Re: NBA 2021/2022
Postano: 15 jan 2022, 19:46
https://telesport.telegram.hr/price/ker ... i-velikim/
U odgovoru na novinarsko dizanje ‘lažne uzbune’ oko četiriju Golden Stateovih poraza u posljednjih sedam utakmica, trener Dubsa je zatim vrlo mirno i strpljivo tumačio, po tko zna koji put, da se “igraju 82 utakmice” i da su takve stvari u momčadskoj dinamici normalne i očekivane. Momčad se nalazi na drugom mjestu Zapadne konferencije, igra neočekivano spektakularno i doista nitko nije očekivao da će ovakvi Dubsi dočekati Klaya Thompsona u povratku nakon 900 dana izbivanja.
I zato Kerr manirom velikog trenera, poput Phila Jacksona ili Gregga Popovicha, smiruje tenzije u bilo kojem pravcu, a za njegov trenerski put je iznimno značajno to što je bio igrač pod spomenutim trenerima. Vidio je što znači biti šampion i to iznutra — uzeo je tri prstena s Bullsima kod Jacksona i još dva sa Spursima kod Popa — šampionima posve drukčijeg karaktera, ali momčadima koje su izrasle u dinastije organskim rastom iznutra i obilježile cijele NBA dekade. Ne treba zanemariti niti igračku epizodu u Portlandu u sezoni 2001./02., kada je iz neposredne blizine svjedočio senzacionalno disfunkcionalnim, kako su ih zvali, JailBlazersima. O toj epizodi Kerr uvijek govori uz simptomatični cerek, spominjući da takvo što nikada nije vidio ni prije ni poslije.
Što nešto ipak znači, jer je kao igrač prošao i vidio štošta.
Bio je član posljednje potpuno amaterske reprezentacije SAD-a koja je na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj 1986. uzela zlato. Igrao je na sveučilištu Arizona, a Wildcaste je 1988. odveo do NCAA Final Foura, usprkos tome što je sezonu prije propustio zbog ozljede koljena koja se činila kobnom za karijeru. U NBA ligu je došao 1988. i najprije tri sezone igrao u Clevelandu, pa sezonu u Orlandu, te 1993. dospio u Chicago, kasnije još u San Antonio i Portland. Čak 15 sezona u NBA ligi pravo su malo čudo, s obzirom na kapitalnu ozljedu i njegov igrački limit. Bio je pouzdan playmaker i izvrstan tricaš, ali vjerujatno ni sam nije očekivao da će mu trebati svi prsti jedne ruke za osvojene prstene.
U sklopu tog kompletnog školovanja za kompletnog trenera, po završetku igračke karijere je 2003. postao suvlasnik i savjetnik u Sunsima, a od 2007. do 2010. bio je GM franšize iz Arizone. Suvlasnik je ostao do 2014., kada je, nakon komentatorske avanture, sjeo na trenersku stolicu Warriorsa. Bio mu je to prvi trenerski posao, ali to nije bio jedini razlog zašto je dočekan s nemalim podozrenjem. Dotadašnji trener Mark Jackson je u tri godine franšizu unaprijedio od skromne 23 do 51 pobjede u sezoni, a 2012./13. stigao je i do pobjede u playoff seriji. Zato je u ljeto 2014. Kerrov dolazak izgledao prije kao hirovit potez uprave, nego kao onaj koji će već uspješnu družinu pretvoriti u legitimnog kandidata za naslov.
Među prvim promjenama koje je Kerr unio bila je instalacija timskog give-and-go basketa, čime je završeno Jacksonovo doba iso košarke. Zatim, ozljeda startera i All-Stara Davida Leeja pokazat će se kao jedan od ključnih momenata u genezi Kerrovih Dubsa. Naime, najbolje plaćenog igrača u momčadi zamijenio je Draymond Green, čija je vještina playmakinga u napadu i obrambena svestranost ugrađena u srce Kerrova sistema koji je od Stepha Curryja i Thompsona stvorio Splash Brothers u neviđenim šuterskim epizodama.
Small-ball je za GSW bio poput tiki-take za Barcelonu: zgodan naziv za blještavu demonstraciju superiornosti iza kojeg je trebalo uočiti važnije stvari, one na samom izvoru superiorne igre — poput savršene tranzicije kod Warriorsa, odnosno promptnog vraćanja lopte u vlastiti posjed kod Barçe. Jasno je da je filozofiju pass igre Kerr ‘usvojio’ od Popa, a po dolasku je koristio i famozni triangle napad koji je Phil Jackson instalirao u Bullse i kasnije u Lakerse. Valja spomenuti i da je od Mikea D’Antonija iz zajedničkih dana u Phoenixu usvojio postulate košarke visokog tempa, kratkih napada i brzih šutova.
Kerrove novosti su upalile, i to odmah, pa je senzacionalna titula u trenerskoj rookie godini označila početak dinastije koja će svojim stilom igre upgradeati košarku u NBA ligi do napadačkih vrhunaca kakve prije nismo vidjeli, a Kerr se bez ikakve dvojbe uvrstio među najznačajnije trenere u povijesti.
Kerrova osmoljetka u Golden Stateu bila je ispunjena velikim rezultatima i sjajnom košarkom, ali i momentima u kojima je momčad bila na velikim kušnjama.
Jedan od takvih bio je onaj kad je odmah nakon playoffa 2015. morao operirati leđa jer je bol postala neizdrživa, pa ga je mijenjao Luke Walton. Bila je to sezona u kojoj su Warriorsi ostvarili rekordan broj pobjeda. Također, bilo je i vrlo zahtjevnih sezona, poput one u kojoj im se pridružio Kevin Durant, što je morao biti izazovan posao za trenera koji mora održati ravnotežu među supertaštinama i integriteta momčadi. Eto, Durant je došao, igrao svoju košarku, osvojio dva prstena i… otišao. Ali ekipa je ostala.
Tiha krunidba
Usprkos svim izazovima, bolnim porazima i ozljedama, Warriorsi su zadržali identitet i bili družina predvođena čudesnim Stephom koja uvijek zna što hoće i kako želi igrati. Gotovo nepogrešivo su svih ovih sezona dovodili igrače koji su za sobom povlačili sumnju ili nisu ulijevali povjerenje, a koji bi se nakon Kerrovih tretmana svi do jednog uklopili u GSW sustav. Vidjeli smo drugu Igoudalinu mladost, s Andrewom Bogutom smo shvatili kako visoki ljudi mogu sjajno dodavati lopte, a najrecentniji primjer je Andrew Wiggins, nekadašnji prospect čiji je trade među Warriorse u veljači 2020. dočekan s podsmijehom. Nepune dvije godine kasnije, Wiggins će sasvim izvjesno biti starter na All-Staru.
I zato, kad je prošlog mjeseca preuzeo reprezentaciju od Popovicha kojemu je bio pomoćni trener, kao da je i simbolično najavljena tiha krunidba Stevea Kerra, novog kralja među trenerima i nasljednika Popa, Jacksona, Reda Auerbacha i ostalih. Kategorija najvećeg ne podliježe isključivo brojkama niti aktualnim omjerima, već upućuje na onoga s najvećim integritetom, na blagog masterminda koji je promijenio košarku, ali prije svega izgradio momčad.
U Kerrovu pristupu jedna utakmica, bila ona pobjeda ili poraz, nikad nije ključna. Doći će poraz protiv Memphisa, poput onoga s početka ovog teksta, ali doći će poslije njega i pobjeda nad Bullsima poput ove sinoćnje, od čak 42 poena razlike. Zato će Kerr ostati miran, to ga čini velikim i zato će postati najveći.
U odgovoru na novinarsko dizanje ‘lažne uzbune’ oko četiriju Golden Stateovih poraza u posljednjih sedam utakmica, trener Dubsa je zatim vrlo mirno i strpljivo tumačio, po tko zna koji put, da se “igraju 82 utakmice” i da su takve stvari u momčadskoj dinamici normalne i očekivane. Momčad se nalazi na drugom mjestu Zapadne konferencije, igra neočekivano spektakularno i doista nitko nije očekivao da će ovakvi Dubsi dočekati Klaya Thompsona u povratku nakon 900 dana izbivanja.
I zato Kerr manirom velikog trenera, poput Phila Jacksona ili Gregga Popovicha, smiruje tenzije u bilo kojem pravcu, a za njegov trenerski put je iznimno značajno to što je bio igrač pod spomenutim trenerima. Vidio je što znači biti šampion i to iznutra — uzeo je tri prstena s Bullsima kod Jacksona i još dva sa Spursima kod Popa — šampionima posve drukčijeg karaktera, ali momčadima koje su izrasle u dinastije organskim rastom iznutra i obilježile cijele NBA dekade. Ne treba zanemariti niti igračku epizodu u Portlandu u sezoni 2001./02., kada je iz neposredne blizine svjedočio senzacionalno disfunkcionalnim, kako su ih zvali, JailBlazersima. O toj epizodi Kerr uvijek govori uz simptomatični cerek, spominjući da takvo što nikada nije vidio ni prije ni poslije.
Što nešto ipak znači, jer je kao igrač prošao i vidio štošta.
Bio je član posljednje potpuno amaterske reprezentacije SAD-a koja je na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj 1986. uzela zlato. Igrao je na sveučilištu Arizona, a Wildcaste je 1988. odveo do NCAA Final Foura, usprkos tome što je sezonu prije propustio zbog ozljede koljena koja se činila kobnom za karijeru. U NBA ligu je došao 1988. i najprije tri sezone igrao u Clevelandu, pa sezonu u Orlandu, te 1993. dospio u Chicago, kasnije još u San Antonio i Portland. Čak 15 sezona u NBA ligi pravo su malo čudo, s obzirom na kapitalnu ozljedu i njegov igrački limit. Bio je pouzdan playmaker i izvrstan tricaš, ali vjerujatno ni sam nije očekivao da će mu trebati svi prsti jedne ruke za osvojene prstene.
U sklopu tog kompletnog školovanja za kompletnog trenera, po završetku igračke karijere je 2003. postao suvlasnik i savjetnik u Sunsima, a od 2007. do 2010. bio je GM franšize iz Arizone. Suvlasnik je ostao do 2014., kada je, nakon komentatorske avanture, sjeo na trenersku stolicu Warriorsa. Bio mu je to prvi trenerski posao, ali to nije bio jedini razlog zašto je dočekan s nemalim podozrenjem. Dotadašnji trener Mark Jackson je u tri godine franšizu unaprijedio od skromne 23 do 51 pobjede u sezoni, a 2012./13. stigao je i do pobjede u playoff seriji. Zato je u ljeto 2014. Kerrov dolazak izgledao prije kao hirovit potez uprave, nego kao onaj koji će već uspješnu družinu pretvoriti u legitimnog kandidata za naslov.
Među prvim promjenama koje je Kerr unio bila je instalacija timskog give-and-go basketa, čime je završeno Jacksonovo doba iso košarke. Zatim, ozljeda startera i All-Stara Davida Leeja pokazat će se kao jedan od ključnih momenata u genezi Kerrovih Dubsa. Naime, najbolje plaćenog igrača u momčadi zamijenio je Draymond Green, čija je vještina playmakinga u napadu i obrambena svestranost ugrađena u srce Kerrova sistema koji je od Stepha Curryja i Thompsona stvorio Splash Brothers u neviđenim šuterskim epizodama.
Small-ball je za GSW bio poput tiki-take za Barcelonu: zgodan naziv za blještavu demonstraciju superiornosti iza kojeg je trebalo uočiti važnije stvari, one na samom izvoru superiorne igre — poput savršene tranzicije kod Warriorsa, odnosno promptnog vraćanja lopte u vlastiti posjed kod Barçe. Jasno je da je filozofiju pass igre Kerr ‘usvojio’ od Popa, a po dolasku je koristio i famozni triangle napad koji je Phil Jackson instalirao u Bullse i kasnije u Lakerse. Valja spomenuti i da je od Mikea D’Antonija iz zajedničkih dana u Phoenixu usvojio postulate košarke visokog tempa, kratkih napada i brzih šutova.
Kerrove novosti su upalile, i to odmah, pa je senzacionalna titula u trenerskoj rookie godini označila početak dinastije koja će svojim stilom igre upgradeati košarku u NBA ligi do napadačkih vrhunaca kakve prije nismo vidjeli, a Kerr se bez ikakve dvojbe uvrstio među najznačajnije trenere u povijesti.
Kerrova osmoljetka u Golden Stateu bila je ispunjena velikim rezultatima i sjajnom košarkom, ali i momentima u kojima je momčad bila na velikim kušnjama.
Jedan od takvih bio je onaj kad je odmah nakon playoffa 2015. morao operirati leđa jer je bol postala neizdrživa, pa ga je mijenjao Luke Walton. Bila je to sezona u kojoj su Warriorsi ostvarili rekordan broj pobjeda. Također, bilo je i vrlo zahtjevnih sezona, poput one u kojoj im se pridružio Kevin Durant, što je morao biti izazovan posao za trenera koji mora održati ravnotežu među supertaštinama i integriteta momčadi. Eto, Durant je došao, igrao svoju košarku, osvojio dva prstena i… otišao. Ali ekipa je ostala.
Tiha krunidba
Usprkos svim izazovima, bolnim porazima i ozljedama, Warriorsi su zadržali identitet i bili družina predvođena čudesnim Stephom koja uvijek zna što hoće i kako želi igrati. Gotovo nepogrešivo su svih ovih sezona dovodili igrače koji su za sobom povlačili sumnju ili nisu ulijevali povjerenje, a koji bi se nakon Kerrovih tretmana svi do jednog uklopili u GSW sustav. Vidjeli smo drugu Igoudalinu mladost, s Andrewom Bogutom smo shvatili kako visoki ljudi mogu sjajno dodavati lopte, a najrecentniji primjer je Andrew Wiggins, nekadašnji prospect čiji je trade među Warriorse u veljači 2020. dočekan s podsmijehom. Nepune dvije godine kasnije, Wiggins će sasvim izvjesno biti starter na All-Staru.
I zato, kad je prošlog mjeseca preuzeo reprezentaciju od Popovicha kojemu je bio pomoćni trener, kao da je i simbolično najavljena tiha krunidba Stevea Kerra, novog kralja među trenerima i nasljednika Popa, Jacksona, Reda Auerbacha i ostalih. Kategorija najvećeg ne podliježe isključivo brojkama niti aktualnim omjerima, već upućuje na onoga s najvećim integritetom, na blagog masterminda koji je promijenio košarku, ali prije svega izgradio momčad.
U Kerrovu pristupu jedna utakmica, bila ona pobjeda ili poraz, nikad nije ključna. Doći će poraz protiv Memphisa, poput onoga s početka ovog teksta, ali doći će poslije njega i pobjeda nad Bullsima poput ove sinoćnje, od čak 42 poena razlike. Zato će Kerr ostati miran, to ga čini velikim i zato će postati najveći.
