Sjećam se, godina je negdje osamdeset i neka, atmosfera u gradu uzavrela, ljudi su veseli i nasmijani, staro i mlado mase salovima i obučeni su u crveno crnu boju, nšsto se sprema…
Ne brinite, nije otvaranje četvrtog jezera ili ne daj Bože još jedne fontane (koje nema nigdje u Evropi, što li zapitam se).
čak nije ni postavljanje statue Tvrtka I Kotromanica.
Bila je to utakmica Slobode na Tusnju.
Gdje svi tu i ja naravno, pravac stadion Tusanj.
Tada Tuzla nije imala ovaj broj stanovnika kao sada, većina ljudi se znala između sebe pa smo se uz put pozdravljali sa svima i pričali, davali prognoze i zezali malobrojne navijače drugog tima, u prijateljskom okružju naravno.
Zbog zastajkivanja put do stadiona trajao je dosta dugo što je bila prva čar dana kada se igra utakmica.
Na Tušanj dolazi Hajduk, klub iz velike četvorke (sada je veliko i Bratstvo iz Gračanice, uz dužno postovanje prema tom klubu), koji mi je poslije Slobode (Hajduk) u to vrijeme bio najdraži klub.
Na ulazu je gužva, uzimamo karte i nekako se probijamo do tribine, ne idemo na stajanje gdje smo išli kada dođu relativno “slabiji” klubovi(sada su oni za Slobodu kao Arsenal) jer pored sve gužve i mojih godina ne vjerujem da bi vidio teren ikako.
Neka djeca pokušavaju da preskoče zid sa sjeverne strane kako bi ušli besplatno ali budne oči “lokalnih promatrača” brzo su ih vidjele i dali su se u bijeg ne mogavši ući bez karte, ali ipak sretni sto nisu dobili batine.
Na stadionu se tražila karta više, igrači su izašli na zagrijavanje a stadionom se orilo Crveni Crveni Crveni (ovdje ne aludirajuci na politicko opredjeljenje nego na boju dresova).
Euforija je bila na vrhuncu i jedino što bi jos vise podiglo uzavrelu atmosferu je gol Slobode.
Stadion je pun, na tribinama su očevi doveli svoje sinove, prijatelji su došli iz škole jer su pobjegli sa zadnjih časova, djevojke i žene su takođe prisutne bez straha da ce im neko kamenom razbiti glavu (kao sada u SarajevoTelecomligi).
Iako je rezultat sada u drugom planu i nije svrha ove priče Sloboda nije uspjela taj dan pobijediti Hajduk, tuga je naravno postojala ali ne do te mjere da se prave nekakvi neredi , lupaju stakla i slično, navijači su otišli kućama sa mišlju da je pobijedio trenutno bolji protivnik i da uvijek postoji revanš, u sportskom duhu.
Meni je iskreno žao što ljudi koji vode ovaj grad u to su vrijeme bili na pašnjacima naše lijepe BiH, čuvali ovce , svirali frulu i pisali pjesme.
Nema ništa protiv poezije naravno, kultura je osnovna odlika jednog naroda i društva i treba dio sredstava ulagati u taj segment, ali…
Zar je moguće da neki No-Name festival kao sto je Cum Grano Salis dobije tolike novce, za šta ?
Zar sport nije zaslužio isto?
Zar djeca treba da odrastaju samo uz računar igrajući Igrice i viseći na Facebook-u ?
Gledajuci DMove BNove i slicne umobolne programe?
Zar smo zaslužili kao ljudi, građani, glasači…da sadasnja djeca ne mogu osjetiti čari kosarkaskih utakmica u Mejdanu ili Univerzitetskoj (prije rata Jedinstvo , poslije Sloboda Dita), da se ne mogu ugledati u te košarkaške uzore u budućem zivotu?
Gdje je sada Sloboda Dita i ko je kriv?
Zar smo zaslužili da sadašnja djeca ne osjete čari rukometa, sporta uz koji su odrastali mnogi Tuzlaci, Sloboda Solana je bila ikona grada, rukomet je bio sport koji se cijenio i poštovao u cijelom gradu.
Gdje je sada Sloboda Solana i ko je kriv?
Ja da priznam iskreno nisam bio talenat u tim sportovima, ali to je bilo manje bitno jer sam se trudio, uživao i bilo je lijepo, želio sam više ali naravno bilo je boljih tako da sam igrao sa parolom važno je učestvovati
.
Bilo je lijepo otići na Stadion Sportskih Igara Jedinstvo, sadašnja djeca to ne mogu jer je neko zatrpao igralista pod izgovorom da treba da pravi treće jezero.
Gdje je igralište Jedinstvo i ko je za to kriv?
Odbojku bi spomenuo ali ne mogu, iz razloga što muški odbojkaški klub ne postoji u Tuzli, uz dužno poštovanje damama koje se bave ovim sportom.
Vratimo se na fudbal !
Sloboda je kao što znamo ispala iz tzv Premijer lige (apsurdnog li imena).
Malo dobre volje i uz to nešto malo sredstava je moglo ostaviti Slobodu u Premijer ligi i to je činjenica.
Volja i želja određenog kruga ljudi da to i učini nije postojala što je isto činjenica.
Zasto Sloboda nije u premijer ligi ?
Na to pitanje cemo svi odgovoriti na dan izbora jer je očigledno da je to jedini način na koji ti ljudi funkcionisu.
Sada je sve kao idilično, imamo novu upravu, oni kao grade stadion a mi kao navijamo, kao da se ništa nije desilo, eee pa jeste se desilo, sramota ispadanja u drugu ligu se ne može oprati, a kako klub funkcioniše u ovih prvih par kola daj Bože da možemo tako brzo da se vratimo u Premijer ligu (uvijek mi je bolno pisati ovaj naziv jer on označava nešto veliko a ova liga označava nešto jadno).
Bez obzira sto su “evropski” Željo (he he he) i provincijski Velež prodali dušu i utakmice ipak je glavna krivica za ispadanje na vlasniku kluba a vlasnik je opština, ko upravlja opsštinom nije moje da govorim.
Ovo nije politicki članak, nisam pristrasan i nemam želju aludirati bilo kome šta da radi, ovo je članak očaja.
Očaja jednog navijača, jednog građanina, jednog ČOVJEKA , koji nije dobio ono što mu je obećavano.
Sport je samo mali dio velike slike, nismo se dotakli ni nezaposlenosti hiljada i hiljada mladih ljudi,uzaludno protraćenih godina studiranja a na kraju ne mogu ni besplatan pripravnički odraditi, malih plata onih koji su zaposleni, jada čemera i bijede koji su doveli ovu opštinu na dno svih ljestvica.
Zašto se sa Evropom ne poredimo po standardu, po ekonomiji, po zaposlenosti, umjesto po fontanama.
Želim reci samo još jednu stvar:
Ljudi moji, sugradjani moji, prijatelji moji, ne budite tako naivni ,učinite napokon nešto za Vas i za vašu djecu, sami vidite da ovo ne vodi nikamo.
Spasimo i Tuzlu i Slobodu i djecu i sve građanje ovog grada !
Tuzlo probudi se !!!
Izvor
)....pa ljudi vidite d a se kod nas i dalje samo politika mjesa ..uvjek isto ebem ti zivot uvjekkkkkkkk....jednotavno SDA I SDP se izmedju sebe preko Slobode zajebaje ...jednim cilj da rasture Slobodu kako bi prebacivali jedni drugima..neka ih je sram majke im prcim
da ce stvari konacno krenuti na bolje,niko ne ocekuje totalnu promjenu al korak po korak bi trebalo krenuti u pozitivnu stranu.
