branimir85 je napisao/la:vcrs derbi Flu-Fla ,dajte neke informacije ili nešto zanimljivo ako ima vi pratitelji Juž.Američkog nogometa odavno nisam gledao ovaj derbi
Evo nesto brzaka;
Ako veličina jednog kluba može da se meri po njegovim navijačima, onda je Flamengo svetski broj jedan. Rio De Žaneiro ima četiri velika kluba: Flamengo, Fluminense, Vasko da Gamu i Botafogo. Ali, popularni Fla je za koplje ispred svih. Svaki drugi stanovnik Rija navija za Flamengo, najviše ljudi u Brazilu podržava ovaj klub. Kažu da ih ima preko 40 miliona čije srce kuca za Rubronegre kako glasi Flamengov nadimak zbog crvene i crne boje na dresovima. Flamengovi navijači se ponose tom brojkom i najdraže im je da kažu:
“Ima nas više nego što Argentina ima stanovnika.“
Nijedna zemlja na svetu nema toliki broj ljudi koji navijaju za jedan klub. Pravih, domaćih navijača. Ne računamo tu „mančesterovce“ iz Malezije ili „madridiste“ iz Kine. Ono što je prva zanimljivost vezana za Rubronegre je da se sedište kluba i stadion ne nalaze u delu Rija koji nosi ime Flamengo. U tom delu grada je klub samo osnovan. Kao sekcija veslačkog kluba koji je bio smešten na Flamengo plaži. Fudbalsku sekciju su osnovali fudbaleri koji su demonstrativno napustili Fluminense. Tako je rođen veliki Fla – Flu derbi.
Danas je fudbal naravno broj jedan, veslanje je i dalje prisutno, a Flamengo ima i košarkašku, plivačku, odbojkašku, džudo, tenis i ostale sekcije. Sa plaže Flamengo, klub se 1938. godine preselio u deo grada po imenu Gavea, ali je zadržao ime. Danas se u Gavei nalazi moderan i veliki sportski kompleks sa terenima i resursima za sve pomenute sportove. Tu je i mali fudbalski stadion, ali Flamengo svoje mečeve veoma retko igra na njemu zbog kapaciteta. Rivale uglavnom dočekuje na legendarnoj Marakani.
Sportski centar u Gavei važi i za turističku atrakciju, pošto ljudi dolaze ovamo da se upoznaju sa slavnom istorijom kluba, da kupe suvenire i obeležja Flamenga. Jedino što nije dozvoljeno je da u centar kročite u dresu ili majici nekog drugog kluba. Bićete automatski izbačeni, na šta vas upozoravaju i na ovom papiru.
Tamo se nalazi ogromna klupska prodavnica u kojoj u svakom trenutku radi po 12 radnika zbog velike posete. Flamengo dnevno proda oko 400 dresova, a vikendima i po 600, 700. Cena dresa je oko 60 evra, pa sračunajte koliko klub zaradi samo od prodaje dresova. Da ne pričamo o ostalim suvenirima i opremi. Tokom Mundijala i pored svih navijača sa strane, crveno-crni dres Flamenga je nešto što ćete najčešće videti na ulicama Rija.
Rivalitet sa Fluminenseom je dobro poznat u svetu, ali mnogo više mržnje nosi rivalitet sa Vasko da Gamom. Zapravo, to je derbi dva najpopularnija kluba u Riju, pošto Vasko ima oko 15 miliona navijača. Kada je Vaskova legenda Romario zaigrao za Fla sredinom devedesetih, mržnja je dostigla vrhunac. A, zamislite čoveka koji je igrao za sva ta tri velika kluba u Riju: Flamengo, Vasko i Fluminense. Pri tome još nije Brazilac već Srbin. Jasno: Dejan Rambo Petković. Pomenite njegovo ime bilo kojem navijaču Flamenga i on će se sav ozariti.
“Peće!“, oduševljeno uzvikuju njegovo ime.
Kakav je trag ostavio igrajući u dva navrata u Flamengu, najbolje govore reči navijača. Smatraju ga idolom i najboljim strancem koji je ikada igrao fudbal u Brazilu. Kakav Tevez, Sedorf i ostali. Peće je zakon! Žale što nije igrao za njihovu reprezentaciju. Najčešće prilikom opisa za Petkovića koriste reč „craque“. To je izraz kojim se opisuje velika zvezda. Od njihovih današnjih reprezentativaca, Brazilci će samo za nekolicinu reći da su „craque“. Poput Nejmara, Oskara, Tijaga Silve... I automatski će vam pomenuti gol koji je Srbin postigao protiv Vaska sa udaljenosti od 40 metara! Taj gol ima status epohalnog u Brazilu.
U Flamengovom centru sam sreo jednog bivšeg novinara koji sada ima 89 godina. Posle nedodirljivog Zika i Rondinelija je svrstao Petkovića na treće mesto najboljih igrača u klupskoj istoriji. Iako je Rambo odigrao samo tri sezone za ovaj klub. Dovoljno je reći da je nosio Zikovu desetku. Opraštaju mu i igranje za Vasko i Flu gde je takođe imao veliku ulogu. Vasko je spasao ispadanja u niži rang, a za Flu je postigao 1.000 prvenstveni gol u klupskoj istoriji. Poslednja titula Flamenga 2008. godine je najviše bila Petkovićeva zasluga.
Inače, Flamengo je jedini klub iz Rija koji nikada nije ispao u drugu ligu, ali trenutno je situacija takva da bi do te katastrofe moglo da dođe. Kažu da je ovo Flamengov najgori tim u istoriji. Zauzimaju očajno 19. mesto na tabeli. Niko ne sme ni da pomisli kako bi navijači reagovali na taj scenario. Iako klub vredi oko 300 miliona evra, iako godišnje zarađuje preko 120 miliona evra, trenutno ništa ne funkcioniše i veliki je pritisak na predsednika da podnese ostavku. Da kažemo i to da je Flamengo privatan klub poput svih ostalih u Brazilu, ali da predsedniku trogodišnji mandat daju članovi kluba.
Ipak, javna je tajna da klub gubi velike svote novca zbog upliva menadžera i njihovih agencija. To je i generalno problem brazilskih klubova. Kao i to što u svakom velikom klubu neku bitnu ulogu iz senke imaju političari. Oni su i omogućili menadžerima da zariju kandže u klupsko meso. Međutim, kažu da je u Flamengu ta situacija najmanje alarmantna jer niko ne sme da se poigrava živcima tolike navijačke armije. Pogotovo kada nema rezultata jer će se tražiti nečija glava. Iako u poslednje vreme nema dobrih rezultata, popularnost Flamenga konstantno raste. Pogotovo među mlađima. Za razliku od četvrtog velikog kluba iz Rija – Botafoga. Za taj klub kažu da polako umire. Nekada je bio aristokratski, ali danas za njega uglavnom navijaju stariji ljudi, među mlađima nije kul simpatisati Botafogo.
Flamengo je prvi klub iz ovog grada koji je postao prvak Južne Amerike i sveta, poznati brazilski igrači koji se vraćaju iz Evrope uglavnom prvo pregovaraju sa Flamengom jer svi hoće da igraju za ovaj klub. On predstavlja ponos Rija poput statue Isusa, Kopakabane ili Glave šećera. Prosto je nemoguće boraviti u ovom gradu, a da ne primetite tu crveno-crnu groznicu.
Inace, svjetski rekord posjecenosti jedne utakmice je bas iz ovog derbija, bilo je to 1963 i prisustvovalo je 200.000 navijaca. Takodjer, velika mržnja vlada između dva kluba jer su 1911. godine bivši igrači Fluminensea koji su bili nezadovolnji tretmanom u klubu, napustili taj klub i osnovali Flamengo.
U gradu najvećeg svjetskog karnevala koplja ukrštaju Flamengo, Fluminense, Vasco da Gama i Botafogo. Ipak niti jedan od ovih derbija ne oduševljava navijače i brazilsku javnost kao onaj skoro stotinu godina star derbi između Flamenga i Fluminensea. U cijelom Brazilu susret ovih rivala je jednostavno poznat kao Fla – Flu derbi i privlači pažnju ne samo stanovnika Ria nego svih nogometnih zaljubljenika u Brazilu, a takvih je mnogo. Atmosfera na mečevima između ova dva kluba, posebno onih utakmica što su se odigravale na legendarnoj Maracani najsličnija je atmosferi na svjetski poznatom karnevalu po kome se ovaj grad na Atlantiku proslavio u svijetu. Navijači(ce) pjevaju i plešu u vrućem ritmu sambe praćeni bubnjevima, smiju se i izazivaju protivnike svojim ruganjem. Prepun emocija i uzbuđenja Fla – Flu je fascinantan već i prije izvođenja početnog udarca, to je najdivniji nogometni show na planeti.
Priča o ovom derbiju zapravo počinje imenom Oscara Coxa, Brazilca koji je živio u Švicarskoj prije nego što je prije mnogo godina donio nogometnu loptu u Rio. Cox je osnovao nogometni klub poznat kao Rio Team unutar Cricket Cluba Brazila, a nakon toga je oformio vlastiti nogometni klub. Njegovi sugrađani i svi Brazilci su primili novu igru s oduševljenjem i doveli je do savršenstva, napravili od nje umjetnost i postali do današnjeg dana peterostruki svjetski prvaci. Flamengo je osnovan 1895.g. kao klub vodenih sportova, a Fluminense sedam godina poslije kao nogometni klub. U to vrijeme ovi klubovi su vrlo blisko surađivali tako da je npr. Virgilio Leite u isto vrijeme bio predsjednik Flamenga i trener Fluminensea. Mnogi igrači Fluminensea u to vrijeme bili su članovi Flamenga. Tek je 1911.g. Alberto Borgeth nakon nesuglasica s vodstvom Fluminensea napustio klub i osnovao vlastitu nogometnu školu u okviru Flamenga. Flamengo je uskoro osvojio srca ljubitelja nogometa u Riu, zato što je trening bio otvoren za svakoga i kako to obično biva u velikim gradovima Flamengo je postao narodni klub, dok je Fluminense primao članove iz malobrojnijeg srednjeg i visokog sloja društva.
Rivalitet između ova dva kluba je rođen i u početku je postojao samo između navijača na tribinama. Uprava oba tima nastavila je raditi zajedno. Dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća Flamengo i Fluminense su dijelili Laranjeiras stadion, s tim da su na njemu ujutro trenirali igrači Fluminensea, a poslije podne Flamenga. Dok Fluminense još igra svoje domaće susrete na istom stadionu Flamengo je pronašao novi dom na Jose Bastos Padilha stadionu, poznatijem kao Gavea. Prvi derbi je odigran 1912.g. u kojem je pred 800 gledatelja Fluminense slavio rezultatom 3:2. Ova dva kluba bila su dominantna snaga u Riju u to vrijeme. Sportskim terminima rečeno Fluminense je bio bolji iako se ova situacija neprestano mijenjala. Dok je Flamengo osvajao nekoliko međunarodnih naslova Fluminense je ispadao čak i u drugu ligu. Ali to nije nimalo narušilo navijački entuzijazam upravo suprotno, derbi timova u crveno-crnim (Flamengo) i zeleno-bijelim (Fluminense) dresovima privlači sve više ljudi u Riu. Za popularnost ovog derbija u velikoj mjeri je bio zaslužan i novinar Mario Filho, čiji su strastveni, ali ne uvijek i istiniti novinski članci podizali atmosferu pred veliki derbi. On je osmislio i razne nagrade: za prvog navijača koji uđe u stadion, pa za najglasniju navijačku skupinu, a po njemu je i stadion dobio ime. Stadion Mario Filho ili popularnije Maracana.
,ali većinu ovoga sam znao ,mislio sam za vcrs imali kakvi novi brazlski mađoničara u ova dva kluba 
