NK Čelik Zenica

[SeadT]

Ljubav prema Čeliku je zavjet. Prenosi se sa djeda na oca, sa oca na sina. Nije to naučeno, to je naslijeđeno. Sjećam se ruke koja me držala na tribini i šapnula: Ovo je tvoje, čuvaj ga.I mi ga čuvamo! Kroz krizu i uspone, mi ostajemo vjerni obećanju. Generacije su prošle, ali crno-crveni šal je ostao isti. Mi nismo gledaoci; mi smo čuvari jedne velike tradicije. To je naša vječna dužnost.

[SeadT]

Sutra igra Čelik.Kup utakmica protiv HŠK Posušja, ekipe iz malog ali simpatičnog dijela Hergcegovine.Dođimo i podržimo naš klub, hiljade grla za pobjedu i prolazak našeg Čelika.

[SeadT]

Kada nam pokušaju reći da smo provincija, da nismo važni, mi pokažemo na grb Čelika. On je naš svjetionik u tami. Simbol da se snaga ne mjeri veličinom, nego karakterom. U tom grbu je upisana sva historija, sva naša borba da preživimo i budemo svoji. Mi nismo ovdje da se divimo drugima mi smo ovdje da pišemo svoju priču. I ta priča počinje i završava sa jednim imenom: NK Čelik Zenica.

[SeadT]

Zenica je odgojila lojalnost. To nije izbor, to je genetski kod. Dok ostali mijenjaju klubove kao godišnja doba, mi ostajemo prikovani za svoj crno-crveni zavjet. Ta lojalnost nas je koštala, donosila nam tugu, ali i neizmjernu sreću. Ona se vidi u borama naših starijih navijača i u očima djece koja tek uče pjevati himnu. Čelik je naša nepokolebljiva istina.

[SeadT]

Neka pričaju šta hoće. Mi smo dokaz da se duša i upornost ne mogu kupiti. Čelik je tu stotinu godina, preživio je sve sisteme, sve ratove, sve krize. On je kao KULA stoji ponosno i prkosno. I dok god taj prkos živi u nama, niko neće moći reći da je Zenica klonula. Mi smo grad koji se znao srušiti i ustati jači nego prije.

[SeadT]

Najiskrenije emocije se rađaju i umiru na Bilinom polju. Tamo gdje padne suza zbog poraza, iste sekunde izraste cvijet nade za sljedeću utakmicu. Taj beton je svjedočio našoj najvećoj radosti i našoj najdubljoj boli. I zato je volimo, jer je naša – iskrena, teška i nezamjenjiva. Čelik je više od života.

[SeadT]

Godine prolaze, stadioni se mijenjaju, generacije odlaze. Ali Jug i dalje pjeva istu pjesmu, onu koju su pjevali naši djedovi. To je pjesma o željeznom srcu koje ne zna za predaju. Kažu da je teško biti navijač, da je patnja prevelika. Ali mi znamo taj osjećaj kad uđeš na Bilino, kad te obuzme crno-crvena boja i huk ljudi. To je onaj osjećaj koji liječi sve rane. Čelik je naša konstanta, naš izvor snage u ovom ludom svijetu. I zato, do posljednjeg dana, do posljednjeg daha. SAMO ČELIK!

[LoveFootball1987]

Seade je l' to nestalo inspiracije?