Re: FK "Sloboda" vs. FK "Tuzla City"
Postano: 04 apr 2020, 18:45
Duplo više informacija! Duplo više sporta!
https://new-forum.sportsport.ba/
Utorak, 7. april 2020.
Sinoć sam pošao da legnem i obično ostavim telefon uključen, ali s opcijom da ne zvoni. Na ekranu telefona uznemirujuća vijest: moj grad, moju Tuzlu zahvatio je požar. Jedna besana noć. Pred zoru sam malo zaspao, ali se opet probudio oko 07.30 sati.
Lijepo je jutro u mom domu i opet sunce, volim početak dana. Ipak, još edna uznemirujuća vijest pristize u telefon: moj sin dobio je alergijski šok nakon što je sa prijateljima večerao u indijskom restoranu, koji inače koristi jako puno začine bazirane na orašastim plodovima. Brza intervencija osoblja iz ambulante i na ulici ispred restorana; nakon antihistamina, koji su mu dali, ponovo se osjećao dobro.
Danas je sve lakše. Spao je teret protekle noći jer je požar u Tuzli stavljen pod kontrolu, a sin mi se lično javio na telefon i ispričao šta se njemu desilo noć prije. Kaže da nije htio da nas uznemirava pred spavanje: Već je dobio potrebnu pomoć i bilo mu je dobro zdravstveno stanje odmah nakon intervencije Hitne pomoći.
U svemu tome na sretnom kraju bude i malo lijepih i komičnih prica. Doktorica koja ga je na ulici pregledala pitala ga je poslije da li smije da ispriča makar svom sinu, koji je Adijev veliki fan i navijač Malme FF, da je srela Adija i da mu je pomogla. ( Inače u Švedskoj je zakon totalne diskrecije osoblja Hitne pomoći i svih državnih ustanova prema građanima.) Selifie je u modi i naravno Adi je pristao da se uslika sa osobljem Hitne pomoci i da im se javno zahvali.
Nije u životu uvijek kao planiraš. Sinoć sam mislio da ću ujutro prvo pokositi travu u dvorištu jer proteklih dana nisam imao vremena za to, al’ eto život je nepredvidiv i, umjesto u dvorište, supruga i ja se uputismo autom prema Malmeu da obiđemo djecu. Primjer kako sve u životu ima svoje prioritete. A moj priritet je moja porodica.
U 10.55 sati stižem na Adijev trening. Sandro trenira poslije podne. Ako Bog da zdravlja moći cemo vidjeti oba sina na treningu, a naveče se svi zajedno kod nekoga od njih okupiti u kućnoj atmosferi.
Sreća je da je tehnologija danas na tom nivou da većinu obaveza možeš ”ponijeti” sa sobom i usput rješavati. Jedino travu ne mogu pokositi opet. A nisam kupio onu automatsku kosilicu iako mi je supruga hiljadu puta govorila da bismo zbog prirode moga posla i mog čestog odsustva trebali imati tu automatsku električnu kosilicu, koja se kreće po dvorištu 24 sata sama i kosi. Kada se isprazni, kosilica se sama priključi na punjač koji je takođe u dvorištu postavljen. Ko zna, možda i to nabavim. ali ja sam ipak onaj tip čovjeka koji najviše voli stvari uraditi lično. Tvrdoglav sam ja pomalo kada je u pitanju zamjena ljudskog posla robotima.
Sat i po vožnje, sat i po razgovora i dogovora sa mojim saradnicima i novim klubom Tuzla City. Prvo sa Muratovićem pa onda sa Taranom i Jaskom. Igrači šalju izvještaje sa treninga. U telefonu haos. Zvoni na sve kanale, viber, whats app, messenger, mail, GSM. Individualni razvojni razgovori, koji su trebali biti uživo obavljeni u Tuzli, zbog korone na kraju se obavljaju telefonski. Sesar, Vojo, Jovo, Efe pa Hadžan! Ovim redoslijedom. I sa svima o svemu. Azmir Husić u međuvremenu šalje poruku: ”Šefe, drži ovo kako ti ono znaš! Imaš veliku podršku mene i kluba, tu sam šta god zatreba”.
Lijep put i lijepo vrijeme za voziti. Sölvesborg – Malme je otprilike sat i po vožnje. Ponio
sam im i ljetne gume da promijene. Danas jednom, a sljedeći put kad budem išao ponijeću i drugom sinu. Malme je lijep. Još kada je sunčan, onda je zaista prelijep. Druga energija i drugi način života za razliku od mog Sölvesborga koji je turistički gradić na moru, kao i Malme.
Adiju su 22 godine. Igra Evropsku ligu, a opet na treningu, vidim, traži pogledom da li smo došli da gledamo trening. Navikao je to. Čitav život sa mnom diskutuje o svakom pokret napravljenom na terenu. Supruga godinama sluša fudbal na elitnom novou od uspješnih fudbalera i trenera jer je to nas život. Mnogo je naučila o ovoj vještini, i taktički i organizaciono. Učila je, kaže, od najboljih. Hvala joj.
15.30 sati, popodnevni trening na istom stadionu u toku! Drugi sin, drugi klub i druge boje. Sada je i Adi sa nama sa strane i prati brata. Interesantno je to da su jedan drugom velika podrška. Stariji Sandro se ipak postavlja u ulogu staratelja i često je Adiju i brat i tata i mama, kada mi nismo tu.
Često razmišljam o našoj porodičnoj, fudbalskoj tradiciji. Evo opet mi na um pade sada na Sandrovom treningu. I sjetim se svojih roditelja i svih ljepota i neugodnosti koje je našoj porodici ovaj posao donio. Ujutro kada se probudim, fali mi taj poziv telefonom roditeljima koji, nažalost, nisu više sa nama. Fali mi da im ispričam i da se požalim, ili pohvalim. Nekada da im se pohvalim o sebi, ali najviše za sinove i tu tradiciju koja živi i dalje.
Unuci su napadači, daju golove, a djed i majka to ne mogu vidjeti, a možda i mogu! Ja, sa ”očevim” klubom, na stogodišnjicu, ostavio sam klub u ligi! Kada se to niko nije nadao. Kada su mnogi napustili i predali se. Digli ruke u vazduh prije početka sezone.
Ipak, došla je ta luđačka energija da se napravi nešto dobro! To samo ljubav može proizvesti! Duhovno, rezultatski, bodovno pa na kraju i ekonomski. Nikada brže ostvaren cilj. Uz pomoc mojih igrača i vjernih navijača bili smo čak nadomak Evrope. Sa ljubavlju koja je uvijek jača od mržnje. Postali smo uvaženi kao tim i u medijima zastupljeni kao kada si ti igrao majstore! I Huka, i Lica, i Avdo i Omer! Uistinu, nismo imali takve igrače u timu i dugo ih neće biti još, ali smo napravili tim, i rezultat i vratili vjeru ljudima.
Eto, to bih rekao ocu Mesudu Naliću iako sam kao trener bio EVROPSKI PRVAK! Jedini trener sa naših prostora ikada! Ipak mi je ovo jače bilo za njega da mu javim, nego pobjeda u finalu Evropskog prvenstva nad Portugalom, koja je njegovog sina upisla u istoriju!!! Eto to bih mu javio jer je to bilo teže uraditi.
Tuzla City novi izazov! Ja ne znam drugačije nego cijelim srcem i dušom. Znaju to Azmir i Muratović. Biće to dobra polusezona. Sva trojica ”gorimo” za fudbalom i za uspjehom. Samo da korona popusti, da signal, i tu smo, sva tri! Tuzla City je 5. na tabeli, sa bodom manje od Borca. Bićeš opet ponosan, majstore. O svemu ovome razmišljam dok gledamo Sandrov trening. Evo Sandro prođe solo prodor i plasira je u golmanovu lijevu stranu, i kraj treninga.
Neću kući ni večeras u Sölvesborg, ostaću ovdje sa djecom. Znam ja koliko meni moji fale! Svaki put kada dodjem u Malme, na um padne mi Stari i njegova prva i jedina posjeta sinovima u Švedsku! Tada sam njega i mamu dočekao sto metara od ovog mjesta gdje sada stojim. Prvi autobusi iz Tuzle u Švedsku. Pitam ga ja nakon 10 dana boravka u Švedskoj:
– Stari bi l’ mogo ovdje živit’?
Zastade, pa mu pobježe pogled. Ne htjede me uvrijediti! Kaže: „Lijepo je, sine, ovo sve. Prelijepo! Al’ samo da je u Bosni.“
Bolje bi mu bilo da je isplatio sve bez tuzbe, sad ce i porezna doci po svoje, prijavio da daje manje od 300k na plate, a sad ce samo Milosu morati isplatiti skoro pola cifre koju je prijavio...
Vjerovatno njegovi ljubimci poput onog zutokljunca Efendica ili Kostica ce izjaviti da igraju besplatno iz ljubavi i postovanja, a ovaj ce im opet tutnuti na ruke sadaku
Znaci covjek u kojeg se kunu hiljade ljudi u TK, koji je u Parlamentu ove drzave ne placa porez.
Sta je tu sporno, i ti si bio medju tim dok je bio u Slobodi, a tada ne samo da nije placao porez na minimalnu platu, nego nije nikako, mnogi igraci nisu bili osigurani...tuzlak1987 je napisao/la: ↑25 apr 2020, 09:40Znaci covjek u kojeg se kunu hiljade ljudi u TK, koji je u Parlamentu ove drzave ne placa porez.
Sisica prevarantska, patrijota i parlamentarac.tuzlak1987 je napisao/la: ↑25 apr 2020, 09:40Znaci covjek u kojeg se kunu hiljade ljudi u TK, koji je u Parlamentu ove drzave ne placa porez.