Nikad dosta Jokera. Ponovno vam preporučam Arena Sport novogodišnji intervju s njime,a ide i Lazarušić:
https://telesport.telegram.hr/analize/j ... jos-bolji/
Ako je i bilo sumnje oko toga može li stati u ravan s najboljim strijelcima lige, više je nema. Jokić je svoj usage rate (šutovi, slobodna bacanja i izgubljene lopte) podigao za tri posto u odnosu na prošlu MVP sezonu, istovremeno zadržavši visoku razinu true shootinga (šutovi za dva, trice i slobodna bacanja). Moglo je ovo biti još i impresivnije da Jokićeva slobodna bacanja nisu doživjela ozbiljan pad s 86 na 76 posto realizacije.
Zato je sve ostalo na vrhunskoj razini. Ne postoji lokacija na parketu s koje Jokić nije opasan. Za poziciju je iznadprosječan tricaš, elitne su mu brojke i s poludistance, a na obruču ima realizaciju kao neki centri koji samo ‘smetlare’ ili zabijaju zicere. Njegova najveća posebnost je to što može zabijati u bilo kojoj roli kad je na parketu. U nedavnom intervjuu Jokić je i sam istaknuo da Denver ima puno akcija za njega za koje suparnici ne znaju kako će ih završiti. Može igrati kao jedinica i napasti iz pick and rolla. Kao bek-šuter može istrčati iz bloka i dignuti se na šut. U maniri niskog krila će riješiti izolaciju licem košu ili mismatch leđima u postu. Izvlači se na pick and pop ili čeka loptu u korneru kao stretch četvorka. Kvalitete petice dolaze do izražaja kad napada iz posta ili ide po napadački skok.
Konačno popravio i obranu
Steph Curry je neobranjiv zbog načina kako se kreće bez lopte i udaljenosti s kojih šutira. Giannis Antetokounmpo je najmoćnija kombinacija brzine i snage u ligi. Kevin Durant lakoćom šutira preko čuvara. Iako centar, Jokić je pet-u-jedan, švicarski nožić koji u bilo kojoj roli lakoćom rješava svaki problem stavljen pred njega.
Još uvijek nismo spomenuli dio igre koji Jokića čini doista posebnim. Kad se priča o najboljim igračima lige, Srbin lakoćom stvara prednost u odnosu na konkurenciju svojim playmakingom; po brojkama je već godinama na razini klasičnih jedinica. U ovoj sezoni bilježi prosječno 7,1 asist, odnosno izravno je zaslužan za čak 42 posto asistiranih poena kada je na parketu. U odnosu na prethodnu sezonu to je napredak od 1,5 posto i sjajna brojka s obzirom na to da bez Murraya i MPJ-a igra s manje napadačkog talenta oko sebe, a Denver se dosta muči s tricom.
Izostanak druge i treće opcije doveo je do toga da je lopta više nego ikad u Jokićevim rukama. Čovjek ima prosječno 100,8 dodira s loptom po utakmici. Idući u ligi nakon njega je James Harden s 93,1 iako igra prosječno četiri minute više od Jokića. Treći je Luka Dončić s 90,6 dodira po utakmici. Ali više ne znači i duže. Dok je lopta kod Hardena 5,9 sekundi po dodiru, a kod Dončića 6,1, kod Jokića je samo 2,5 sekundi, što je ekvivalentno sekundama Malika Monka, recimo.
Dobro, jasno je da su Harden i Dončić kreatori koji driblinzima i kroz pick and roll kombinacije moraju graditi igru i stvarati prednost, pa je logično da je lopta u njihovim rukama duže nego kod Jokića. Ali je opet impresivno da jedan igrač može toliko zabijati i asistirati za tako malo vremena s loptom u rukama. To nam pokazuje koliko brzo Jokić misli i donosi odluke, koliko je uigran i poznaje suigrače, ali i predviđa i čita ponašanje obrana.
Najvažnija saznanja o Jokiću iz ove sezone možda i nisu vezana uz napadački, nego obrambeni aspekt njegove igre. Da, nije pogreška, obrambeni.
Nakon šest godina u ligi u kojima su suparnici napadačke planove slagali prema njemu, Jokić je konačno došao do situacije da može biti ako još uvijek ne plus, onda barem neutralan obrambeni igrač. Individualni napredak, iskustvo i timska obrana koja uspijeva maskirati njegove mane odradili su svoje i od Jokića napravili korektnog obrambenog igrača na najzahtjevnijoj obrambenoj poziciji.
Usprkos brojnim nedostacima u prošlosti, od Jokića se uvijek moglo očekivati da krade ili zamalo ukrade lopte. Malo je centara koji imaju tako brze i aktivne ruke kao on. I ove godine je prvi u ligi među centrima po ukradenim loptama (1,4) i drugi u ligi po deflectionima (2,6). Ovogodišnji je napredak malo teže iskazati u brojkama jer analitika još uvijek nije pronašla način kako valorizirati nečije pravovremeno i precizno postavljanje, pravilnu tehniku closeouta, usklađenost s bekom kod iskakanja na picku ili ono što Amerikanci zovu multiple efforts, kada igrač u jednom defenzivnom posjedu odradi nekoliko obrambenih zadataka.
Nuggetsi su peti na Zapadu s omjerom 17-16 i za očekivati je da ostanu 50-50 ekipa, a to je hendikep u odnosu na ostale konkurente. Curry igra fantastično i predvodi najbolju momčad lige; Durantovi Netsi dijele prvo mjesto na Zapadu, a on je prvi strijelac lige i vuče momčad cijelu sezonu, i to bez Kyrieja Irvinga i s Hardenom u slabašnoj formi veći dio sezone; Giannisovi Bucksi se dižu i uskoro bi se mogli priključiti borbi za vrh.
Dobro, za Jokića bi se, kao i lani za Curryja kada je završio treći u poretku, mogao izvući argument da je s najmanje napravio najviše, pri čemu aludiramo na kvalitetu suigrača kojima je okružen. Nevjerojatno zvuči podatak da Denver ima koš razliku od +10 kad je Jokić na parketu i čak -14 kada je on na klupi. To oslikava sve, i Jokićevu moć i Denverovo beznađe kad njega nema u igri.
U toj utrci za najkorisnijeg igrača nikako ne treba smetnuti s uma i to da je Jokić lani uzeo nagradu, a ligi svake godine trebaju nove priče i narativi. Jokićeva priča je već opjevana lani, a čini se da su sada na redu Curry i Warriorsi koji se vraćaju sa stilom ili Durant koji radi to isto nakon teške ozljede. Daleko od toga da će biti nezasluženo ako nagrada ode u njihove ruke, u pitanju su nijanse, ali malo živcira ignorantski pristup prema Jokiću ove sezone samo zato jer je lani uzeo nagradu.
Za Jokića i Denver od individualne je nagrade važnija šira slika, iskristalizirana ove sezone. S još više napadačkog tereta na leđima nego inače uz evidentan obrambeni napredak, Jokić više nije samo kompletan napadač nego kompletan igrač, bolji nego prije.