Post
Postao/la Maxi » 08 jan 2015, 01:05
Vrijedi pročitati tekst!
Deset godina od smrti bivšeg bh. reprezentativca: Zašto je zaboravljen Suvad Katana?
07. 01. 2015 - 22:06 \\ Reprezentacija
Genk, Bologna, San Sebastian.., gdje god je trebalo dolazio je o svom trošku Suvad Katana kako bi, u to vrijeme kao igrač Anderlechta, promovirao Bosnu i Hercegovinu. Tada nismo bili ni u UEFA -i ni u FIFA-i, pa je svaki dolazak na okupljanje sa sobom nosio veliki rizik. Kada nije bilo utakmica, slobodne dane u klubu iskoristio bi tako što bi svom Želji dovezao prijeko potrebnu opremu.
Jedne prilike Zdenko Jelić, tadašnji direktor prvoligaša s Grbavice doveo ga je, mimo njegove volje, na press konferenciju. Plakali su svi, Jelić, Hajro Čengić, Katana, novinari... Jelić je govorio o ljudskim i igračkim vrlinama Katane, koji nikad nije zaboravio svog Želju, svoj grad...
Želio se vratiti na Grbavicu
Danas je deset godina kako Kale, Sudo, kako su mu tepali prijatelji, saigrači, navijači.., nije među nama. Njegov je mezar u rodnom Delijašu... Snijeg oko mezara, a između dva nišana fudbalska lopta, koja simbolizira njegov život. Trideset i šest godina je živio, za Želju i za svoju BiH.
Osim porodice, supruge Azrine, djece, malo ko se sjeća sportske i ljudske gromade. Novinari, Kaletovi prijatelji prisjete se godišnjica Sudine smrti.
- Moj Sudo je otišao u grob s neostvarenom željom da ponovo bude na Grbavici. Mogao je igrati još u Belgiji, ali se želio vratiti kući. Kao da je nešto predosjećao. Jedan običan zimski dan zaustavio je vrijeme, život... Otišao je sa sinom na Bjelašnicu, uživao i u povratku, praktički pred kućom pao. Nije se više probudio. Toliko se radovao dolasku u Sarajevo, želio trenersku karijeru početi u Želji, ali nije bila sudbina - priča nam Suvadova supruga Azrina.
Sin Deniz jedno je vrijeme trenirao fudbal, ali sada se okrenuo školi, kao i mlađa kćerka Edna. Porodični album ih podsjeća na najsretnije dane. Na uredno složenim stranicama slike i intervjui Sude, pehari i priznanja koja je dobijao kao igrač BiH, Anderlechta, Genka, Adane, Lokerena... Dominiraju slike iz Želje, s Grbavice kada se kao mladić dokazivao u plavom dresu. Na jednoj ukoričenoj Avazovoj stranici, Katana s umjetničkom slikom koju je od redakcije Dnevnog avaza iz ruku Irfana Krehe, tadašnjeg urednika sportske redakcije, dobio kao najbolji igrač utakmice protiv Albanije (0:0). Igralo se 24. aprila 1996. godine u Zenici. Bio je to prvi međunarodni meč naše reprezentacije na domaćem terenu.
Dnevni boravak krase pehari, "pozlaćene" kopačke i lopte kao drage uspomene.
Suvad je svima pomagao, pogotovo u godinama rata, ali i poslije. Sve do same smrti. U najtežim, za BiH, godinama, bio je u "timu" s Osimom, Baždarevićem, Hadžibegićem, Sušićem, Škorom.., koji su po inostranstvu sakupljali pomoć i slali u BiH. Svima kojima je bila potrebna.
Ukrali mu godinu
Danas se rijetki sjete Katane. Niko ne zove, ni iz Želje, ni iz NSBiH. Njegov sin nema člansku kartu Želje, nema ni dres reprezentacije... Azrina se ne žali. Nerado je otkrila jednu bolnu istinu.
- Kada sam sakupljala papire za penziju, iz Želje su mu "ukrali" godinu staža. To nisu uradili pravi željovci, već pojedinici koji su prolaznici. Ne žalim se, ali želim i da se zna. Sudo je ostavljao srce u Željinom dresu, a vidite kako su mu vratili. Neka im je na čast. Mi ćemo živjeti i sve izdržati ponosni na svog Sudu - ispričala je za Avazov Sport Azrina Katana.
Nikad nije kasno da se nepravda ispravi. Delijaš, rodno mjesto bivšeg bh. reprezentativca nije preko svijeta. U Želji i NSBiH su mogli i jedan turnir posvetiti Suvadu Katani. Općina Jablanica je pokazala kako se treba odnositi prema svojim legendama kada je stadion Turbine nazvala po Salemu Halilhodžiću.
Nadajmo se da će Vlatko Glavaš, dokazani patriota i humanista, koji je s Katanom igrao u reprezentaciji, kao i novi selektor Mehmed Baždarević, barem nešto pokrenuti, organizirati, kako bi sjećanje na Katanu, na njegov lik i djelo živilo među mlađim naraštajima. I Almir Gredić bi mogao se raspitati kod Zdenka Jelića, Miše Smajlovića i Hajre Čengića, koliko je Željo profitirao na Katani.
Oni koji su ga zaboravili najbolje govori o njima, a mi novinari, koji smo se družili s Kaletom, u vrijeme kada se stvarao savez i reprezentacija podsjetat ćemo na Katanu, ali i na Mustafu Hukića, Ivicu Mioča, dr. Ismeta Arslanagića, Miru Poljo, Seju Balalića... Oni nisu radili, igrali za premije i dnevnice, oni su igrali iz ljubavi prema Bosni i Hercegovini!
Lična karta
Suvad Katana je rođen 6. aprila 1969. godine, a umro je 8. januara 2005. godine.
U Želji je od 1987-1992. godine odigrao 96 utakmica i postigao 2 gola. Od "92-94" u Genku je odigrao 64 utakmice, uz četiri postignuta gola. Dvije naredne godine proveo je u Gentu za koji je odigrao 67 mečeva i postigao tri gola. U Anderlechtu je odigrao 50 utakmica u periodu 1996-1998. godine.
Jednu sezonu je proveo u Turskoj Adani (12 mečeva) , a igračku karijeru završio u belgijskom Lokerenu, u kojem je kao i u Želji u pet sezona odigrao 96 utakmica.
Za reprezentaciju je, ne računajući mečeve prije prijema u UEFA-u i FIFA-u, odigrao deset utakmica u prvom i drugom kvalifikacijskom ciklusu za SP i EP.
Plavo je srce u meni!
FKŽ 1921 🔵⚪