JANOŠ MESAROŠ IGRAO ZA SLOBODU OD 1961-1969
MESAROŠ SA NAOČALAMA
Konji zaštitni znak Janoša Mesaroša: Nekadašnji fudbaler tuzlanske Slobode sada uspješni slikar
.............................................................
"Sloboda je imala nekoliko jakih generacija.Prva koja je izbrila plasman u prvu ligu je bila sastavljena od bivsih igraca zrenjaninskog Proletera (Acamović, Anović, Mesaroš, takodje i trener Palfi), talentovanih igraca iz podmlatka Zvezde (Branko Stipić, Lazić, Popadić), jos nekoliko proverenih igraca, uglavnom iz Beogradskih klubova (Duvančić, Radmilo Ristic, Milan Jovanovic, Josic, Ćirkovic, Hajrovic). Sem beka Momčila-Mome Radovica nije bilo Tuzlaka, a od klubova iz okoline tu je bio i Šehic iz zvorničke Drine".
...................................................................
29.03.2016
Zaštitni znak slikara Janoša Mesaroša (73) su – konji. Više od 40 godine stvaralaštva ovog slikara rodom iz Novog Bečeja upotpunilo je brojne privatne kolekcije ljubitelja umetnosti širom sveta, a njegovo slikarsko umeće i način na koji stvara slike retko koga ostavljaju ravnodušnim, jer svaka slika u svom nastanku upotpunjena njegovim performansom.
Jedan od najpoznatijih živih slikara na prostoru bivše Jugoslavije imao je i zavidnu fudbalsku karijeru koja je prekinuta teškom povredom kičme. Počeo je u Vojvodini, a zatim prelazi u Slobodu iz Tuzle u kojoj ostaje osam sezona.
– To je bilo 1961. godine. Tuzlaci su tada pravili tim za Prvu ligu i doveli su neke igrače Partizana, a iz Vojvodine Acu Ivoša i mene. Došao je i moj stariji brat Mihalj iz Partizana, koji je bio desno krilo, a ja sam bio all around igrač kako se kaže, od beka do lijevog krila. Tako da su braća Mesaroš igrali, iako nikada nisu znali naša imena pa nas nisu potpisivali po imenu, već po prezimenu – kaže u razgovoru za Anadolu Agency (AA) Janoš.
Igrali za ćevape i limunadu
Uveli su Slobodu u Prvu ligu, a zatim i ispali iz nje kako bi mogli više da pobeđuju i da budu u vrhu, jer u najelitnijem društvo to nije moglo, a zbog malo pobeda bilo je i malo premija.
– Igrali smo za ćevape i limunadu. Nije bilo toliko para. Ja sam najviše volio fudbal zbog toga što je dolazilo mnogo djevojaka na trening, a ja mlad, šta mi je više trebalo – priča Janoš.
Ipak, igračka karijera mu je grubo prekinuta 1969. godine.
– Igrali smo neku nebitnu regionalnu kup utakmicu u Bukinjama. Bilo je 0:0. Išao je kombinovani tim i tadašnji trener Stevan Ostojić u finišu me uvede da, pošto sam bio skočan, izvedemo kombinaciju na petercu, Fazlić mi nabaci i ja skočim i dam gol. I sve je bilo tako, jedino što kad sam skočio, odbrambeni igrač je startovao, odnio mi noge, ja sam pao i polomio kičmu u lumbalnom dijelu i nakon dvije operacije su me postavili na noge. Ali, nikada više se nisam mogao baviti sportom. Iako se ne sjećam kako se zvao taj igrač što je startovao, ali da me nije polomio možda bih bio propali trener, a ovo je mnogo bolji i ljepši život – sjeća se Janoš Mesaroš.
No, taj oporavak nije kratko trajao. Godinu dan oporavljao se od teške povrede kičme nakon čega mu je rečeno da može sve da radi, sem da igra fudbal. Ovu doktorsku preporuku je poslušao i 1970. godine latio se kista, od tada napravivši na hiljade slika na kojima je jedan motiv uvijek prisutan bez obzira da li se radi o pejsažu, ljubavnom motivu, apstrakciji, a to su konji.
Slikanje na otvorenom pred hiljadama ljudi
To je najmanje jedan, ali je po zahtjevu ljudi pred kojima je slikao često povećavao njihov broj. I nema zemlje u kojoj je izlagao, a da nije napravio neki javni slikarski šou i svako ko je kupio njegovu sliku, vjeruje Mesaroš, nije kupio samo sliku, već i priču kako je ona nastala.
– Uvijek sam volio da budem drugačiji od svih. Kada mi je neko rekao da kroz moje vene teče hunska krv, onda sam odlučio to da iskoristim. Huni su na konjima dojezdili u ovu ravnicu. Konj im je bio prevozno sredstvo, ali istovremeno i ljubav, hrana, bol… i ja mogu sve te forme da naslikam. I tako sam krenuo sa konjima. Ja kao ostatak Huna mogu da, zbog Atile, koristim svog bijelog konja ili kako ga već ljudi vide. On mi je pomogao u životu. Često me pitaju kada ću prestati da slikam konje, a ja im odgovorim da samo ludak siđe sa konja dok trku dobija – kaže Mesaroš.
Njegov talenat je prepoznat još dok je bio na rehabilitaciji u novosadskom Kliničkom centru, kada je od doktora dobio “umjetničku dijagnozu“ – prima art, što podrazumijeva da sliku pravi iz prve, bez dorađivanja. Međutim, deceniju nije mogao da proda ni jednu sliku, što mu je omogućilo da sa sve većim brojem slika krene na jednogodišnju turneju izložbi po malim mjestima i gradovima i komunicirao sa ljudima.
– Ljudima je vrlo brzo ušlo u uho ime Janoš Mesaroš, a zatim i priča o bijelom konju. A kada sam održao izložbu u Švedskoj koju je kritika pohvalila da je to što radim jako originalno i autentično, onda je sve krenulo i nije se više mogao zaustaviti. Obišao sam svijet u različitim pravcima i održao bezbroj izložbi – navodi Mesaroš.
Zaštitni znak slikara Janoša Mesaroša (73) su – konji. Više od 40 godine stvaralaštva ovog slikara rodom iz Novog Bečeja upotpunilo je brojne privatne kolekcije ljubitelja umetnosti širom sveta, a njegovo slikarsko umeće i način na koji stvara slike retko koga ostavljaju ravnodušnim, jer svaka slika u svom nastanku upotpunjena njegovim performansom. ( Slobodan Bajic – Anadolu Agency )
Njegovi preformansi u kojima slike crta na koljenima, zemlji… i kozerski stil, kako kaže, pretekli su iz fudbalskih dana.
– Kada istrčite na teren pred 20.000 ljudi i čuješ huk sa tribina, sve te žmarci prođu i adrenalin ti skoči. Tako da sam ja isti taj adrenalin tražio kada sam stvarao sliku pred velikim brojem ljudi, što nije tako jednostavno. Jer nije to tako jednostavno da sjedneš i slikaš. Ali, ja sam to mogao da radim i to je bila moja sreća. A, to je prima art – ukazuje Masaroš. Konji zaštitni znak Janoša Masaroša: Nekadašnji fudbaler tuzlanske Slobode sada uspješni slikarA, slikao je na otvorenom pred hiljadama ljudi, pa i na najpoznatijoj svjetskoj plaži Kopakabani, gdje je dobio ponudu da kao zabavljač nastupa po klubovima i pravi slike uz svoje performanse. Ipak, nije htio da prihvati takav posao i pored unosne ponude, zbog njegove vječite težnje da ostane slobodan umjetnik i da bude svoj. A, svoje umijeće demonstrirao je proteklih dana i na Kopaoniku, poznatom srbijanskom zimovalištu gdje se održava manifestacija “Winterfest“ posvećena hrani i piću.
Mali dječak koji mu je sjedio u krilu sada najbolji teniser
Odgovarajući na pitanje kako opisuje svoje slike, citirao je japanske likovne kritičare koji su o njegovim radovima rekli: “Njegove slike su kao bajke.
– A, ja dodajem na to da su to bajke za odrasle. Jer, djeca imaju bajke i mi ih varamo sa bajkama, a onda kada odrastemo, onda nam daju politiku i puške u ruke i naprave od nas ljude da budemo bajkoviti, srećni i zadovoljni. Ja vjerujem da svaki čovjek u sebi ima nekog Petra Pana. To nije žal za mladošću, već način da se ne zaboravi čemu smo stremeli i šta smo maštali kao djeca – zaključuje Janoš Mesaroš.
Ne želi da priča o poznatim kupcima njegovih djela, ali u svojoj plodotvornoj karijeri prijateljevao je i družio se sa mnogim poznatim ličnostima, među kojima i sa Srđanom Đokovićem, ocem najpoznatijeg srbijanskog sportiste na svijetu Novaka Đokovića i dijelom učestvovao u prikupljanju novca za finansiranje njegovih treninga kada je tek bio na početku karijere.
U prostoru Srđana Đokovića na Kopaoniku organizovali su prodajne izložbe njegovih slika. Kako ističe, nije mogao ni da pretpostavi da će mali dječak Novak koji mu je sjedio u krilu postati najbolji teniser svijeta.
– Ne bih mnogo o tome, zato što ni ja nisam bio svjestan da će taj mali dječak postati svjetski broj jedan u tenisu. Nije Đoković tako jednostavno nastao kako sada izgleda i sreća je da se to i desilo. Ja volim što sam bio nekad dio toga na Kopaoniku, dok smo organizovali izložbe u njihovom prostoru i dijelili novac od prodatih slika. Bili smo srećni i zadovoljni kada prodamo sliku, ali ne zato što smo znali da ćemo imati Đokovića, već zato što nam je bilo lijepo. Prošlo je dosta vremena od tada. Meni u kući kažu da više volim Đokovića nego svog sina. Kad igra Novak u kući mora biti mir i tišina. Zbilja uživam u njegovim igrama. Sva sreća da imamo Đokovića i bit će mi jako teško kad jednog dana ne bude više igrao, a i to će morati da se desi. Mnogo je dobar čovjek, skupilo se u njemu sve što treba. On je veoma posvećen tenisu, a takav je bio i kao mali. Znao je satima da udara lopticu u zid. Uspjeh nije došao tek tako. I ne samo u sportu, već i u muzici, pisanju, književnosti, slikanju… svugdje mora da bude ta ogromna posvećenost i onda se dobije ta povratna informacija, da ogroman uloženi rad mora da se vrati nazad – zaključuje Janoš Mesaroš.
(TIP/Izvor: ****/Foto: Anadolu Agency)
Sastav Slobode iz šezdesetih, stoje s lijeva na desno: Šehić, Hajrović, Avdičević, Popović, Radović i Gerum, ...................čuće s lijeva na desno: Mesaroš, Zadel, Jevremović, Duvančić, Azapagić
Mesaroš sa kistom
Janoš MESAROŠ
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
RADE TOŠIĆ
Rođen 31. marta 1965. u Tuzli.
Ponikao u tuzlanskoj Slobodi i na stadionu "Tušanj" nastupao sve do 1988. kada prelazi u Hajduk iz Splita (1988-90).
Nakon dve sezone na Poljudu, postaje fudbaler Crvene Zvezde i deo generacije koja će zlatnim slovima ostati upisana u istoriju jugoslovenskog i srpskog fudbala. Sa Zvezdom osvojio dve šampionske titule (1991, 1992), Kup Evropskih šampiona (1991) i Interkontinentalni kup (1991).
Karijeru nastavio u Španiji. Nastupao za Meridu (1992-93) i Kasteljon (1993-95).
Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao samo jednu utakmicu: 31.3.1988. protiv Italije (1:1) u Splitu.
Živi i radi u Kasteljonu, gde u centru grada ima kafić.
Prvenstvene utakmice u klubovima u kojima je nastupao :
Season Club Country Level GP GS
1994-95 Castellón ESP 3 29 0
1993-94 Castellón ESP 2 22 1
1992-93 Mérida ESP 2 14 0
1991-92 FK Crvena Zvezda Beograd YUG 1 5 0
1990-91 FK Crvena Zvezda Beograd YUG 1 13 0
1989-90 NK Hajduk Split YUG 1 15 0
1988-89 NK Hajduk Split YUG 1 33 1
1987-88 FK Sloboda Tuzla YUG 1 32 1
1986-87 FK Sloboda Tuzla YUG 1 ? ?
1985-86 FK Sloboda Tuzla YUG 1 33 1
1984-85 FK Sloboda Tuzla YUG 1 30 2
1983-84 FK Sloboda Tuzla YUG 1 16 0
1982-83 FK Sloboda Tuzla YUG 1 5 0
Career Totals:......................247.. 6
.Za Reprezentaciju 31.03.1988 Jugoslavija - Italija 1-1 (1-1)
.................................................................................................................................
PRVA SAVEZNA FUDBALSKA LIGA - 34. KOLO
SLOBODA - VELEŽ 2 : 1 (1 : 1)
SPAS U POSLJEDNJI ČAS
TUZLA, 14. JUNI 1987 - Igrano na stadionu Tušanj. Gledalaca 12.000
Vrijeme sparno i toplo. Teren dobar za igru. Sudija: Glavina (Klis)-8.
Strijelci: Tuce u 5, za Velež, a Milošević u 7. iz penala i Miljanović u 79.
iz penala za Slobodu. Žuti kartoni: Hadžiabdić, Đurasović i Međedović
(Velež) , a Krajišnik i Tošić (Sloboda).
SLOBODA: Marić 7, Ibrić 8, TOŠIĆ 7, Miljanović 8, Verlašević 8,
Memišević 7, Smajlović 7, Milošević 7 (Mrkić 7), Krajišnik 7,
Lukić 7, Beširević 7 (Stegnjajić -).
VELEŽ: Tanović 6(Petranović 6), Hadžiabdić 5, Jurić 5, Kalajdžić 6,
Đurasović 6, Barbarić 7, Kajtaz 7, Tufek 5 (Gudelj -), P.Jurić 6,
Međedović 6 i Tuce
...............................................................................................................................
...............................................................................................................................
RADE TOŠIĆ
Rade Tošić, nekadašnji fudbaler Crvene zvezde, rođen je 31. marta 1965. godine u Tuzli. Bio je član čuvene Zvezdine generacije koja je osvojila evropsku i svetsku titulu 1991. godine. Uglavnom je bio rezerva u toj ekipi. Za crveno-bele je odigrao 18 zvaničnih utakmica. Učestvovao je u osvajanju Kupa evropskih šampiona i Interkontinentalnog kupa 1991. godine, kao i dve šampionske titule 1991. i 1992. godine. U Zvezdu je stigao iz splitskog Hajduka početkom 1991. godine. U prvoj sezoni odigrao je 11 utakmica u šampionatu, dok je u osvajanju Kupa šampiona zabeležio jedan meč i to u prvoj utakmici polufinala protiv Bajerna u Minhenu, kada je u pobedi od 2:1 u igru ušao u 88. minutu umesto Siniše Mihajlovića. U sezoni 1991/92 zabeležio je pet odigranih utakmica u prvenstvu i jednu u Kupu. Ponikao je u redovima Slobode iz Tuzle za koju je od 1982. do 1988. godine odigrao 116 ligaških utakmica uz četiri pogotka. Za Hajduk je nastupao od 1988. do 1990. godine i odigrao 48 prvenstvenih mečeva uz jedan pogodak. Po odlasku iz Zvezde nosio je dresove španskih klubova, Meride (od 1992. do 1993. godine) i Kasteljona (od 1993. do 1995. godine), za koji je odigrao 51 ligaški meč uz jedan pogodak. Zabeležio je i jedan nastup u reprezentaciji Jugoslavije i to u remiju protiv Italije (1:1), 1988. godine u Splitu. Danas živi u Kasteljonu, gde ima kafić u centru grada.
Crvena Zvezda - Sloboda Tuzla 3:1 (1988.)
Fudbalsko prvenstvo Jugoslavije 1987/88 - 24. kolo,
RADE TOŠIĆ U OVOM MEĆU IGRAO JE ZA FK SLOBODU
FK Sloboda Tuzla, sezona 1987/1988
Vicešampioni jesenjeg dijela prvenstva
Gornji red s lijeva na desno: Nedžad Verlašević, Tomo Mrkić, Asmir Mehanović, Goran Miljanović, Zvonko Marić,Nihad Ademović, Mile Stegnjajić, Samid Sabitović (maser).
Srednji red: trener Mesud Nalić, Davor Mladina, Midhat Memisević, Cvijan Milosević, Mirza Hadzić, Mirko Mihić, RADE TOŠIĆ ,Borisav Radovanović ,Dr.Jovan Jelić.
Sjede: Nail Beširević, Muhamed Tahirović, Zoran Milosević, Trener Đorđe Gerum, Munever Krajišnik, Senad Ibrić, Mitar Lukić, Dragoslav Kostić.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------
TOŠIĆ U DRESU HAJDUKA
RADE TOŠIĆ SA EKIPOM HAJDUKA ,čuči prvi sa lijeve strane.
stoje sa lijeva: TIPURIĆ,PRALIJA,KOVAČ,PEJOVIĆ,ŠTIMAC,JERKAN,DRAŽIĆ,GRAČAN,
čuče s lijeva: KARAČIĆ,JURKOVIĆ,RELJIĆ,KRSTOVIĆ,BOKŠIĆ,JARNI I TOŠIĆ
RADE TOŠIĆ U DRESU ZVEZDE
RADE TOŠIĆ
RADE TOŠIĆ SA IGRAČIMA CRVENE ZVEZDE PROSLAVLJA TITULU PRVAKA EVROPE 1991. CRVENA ZVEZDA-OLIMPIK MARSEJ 0 : 0 , na penale 5:3.
TE GODINE ZVEZDA JE OSVOJILA I INTERKONTINENTALNI KUP U TOKIJU,........... C. ZVEZDA : KOLO KOLO (Čile) 3-0
Rade Tošić sjedi prvi s lijeva sa ekipom Crvene Zvezde -Prvaka Evrope u sezoni 1990/91.
OVO JE NAJVREDNIJI TROFEJ KOJI JE OSVOJIO JEDAN FUDBALER PONIKAO U FK SLOBODA.
