Ne znam kako se bilo šta može prigovoriti bilo kome od momaka sinoć.
Izašli su na debitantsku utakmicu svjetskog prvenstva protiv dvostrukih svjetskih prvaka na najpoznatijem svjetskom stadionu pred 50 000 njihovih navijača i odigrali fantastičnu utakmicu, ostavili srce na terenu i poginuli za svaku loptu.
Ja ne znam šta ste vi očekivali, ali poraz je bio realan od samog izvlačenja grupa. Jbg, boli taj nesretan autogol jer smo odigrali odlično i nakon toga, ali eto, Argentina je jača baš za taj individualizam Di Marie, Messija, Aguera, itd. Kao ekipa, nema ih nigdje. Čim nalete na malo jaču reprezentaciju, oni su bivši.
Asmir nije imao gotovo nikakvog posla, Mujdža još ima posljedice te ozljede, ali i on je vrlo dobar bio. Bičakčić je imao krivicu kod oba gola, igrao praktički povrijeđen, halalim mu. Spahić u odbrani fantastičan, jedino je kod predaje lopti jako puno griješio što mi je neshvatljivo za nekoga sa njegovim iskustvom.
Najviše mi je krivo zbog autogola Kolašinca. To je nevjerovatan osjećaj krivice iako momak ništa nije mogao. Loptu bukvalno nije ni vidio dok ga nije pogodila. Kasnije se sabrao i odigrao odličnu utakmicu, otresao je Messija i Aguera u par navrata samo tako.
Pjanić je pokazao klasu. Samo najbolji mogu sa onakvom hladnokrvnošću iznositi lopte i graditi igru sa uvijek dvojicom na sebi. U drugom poluvremenu se i on umorio jer je morao sa Bešićem pomagati oko Messija + pokrivati za Misketom. Žao mi je što nije pokušao neki udarac iz daljine.
Muhamed Bešić. Momak je pružio jednu od najsrčanijih utakmica koje sam ja ikad vidio. U prvom poluvremenu je Messija u potpunosti neutralisao, bukvalno mu bio sjena, a opet zatvarao svaku rupu u odbrani. Kod gola jednostavno nije mogao stići Messija, a ganjao ga je da ga obori. mrg lolll Gdje ćeš dalje kad je kod one jedne kontre u 80 i nekoj, pored svega pretrčanog dotad, sa nihove polovice dušu ispustio za Messijem i bacio se da napravi faul iako bi vjerovatno dobio crveni da ga je pokupio. Za mene igrač utakmice. Ako ovako nastavi, a znam da hoće, bit će momak otkrovenje prvenstva.
Ova četvorica naprijed su se trudila, koliko su mogli uraditi, uradili su i ponosan sam i na njih. Vedo je još jednom donio neizmjernu sreću svima nama još jednim historijskim golom.
I za kraj, moram spomenuti naše navijače. U drugom poluvremenu, osim kod gola Messija, njihovi se nisu čuli. Navijanje čitavo vrijeme i pljesak po završetku utakmice.
Srce mi je k'o džamija, nikad nisam bio ponosniji na ove momke, a najbolje, ako Bog da, tek slijedi.
