Post
Postao/la jestamaji » 04 sep 2015, 10:33
ja to sve vidim ovako: mi smo poslije sna koji je bio predivan i trajao par godina (odlazak na SP, SP kvalifikacije bez povreda sa 9 od 10 tekmi pred domaćom publikom što ne znam da li je iko ikad imao, itd...) stigli tamo gdje i pripadamo. welcome to the reality! ovo što nam se sada događa je možda malo žešća realnost jer su neke stvari krenule naopako od prve tekme u kvalifikacijama za EP, ali globalno gledano to je to. mi smo uvijek bili tu negdje blizu da se plasiramo na neko veliko takmičenje ali nam je to pošlo za rukom tek kad su se sve, ali apsolutno sve, kockice posložile. to je tako sa reprezentacijama iz drugog ili trećeg plana, uvijek je bilo i uvijek će biti! to je i naša realnost!
mi smo sinoć izgubili od jedne od najboljih svjetskih reprezentacija koja bi da ima boljeg trenera mogla do samoga vrha. u prvom poluvremenu nismo pošteno prešli centar, ne znam šta smo tu mogli očekivati, neku ludi sreću možda? osim toga puno se toga iskrivljuje na ovim forumima, to je bolje ne čitati. ko se ograniči samo na ovaj forum i čita šta gomila maloumne dječurlije piše, taj nikad neće spoznati gdje je naše mjesto na svjetskoj, ili evropskoj, fudbalskoj mapi. kad su grupe izvučene 95% postova je bilo pitanje da li ćemo grupu dobiti sa 25 bodova ili više, hoće li džeko biti najbolji strijelac kvalifikacija sa 2 ili 3 gola prednosti i hoće li taj kolašinac biti najbolji igrač samo kvalifikacija ili i EP. nevjerovatno je kolika gomila nerealnosti i dječje maloumnosti je napisana, pročitajte, nije ništa izbrisano! i sada kada smo na FIFA ljestvici 30-ti a svi ti idioti očekuju 9 bodova u zadnje tri tekme i pitaju se samo hoće li to biti dovoljno ili ne? nemojte se iznenaditi ako na kraju budu četiri boda.
ali sve je to svejedno, mi bez obzira na to što imamo apsolutno najgori fudbalski savez u evropi, i jedan od gorih na svijetu, guramo dobro, uvijek smo tu negdje blizu plasmana, doživjeli smo sa brazilom (kvalifikacije + SP) nešto predivno što se nikada neće zaboraviti, a nikad se ne zna kakva je slijedeća generacija. na to se treba ponositi i ove momke koji igraju treba bezrezervno podržati, a ne maloumno paliti baklje i bacati ih na atletsku stazu nakon što smo više puta opomenuti i rizikovati da u jako važnoj tekmi (npr. protiv welsa) igramo bez publike ili jednog dijela publike.
znam ja da su našoj državi u sistemu hljeba i igara uspjesi sada prijeko neophodni, nije slučajno da pola grada dočekuje 16-godišnjake pred vječnom vatrom i da se kod nas svako sranje veliča ko da smo otkrili ameriku, ali dok je tako biće nam ovako kako nam je. ovaj niz neuspjeha je nešto što se može i pozitivno iskoristiti da bi se shvatilo šta se može a šta ne, šta se treba raditi a šta ne! takođe je bolje da nas je loše krenulo u EP kvalifikacijama nego u ovima za SP itd itd. sa malo pameti i sreće biće (opet) bolje i opet će nam akobogda biti zamazane oči