Re: Rukometna reprezentacija BiH
Postano: 03 jan 2020, 22:08
SportSport.ba
Duplo više informacija! Duplo više sporta!
https://new-forum.sportsport.ba/
Rukometna reprezentacija BiH
Stranica: 1138/1564.
Re: Rukometna reprezentacija BiH
Postano: 03 jan 2020, 22:09
Zabise Francuzi 40 Srbima,jos zadnjih 15 minuta se zajebavali
Re: Rukometna reprezentacija BiH
Postano: 03 jan 2020, 22:10
Re: Rukometna reprezentacija BiH
Postano: 03 jan 2020, 22:11
da li moze Tore dobaciti do bundeslige ako odigra korektno prvenstvo ?
Re: Rukometna reprezentacija BiH
Postano: 03 jan 2020, 22:23
Re: Rukometna reprezentacija BiH
Postano: 03 jan 2020, 22:32
Re: Rukometna reprezentacija BiH
Postano: 03 jan 2020, 22:38
Volio bi da se makar jednu utakmicu na EP "pobijemo" i odigramo u egalu , ali realno gubimo sve tri sa preko 10 razlike ...
op.a - nadam se poslije EP smjeni selektora i podmlađivanju Reprezentacije , napokon ...
op.a - nadam se poslije EP smjeni selektora i podmlađivanju Reprezentacije , napokon ...
Re: Rukometna reprezentacija BiH
Postano: 03 jan 2020, 22:41
I ako su minimalne sanse za smjenu selektora,sta mislis koji trener bi bio dobra zamjena?doborac mozda
Re: Rukometna reprezentacija BiH
Postano: 03 jan 2020, 22:42
Re: Rukometna reprezentacija BiH
Postano: 03 jan 2020, 22:46
Druže dragi, o podmlađivanju reprezentacije se piše i govori još od početka mandata D.Markovića, pa Bilal obećao... a mi starimo i tonemo...
Nikada neću razumjeti ljude koji zagovaraju "iskustvo" na račun mladosti a to 'iskustvo' nam nikada ništa nije 'donijelo' (osim onog SP-Katar...sreća ili?).
Oduvijek pišem - podmladiti repku, rezultati se vjerovatno neće bitnije, u početku, promijeniti, ali perspektiva hoće.
Neka 'turisti' vide i Norvešku (zahvaljujući EHF-u), a valjda će 'biologija' konačno uraditi svoje ako već neće (ili ne smije?) vajni selektor(i)!
Re: Rukometna reprezentacija BiH
Postano: 03 jan 2020, 22:48
Trigger je napisao/la: ↑03 jan 2020, 22:46Druže dragi, o podmlađivanju reprezentacije se piše i govori još od početka mandata D.Markovića, pa Bilal obećao... a mi starimo i tonemo...
Nikada neću razumjeti ljude koji zagovaraju "iskustvo" na račun mladosti a to 'iskustvo' nam nikada ništa nije 'donijelo' (osim onog SP-Katar...sreća ili?).
Oduvijek pišem - podmladiti repku, rezultati se vjerovatno neće bitnije, u početku, promijeniti, ali perspektiva hoće.
Neka 'turisti' vide i Norvešku (zahvaljujući EHF-u), a valjda će 'biologija' konačno uraditi svoje ako već neće (ili ne smije?) vajni selektor(i)!
Re: Rukometna reprezentacija BiH
Postano: 03 jan 2020, 22:52
nisu vise prvi favoriti kao nekada ali su i dalje sila koja ce biti u borbi za medalje,poslednja dva velika takmicenja su bili bronzani,to je njima kao "pad"legenda reala je napisao/la: ↑03 jan 2020, 22:32Ma ne djeluju mi Francuzi dominantno uopšte, i dalje su oni jaki i ekipe tipa Srbije i nas će lahko rješavati al za najveći plasman mi nisu neki favorit više
doduse na ovom prvenstvu ce im nedostajati Luka Karabatic i Mahe sto im je svakako veliki hendikep,ali opet imaju dosta kvalitetnih igraca.Re: Rukometna reprezentacija BiH
Postano: 03 jan 2020, 23:05
ko je bolji od njih ?L-Train je napisao/la: ↑03 jan 2020, 22:52nisu vise prvi favoriti kao nekada ali su i dalje sila koja ce biti u borbi za medalje,poslednja dva velika takmicenja su bili bronzani,to je njima kao "pad"legenda reala je napisao/la: ↑03 jan 2020, 22:32Ma ne djeluju mi Francuzi dominantno uopšte, i dalje su oni jaki i ekipe tipa Srbije i nas će lahko rješavati al za najveći plasman mi nisu neki favorit više
Re: Rukometna reprezentacija BiH
Postano: 03 jan 2020, 23:09
Danci su vjerujem prvi favoriti opet,doduse ne znam da li dolaze kompletni na prvenstvo,jbga povrede dosta diktiraju ova natjecanja jer cesto reprezentacije ne dolaze kompletne.
Re: Rukometna reprezentacija BiH
Postano: 03 jan 2020, 23:13
Hrvoje Horvat , a pomoćnik Damir Doborac
Horvat je sa mladom ekipom NEXE-a pravio čuda i skidao skalp i Zagrebu i mnogo jačim ekipama,a pri tome školovan, kulturan ...
Misim da bi to bio pravi potez zbog toga što zna raditi sa mlađim igračima.
Hrvoje Horvat mlađi – rukometnim stopama slavnog oca
Današnji trener našičkog Nexea nakon igračke gradi i zapaženu trenersku karijeru, a u rukometu na pijesku bio je svjetski i europski prvak
Grad Bjelovar poznat je po rukometu, a nadimak »rukometni grad« dobio je, sada već davne 1972. godine kada je bjelovarski ORK Partizan postao klupski prvak Europe. Tu je mega momčad predvodio Hrvoje Horvat »Cveba«, a njegov sin, također Hrvoje od oca je naslijedio ljubav prema rukometnoj igri.
»Cveba« mlađi rođen je 16. prosinca 1977. godine u Bjelovaru. Svojevremeno se aktivno, na visokoj razini te vrlo uspješno bavio rukometom. Igrao je za mnoge klubove, postizao zapažene rezultate, a zanimljivost je da se, sasvim slučajno našao i u rukometu na pijesku. Pred kraj svoje igračke karijere bio je igrač/trener u zagrebačkom Premijerligašu Dubravi, a po završetku aktivnog igranja posvetio se isključivo trenerskom pozivu i nastavio voditi RK Dubrava.
Sada je prvi trener našičkog Nexea s kojim također polučuje odlične uspjehe. Stoga smo iskoristili priliku i s njime porazgovarali o razvoju njegove rukometne priče.
On nam je otkrio koliko mu u trenerskom poslu pomaže njegov proslavljeni otac, naveo nam je s kojim je sve zvijezdama hrvatskog rukometa dijelio svlačionicu, a progovorio je i o svojim igračkim te trenerskim uspjesima.
Također, govorio je o svojoj epizodi na klupi nacionalne vrste Hrvatske, Europskom prvenstvu, ostvarenom rezultatu, suradnji s Linom Červarom, ali i očekivanjima u nadolazećim susretima hrvatskog prvenstva, završnici Seha Gazprom lige te dostignućima u EHF Cupu.
Kako je teklo vaše školovanje, koju ste školu završili i gdje?
Osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje završio sam u svom rodnom gradu Bjelovaru. Nakon osam godina osnovne škole pohađao sam Jezičnu Gimnaziju sa odličnim uspjehom, a potom sam završio Kineziološki fakultet u Zagrebu – smjer rukomet.
U današnje se vrijeme nastojim usavršavati iz dana u dan na području rukometa. Odlazim na mnoge trenerske seminare koje održava Hrvatski Rukometni savez, najčešće pri kampovima reprezentacija (kadetske, juniorske i seniorske).
Također, posjedujem i Master licencu koja je, u svijetu rukometa jako cijenjena.
Rođeni ste u sportskoj obitelji. Jeste li se u mlađim danima svoga života bavili još kojim sportom osim rukometa?
Rukometom se bavim otkada znam za sebe, odnosno otkada sam krenuo u sportske vode. Nisam se okušao niti u jednom drugom sportu obzirom da mi je tata bio vrhunski rukometaš.
On me uveo u rukometnu igru, a vjerojatno sam, da ja toga nisam bio niti svjestan bio predodređen za rukomet. Uvijek bi me vodio na rukometne utakmice, ja bih se tome veselio te »upijao“« poteze tadašnjih rukometnih majstora. Klub je bio institucija, niti jedan Bjelovarčanin, u vrijeme najveće slave nije propuštao na djelu vidjeti: Hrvoja Horvata »Cvebu« starijeg, Miroslava Pribanića »Rabana«, Albina Vidovića »Kinga« i ostale članove najbolje generacije u povijesti bjelovarskog rukometa.
Kada ste se počeli baviti rukometom? U kojemu ste klubu napravili svoje prve rukometne korake i tko vam je bio prvi trener?
Sa treninzima sam, kao i većina zaljubljenika u rukomet u Bjelovaru krenuo u ORK Partizan. Moj prvi trener bio je Krunoslav »Kuna« Turković. On je odgojio mnoge generacije bjelovarskih rukometaša i pod njegovim su stručnim okom krenuli u rukometne vode. Puno stvari sam naučio od njega, koristim ih i danas u svom poslu te ovim putem koristim priliku kako bi mu se zahvalio.
U kojim ste sve klubovima igrali i nabrojite nam neke od vaših poznatijih suigrača? Vaša je pozicija bila srednji vanjski. Jeste li zaigrali na još kojoj poziciji osim te?
Igrao sam u bjelovarskom »ORK Partizan«, zagrebačkom Medveščaku, RK Zagreb, RK Dubrava te sam imao kraće epizode u Švicarskoj i Njemačkoj.
Dijelio sam svlačionicu sa mnoštvom vrhunskih rukometaša, a neki od njih su: Mirza Džomba, Renato Sulić, Valter Matošević, Petar Metličić, Blaženko Lacković i Ivano Balić.
Moja pozicija oduvijek je srednji bek, a rekao bih da je tome tako iz razloga što sam bio spor, neeksplozivan. Imao sam dobar pregled igre i znao sam na kvalitetan način koristiti mozak koji je izuzetno važan kada se nalazite na poziciji srednjega.
Srednji bek produžena je ruka svakog trenera na terenu te svaka akcija kreće od »srednjaka«. On mora imati viziju, u svakom trenutku znati gdje mu se koji suigrač nalazi kako bi zamišljen plan, odnosno akciju momčad sprovela u djelo.
Nabrojite nam neke od svojih trenera koji su vas trenirali tijekom igračke karijere i s kojima ste od njih najbolje surađivali?
Od najranijih početaka moje karijere, dakle, po dolasku u ORK Partizan trener mi je bio već spomenuti Krunoslav »Kuna« Turković. Tu su još bili i: Vladimir Turković »Turki«, Boris Dvoršek, Josip Milković, a naravno, nezaobilazan u cijeloj priči je i moj otac Hrvoje Horvat stariji.
Svi oni puno su mi pomogli u razvoju i rukometnom napredovanju te sam sa svima njima odlično surađivao. Mišljenja sam da svaki dobar rukometni trener mora biti »lopov«, odnosno, od svakoga »pokupiti« ponešto kako bi mogao napredovati.
Do kada ste se aktivno bavili rukometom i recite nam neke od svojih najzapaženijih uspjeha?
Bio sam igrač/trener u RK Dubrava Zagreb sve do 2012. godine, a zatim sam se posvetio isključivo trenerskom radu. Za vrijeme igračke karijere prošao sam sve mlađe selekcije hrvatske izabrane vrste (kadeti i juniori), a u nekoliko sam navrata nastupio i za seniorsku reprezentaciju. Pod vodstvom Vladimira Turkovića izborili smo plasman na juniorsko EP u Rumunjsku, tamo zauzeli petu poziciju, a ona je vodila na Svjetsko prvenstvo u Tursku.
Uz dvoranski rukomet, igrali ste i rukomet na pijesku. Bili ste član nacionalne selekcije Republike Hrvatske. Na kojim ste sve natjecanjima nastupili te s kojim uspjehom?
Da, to je jedna zanimljivost mog rukometnog puta. Za vrijeme mog igranja u RK Dubrava klupski predsjednik, gospodin Maras bio je čelni čovjek hrvatskog saveza rukometa na pijesku.
Želja mu je bila osnovati reprezentaciju i došao je na ideju kako bi njeni članovi mogli biti rukometaši zagrebačkog sastava. Pitao nas je želimo li to te smo mi pristali. Konkurencija u rukometu na pijesku nije velika i ostvarivali smo velike uspjehe.
Na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj okrunili smo se naslovom svjetskih prvaka, a također, u više navrata osvojili smo i zlatno odličje na Europskim prvenstvima. Još jedna anegdota je da smo, prije odlaska na svoje prvo nadmetanje pravila ovog brzog te atraktivnog sporta učili u zrakoplovu.
Koje ste sve klubove do sada vodili i sa kakvim uspjehom?
Po završetku igračke karijere krenuo sam u trenerske vode i sjeo na klupu RK Dubrava. Od kluba koji se borio za goli prvoligaški život napravio sam respektabilnog Premijerligaša, odnosno kolektiv koji se, iz sezone u sezonu borio za najviše pozicije najjačeg razreda hrvatskog rukometa.
Sa seniorskim sastavom zagrebačkog prvoligaša plasirao sam se u finale nacionalnoga kupa 2014. godine gdje smo zaigrali protiv najtrofejnije hrvatske rukometne momčadi – RK Zagreb. Kroz moj rad u zagrebačkoj momčadi prošlo je mnoštvo vrhunskih rukometaša koji su, u kasnijoj fazi svoje karijere zaigrali za RK Zagreb te nacionalnu selekciju.
2017. godine postao sam trener našičkog Nexea. Klub se natječe u: Seha Gazprom ligi, EHF Cupu, a priključili smo se i u nacionalno prvenstvo te kup. Izborili smo plasman na završni turnir Seha Gazprom lige, u EHF Cupu smo, nakon tri pobjede doživjeli isto toliko poraza te se nismo uspjeli plasirati u četvrtzavršnicu. U hrvatskom prvenstvu te kupu realno je očekivati borbu sa PPD Zagrebom za prvu poziciju.
Bili ste jedan od pomoćnika Lini Červaru na Europskom prvenstvu 2018. godine u Republici Hrvatskoj. Kakvo iskustvo nosite iz tog perioda i smatrate li da je Hrvatska mogla i trebala biti bolje plasirana od petoga mjesta? Kakva je bila vaša suradnja s jednom od legendi hrvatskog muškog rukometa?
Sigurno da mi je moja suradnja sa gospodinom Červarom puno pomogla u razvoju moje trenerske karijere. Činjenica da sam bio član hrvatskog stručnog stožera na Euru pred domaćom publikom dokaz je mog kvalitetnog rada. Cjelokupni stožer odlično se slagao, atmosfera među rukometašima je bila fantastična te smo svi jedva čekali da akcija krene.
Igrali smo u Hrvatskoj, odnosno Splitu i, u prva dva kola ostvarili dvije uvjerljive pobjede. Nosili su nas navijači, davali dodatan vjetar u leđa, ali na nama je bio i određeni pritisak.
Nikada kada se igra kod kuće nije lako jer su očekivanja velika. Stigla je utakmica protiv Švedske te smo doživjeli poraz. Do tada smo smatrali da nam nitko ništa ne može i da ćemo suvereno kročiti prema željenoj borbi za medalje. Nažalost, nije bilo tako te smo na kraju zauzeli peto mjesto. Zasigurno, moglo je to i bolje završiti za nas, ali to je sport. Nikada ne možete biti potpuno sigurni u krajnji ishod i ponekad nije sve kako bismo mi to željeli.
Trenutno obnašate dužnost glavnoga trenera u Rukometnom klubu Nexe. Kako je došlo do vaše suradnje s njima i kako ste zadovoljni klimom unutar kluba?
Do mog angažmana u Našicama došlo je na poziv klupskog predsjednika, gospodina Ergovića te sportskog direktora, gospodina Lelića. Klub je tražio mladog, ambicioznog trenera i smatrali su kako sam ja odgovarajuće rješenje za njihovu klupu.
Za sada je suradnja kvalitetna na obostrano zadovoljstvo što pokazuju rezultati koji su, ove sezone najbolji u klupskoj povijesti. Igrački kadar je odličan, dečki se fantastično slažu, nadopunjuju i sa velikim entuzijazmom odrađuju sve obveze koje stavimo pred njih.
Na svakoj poziciji raspolažemo kvalitetnim pojedincima i rekao bih da, tko god uđe u igru daje svoj maksimum. Nadam se da će se to nastaviti i u budućnosti, da ćemo ostvarivati zapažene rezultate te sezonu završiti barem sa jednim trofejom u svojim vitrinama.
Mlad ste i kvalitetan trener što pokazuju ostvarenja Rukometnog kluba Nexe. Imate li u budućnosti ambicije voditi neki od europskih rukometnih velikana pa i reprezentaciju Hrvatske?
Dok sam na čelu našičkog Nexea cilj mi je tu dužnost obnašati na visokoj razini i s njima igrati zapaženu ulogu u Hrvatskoj te Europi. Svojim postignućima želim dokazati kako sam sposoban jednog dana voditi neki od europskih velikana. Naravno, kao i svakom treneru želja mi je okušati se na izborničkoj funkciji. Nastavit ću marljivo raditi, obrazovati se te se nadam kako će mi se želje ostvariti.
Gospodine Horvat, ovim ste razgovorom približili svoj igrački i trenerski put u rukometu. Uporni ste u svom radu, a takav pristup potreban je u svakoj životnoj aktivnosti. Sigurni smo da ćete nastaviti u tom ritmu te i dalje ostvarivati fantastične rezultate. U ime portala ZVONO.eu čestitamo Vam na svim dosadašnjim postignućima te želimo da i u budućnosti nastavite u istom tonu.
Re: Rukometna reprezentacija BiH
Postano: 03 jan 2020, 23:16
Sad vec postajes fakat i bezobrazan i naporan, spominjuci mene u svakom postu bez ikakvog razloga.Trigger je napisao/la: ↑03 jan 2020, 20:33Iako smo izgubili - nisam razočaran.
Do 50. minute smo vodili protiv "svjetski jake reprezentacije" (neki znalac fino napisa nekakve kombinacije: gol-razliku protiv ovog i onog i onog i onog(!) njihovih poraza i pobjeda), zar je to malo?
Kažu da su naši momci bili umorni nakon puta i jakih fizičkih priprema (to znači da smo fizički spremni!?) tako da Bilal ima vremena (na pretek) da ih i taktički spremi i uigra do početka prvenstva, a obećao je konačan spisak objaviti dan prije polaska na prvenstvo što upućuje da neće da otkrije sve svoje adute i da ima viziju i neko 'iznenađenje' za rivale!!!
Ne treba zanemariti činjenicu da, vjerovatno, nismo igrali sa 100% snage i znanja (treba to ostaviti za prvenstvo), a pogotovo na činjenicu da je Bilal, izgleda, "čuvao" naše glavne igrače!?
Kad 'prorade' u svom punom kapacitetu Toromanović, Prce, Ovčina, Vegar, pa i Karačić - onda imamo razloga za optimizam na EP-2020, pogotovo što nam grupa 'nije neka' - mogu to Bilalovi puleni , mogu garant! Ako i ne uspiju, nedajbože, za to će najviše biti kriv Savez, logično.
Druze kakav to kompleks imas zbog mene?
Mozda sto znam puno o rukometu ili sam dobar sa igracima, pa ti to ne odgovara?
Stvarno si ga ovaj put pretjerao, a ja sam svaki put bio fer i kulturan kad ti odgovorim na post!
Mislim da je vrijeme da me prestanes prozivati!
Usput da ti odgovorim na boldirano.
Opet kao i uvijek izvrces moje rijeci, NISAM REKAO SVJETSKI JAKA REPKA, NEGO DOBRA REPREZENTACIJA KATAR, ali cak si i u pravu, Katar JEST od 2015 priznata i jaka reprezentacija (ili mislis da je i srebro sa SP 2015 nista, jel tako?!?!?!?!), a ti pricaj sta hoces, ako to ne vidis, tvoj problem.
NISU TO NEKE BROJKE, ni nesto sto je bilo prije 10 godina, nego u januaru 2019 na SP, a sve nabrojane repke koje sam spomenuo su sigurno neko mjerilo!
Druga stvar, niko ne opravdava nista, ali put od 10-23h u busu, znaci 13h voznje je tebi isto malo?!
Ko se vozio u busu duze od 12h, itekako zna o cemu pricam!
Sta mislis kad su momci sinoc zaspali ( ne prije 2.00) a jutros imali jutarnji trening pa veceras tekma.
Jedno je tvoje pametovanje u prazno, a drugo su cinjenice!
Da zavrsim, vise ti necu ni odgovarati jer ne vidim svrhu, sad mi je jasnije kakav si ti lik.
Znamo svi vrlo dobro kakve su sanse da bilo sta napravimo u najjacoj grupi na prvenstvu protiv 2 ekipe koje ce biti medju 4-5 i koje ganjaju medalju, plus protiv jednog Portugala koji dobije te iste Francuze 33:26 u kvalifikacijama za prvenstvo.
Skoro nikakve sanse, ali sta trebamo, jedva cekati ocekivane poraze i onda pljuvati po igracima i selektoru, jer valjda su Tore, Terza i Prce krivi i sto nam je drzava u banani, Savez u banani, sto nema love i na kraju sto je Norveska sila ili stoFrancuska ima "samo" 40.000 registrovanih rukometasa i sto je godinama bila i najjaca repka svijeta.
U pravu si, takvim ljudima mozda i jesu!
Re: Rukometna reprezentacija BiH
Postano: 03 jan 2020, 23:17
Da li je dozvoljeno da npr Horvat istovremeno vodi i Nexe i bih repku?no rules je napisao/la: ↑03 jan 2020, 23:13Hrvoje Horvat , a pomoćnik Damir Doborac
Horvat je sa mladom ekipom NEXE-a pravio čuda i skidao skalp i Zagrebu i mnogo jačim ekipama,a pri tome školovan, kulturan ...
Misim da bi to bio pravi potez zbog toga što zna raditi sa mlađim igračima.
Hrvoje Horvat mlađi – rukometnim stopama slavnog oca
Današnji trener našičkog Nexea nakon igračke gradi i zapaženu trenersku karijeru, a u rukometu na pijesku bio je svjetski i europski prvak
Grad Bjelovar poznat je po rukometu, a nadimak »rukometni grad« dobio je, sada već davne 1972. godine kada je bjelovarski ORK Partizan postao klupski prvak Europe. Tu je mega momčad predvodio Hrvoje Horvat »Cveba«, a njegov sin, također Hrvoje od oca je naslijedio ljubav prema rukometnoj igri.
»Cveba« mlađi rođen je 16. prosinca 1977. godine u Bjelovaru. Svojevremeno se aktivno, na visokoj razini te vrlo uspješno bavio rukometom. Igrao je za mnoge klubove, postizao zapažene rezultate, a zanimljivost je da se, sasvim slučajno našao i u rukometu na pijesku. Pred kraj svoje igračke karijere bio je igrač/trener u zagrebačkom Premijerligašu Dubravi, a po završetku aktivnog igranja posvetio se isključivo trenerskom pozivu i nastavio voditi RK Dubrava.
Sada je prvi trener našičkog Nexea s kojim također polučuje odlične uspjehe. Stoga smo iskoristili priliku i s njime porazgovarali o razvoju njegove rukometne priče.
On nam je otkrio koliko mu u trenerskom poslu pomaže njegov proslavljeni otac, naveo nam je s kojim je sve zvijezdama hrvatskog rukometa dijelio svlačionicu, a progovorio je i o svojim igračkim te trenerskim uspjesima.
Također, govorio je o svojoj epizodi na klupi nacionalne vrste Hrvatske, Europskom prvenstvu, ostvarenom rezultatu, suradnji s Linom Červarom, ali i očekivanjima u nadolazećim susretima hrvatskog prvenstva, završnici Seha Gazprom lige te dostignućima u EHF Cupu.
Kako je teklo vaše školovanje, koju ste školu završili i gdje?
Osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje završio sam u svom rodnom gradu Bjelovaru. Nakon osam godina osnovne škole pohađao sam Jezičnu Gimnaziju sa odličnim uspjehom, a potom sam završio Kineziološki fakultet u Zagrebu – smjer rukomet.
U današnje se vrijeme nastojim usavršavati iz dana u dan na području rukometa. Odlazim na mnoge trenerske seminare koje održava Hrvatski Rukometni savez, najčešće pri kampovima reprezentacija (kadetske, juniorske i seniorske).
Također, posjedujem i Master licencu koja je, u svijetu rukometa jako cijenjena.
Rođeni ste u sportskoj obitelji. Jeste li se u mlađim danima svoga života bavili još kojim sportom osim rukometa?
Rukometom se bavim otkada znam za sebe, odnosno otkada sam krenuo u sportske vode. Nisam se okušao niti u jednom drugom sportu obzirom da mi je tata bio vrhunski rukometaš.
On me uveo u rukometnu igru, a vjerojatno sam, da ja toga nisam bio niti svjestan bio predodređen za rukomet. Uvijek bi me vodio na rukometne utakmice, ja bih se tome veselio te »upijao“« poteze tadašnjih rukometnih majstora. Klub je bio institucija, niti jedan Bjelovarčanin, u vrijeme najveće slave nije propuštao na djelu vidjeti: Hrvoja Horvata »Cvebu« starijeg, Miroslava Pribanića »Rabana«, Albina Vidovića »Kinga« i ostale članove najbolje generacije u povijesti bjelovarskog rukometa.
Kada ste se počeli baviti rukometom? U kojemu ste klubu napravili svoje prve rukometne korake i tko vam je bio prvi trener?
Sa treninzima sam, kao i većina zaljubljenika u rukomet u Bjelovaru krenuo u ORK Partizan. Moj prvi trener bio je Krunoslav »Kuna« Turković. On je odgojio mnoge generacije bjelovarskih rukometaša i pod njegovim su stručnim okom krenuli u rukometne vode. Puno stvari sam naučio od njega, koristim ih i danas u svom poslu te ovim putem koristim priliku kako bi mu se zahvalio.
U kojim ste sve klubovima igrali i nabrojite nam neke od vaših poznatijih suigrača? Vaša je pozicija bila srednji vanjski. Jeste li zaigrali na još kojoj poziciji osim te?
Igrao sam u bjelovarskom »ORK Partizan«, zagrebačkom Medveščaku, RK Zagreb, RK Dubrava te sam imao kraće epizode u Švicarskoj i Njemačkoj.
Dijelio sam svlačionicu sa mnoštvom vrhunskih rukometaša, a neki od njih su: Mirza Džomba, Renato Sulić, Valter Matošević, Petar Metličić, Blaženko Lacković i Ivano Balić.
Moja pozicija oduvijek je srednji bek, a rekao bih da je tome tako iz razloga što sam bio spor, neeksplozivan. Imao sam dobar pregled igre i znao sam na kvalitetan način koristiti mozak koji je izuzetno važan kada se nalazite na poziciji srednjega.
Srednji bek produžena je ruka svakog trenera na terenu te svaka akcija kreće od »srednjaka«. On mora imati viziju, u svakom trenutku znati gdje mu se koji suigrač nalazi kako bi zamišljen plan, odnosno akciju momčad sprovela u djelo.
Nabrojite nam neke od svojih trenera koji su vas trenirali tijekom igračke karijere i s kojima ste od njih najbolje surađivali?
Od najranijih početaka moje karijere, dakle, po dolasku u ORK Partizan trener mi je bio već spomenuti Krunoslav »Kuna« Turković. Tu su još bili i: Vladimir Turković »Turki«, Boris Dvoršek, Josip Milković, a naravno, nezaobilazan u cijeloj priči je i moj otac Hrvoje Horvat stariji.
Svi oni puno su mi pomogli u razvoju i rukometnom napredovanju te sam sa svima njima odlično surađivao. Mišljenja sam da svaki dobar rukometni trener mora biti »lopov«, odnosno, od svakoga »pokupiti« ponešto kako bi mogao napredovati.
Do kada ste se aktivno bavili rukometom i recite nam neke od svojih najzapaženijih uspjeha?
Bio sam igrač/trener u RK Dubrava Zagreb sve do 2012. godine, a zatim sam se posvetio isključivo trenerskom radu. Za vrijeme igračke karijere prošao sam sve mlađe selekcije hrvatske izabrane vrste (kadeti i juniori), a u nekoliko sam navrata nastupio i za seniorsku reprezentaciju. Pod vodstvom Vladimira Turkovića izborili smo plasman na juniorsko EP u Rumunjsku, tamo zauzeli petu poziciju, a ona je vodila na Svjetsko prvenstvo u Tursku.
Uz dvoranski rukomet, igrali ste i rukomet na pijesku. Bili ste član nacionalne selekcije Republike Hrvatske. Na kojim ste sve natjecanjima nastupili te s kojim uspjehom?
Da, to je jedna zanimljivost mog rukometnog puta. Za vrijeme mog igranja u RK Dubrava klupski predsjednik, gospodin Maras bio je čelni čovjek hrvatskog saveza rukometa na pijesku.
Želja mu je bila osnovati reprezentaciju i došao je na ideju kako bi njeni članovi mogli biti rukometaši zagrebačkog sastava. Pitao nas je želimo li to te smo mi pristali. Konkurencija u rukometu na pijesku nije velika i ostvarivali smo velike uspjehe.
Na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj okrunili smo se naslovom svjetskih prvaka, a također, u više navrata osvojili smo i zlatno odličje na Europskim prvenstvima. Još jedna anegdota je da smo, prije odlaska na svoje prvo nadmetanje pravila ovog brzog te atraktivnog sporta učili u zrakoplovu.
Koje ste sve klubove do sada vodili i sa kakvim uspjehom?
Po završetku igračke karijere krenuo sam u trenerske vode i sjeo na klupu RK Dubrava. Od kluba koji se borio za goli prvoligaški život napravio sam respektabilnog Premijerligaša, odnosno kolektiv koji se, iz sezone u sezonu borio za najviše pozicije najjačeg razreda hrvatskog rukometa.
Sa seniorskim sastavom zagrebačkog prvoligaša plasirao sam se u finale nacionalnoga kupa 2014. godine gdje smo zaigrali protiv najtrofejnije hrvatske rukometne momčadi – RK Zagreb. Kroz moj rad u zagrebačkoj momčadi prošlo je mnoštvo vrhunskih rukometaša koji su, u kasnijoj fazi svoje karijere zaigrali za RK Zagreb te nacionalnu selekciju.
2017. godine postao sam trener našičkog Nexea. Klub se natječe u: Seha Gazprom ligi, EHF Cupu, a priključili smo se i u nacionalno prvenstvo te kup. Izborili smo plasman na završni turnir Seha Gazprom lige, u EHF Cupu smo, nakon tri pobjede doživjeli isto toliko poraza te se nismo uspjeli plasirati u četvrtzavršnicu. U hrvatskom prvenstvu te kupu realno je očekivati borbu sa PPD Zagrebom za prvu poziciju.
Bili ste jedan od pomoćnika Lini Červaru na Europskom prvenstvu 2018. godine u Republici Hrvatskoj. Kakvo iskustvo nosite iz tog perioda i smatrate li da je Hrvatska mogla i trebala biti bolje plasirana od petoga mjesta? Kakva je bila vaša suradnja s jednom od legendi hrvatskog muškog rukometa?
Sigurno da mi je moja suradnja sa gospodinom Červarom puno pomogla u razvoju moje trenerske karijere. Činjenica da sam bio član hrvatskog stručnog stožera na Euru pred domaćom publikom dokaz je mog kvalitetnog rada. Cjelokupni stožer odlično se slagao, atmosfera među rukometašima je bila fantastična te smo svi jedva čekali da akcija krene.
Igrali smo u Hrvatskoj, odnosno Splitu i, u prva dva kola ostvarili dvije uvjerljive pobjede. Nosili su nas navijači, davali dodatan vjetar u leđa, ali na nama je bio i određeni pritisak.
Nikada kada se igra kod kuće nije lako jer su očekivanja velika. Stigla je utakmica protiv Švedske te smo doživjeli poraz. Do tada smo smatrali da nam nitko ništa ne može i da ćemo suvereno kročiti prema željenoj borbi za medalje. Nažalost, nije bilo tako te smo na kraju zauzeli peto mjesto. Zasigurno, moglo je to i bolje završiti za nas, ali to je sport. Nikada ne možete biti potpuno sigurni u krajnji ishod i ponekad nije sve kako bismo mi to željeli.
Trenutno obnašate dužnost glavnoga trenera u Rukometnom klubu Nexe. Kako je došlo do vaše suradnje s njima i kako ste zadovoljni klimom unutar kluba?
Do mog angažmana u Našicama došlo je na poziv klupskog predsjednika, gospodina Ergovića te sportskog direktora, gospodina Lelića. Klub je tražio mladog, ambicioznog trenera i smatrali su kako sam ja odgovarajuće rješenje za njihovu klupu.
Za sada je suradnja kvalitetna na obostrano zadovoljstvo što pokazuju rezultati koji su, ove sezone najbolji u klupskoj povijesti. Igrački kadar je odličan, dečki se fantastično slažu, nadopunjuju i sa velikim entuzijazmom odrađuju sve obveze koje stavimo pred njih.
Na svakoj poziciji raspolažemo kvalitetnim pojedincima i rekao bih da, tko god uđe u igru daje svoj maksimum. Nadam se da će se to nastaviti i u budućnosti, da ćemo ostvarivati zapažene rezultate te sezonu završiti barem sa jednim trofejom u svojim vitrinama.
Mlad ste i kvalitetan trener što pokazuju ostvarenja Rukometnog kluba Nexe. Imate li u budućnosti ambicije voditi neki od europskih rukometnih velikana pa i reprezentaciju Hrvatske?
Dok sam na čelu našičkog Nexea cilj mi je tu dužnost obnašati na visokoj razini i s njima igrati zapaženu ulogu u Hrvatskoj te Europi. Svojim postignućima želim dokazati kako sam sposoban jednog dana voditi neki od europskih velikana. Naravno, kao i svakom treneru želja mi je okušati se na izborničkoj funkciji. Nastavit ću marljivo raditi, obrazovati se te se nadam kako će mi se želje ostvariti.
Gospodine Horvat, ovim ste razgovorom približili svoj igrački i trenerski put u rukometu. Uporni ste u svom radu, a takav pristup potreban je u svakoj životnoj aktivnosti. Sigurni smo da ćete nastaviti u tom ritmu te i dalje ostvarivati fantastične rezultate. U ime portala ZVONO.eu čestitamo Vam na svim dosadašnjim postignućima te želimo da i u budućnosti nastavite u istom tonu.
Re: Rukometna reprezentacija BiH
Postano: 03 jan 2020, 23:20
Jest !
Dozvoljeno je .
Vujović je nedavno vodio Zagreb i bio je Selektor Slovenije ...
Dozvoljeno je .
Vujović je nedavno vodio Zagreb i bio je Selektor Slovenije ...
Još poslije ovog EP se nadam zdravom razumu i podmlađivanju , vakat davno bio ...Trigger je napisao/la: ↑03 jan 2020, 22:46Druže dragi, o podmlađivanju reprezentacije se piše i govori još od početka mandata D.Markovića, pa Bilal obećao... a mi starimo i tonemo...
Nikada neću razumjeti ljude koji zagovaraju "iskustvo" na račun mladosti a to 'iskustvo' nam nikada ništa nije 'donijelo' (osim onog SP-Katar...sreća ili?).
Oduvijek pišem - podmladiti repku, rezultati se vjerovatno neće bitnije, u početku, promijeniti, ali perspektiva hoće.
Re: Rukometna reprezentacija BiH
Postano: 03 jan 2020, 23:41
Gledam večeras Srbiju izgubili su oko 15 razlike mislim očekivano,ono sto je pozitivno u Srbije je to podmlađivanja ekipe momci iz Sabca,Vojdivine igraju protiv Francuza.Selekotor i savez njihov pametno razmišlja zna da nemogu ništa napraviti ali mogu bar dati hljeb u ruke mladim igračima koje će se rasporediti po evropi.Ljudi se odrekli imena poput Vujina,Nenadica,Ninčević Itd :;Dok nas jado Suman ne može naših mega zvijezda Karacic(Izrajel),Prce(Kosovo),Tore(Bosna),Tarabokija(Qut)Nuic(qut) zaista mega zvijezde iskustvo je bitno pa makar iz Bosne visocke
Re: Rukometna reprezentacija BiH
Postano: 03 jan 2020, 23:55
Naravno druze, pokazali su momci da imaju neki kvalitet, uostalom i pobjeda protiv Bjelorusije i Ceske u gostima je pokazala da mozemo igrati protiv ozbiljnih repki.samoposmatram je napisao/la: ↑03 jan 2020, 21:27Utakmica je pokazala nasu snagu i slabost. Utakmica prosla bez ozljede. Puna saka brade.bosanskazvijer je napisao/la: ↑03 jan 2020, 19:30Solidna tekma, cak i super do 45 min (dok je Suman manje mixao ekipu ocito, konstantno smo vodili 2-4 razlike), pokazali smo da mozemo igrati protiv dobrih ekipa, steta za poraz, ali ne treba ni ici 100% u tekme, povrede nam najmanje trebaju.
Cisto da se podsjetimo nekih cinjenica:
* Katar nas je zgazio 33:16 u prijateljskoj pocetkom 2019 godine, iako nije branio Buric, nema opravdanja za ovakav visok poraz
* Katar je na SP prosle godine dobio Egipta +5, kojeg je Norveska dobila +4, Spanija +5 i Danska +6, a Egipat je igrao za poredak od 5-8 mjesta na SP, da i to spomenemo, zavrsio kao osmi
*Katar je dobio Rusiju na tom SP +6 sa majstorima kao sto su Kovalev, Zhitnikov, Dibirov, a izgubio je od Svedske 22-23, iako je imao +3 u drugom poluvremenu
U svakom slucaju, veliko je ovo sto momci rade, kako god prodje EP, kad znamo kakav je Savez, niti ima love, niti ljudi da ga vode!
Ove sto dodju da provociraju i pljuju samo kad su tekme, ne obracajte pažnju na takve likove bez zivota, zagadjuju temu kad se uopste prica sa njima i replicira na njihove komentare nivoa djece od 10 godina.
Idemo podrzati momke jer su zasluzili, muski da odigraju, pa kako god da zavrsi.
Slabost se nasa zna, imamo onih 10 min kao crnu rupu godinama, kad se igraci pogube, a svako ko se bavio sportom, zna da to nastaje uglavnom kad hoce tijelo, ali noge ne slusaju - zbog fizicke spreme uglavnom, pa svega ostalog.
Hajde ti prosjecnom poznavaocu rukometa objasni da se na 10-15 dana okupljanja ne gradi fizicka sprema, nego da se to radi tokom cijele godine u klubu igraca.
Znaci kondicioni treneri u tom klubu gdje igrac igra ne rade dobro ili igrac jednostavno ne trenira.
Frajer okrivi selektora za fizicku spremu, zamisli onda koliko se u sport razumije.
Puna saka brade, bitno je odmjeriti snage da vidimo gdje smo protiv ovih jacih repki i jos malo se uigrati, ali svakako najbitnije da se niko ne povrijedi sad pred EP, jer i ovako imamo skroman igracki kadar.
Nikad poraz nije dobar, to samo lud covjek moze reci, ali valjda se i iz poraza moze nauciti, kako u sportu, tako i u zivotu.
Sportski pozdrav.