Post
Postao/la Seyo_TM » 13 apr 2010, 16:26
U političkim kuhinjama koje su odlučivale ko može, a ko ne smije biti jak u jugoslavenskom fudbalu, "Željezničar" je tretiran kao simpatični, ali mali klub. "Željezničaru" se nije smjelo desiti da postane veliki. Zato je put prve sjajne generacije, one Ivice Osima, prekinut isfabrikovanom aferom, a priča o maestralnim Štrausovim driblinzima zasjenjena lažima o novcu kojim je, navodno, kupljen obraz najstarijeg sarajevskog prvoligaša. Jednom, ali samo jednom, "Željo" je bio jači od politike i prljavog novca, jednom je prevazišao sam sebe i tog 11. juna 1972, usred Beograda, ponizio "Partizana" i vlastitu sudbinu. I postao šampion.