Bio je to za mene jako neobičan januarski dan. Išao sam u prostorije FK Sarajevo, čiji sam navijač, da razgovaram sa Mehmedom Kodrom, trenerom koji je klub vratio u život sjajnim rezultatskim nizom i koji je nama navijačima donio nadu da ćemo konačno dočekati naslov prvaka od svog kluba. Ja sam tog januara 2015. godine još uvijek bio novinar početnik, čije se intervjuisanje svodilo na kratke razgovore sa akterima neke utakmice, a ozbiljniji razgovor sa bilo kojim sportskim radnikom još nisam obavio. Stoga mi nije bilo svejedno što će preko puta mene sjediti Meho Kodro, čovjek koji je nekada nosio dres velike Barcelone. Kopao sam po njegovoj biografiji danima prije zakazanog termina intervjua, tražio sam barem neku sitnu fudbalsku pikanteriju iz njegove karijere koja bi moj razgovor sa njim učinila drugačijim i koja bi mu nedvosmisleno dala do znanja da sam se zaista spremao za intervju. A biografija mu je bila bogata, mada prepuna pojavljivanja na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. Još otkad je debitovao za mostarski Velež i pretvorio se u jednog od najboljih napadača u Jugoslaviji (a vjerovatno i šire), Kodro se susretao sa nevjerovatnim pehovima, bilo da se radi o igrama za klubove ili za reprezentaciju. Kodro je jedno vrijeme bio najbolji strani strijelac u historiji Real Sociedada, a njegove rekorde je kasnije 'poskidao' napadač Srbije Darko Kovačević. Kodro je u baskijskom klubu legenda i dugo vremena je vodio omladinski pogon, ali ni tamo nije dobio šansu da bude trener Od Hercegovine do Katalonije za četiri godine Sa pet pogodaka u prvih pet kola Prve lige Jugoslavije u sezoni 1991/1992, 24-godišnji Kodro odlazi u Real Sociedad. Rat nije bio počeo u Bosni i Hercegovini, ali bilo je jasno da je pitanje dana kad će početi. Kodrin igrački rast skupa sa Veležom tako je prekinut u momentima kada je trebao da dostigne svoje najveće uspjehe, a njegov klub, koji je tokom osamdesetih godina prošlog stoljeća bio jedan od najboljih klubova u Jugoslaviji i imao armiju navijača širom bivše zemlje, nikada više nije bio toliko značajan ni u okvirima Bosne i Hercegovine, a o regiji i cijeloj Evropi suvišno je i govoriti. Nije se bilo jednom momku koji vjerovatno nikad ranije nije razmišljao o inostranom transferu lako nametnuti u novoj zemlji, sa potpuno drugačijom fudbalskom kulturom i sa potpuno novim jezikom. Ipak, izbor nije imao, te je nakon kraćeg perioda aklimatizacije postigao 13 golova u 24 nastupa u Primeri, a sa timom je izborio solidno peto mjesto na tabeli. Bio je to tek početak uspjeha za Hercegovca, čiji su početni koraci u Španiji očekivano bili propraćeni pričama i pitanjima o ratu u njegovoj zemlji, koje bi mentalno slabog čovjeka vjerovatno dovele do kolapsa. Meho se nije dao, naredne sezone je postigao 12 golova, da bi potpuno 'eksplodirao' u sezonama 1993/1994 i 1994/1995. U te dvije sezone je u Primeri postigao ukupno 48 golova, što ga je preporučilo legendardnom Johanu Cruyffu, tadašnjem treneru Barcelone. Ipak, dolazak u Barcelonu stigao je u pogrešno vrijeme za Kodru, jer je ekipa koju je vodio Cruyff već bila na zalasku snage i nije se nikad do kraja oporavila od finala Lige prvaka 1994. godine, kada ju je Capellov Milan deklasirao sa 4-0. Već nakon prve Kodrine sezone Cruyff je napustio Camp Nou, a nedugo potom otišao je i Kodro, koji je ipak ostavio svoj trag u igri Barcelone. Sa timom je poražen u finalu Kupa kralja, a navijači katalonskog tima ga i dan danas pamte kao igrača koji je Real Madridu dao dva gola u Clasicu. Barcelona je tada deklasirala svog rivala sa 3-0. Umjesto njega, doveden je Ronaldo. Kodro u Barceloni nije odigrao sezonu koja će biti upamćena kao jedna od najboljih, ali postigao je 9 golova, od čega su dva bila protiv Real Madrida. Kada je u prvoj ligaškoj utakmice protiv Meride Kodro u remiju od 2-2 postigao dva gola, činilo se da je Barcelona dobila veliko pojačanje U pogrešno vrijeme bio igrač, u još 'pogrešnije' selektor BiH Još je nekoliko godina Kodro igrao za manje timove u Primeri sa dosta uspjeha, a sa 34 godine se oprostio od aktivnog igranja fudbala. U našoj javnosti Mostarac nikad nije spadao u red fudbalskih legendi, a razlog za to je zapravo jednostavan. Kodro nije ostavio gotovo nikakav trag u reprezentativnom fudbalu. Tu se historija zaista poigrala sa njim, jer je, u vrijeme kad je došao u napon snage i našao se na spisku Ivice Osima, reprezentacija za koju je trebao igrati naprasno rasformirana. Debi za Bosnu i Hercegovinu čekao je do 1996. godine, a nikome ko je igrao u tim prvim godinama naše reprezentacije nije bilo lako ostaviti dublji trag. Tako je Kodro otišao sa 3 gola u 13 nastupa za BiH. Prvi trenerski posao u karijeri dobio je 2008. godine kada je skupa sa Elvirom Bolićem sjeo na kormilo reprezentacije BiH. Svi se sjećamo kako je završila ta epizoda, a mene je najviše zanimalo kako se Kodro odlučio vratiti u fudbal zemlje koja mu je priredila takvo poniženje. Tada je rekao da ga priče o takvim stvarima ne zanimaju previše. Želio je pričati o fudbalu, o fudbalskoj filozofiji i njenom značaju, o formacijama i pristupima igri... bio je naprosto fudbalski fanatik kakve proizvodi Barcelonina škola fudbala, iako to nije dao reći, već je tvrdio da je na njega najveći pečat ostavila trenerska škola Veleža. Nije ni potrebno govoriti o tome koliko me Kodro taj dan impresionirao, bio sam siguran da ispred mene sjedi najbolji trener koji se ikad pojavio u ovoj zemlji i da se fudbal treba igrati upravo onako kako je on zamislio. A imao je zaista paklene zamisli, jer je Sarajevo otkad je on bio sjeo na njegovu klupu imalo 7 pobjeda i remi. Remiziralo je u Mostaru sa aktuelnim prvakom Zrinjskim nakon jako lošeg prvog poluvremena i odličnog drugog, koje je pokazalo da Kodro zna kako okrenuti stvari kad one ne idu. Iznenađivalo me zašto takav trener odbija prihvatiti da preuzme ulogu favorita, a on je uporno ponavljao da će njegov tim imati ogromne probleme ako ne bude fudbal igrao tokom svih 90 minuta u istom ritmu. Mladi i ambiciozni tandem Kodro-Bolić ostao je zapamćen po tome što nije na klupi selekcije BiH vodio nijednu takmičarsku utakmicu. Nisu vodili iz prostog razloga što nisu dozvolili da budu ucijenjeni od ljudi koji vode NS/FS BiH, a kojima fudbalski interesi nisu na prvom mjestu Neuspješan pokušaj razbijanja učahurenog neprofesionalizma Teško je reći šta se sve loše izdešavalo na proljeće, ali od aprila 2015. godine, Kodro nije više bio trener Sarajeva. Smijenjen je nakon serije loših partija Bordo tima, a Sarajevo se bilo osam utakmica do kraja sezone potpuno udaljilo od prvog mjesta na tabeli. Kodrine zamisli nisu više davale rezultate, a prava istina o razlozima njegovog neuspjeha neće nikad do kraja biti razotkrivena. O takvim se stvarima uvijek kreiraju legende, a legenda kaže da neprofesionalci i neradnici kakvi u Premijer ligi BiH obitavaju puno češće nego u ligi u kojoj je Kodro proveo najveći dio karijere, jednostavno nisu mogli prihvatiti njegov zahtjevan način rada, koji ih je iscrpljivao mentalno i fizički. Naravno, ovakve je priče nemoguće potvrditi, ali igrači su prema nekim izvorima sa podsmijehom doživljavali to što im je njihov šef struke spremao sheme kretanja i iste dijelio na USB stickovima. Ja ne želim vjerovati u te priče, no pouzdano znam iz kasnijih razgovora sa nekim igračima da su mnogi odahnuli kada je “Guardiola iz San Sebastiana“ (kako su ga posprdno zvali valjda misleći da je to uvredljivo) napustio klub. Sarajevo je u sezoni 2014/2015 bilo prvak BiH i Kodro je za kratko vrijeme zaboravljen, baš onako kako je zaboravljen i u reprezentaciji jer je nakon njega na čelo došao showman Ćiro Blažević, no niko među navijačima Sarajeva neće, nakon što stvari sagleda sa ove vremenske distance, osporiti da je nekadašnji fudbaler Veleža bio jedan od rijetkih trenera koje je klub imao poslije rata, a koji su djelovali kao da bi mogli dugoročno napraviti ozbiljniji posao sa Sarajevom i uvesti ga u evropska takmičenja. Pojedinim (ne svim) igračima Sarajeva Kodrina vladavina je bila vladavina terora. Mnogo toga im se nije sviđalo, kao recimo trening nakon utakmice za igrače koji nisu nastupili u toj utakmici. Bio im je problematičan trener koji želi profesionalizam, ali nije bilo sporno što su 'obijali' kafane, jer je to valjda njihovo ljudsko pravo Priča o pojedincu koji ne može pobijediti sistem Priča o Kodri, bilo da se posmatra u kontekstu uloge selektora BiH ili šefa stručnog štaba FK Sarajevo, zapravo je identična. To je priča o čovjeku koji je doveden da uspostavi jedan sistem rada kakav je nužno uspostaviti, ali mu nisu dati uslovi u kojima je moguće raditi. Temelje novog sistema morao je uspostaviti na istruhlim temeljima starog, a kada gradite nešto na pogrešnim temeljima, nećete ga izgraditi do vrha prije nego se počne rušiti. Odnosno, možete ga izgraditi do vrha samo ako se zadovoljavate sitnicama i ako vam je vrh blizu dna, a Kodro je htio mnogo više od toga. Tako je praktično od početka Kodro preuzeo ulogu jednog dobroćudnog Sizifa, koji je teret sa kojim se suočavao morao gurati naprijed, a očekivanu podršku od uprave i navijača nije dobio, jer su, umjesto da skupa sa njim guraju kamen, oni stali na drugu stranu i na kraju kamen prevalili preko svog Sizifa. Podrška Kodri nije ni trebala kada je imao rezultate, morao ju je dobiti kada su oni izostali, i to je ona strana našeg fudbala koja se nikad ne mijenja, a koja je stvar cjelokupnog mentaliteta nacije. Niko od nas nije taj ispit položio, a vjerovatno je i Kodro pao na ispitu mudrosti jer je dva puta vjerovao istom profilu ljudi. Sa kakvim se izazovima suočavao Kodro najbolje pokazuje kasniji razvoj situacije sa Bordo timom. Nekoliko šefova stručnog štaba kasnije, Sarajevo je počelo smjenjivati i skaute, direktore i predsjednike. Stvari ne funkcionišu previše dobro, a nakon katastrofalne prošle sezone, ovu od novog neuspjeha odvaja samo sjajan stručni štab sa Mehmedom Janjošem, Zijadom Švrakićem i Senadom Repuhom, koji iz kadra koji imaju na raspolaganju u svakom momentu izvlače maksimum. Mehmed Janjoš sa svojim stručnim štabom radi odličan posao i mogao bi biti dugoročno rješenje na klupi Sarajeva. No, i sam je svjestan da ima težak zadatak, jer je nedostatak strpljenja da se sprovedu kvalitetne ideje i ranije često trenere Sarajeva koštao posla U BiH će se vratiti, ali samo turistički Moj intervju sa Kodrom onog dana u januaru prošao je dobro. Bio sam zadovoljan, a stekao sam utisak da je i on zadovoljan sa pitanjima koja sam mu spremio. Žalim što nisam imao priliku češće sa njim razgovarati, a ne znam ni da li će se uslovi za razgovor sa njim ikad ponovo stvoriti. I ako se stvore, neće to sigurno biti razgovor o Premijer ligi BiH, jer siguran sam da se on u ligu neće vraćati. Šteta, jer sam siguran da bi imao još mnogo toga za reći, ali s druge strane, sreća jer ga neće smijeniti neko ko fudbal razumije mnogo manje od njega. Danas je u švicarskom Servetteu. Preuzeo je drugoligaški klub na polusezoni jer mu se svidio projekat koji mu je predočen. Sa sedam pobjeda u sedam utakmica, iznenadio je kompletnu švicarsku fudbalsku javnost, a ekipa igra u skladu sa njegovom fudbalskom filozofijom. Nameće svoju igru protivniku, drži visok intenzitet fudbala tokom utakmice i nema katastrofalne oscilacije kada igrači doslovno ne znaju hodati. Rano je govoriti, ali čini se da je Kodro u Švicarskoj pronašao upravu koja zna šta treneru poput njega treba da ostvari rezultate, a da je istovremeno pronašao i igrače koji u činjenici da je čovjek igrao za Barcelonu ne vide razlog da ga ismijavaju, nego da se trude na svaki mogući način da ispune njegove zamisli. O navijačima ne treba ni trošiti riječi, oni su svakako mnogo strpljiviji i znat će podnijeti poraz i period lošije forme, kada stvari ne budu funkcionirale prema planu. A mi? Ko nas ****, bolje ionako nismo zaslužili. Trener švicarskog Servettea je stekao brojne pohvale javnosti u ovoj zemlji nakon što je klub za kratko vrijeme transformisao na svim poljima. Doduše, tamo ga niko nije zvao Guardiolom iz San Sebastiana
Pročitajte više na:
http://****/premijer-liga-bih/bh-p ... lije/78303
