FK Željezničar - ARHIVA POSTOVA

[Minjore]

I za svadju i za ljubav treba dvoje(najmanje). Da bi doslo do ovako nepovoljnog raspleta situacije oko Tomica,bilo je potrebno da odredjene greske naprave i ljudi iz kluba i Tomic,odnosno ljudi oko njega.
Gdje je pogrijesila uprava? Pogrijesili su sto nisu slijedili neke procese koje je Amar zapoceo i za koje im je sugerisao kako da ih zavrse. Umjesto toga,pokusali su osmisliti vlastitu strategiju. U osnovi te strategije je nakana da se zastiti dignitet kluba,po svaku cijenu. Da bude jasno svima da moraju igrati po pravilima koja postavlja klub. I Tomicu i buducim Tomicima. Po meni je to ok. Medjutim,u svakoj situaciji moras biti pametan. Moras poredati prioritete. Drzanje do ugleda kluba ne podrazumjeva iskljucivost,vec izvlacenje maksimuma iz odredjene situacije.
Kad su se opredjelili za takvu strategiju,ljudi iz uprave su morali pokazati vise mudrosti,vise upornosti,vise borbe za interese kluba. Suprotno tome,zbog nekih principijelnih i formalnih stvari su izgubili dragocijeno vrijeme.A onda se doveli u stisku s vremenom,sto nikako nije dobro kad trebate rijesavati bitne stvari.
Prva opcija kluba je bila produzenje ugovora. U tom smislu,pripremljena je identicna ponuda za Tomica i Kvesica. Zakazan je i dogovoren sastanak da se o tome razgovara. Na tom sastanku je Kvesi prezentirana ponuda.Odmah ju je prihvatio i potpisano je produzenje ugovora za godinu dana. Tomo nije dosao na sastanak i nije se javljao na telefon direktoru i predsjedniku kluba. Tomo nije znao sta ce mu se ponuditi na tom sastanku. Sta god sad rekao,iz ovakvog postupka je asno da produzenje ugovora nije bila Tomina opcija.
Za Tomu je bilo nekih upita,ali ni jedna konkretna ponuda. Klub je preko svojih veza dosao do ponude Banik Ostrave. Konacna ponuda je bila 150 000 eura klubu,4000 eura plata igracu. Cesi su poslali ovjeren i potpisan ugovor,sa klauzulom da se cjelokupan iznos uplati odmah po potpisu ugovora od strane kluba i igraca. Tomo nije pristao na tu platu. Trazio je dio para od obestecenja. Klub je to odbio. I na ovom mjestu puca. Da lisu u klubu na ovom mjestu trebali pokazati tu mudrost? Vjerovatno da. Tomo ce vjerovatno reci da nije trazio puno,predsjednik kaze da jeste...Nastalo je natezanje pardana. Predsjednik je otisao u Siroki Tominom starom na noga,da pokusa nesta dogovoriti. Kaze da ono sto je Tomin stari trazio,klub nije mogao prihvatiti. I za opciju produzenja ugovora i za opciju odlaska.
Sad imamo sta imamo.
Bilo je pitanje sta Tomo moze sad iznjeti vezano za klub,upravu...Nista.Osim to da mu je klub duzan neke pare. To je nesta sto znamo. Nagadja se oko cifre,ali ona sigurno nije velika,ne vise od dvadesetak hiljada km.
Ali,ako ce Tomo reci da je to razlog za sve ovo,onda nije korektan. Da mu je to bilo presudno vazno,dosao bi na dogovoreni sastanak i rekao to na sastanku.
Sad trebamo biti racionalni,odgovorni...Ne lupati ko maksim po diviziji.
Tomo je dobar igrac.Ali Tomo nije vanserijski igrac. Nezamjenljiv. Trebamo vjerovati u ovu ekipu,ljude koji je vode...
Ne treba pljuvatini po kome. Ni po ljudima u klubu ni po Tomi. Ovo nije nista necuveno. Ovosu potpuno normalne stvari svuda u svijetu gdje se igra nogomet.

Tebe i bokača odma u Klub, ja bi Vama dvojici dao da se pitate za sve. Vece ovlasti nego oni diktatori u Sjevernoj Koreji. Svaka cast momci

[DANDY]

Neda mi se tipkati pa cu kopirati post sa jednog drugog foruma i to bi trebalo biti to.

" Hajde da riješimo i sagu zvana Tomić. Krenimo redom kako se odvijala situacija.Prvi sastanak održan prije odlaska u Međugorje, na istom su prisustvovala dva predstavnika kluba, a sa druge strane Tomić i Kvesić. Prvo pitanje od strane predstavnika kluba je bilo koliko i šta im je obećano (usmeni dogovor Amar-Tomić i Amar-Kvesić). Oni su iznijeli da je dogovor bio na ruke 10ths KM + 4ths KM plata + 8ths KM za ostvaren plasman u Evropu. Predstavnici kluba su im rekli da će isto biti ispoštovano i da imaju vremena da razmisle. Drugi sastanak, tri predstavnika kluba prisustvuju s jedne strane i samo Kvesić s druge, Tomić ne dolazi na dogovoreni sastanak. Kvesić navodi da mu je klub dužan "neke" novce od prijašnjih godina, još od prethodne Uprave. Predstavnici kluba su rekli da će prihvatiti navedeni dug i da će mu sve biti izmireno, što je Kvesić prihvatio i potpisao. Bitno napomenuti da se ne zna od čega je navedeni dug, ali su predstavnici kluba pristali na sve samo da zadrže Kvesića.U međuvremenu se pojavila ponuda Banik Ostrava (vjerovatno razlog odsustva Tomića sa prethodnog sastanka), gdje su predstavnici oba kluba u roku od dva dana dogovorili i potpisali ugovor o prelasku Tomića u Češku. Dogovoreni iznos transfera je 150ths EUR. Šta je gospodin trebao da uradi je da ode i potpiše ugovor, ali nije otišao i gospoda iz Banik-a su javili da dogovor otpada.Naredni korak je da se javlja otac od Tomića koji zahtjeva da se predstavnici kluba nađu s njim u Međugorju i da riješe stvar. Na tom sastanku su dva predstavnika kluba i Otac, gdje dotični prezentuje da mu je Željo dužan "neke" novce i da neće potpisati, ako mu se to ne isplati. Predstavnici kluba predlažu povećanje dijela koji ide na ruke, platu bi ostavili istu i premija za Evropu bi ostala ista, a kako bi zadržali Tomića obećanje su dali da će mu se navedeni dug (za koji se isto ne zna od čega je nastao za vrijeme Uprave koja je bila prije sadašnje) isplatiti od obeštećenja koje bude uplaćeno.Posljednji sastanak je trebao da bude potpis ugovora i da se sve završi pozitivno po klub i po igrača, ali dečko dolazi i odbija da potpiše ugovor. Znači ponuđeno mu je mnogo više nego bilo kome (duplo više ponuđeno nego na prvom sastanku), ali vjerovatno će mu manager naći nešto bolje i profitabilnije.Bitno je napomenuti da su na svakom sastanku u ime kluba prisustvovala dva-tri predstavnika, tako da je ovo sve transparentno. "

[ChWilla]

evo imate na portalima, u madridu sud zaustavio planiranu rekonstrukciju bernabeua. to se desi po rezultatima najvećem klubu na svijetu. a ja pokušavam zamisliti šta bi se ovdje tražilo kad bi se nama desilo nešto slično...ne bi ostalo na traženju glava živih, tražilo bi se iskopavanje pokojnih i vješanje za noge.

[CARSON]

evo imate na portalima, u madridu sud zaustavio planiranu rekonstrukciju bernabeua. to se desi po rezultatima najvećem klubu na svijetu. a ja pokušavam zamisliti šta bi se ovdje tražilo kad bi se nama desilo nešto slično...ne bi ostalo na traženju glava živih, tražilo bi se iskopavanje pokojnih i vješanje za noge.

Daj buraz to ti je bezveze primjer ali eto svaka kritika je dobra evo meni su na ovom forumu hiljadu puta napali da sam pitar jer sam iznio na forumu problem da zadnjih 20 godina moram skociti kako bi usao na juznu tribinu zar je toliki problem izliti malo betona kako bi normalno usao toliko stvari mozemo popraviti da to sve bolje izgleda ali se nista ne desava i navijacima dajem kritiku toliko ima prostora da grafitima uljepsamo one zidurine oko stadiona da kad prodjes da se vidi da je to svetinja a ne ovako.
I samo da pohvalim da ovo sto sad pise na Sjeveru je lijepo vidjeti.

[Željooooo]

@CARSON, ovo nije tifo forum, ali cu ti reci da su naši navijači uradili dosta u toku ove pauze, renoviranje udruženja navijača, znači od nule krenuli i sad to na nešto lici, onda malo i na sjeveru radili, sad je dosta ljepši vizuelni dio itd, a vjeruj da nije jednostavno bilo šta uraditi, za sve ti treba novac..

[CARSON]

@CARSON, ovo nije tifo forum, ali cu ti reci da su naši navijači uradili dosta u toku ove pauze, renoviranje udruženja navijača, znači od nule krenuli i sad to na nešto lici, onda malo i na sjeveru radili, sad je dosta ljepši vizuelni dio itd, a vjeruj da nije jednostavno bilo šta uraditi, za sve ti treba novac..

To mi je pravo drago i to je nazalost najpozitivnije u ovoj pauzi vjeruj mi da se umjesto glupih baklji vizuelno moglo sredit sve da budemo ponosni na nasu svetinju

[MATORI]

Pozdrav forumašima !
Ovdje sam novi samo u smislu komentiranja a ovaj forum pratim već godinama.
Neću daviti sa komentarom na svaku temu.
Nisam nikakav insajder, ali ih je malo previše koliko ja vidim.
Kad je u pitanju TT ma ljudi ne dižite mu cijenu sa 5000 komentara i jauka, otići će i tačka.
Toga će se ponekad još dešavati, pogotovo u ovakvoj besparici, tako da tu i "ljubav" utanji...
Što u klub bude dolazilo više para sve će više biti igrača koji Želju "vole" najviše od svih klubova od Beča do Soluna.
Pzdrav i matori Vas prati ha,ha,ha

[OdaVeliki]

Nisam pisao 6 mjeseci, poslije ovoga necu jos 16 godina, ali ovdje na forumu ljudi o Tomicu pisu neistine, i poluistine. Dug prema njemu je 34000 km. Trazio je da mu se to isplati u toku sezone, na bilo koji nacin, a da se to ozvanici kod notara, advokata, ili nekoga ciji ce pecat biti validan. Odgovor jednog celnika naseg Kluba je bio TO SI DOGOVORIO SA AMAROM, NEKA TI ON PLATI. Nakon toga je bio prijedlog da mu se kroz platu vrati, ali na ovaj nacin, DA MU SE AKO MU JE PLATA BILA NPR 3000 KM, SADA BUDE 1500 KM, A OSTATAK OD 1500 KM VODI KAO VRACANJE DUGOVA. TO ZNACI DA BUKVALNO OPROSTI DUG OD 34000 KM. AKO JE IGRAO, AKO SI MU DUZAN, ONDA MU TO I PLATI. TO VAZI ZA SVE KOJI RADE POSAO, PA BIO PEKAR, BRAVAR, ILI STA VEC... PROVJERENO.

I da je istina to sto pises, to sto se dogovarao s Amarom trebao je kod notara. Smijesna mu prica totalno. Odmah bi dobio 10 milja ko Kvesa. Ne moze se Kvesicu dugovati manje nego Tomicu, ako je ovaj pristao sto ne bi ovaj. Zato sto nece da bude tu, nego ima "obecan" milionski transfer u Slaven Belupo.

Postano kroz Forum SportSport.ba app.

[boccaccio]

Malo razmisljam i kopam po svom sjecanju o nasim mladim igracima u poslijeratnom periodu i kako su se razvijali, i sta nam je to donosilo u njihovom sticanju rutine kroz mnoge odigrane utakmice u nasem klubu. I svaki put su se radjale generacije nasih mladih igraca koji su potpisivali prve ugovore bas u ovakvim situacijama ili slicnim situacijama kada je klub u nedostatku novaca.
Ostanem zapanjen kada skontam koji je broj igraca prosao kroz nasu skolu i afirmisao se u klubu, i da su ti periodi uglavnom bili teski, a sa krajnjom posljedicom da kroz jedan period dodjemo do trofeja.
Od one ratne djece gdje su u prva prvenstva usli maltene na moranje da igraju za prvi tim, sjetim se Zubanovica, Biscevica, Guse, Muamera Jahica, Radonje, Senada Zerica, Kruzika, Mulaosmanovica,Fatica itd....lupali su nas svi redom, dok ovi mladici nisu malo stasali i koju godinu kasnije obradovali su nas trofejom, mozda i najvaznijim u istoriji kluba.
Kroz generacije su izlazila nasa djeca iz pogona, potpomognuta nasim malo starijim igracima koji su vecinom bili opet predratna djeca iz nase skole, kao sto su Alihodzic, Adzem...sve su to nasa djeca.
Svima njima nije bilo nimalo lako. U doticaju sa hronicnom neimastinom, nasuprot navijacima koji su uvijek ocekivali samo najbolje od svog kluba. Ti malo stariji navijaci uvijek su na kraju smogli snage da i u najtezim trenucima daju totalnu podrsku ovakvom razvoju samog kluba, cak i po cijenu losijeg rezultata, jer ne moze ti nijedan igrac toliko dobrog i loseg donijeti ako nije bas tvoje dijete. Dijete Zelje. Igraci su to osjecali i kroz strpljenje napredovali do momenata kada su nas znali obradovati peharom.

Emocije su uvijek bile najvaznije u Zelji. Taj osjecaj pripadnosti. Tako su i igraci znali i osjecali gdje i kome pripadaju. Kada kao dijete rastes uz sljaku na Grbavici i kada svaki klizeci start ostavi razderotinu na butnom misicu, svaki od te djece je znao sta to znaci i nadao se da ce jednog dana dobiti onu pravu sansu da na travi njegove najdraze Grbavice, pred istim tim navijacima uleti takav klizeci start a da ne ostane razderotina. I gdje je nagradjen aplauzom. Tada je to bilo najvaznije.

Redali su se Dzeko, Zeba, Svraka, Jamak, Zukanovic, Cocalic, Stilic, Sehic, Zolotic, Hasanovic...i bilo im je tesko. Neimastina, haos u klubu, teski periodi, odlasci na posudbe, pa jedan Obuca koji je na kraju ispao jedan od najboljih strijelaca FK Sarajevo u istoriji, je na treninzima Zelje bio uvijek ubojiti strijelac, ali nije uspio da dobije pravu sansu.
Prva sezona Stilica je bila sezona za zaborav. Dobijao je kao veoma mlad minute na kapaljku, i stavljen je da igra na lijevog veznog ili na krilnu lijevu poziciju. Jedva da je mogao dobiti jednu loptu i tu jednu odmah uprska. Nije se cinilo da od njega moze postati igrac. Odmah sezonu poslije, on je napredovao u prvog igraca ekipe. Za jednog Dzeku je vec poznata prica i sta je sve bilo i kako se desavalo. Zeba nije mogao igrati, pa je lutao po klubovima do svog pravog povratka kada je pokazao zasto je Zeljino dijete vazno i svakom navijacu.
Sehic je bio kritikovan , i fakat je izgledalo da on nece postati dobar golman. Pokazao je da su mnogi navijaci pogrijesili. Ali opet bilo je mnogih koji su svemu tome davali podrsku. Citavoj koncepciji.
Svraka je prvo morao na posudbu da bi u Travniku pokazao da vrijedi i dosao je da ugrabi svoju sansu u voljenom klubu. Postao reprezentativac.
Bilo je tu mnogo gresaka koje klub pravi jer se ne moze odmah i sa sigurnoscu reci da odredjeni igrac moze doci do tog stepena razvoja da kasnije postane cak i reprezentativac svoje zemlje. Ili se nije moglo cekati na njega. Pa je Zukanovic takav primjer.

Sve ovo pisem iz samo jednog razloga. Taj osjecaj pripadnosti.

Mi danas imamo jednu ekipu u kojoj se moze prepoznati situacija iz prijasnjih godina. Djeca kojima je data sansa da ponesu klub u rezultatsko moranje, kroz neimastinu i kroz veliku zahtjevnost danasnjih mladih navijaca.
Oni su dobili sansu da kroz takvu vrstu pritiska ponesu cijelu generaciju u bolje sutra. Kao i ranije , ta djeca nadolaze i potpisuju za prvi tim. Rijad Bajic, Damir Sadikovic, Amir Hadziahmetovic, Kerim Memija, Eldar Hasanovic, Benjamin Colic ( jer zasto ne pomenuti i ove malo starije koji su nasa djeca ) , prije njih Armin Hodzic, Nermin Zolotic, koji su vec nasli svoje mjesto u evropskom fudbalu. Sve su to djeca koja su osjecala pripadnost od samog pocetka i ljubav prema fudbalu i ovom za nas svetom klubu je prisutna kod njih. Svojim kvalitetom su zasluzili da dobiju sansu i da ucine sve nas ponosnim . Zasto bi bilo nemoguce da se u kasnijem periodu sa posudbe vrati mladi Mekic kojem je mozda sudjeno da saceka svoju sansu kaljenjem u drugoj sredini kako je to nekad morao i Svraka. Pa da dodje bolji nego ikada, pun zelje za dokazivanjem one vrijednosti koju je uvijek zelio da pokaze pred navijacima Zelje. Pred svojim navijacima. Pa i taj mali Kasic. Ili nadolazeci Zeric, Beganovic, Mujagic....

Kada Kerim Memija zaigra i kada prodje u Bijeljini kroz jedan prodor gdje ja zazmirim od te njegove siline, racunajuci da ce ga sada ona trojica sto ga napadaju raznijeti zajednickim startom, a on proleti i zabije gol.... i potrce svi njemu, ja otvorim oci i skocim najponosnije se isprsim i vicem ZELJOOOOOOOOOOO, shvatim da Memija osjeti tu svoju pripadnost. Ima tu krv u sebi i to se prepozna. To svaki pravi navijac prepozna.

Kada ugledam da je mali Amir usao u igru , da je dobio loptu, a skontam da on nije ni ublizu punoljetan...krene sa loptom naprijed na dva igraca..direktno u njih ide bez imalo straha. Prodje i izmisli prostor izmedju njih dvojice, proturi loptu do Bajica a ovaj zavrsava akciju golom. Cine me ponosnim, jer skacem kao malo dijete. Nije tu bitan gol, ali je bitno da sam prepoznao pripadnost. Jer vidim kako Memija trci prema njima i kako se zaigrano raduju. Vidim kako nas cine ponosnim.

Kada Dado Sadikovic dodje u poziciju suta i pljusne je onako sanerski, a lopta vristi prema golu, golman je i ne vidi.
Kada se nalazi na 35 metara od gola, a skonta u trenutku da se krilni igrac ubacuje prema sredini ka golu protivnika, a onako je gledajuci na drugu stranu slozi prizemno prema tom igracu, onda shvatim da Dado ima tu fantaziju u sebi.

Kada imas prvog strijelca lige a da je bukvalno dijete doslo iz skole fudbala koje pripada tvom klubu, onda pomislim na to kako on ima slabe uslove u toj ekipi, jer mogu samo da zamislim kako ga Zeba kljuka loptama a on zabija li zabija. Pa se sjetim tog Bajica iz prosle sezone i ugledam istu sliku kao kod Stilica kada je pocinjao i kada ta slika nije bila obecavajuca. Vidim isti napredak u razvoju, ogromnu eksploziju koja ga je danas izbacila u prvog strijelca lige.

Da li njima nesto fali danas. Da. Fali im. A fali im to sto su u razvoju. Sto su pod pritiskom navijaca. Sto ne mogu da se oslobode tog nestrpljenja koje im pritisce ledja i sto ih je strah da ne pogrijese pred onim koga vole. Pred navijacem. U tome vidim prednost jer je to osjecaj pripadnosti. Strah da ne razocaras onog koga volis. Zelja za uspjehom jednog igraca moze biti samo uspjesna onda kada pogrijesis a dobijes aplauz. Zivim za dan kada ce mali Amir dobiti loptu, pogrijesiti, primicemo gol iz kontre, a mali Amir pognute glave biti docekan najvecim mogucim aplauzom. Kada dobije tu povratnu od nas navijaca , on ce postati najbolji igrac naseg kluba. Jer se to zove ljubav i strpljenje prema nekom koga treba istrpiti da bi on naucio vaznu lekciju pripadnosti .
Adzem je nedavno govorio da je za mladog igraca koji pocinje najvazniji momenat prihvatanje od strane publike. To je apsolutno tacno. Koliko god je taj igrac u igri toliko mu uho osluskuje reakciju navijaca.
Mi po prirodi kakvi smo, opalimo po roditeljima a da dijete nije ni primilo loptu kako treba.

Mi navijaci smo ti kojima treba poseban nivo edukacije. Da ispostujes svog igraca. U dobru i u zlu. Postoje mnogi momenti u istoriji Zelje kada se to desavalo. Posebno se odnosi na ispadanja iz one lige i igranje u drugoj ondasnjoj ligi i prepun stadion koji je docekivao nasu ekipu. Ima dosta takvih primjera.
Nije samo uspjeh mjerilo ljubavi. A to mi navijaci ovog posebnog kluba najvise znamo. Jer smo rodjeni da zavolimo upravo takvu sliku jednog kluba, koji ima stalne uspone i padove. Igracima moramo dati ljubav a ne psovku.

Ovo je velika sansa nove generacije koja se stvara i kod igraca i kod navijaca. Trebamo podrzati ovu nasu djecu. Oni imaju kvalitet. Cak i ako se to ne ucini u prvi mah. Kod mnogih igraca se to tako ucinilo. U novijoj istoriji mnogi mladi igraci nisu na pocetku dobro prosli, a postali su Dzeko, Stilic, Zukanovic, Zeba, Jamak, Svraka, Zolotic, Sehic...vremenom su postali imena. Razmislimo o iskustvima takvih igraca i prenesimo ljubav ovim novim nadama Bajicu, Sadikovicu, Amiru, Memiji, Beganovicu, Mujagicu, Zericu, Osmankovicu, Kasicu, Alihodzicu, Durakovicu, Hirosu, Mekicu.....

Tomic je bio i otisao...djeca ostaju. Tomicu sretno, djeco, gurajte najjace sto mozete, jer vi ste Zeljo za kojeg navijamo danas !

[Željooooo]

Malo razmisljam i kopam po svom sjecanju o nasim mladim igracima u poslijeratnom periodu i kako su se razvijali, i sta nam je to donosilo u njihovom sticanju rutine kroz mnoge odigrane utakmice u nasem klubu. I svaki put su se radjale generacije nasih mladih igraca koji su potpisivali prve ugovore bas u ovakvim situacijama ili slicnim situacijama kada je klub u nedostatku novaca.
Ostanem zapanjen kada skontam koji je broj igraca prosao kroz nasu skolu i afirmisao se u klubu, i da su ti periodi uglavnom bili teski, a sa krajnjom posljedicom da kroz jedan period dodjemo do trofeja.
Od one ratne djece gdje su u prva prvenstva usli maltene na moranje da igraju za prvi tim, sjetim se Zubanovica, Biscevica, Guse, Muamera Jahica, Radonje, Senada Zerica, Kruzika, Mulaosmanovica,Fatica itd....lupali su nas svi redom, dok ovi mladici nisu malo stasali i koju godinu kasnije obradovali su nas trofejom, mozda i najvaznijim u istoriji kluba.
Kroz generacije su izlazila nasa djeca iz pogona, potpomognuta nasim malo starijim igracima koji su vecinom bili opet predratna djeca iz nase skole, kao sto su Alihodzic, Adzem...sve su to nasa djeca.
Svima njima nije bilo nimalo lako. U doticaju sa hronicnom neimastinom, nasuprot navijacima koji su uvijek ocekivali samo najbolje od svog kluba. Ti malo stariji navijaci uvijek su na kraju smogli snage da i u najtezim trenucima daju totalnu podrsku ovakvom razvoju samog kluba, cak i po cijenu losijeg rezultata, jer ne moze ti nijedan igrac toliko dobrog i loseg donijeti ako nije bas tvoje dijete. Dijete Zelje. Igraci su to osjecali i kroz strpljenje napredovali do momenata kada su nas znali obradovati peharom.

Emocije su uvijek bile najvaznije u Zelji. Taj osjecaj pripadnosti. Tako su i igraci znali i osjecali gdje i kome pripadaju. Kada kao dijete rastes uz sljaku na Grbavici i kada svaki klizeci start ostavi razderotinu na butnom misicu, svaki od te djece je znao sta to znaci i nadao se da ce jednog dana dobiti onu pravu sansu da na travi njegove najdraze Grbavice, pred istim tim navijacima uleti takav klizeci start a da ne ostane razderotina. I gdje je nagradjen aplauzom. Tada je to bilo najvaznije.

Redali su se Dzeko, Zeba, Svraka, Jamak, Zukanovic, Cocalic, Stilic, Sehic, Zolotic, Hasanovic...i bilo im je tesko. Neimastina, haos u klubu, teski periodi, odlasci na posudbe, pa jedan Obuca koji je na kraju ispao jedan od najboljih strijelaca FK Sarajevo u istoriji, je na treninzima Zelje bio uvijek ubojiti strijelac, ali nije uspio da dobije pravu sansu.
Prva sezona Stilica je bila sezona za zaborav. Dobijao je kao veoma mlad minute na kapaljku, i stavljen je da igra na lijevog veznog ili na krilnu lijevu poziciju. Jedva da je mogao dobiti jednu loptu i tu jednu odmah uprska. Nije se cinilo da od njega moze postati igrac. Odmah sezonu poslije, on je napredovao u prvog igraca ekipe. Za jednog Dzeku je vec poznata prica i sta je sve bilo i kako se desavalo. Zeba nije mogao igrati, pa je lutao po klubovima do svog pravog povratka kada je pokazao zasto je Zeljino dijete vazno i svakom navijacu.
Sehic je bio kritikovan , i fakat je izgledalo da on nece postati dobar golman. Pokazao je da su mnogi navijaci pogrijesili. Ali opet bilo je mnogih koji su svemu tome davali podrsku. Citavoj koncepciji.
Svraka je prvo morao na posudbu da bi u Travniku pokazao da vrijedi i dosao je da ugrabi svoju sansu u voljenom klubu. Postao reprezentativac.
Bilo je tu mnogo gresaka koje klub pravi jer se ne moze odmah i sa sigurnoscu reci da odredjeni igrac moze doci do tog stepena razvoja da kasnije postane cak i reprezentativac svoje zemlje. Ili se nije moglo cekati na njega. Pa je Zukanovic takav primjer.

Sve ovo pisem iz samo jednog razloga. Taj osjecaj pripadnosti.

Mi danas imamo jednu ekipu u kojoj se moze prepoznati situacija iz prijasnjih godina. Djeca kojima je data sansa da ponesu klub u rezultatsko moranje, kroz neimastinu i kroz veliku zahtjevnost danasnjih mladih navijaca.
Oni su dobili sansu da kroz takvu vrstu pritiska ponesu cijelu generaciju u bolje sutra. Kao i ranije , ta djeca nadolaze i potpisuju za prvi tim. Rijad Bajic, Damir Sadikovic, Amir Hadziahmetovic, Kerim Memija, Eldar Hasanovic, Benjamin Colic ( jer zasto ne pomenuti i ove malo starije koji su nasa djeca ) , prije njih Armin Hodzic, Nermin Zolotic, koji su vec nasli svoje mjesto u evropskom fudbalu. Sve su to djeca koja su osjecala pripadnost od samog pocetka i ljubav prema fudbalu i ovom za nas svetom klubu je prisutna kod njih. Svojim kvalitetom su zasluzili da dobiju sansu i da ucine sve nas ponosnim . Zasto bi bilo nemoguce da se u kasnijem periodu sa posudbe vrati mladi Mekic kojem je mozda sudjeno da saceka svoju sansu kaljenjem u drugoj sredini kako je to nekad morao i Svraka. Pa da dodje bolji nego ikada, pun zelje za dokazivanjem one vrijednosti koju je uvijek zelio da pokaze pred navijacima Zelje. Pred svojim navijacima. Pa i taj mali Kasic. Ili nadolazeci Zeric, Beganovic, Mujagic....

Kada Kerim Memija zaigra i kada prodje u Bijeljini kroz jedan prodor gdje ja zazmirim od te njegove siline, racunajuci da ce ga sada ona trojica sto ga napadaju raznijeti zajednickim startom, a on proleti i zabije gol.... i potrce svi njemu, ja otvorim oci i skocim najponosnije se isprsim i vicem ZELJOOOOOOOOOOO, shvatim da Memija osjeti tu svoju pripadnost. Ima tu krv u sebi i to se prepozna. To svaki pravi navijac prepozna.

Kada ugledam da je mali Amir usao u igru , da je dobio loptu, a skontam da on nije ni ublizu punoljetan...krene sa loptom naprijed na dva igraca..direktno u njih ide bez imalo straha. Prodje i izmisli prostor izmedju njih dvojice, proturi loptu do Bajica a ovaj zavrsava akciju golom. Cine me ponosnim, jer skacem kao malo dijete. Nije tu bitan gol, ali je bitno da sam prepoznao pripadnost. Jer vidim kako Memija trci prema njima i kako se zaigrano raduju. Vidim kako nas cine ponosnim.

Kada Dado Sadikovic dodje u poziciju suta i pljusne je onako sanerski, a lopta vristi prema golu, golman je i ne vidi.
Kada se nalazi na 35 metara od gola, a skonta u trenutku da se krilni igrac ubacuje prema sredini ka golu protivnika, a onako je gledajuci na drugu stranu slozi prizemno prema tom igracu, onda shvatim da Dado ima tu fantaziju u sebi.

Kada imas prvog strijelca lige a da je bukvalno dijete doslo iz skole fudbala koje pripada tvom klubu, onda pomislim na to kako on ima slabe uslove u toj ekipi, jer mogu samo da zamislim kako ga Zeba kljuka loptama a on zabija li zabija. Pa se sjetim tog Bajica iz prosle sezone i ugledam istu sliku kao kod Stilica kada je pocinjao i kada ta slika nije bila obecavajuca. Vidim isti napredak u razvoju, ogromnu eksploziju koja ga je danas izbacila u prvog strijelca lige.

Da li njima nesto fali danas. Da. Fali im. A fali im to sto su u razvoju. Sto su pod pritiskom navijaca. Sto ne mogu da se oslobode tog nestrpljenja koje im pritisce ledja i sto ih je strah da ne pogrijese pred onim koga vole. Pred navijacem. U tome vidim prednost jer je to osjecaj pripadnosti. Strah da ne razocaras onog koga volis. Zelja za uspjehom jednog igraca moze biti samo uspjesna onda kada pogrijesis a dobijes aplauz. Zivim za dan kada ce mali Amir dobiti loptu, pogrijesiti, primicemo gol iz kontre, a mali Amir pognute glave biti docekan najvecim mogucim aplauzom. Kada dobije tu povratnu od nas navijaca , on ce postati najbolji igrac naseg kluba. Jer se to zove ljubav i strpljenje prema nekom koga treba istrpiti da bi on naucio vaznu lekciju pripadnosti .
Adzem je nedavno govorio da je za mladog igraca koji pocinje najvazniji momenat prihvatanje od strane publike. To je apsolutno tacno. Koliko god je taj igrac u igri toliko mu uho osluskuje reakciju navijaca.
Mi po prirodi kakvi smo, opalimo po roditeljima a da dijete nije ni primilo loptu kako treba.

Mi navijaci smo ti kojima treba poseban nivo edukacije. Da ispostujes svog igraca. U dobru i u zlu. Postoje mnogi momenti u istoriji Zelje kada se to desavalo. Posebno se odnosi na ispadanja iz one lige i igranje u drugoj ondasnjoj ligi i prepun stadion koji je docekivao nasu ekipu. Ima dosta takvih primjera.
Nije samo uspjeh mjerilo ljubavi. A to mi navijaci ovog posebnog kluba najvise znamo. Jer smo rodjeni da zavolimo upravo takvu sliku jednog kluba, koji ima stalne uspone i padove. Igracima moramo dati ljubav a ne psovku.

Ovo je velika sansa nove generacije koja se stvara i kod igraca i kod navijaca. Trebamo podrzati ovu nasu djecu. Oni imaju kvalitet. Cak i ako se to ne ucini u prvi mah. Kod mnogih igraca se to tako ucinilo. U novijoj istoriji mnogi mladi igraci nisu na pocetku dobro prosli, a postali su Dzeko, Stilic, Zukanovic, Zeba, Jamak, Svraka, Zolotic, Sehic...vremenom su postali imena. Razmislimo o iskustvima takvih igraca i prenesimo ljubav ovim novim nadama Bajicu, Sadikovicu, Amiru, Memiji, Beganovicu, Mujagicu, Zericu, Osmankovicu, Kasicu, Alihodzicu, Durakovicu, Hirosu, Mekicu.....

Tomic je bio i otisao...djeca ostaju. Tomicu sretno, djeco, gurajte najjace sto mozete, jer vi ste Zeljo za kojeg navijamo danas !

@boccaccio

[zeljeznicar1]

@boccaccio šahu, kralju

[KontraNogama]

@boccacio , Hvala ti sto si glas razuma.

[ceze]

@boccaccio
Odličan post, svaka čast.

Što se tiče ove situacije sa Tomićem, mislim da je (kao i uvijek) istina negdje između dvije priče, tako da je neozbiljno od Tomića praviti nekog mučenika ili sa druge strane veleizdajnika.

Ne vjerujem da je Tomić odbijao svaki vid saradnje sa klubom i ignorisao pozive, isto kao što ne vjerujem da je klub nudio 3-4 puta bolji ugovor i isplatu svih dugova.

I jedna i druga strana je očigledno odlučila da zauzme neki stav koji u principu ne odgovara nikome.

Da se sve ovo trebalo izbjeći, jeste, ali šta je tu je.

[KosevskoHill]

Ovo što je "boccacio" napisao isprintati i dijeliti svakoj osobi koja ulazi na stadion ! Bravo kralju

[bagrcavi]

Ovaj tekst bi trebalo čitati prije svake utakmice i navijačima a i igračima. Svaka čast ljudino, ovo je umjetnost.

[KontraNogama]

Evo ja postavio na facebook.

[Schwarz]

brate boccacio svaka ti cast

[godrina]

eee to se zove ljubav, svaka cast majstore
ali nemojmo samo govorit svaka cast, treba ovo sve ispostovat trebamo zivjet Zeljeznicar

[pile87]

@boccaccio j.e.b.i se

[terabajt]