SARAJEVO TO SMO MI
Naša stara parola, vodilja mnogih generacija koje su prodefilovale koševskim sjeverom, a šta ona, zapravo poručuje? Sarajevo si ti, ti koji uredno kupiš kartu što je obaveza tebe kao navijača i dođeš na Koševo. Sarajevo si ti, ti koji 90 minuta urlaš iz petnih žila u cilju podrške voljenom klubu, ti koji godinama prevaljuješ kilometre i trpiš poniženja po sopstvenoj domovini da bi ti na kraju dana igrači okretali leđa. Ti koji sa Istoka ili Zapada periodično gledaš patnju koju ti serviraju stručnjaci iz rukovodstva kluba, grickajući nokte i pušeći cigaretu za cigaretom, a da možeš najradije bi od huje pojeo željeznu ogradu koja dijeli njihovu VIP ložu od naše tribine za obične smrtnike.
Sarajevo smo mi, dragi moj prijatelju, oni žive od Sarajeva a mi živimo za Sarajevo, svako na svoj način. Mnogo nas ima, a u suštini malo da bi bilo šta promijenili. Sarajevo se ne bodri i ne voli lajkom na društvenim mrežama, Sarajevo se bodri na stadionu. Zaboli li te srce kad vidiš da tvoje voljeno Sarajevo na Koševu gleda 1.500 bolesnika, a očekuješ promjene, dok na televiziji gledaš Bayern, Manchester ili Real?
Dolazio si na Sjever i otišao u navijačku penziju sa 23 godine? Mjesto ti je na Sjeveru. Tribini koja će od sad pa nadalje biti oaza drugarstva, bratstva i jedinstva. Priznaj da nema ljepšeg osjećaja od onog kad ga naše Rajvo zabije, a ti od silne euforije grliš znance i neznance do sebe. Osjećaj kada prilaziš Koševu i kročiš na Sjever, a u stomaku ti nešto zaigra kao kad ideš na sastanak prvoj ljubavi, ne mogu kupiti nikakve pare ovog svijeta, i zato ti je mjesto tu, makar tih 90 minuta.
Ogadili su nam fudbal? Jesu. Itekako. Stariji navijači se i dan danas sjećaju nekog boljeg Sarajeva, a i vaši očevi su vam pričali o Hasetu, Papetu, Ibri Biogradliću, Vahidinu Musemiću, Bošku Antiću, Mehi Brozoviću, Svetozaru Vujoviću i ostalim legendama našeg kluba, čiju su slavu časno i hrabro pronosili diljem Jugoslavije i Evrope. Sada gledamo nešto drugo, blago rečeno diletante na terenu koji ne znaju osnove fudbala, ali nisu oni krivi što igraju za naš sveti klub, već oni koji ih dovlače, iz sezone u sezonu.
Zar ćemo dozvoliti da nas sa našeg stadiona na kojem smo ostavili svoju mladost i živote, ovako perfidno i podmuklo otjeraju Valentini, Sabrine, Ihtijarevići i ostali kvazi stručnjaci kojima je jedini cilj da preko Fudbalskog kluba Sarajevo napune svoje bijedne džepove? Zar ćemo tek tako okrenuti leđa onome što najviše volimo? Nije jedino rješenje reći; „Neću da idem, nemam šta vidjeti.“ I nemaš šta vidjeti bordo brate, ali to i jeste njihov cilj. Najviše bi oni voljeli da niko ne dolazi na stadion, pa da s' mirom mogu mešetariti i uništavati kako im je volja. Tek sada treba da proradi naš dobro poznati inat, jer ako ne osjetiš vapaj tvog kluba i grba, onda sa tobom nešto nije uredu. Ne smijemo dati da nam prvu ljubav sahrane i unište tek tako. Rješenje je dolazak na Koševo.
Servirali su ti nedavno poziv „Ustani bordo nacijo, tvoj velikan te treba“, sada prihvati i naš. Smeta ti Sjever koji pali baklje i mrziš ga zbog kazne Saveza od 2.000KM? Vjeruj da je to sitnica u odnosu na ono što se iz kase našeg kluba, grubo rečeno otelo. Smeta ti pljuvač i psovač sa Istoka? Smeta ti šminker sa Zapada? Sve to ostavi po strani, dođi na Koševo, stani uz brata po boji i ne daj svoje Sarajevo, koje je nikad gore, ali je opet tvoje. Tvoje, a ne Valentinovo, Tanovo ili Elvirovo. Otvori oči, probudi se, trzni se iz dubokog sna, i zapitaj se šta ćeš sinovima prepričavati? 450 ljudi na Sjeveru dok tvoja matična grupa slavi velikih 30 godina postojanja, poraze od GOŠKa ili pak puno Koševo u ekstazi dok renomirani protivnici padaju, a padali su, i padat' će... 2.000 na Koševu neće ništa promijeniti, 10.000 hoće.
Ovo nije običan tekst i poziv, ovo nije molba, ovo nije naredba. Ovo shvatite kao PROGLAS.
SVI NA SJEVER, SVI NA KOŠEVO!!!
SVI NA KOSEVO!!!
