Ova nasa policija, ovi saobracajci.
Yebote ja se evo sad vracao iz grada, zavezan, svijetla upaljena, dokumenti, sve najregularnije, i onaj mi bljecka.
Ja stanem, a on
"Daj dokumente", yebo kulturu, yebo dobro vece ili sta god vec.
Jesi li pio?
Nisam
Sigurno?
(Sta on pod tim misli, kao razgovarao bi sa mnom, a ne vjeruje mi)
Nisam sigurno.
"Hoces li puhnuti"
To je ponizenje za mene, ali ako hoces i ne vjerujes mi, ja cu puhnuti.(ono ljudski i smireno max)
"Kako je to ponizenje za tebe"
Ja vjerujem u Boga, nikad alkohola u zivotu okusio nisam.
(i stvarno je tako)
"ciji si ti?"
(kao ne pise mu na vozackoj)
"Odakle si?"
"Gdje stanujes?"
(zapisiva u onaj rokovnik)
"To sto si musliman meni nista ne znaci, pitao sam te hoces li puhnuti, nisi htio"
Ko ti je to rekao, daj mi da pusem, (yebote na granici sam svog ludila)
"Svoj ti pos'o"
Ako imas i 1%sumnje daj mi da puhnem
"Veceras vjerujem"(bahato da bahatije biti ne moze)
Ne trebas ti meni vjerovat', daj mi ovamo nek' instrument pokaze
"Hajde bjezi"
Ja u cudu nevidjenom, ne ide da se s njim svadjam, vidim hajvan zesci i odem, meni krivo otkud njemu pravo da na takav nacin razgovara, dopusta li mu ta znacka da na takav nacin najpostnije gradjane omalovazava.
Nakon 500m na prvoj raskrnici sam skrenuo da mu se vratim i ozbiljno porazgovaram, ko zna sta bi sve rekao,
na srecu na vrijeme ipak skontam da sa takvom zivinom nema koristi pricati.
Zaustavljali su me dosta puta, uglavnom se zavrsi na dokumentima, cesto i bez toga,
ali ovaj smrdo veceras, yebote to nije normalno.
