meni osobno draža, ‘Jugoslavija je sagradila tolike tvornice, a koliko je sagradila Hrvatska?'. Na stranu činjenica da ih je tada samo država i mogla graditi a danas niti može niti treba jer pokušavamo živjeti u tržišnoj ekonomiji, ovo su samo neke od poznatijih (s godinama osnutka) koje su uspješno postojale puno prije socijalističke nacionalizacije i otimačine: Koestlin, Bjelovar (1905.); Čateks, Čakovec (1874.); MTČ, Čakovec (1923.); Belje, Darda (1911.); Karlovačka pivovara, Karlovac (1854.); Podravka, Koprivnica (1934.); Brodogradilište Kraljevica (1729.); Mlinar, Križevci (1903.); Kandit, Osijek (1920.); Osječka pivovara, Osijek (1856.); Saponia, Osijek (1894.); Tvornica šećera, Osijek (1905.); Gavrilović, Petrinja (1690.); Zvečevo, Požega (1921.); Brionka, Pula (1942.); Brodogradilište Uljanik, Pula (1856.); Brodogradilište 3. Maj, Rijeka (1892.); Viktor Lenac, Rijeka (1896.); Tvornica duhana Rovinj, Rovinj (1872.); Div tvornica vijaka, Samobor (1884.); Željezara Sisak, Sisak (1938.); Đuro Đaković, Slavonski Brod (1921.); Brodosplit, Split (1931.); Brodotrogir, Trogir (1922.); Varteks, Varaždin (1918.); Pik, Vrbovec (1938.); Borovo, Vukovar (1931.); Maraska, Zadar (1768.); Badel, Zagreb (1862.); Chromos, Zagreb (1920.); Croatia osiguranje, Zagreb (1884.); Dukat, Zagreb (1912.); Elka, Zagreb (1927.); Franck, Zagreb (1892.); Gredelj, Zagreb (1894.); INA, Zagreb (1882.); Jadran, Zagreb (1930.); Jamnica, Zagreb (1828.); Končar, Zagreb (1921.); Kraš, Zagreb (1911.); Medika, Zagreb (1922.); Pastor, Zagreb (1930.); Pliva, Zagreb (1921.); TEŽ, Zagreb (1929.); TOZ-Penkala, Zagreb (1937.); Tvornica duhana, Zagreb (1817.); Zagrebačka banka, Zagreb (1914.); Zagrebačka pivovara, Zagreb (1892.).


Poanta ovog podužeg teksta zapravo nije da gledamo unatrag, nego unaprijed. Hrvatska je trenutno po indeksu ekonomske slobode druga najneslobodnija ekonomija u EU (iza nas je samo Grčka) i po BDP-u per capita druga najsiromašnija (2019. nas je preskočila Rumunjska i sad je iza nas samo Bugarska) - a to nije slučajno. Poanta je da oni rijetki koji će ovo stvarno pročitati shvate kako je kukanje za neuspješnim i propalim sistemima iz prošlosti umjesto okretanja liberalnim reformama kao Česi, Irci, Estonci i svi ostali koji su nas pretekli upravo razlog većine problema u našoj državi. Ajmo probati pretvoriti ovu zemlju u lijepu i poštenu, liberalnu i kapitalističku demokraciju u kojoj ćemo uživati i u koju će dolaziti tuđa djeca, a ne da naši mladi moraju bježati u takve države koje mi nismo sposobni napraviti jer još uvijek imamo mentalitet propalog sistema. Umjesto da plačemo zbog jučer, okrenimo se i gradimo bolje sutra.

Ovo je kljucno:

Kako je onda moguće da je ‘nekad bilo lepo’? Pa moguće je upravo zato što socijalizam vremenski i financijski ograničeno može djelovati uspješno: ljude se zapošljava, grade im se odmarališta na moru, poklanjaju stanovi, svi se mediji i informacije kontroliraju; a to se financira oduzetom privatnom imovinom, kreditima i ‘kreativnom’ monetarnom politikom. No u jednom trenutku više nema kuća, zemlje i tvornica koje možeš nacionalizirati, nema kreditora koji će ti dati novac kojeg nećeš moći vratiti i nema te deprecijacije koja će boostati ekonomiju. Onda socijalizam, svaki - pa tako i jugoslavenski - propada. Možda ga je najjednostavnije shvatiti kao preveliki kredit s dugim počekom: zamislite da dobijete kredit na 2 milijuna kuna i počinjete ga otplačivati za 5 godina - tih 5 godina ćete živjeti jako dobro, no u nekom trenutku će novac doći na naplatu, a vi ga nećete imati.

[RacioEmocionalan]

Nisi imo pravo da preglasas Srbe, jer su suvereni, konstutivni narod, jedini razlog zasto su i usli u federalne jedinice odnosno republike nakon ww2, je bilo s tom garancijom da im se ne desi NDH (koja je mimo njihove volje proglasila nezavisnost). Nisu se uspjeli dogovoriti i to je to. Yuga je poduptlrijela njih, nikad nije proglaseno ratno stanje na tim prostorima btw. Isto da danas RS proglasi nezavisnost a Bosnjaci koji zive u RS ne zele tu nezavisnost pa ih Federacija odnosno BiH poduprje.

Mijesas kruske i jabuke. Ne mogu Srbi da se pitaju sta ce da se desava u svakoj Saveznoj Republici. Znaci ovdje nije pitanje njihove zelje na 45 godina prije disolucije Jugoslavije, nego drzavnosti jedne Republike koja seze 800+ godina unazad prije te iste disolucije i nacina na koji je ta ista drzava usla u novostvorenu drzavu. Druga stvar je da ih je neko u Srbiji preglasavao. Ne, oni su zivjeli u BiH koja nije njihova maticna Republika po cak i danasnjim osjecajima onih koji se Srbima izjasnjavaju.