AjsKjub je napisao/la:
You should enjoy the little detours. To the Fullest. Because that's where you'll find the things more important than what you want.
Postoje određene stvar koje pokreću generaciju i polažu temelje za ono što dolazi. Takve stvari nazivamo svetim djelima medija. Poput Dragon Balla -- Hunter x Hunter je uspio uraditi nešto revolucionarno. Odvojiti se od stereotipa i napraviti uspješan rad. A pošto je većina i gledala Dragon Ball, želim da potaknem par ljudi na gledanje ovoga pa i anime-a u cjelini jer je ova tipa medija mnogo više nego stereotipični i monotone školske romanse pune glupih stvari koje su većini odbojne. Kad pređete tu barijeru bit će vam mnogo lakše. Hunter x Hunter (2011) je opravdano najbolje skriptan anime IKAD. Da, rekao sam to. Usudim se reći i da je bolje pisano nego mainstream djela poput Breaking Bada i GoTa. No sve to na stranu, jedno je sigurno. HxH (2011) će zasigurno biti uzrok novog pokreta next-gen shounena.
Plot
Tipična shounen podloga. Mladi dječak sa snovima i prijateljima koji će uvijek biti uz njega. Počinje od ničega, no što je karakteristično, Gon Freeccs nema nikakve super moći, nema fizičku spremu koja se odvaja od drugih, nema dugi rep, ne može raditi nevjerovatne stvari sa 4 godine, nema ninjutsu, nema ruke koje se rastežu, znači ništa sem instikta i agilnosti. Gonov san je da pronađe svog starog, Ging Freeccsa koji je jedna od najvećih enigmi u Hunter organizaciji, čovjek koji se rijetko viđa u javnosti. Naravno da bi to sve bilo moguće Gon bi morao postati "lovac". Sve do tada stvari uzimaju svoj pejs i idu polako sa uvodom. Eventualno na Hunter examu Gon se sprijatelji sa šašavim genijem - Leoriom, Kurapikom i Killuom. Zbog spojler razloga dalje neću ići u detalje. Nivo neizvjesnosti i razgradnje priče je dovoljno dobar da bi ostavio i Hollywoodske scenariste u strahopoštovanju. Dubina storija i simbolika je na samom vrhuncu, indirektnim razgrađivanjem budizma i svih misterija koje kruže oko istog, ljudske pohlepe i naše tamne licemjerne strane, i očaj u kojem se susrećemo kad se stjeramo među 2 zida. Sve što se kupi kroz spor pejsing i kroz brze stvari kasnije kulminira i više nego savršeno, pogotovo u Yorknew City arcu i Chimera Ant arcu koji je jedna od najdubljih i najemotivnijih stvari koje sam svjedočio a po najviše volim gledati kako shounen formula izgubim-treniram-motivacijski shit-pobjeda ne uspijeva uvijek kako to naš protagonista zamišlja. Za velike stvari dolazi velika cijena. Jednostavno gledati kako dva 13-godišnjaka prolaze kroz toliko teških stvari i idalje ostaju zajedno je jednostavno nešto što daje jeze. Završnica anime-a je, pa recimo, da je slična Hajime no Ippu. Nije bilo više materijala da se animira i morali su improvizirati jer je Togashi lijen da nacrta par stranica mange mjesečno. I iako znam da će tamo se neke 2016-2017 nastaviti ne mogu zaobići činjenicu da je Madhouse napravio savršen posao sa završetkom. Hell, nemam ništa protiv i da ovo bude zapravo kraj i da nikad ne nastave jer je ovo tako jednostavno a tako genijalno.
Likovi
Pošto Togashi voli da stvara neugodne homoerotične teasere u svojim djelima -- HxH je i ostao "žrtva" toga, no volim da mislim da je to samo razlika u personi. Gon kao više outgoing i slobodna ličnost a Killua povučen i stidljiv. Dizajn likova je dobar, neću reć vrhunski jer par sporednih likova izgleda i previše blesavo i jednostavno se ne uklapa u sve ovo. Što se tiče razgradnje i opisa likova, pa mogu reći da je odlično odrađena i da se ni u jednom momentu ne osjeća žurba oko poboljšanja nekih likova. Najbolji prikaz toga je Killua, član najelitnije atentatorske familije u svijetu koja ga pod svaku cijenu sprečava da nastavi avanturu sa Gonom. Sve to da bi se kasnije razjasnilo tako da i najgluplja jedinka shvati zašto i kako je sve ovako kao što jest. No najjači aspekt HxHa bi bili antagonisti, pogovo Meruem. Jednostavno donosi satisfakciju gledati pokvarene ličnosti koji su bili propali eksperiment društva i samo da bi na kraju uvidjeli da su oni ništa drugačiji od ostalih, čak u nekim slučajevima i bolji. To, i nivo na kojem su pojedini likovi bolesni i brutalni jednostavno u momentima daje jeze. Ne mogu ovo završiti da ne spomenem naratora iz Chimera Ant arca koji je bio veliki doprinos u svemu. Kudos bro.
Ost
Na početku mi i nije ležao, ne zato što nije dobar već zato što se nije uklapao u atmosferu. Od 20-30 epizode, to nekako "popravljaju" i uklapaju određena djela u određene situacije. Nemam mnogo toga za reći nego postaviti par stvari pa da sami zakljucite o čemu pričam.
Mislim samo treba zamislit neki epic shit dok slušate ovaj zadnji OST i to vam je dovoljno da vas nahypa ko dijete. Ne sviđa mi se to što koriste jedan te isti opening kroz 150 epizoda. Ne kažem da je loš, no eventualno zastari i dosadi.
Animacija
Čim vidim Madhouse ispod opisa animea znam šta mogu očekivati, pogotovo kad rade shounen npr. Hajime no Ippo koji je svarao erekcije vizuelnim efektima. Sve male greške koje su pravili tokom prethodnih radova su ovdje ispravljene, dalo se vidjeti koliko su vremena i novca uložili u ovo jer su bili dovoljno pametni da iskopaju ovo iz arhiva. Naravno, znajući Madhouse -- ostali su lojalni prema fanovima i spustili nivo fillera na sam minimum a i one 2 epizode su recapi tako da u smislu fillera i nema što je veliki plus gledajući da je danas u shounenu gotovo pa nemoguće ne naći bar nekoliko epizoda fillera nanizanih. HxH je možda i njihov najbolji uredak za sada te i najbolje animirani anime u svom žanru.
Zaključak
Hunter x Hunter (2011) nije "all flowers and happy" jer i sam ima negativa koje su odbojne za pojedince, spor uvod prvenstveno, pogotovo prve dvije epizode koje su čak i za fanboya poput mene grozne. Ostalo je sve savršeno. "Moći" koje se pojavljuju poslije su odlično poslužile za fajtove koji su rezultirali u taktičkom, emotivnom, melodramatičnom umijeću. HxH je nešto što bih predložio svima vama kojima je anime odbojan a koji ste uživali u stvarima poput navedenog Dragon Balla. Na MALu je mislim dobio ocjenu od 9.16 i time rangiran na 6 mjesto, što ga sasvim zasluženo čini must watch djelom. Pa čak i kad ti IMDB "pro kritičari" daju ocjenu od 8,7 znaš šta možeš od ovoga očekivati. Ako žudite za više možete i nastaviti sa mangom koja idalje gura jako sa još boljim pričama za isčekivati.