secer je napisao/la:lazes, murvo
E dobro, klip ću valjda uspjeti naći, a tvoja reakcija je bila nešto u ovom fazonu:"Moj nosić, nosić ponovo namirisao igrača."

A onda slijede kojekakva poređenja.
secer je napisao/la:sta mislis o cemu ce pisati jedan fudbalski trener?
Ma ne to, nego pitam je li to nekakva autobiografska, ili ono drugo nešto

, šta ja znam šta ti tu može biti, formacija, taktika za mlađe trenere i takvo nešto?
secer je napisao/la:raspolov´te, majke vam ga, raspolov´te pa sa onom drugom polom fino bazel nap´nit do vrha.
Al' slušaj, imam priliku da poletim, ali neću. Neću, jer mi u sjećanju, kao i tebi, još leži onaj neizbrisiv ožiljak od prošle sezone.
Dakle u ovo doba smo pred uzvratnu utakmicu Lige prvaka razmontirali HSV sa 5-6 komada u njihovoj mreži. I zamisli, da li je iko, ama baš iko od nas u tom trenutku mogao zamisliti onakvu blamažu protiv Intera?
Zato ostajmo pri zemlji, čvrsto nogama na tlu, ne treba podcijeniti Švicarce...
al' što jest jest, njima najbolje da ne dolaze u Minhen.
Eh do utorka mislim da Hejko neće moći spavati, jer zasigurno da ima o čemu misliti.
Da li krenuti sa Schweiniem, čije su mogućnosti u ovom trenutku upitne; ako krene sa Schweinime koga na klupu smjestiti;da li ponovo sa Alabom, ili Rafinhu vratiti... Ima tu otvorenih pitanja, a ozbiljna utakmica nas čeka.
Alaba, kao što rekoh, rođen sa krilnih pozicija.
Naravno, ne trebamo suditi na osnovu jedne utakmice, ali na boku nikada zakazo nije, a da se razumijemo on je jedan neviđeni univerzalac, dakle on može i u sredinu, ali mislim da je ipak bok ono što njemu leži.
Dalje o Alabi

vratimo se u njegove početke s Bayernom.
Dakle, debitovao je protiv Fiorentine na beku, odigrao muški, odigrao sjajnu utakmicu, potom još jednu, ali treća ga je došla glave.
Treća je bila protiv Frankfurta. a Alaba nam je zapečatio sudbinu. Prvo dodavanje crncu Tsomou(ovog sam samo tu vidio, i sudbina mi da ostane zapamćen još dugo vremena), a drugi gol je Feninovo okretanje Alabe i gol od stativu iz mrtvog ugla.
Nakon te utakmice Gaal mu više nikada nije vjerovao, niti mu je ukazao priliku, slijedila je klupa, pa posudba, a onda kod Hejke Alabinjo počinje da cvijeta.
Hejko ga je stavljao i na krilo, primoran i u sredinu, stavljao ga je i na beka u fazi stizanja rezultata, ali nikad, nikad od početka.
Dočekali smo i tu priliku, Alabinjo odigrao vrhunsku partiju. E slušaj šta mi posebno upada u oči kod malog crnca(nisam rasist, a da Bogdo znate kako ga Gero nazvao

, ne možete vjerovati

)jeste taj rad, Alaba je neumorni trkač, stalno u pokretu, slobodno ću vam reći jedan od najbolje fizički spremnih nogometaša današnjice, 12 km

siitnica, i to sprinta, svega, nema čega tu nema.
Alaba je budućnost naša, igrač jako zahvalan, odgojeno dijete, igrač koji puno daje.
E sad, pitate se zašto sam gore pisao opširno o Alabinoj karijeri i toj utakmici u Frankfurtu.
Iz prostog razloga da dokažem kako dobro pamtim, kako lako ne zaboravljam, kako nisam grohn'o ala naš secer.
I šta još reći, rezultat sve govori, a morali smo ga primiti, a umalo da primimo i drugi, treći, umalo da od gotovog napravimo veresiju, mo'š mislit'.
