SportSport.ba

Blejzer10 je napisao/la:

resetovao Carlosa na fabričke postavke

Diego Costa avisa a Ramos: “Si hay que pelear, vamos a pelear

Blejzer10 je napisao/la:i da nije izgubio povratnicki klasiko

ili bar da je nekad zabio gol Barci

Romsko naselje na svakoj must see turistickoj listi za razliku od prljavog Madrida. No vjerujem da ne za Zeničane prljavo sinonim za dobro

[OSMIJEH OD MILIJUN DOLARA, POTEZI ZA MILIJARDU OSMIJEHA]

Kakva su to pitanja da jel znamo kome je rođendan? Sinoć sam u njegovom dresu sija za stol već u 23:15 na kojem je bila njegova slika sa suprotne strane, dvi čaše za već odškrinuto crno vino kupljeno u susida dan prije radi nadolazeće svetkovine. On mi je poput člana obitelji, ma šta poput člana obitelji, poput dužnika, jer na njega neću nikad zaboravit. Kako da dočaram ljudima koji ga nisu imali priliku gledat da je naš slavljenik bija fin poput francuskog kraja filma, a opasan za protivnički gol kao što je bio opasan za Rijkaardovu kćer back in the days. Kako dočarat ljudima da je bija obožavaniji od ćevapa s kajmakom u BiH, a cijenjeniji od radnice koja ti stavi 2 ćevapa više jer i ona prati Ikone, a ti kao pravi džek (ne Vilšir) ostaviš dvi marke manče jer su u petak prošli Oss-Almere oba daju 3+.

Naš tekst kad se oprostija:

Svak ima neke svoje strahove. Neko se boji mraka, neko se boji visine, neko se boji izać pred ploču, neko se boji Vinnie Jonesa (svi se bojimo Vinnie Jonesa), neko se boji pauka, neko zmije, neko žene, neko opijanja bez da pojede nešto prije, neko se boji toplog pelinkovca bez limuna, neko se boji Kuliševog mixa 1 kad popije (radi potencijalnih nereda), neko se boji matere, neko se boji oca, neko se boji da neće stić uplatit tiket, neko se boji da mu se ručak ne pojede...

Postoje mnogi strahovi, kako u običnom svijetu, tako i u nogometnom. Kad spomenemo "strah" i "nogomet", naravno da nam odmah kroz glavu prolaze nekakvi Stamovi, Toftingži, Graveseni, Gattusići, gore navedeni glumac i mnogi drugi. Al dobro, bolje da su nam u glavi, nego u nogama. Tako dolazimo do najvećeg straha, onog brazilskog.

Strah poznat kao "brazilska čarolija" polako je nastupio 2001.godine, to je bilo ono vrijeme kada se On iz brazilskog Gremija otisnuo u nekada romantični PSG. Jeste znali da Ronaldinha nije tilo pustit na stadion kad su igrali finale kupa protiv Auxerrea? Jeje, živa istina, čovik zaboravija akreditaciju pa se trener vraća po njega, ****, tad Ronaldinho nije bija ono šta je posta.

2003.godina, godina zbog koje se sve minja, nogometnu povijest, dan i noć seljenje lasta. Brazilac dolazi u Barcu. Blago onima koji su imali dovoljno godina da budu svjesni svega što se događalo. Da mogu jednu stvar vratit u životu, to bi definitivno bilo razdoblje njegovog igranja u katalonskom divu. Obožavan od strane najvećih mrzitelja Barce, opjevan od ljudi koji nemaju veze s pivanjem. Svi ćemo se rado prisjetit one magične večeri na Santiagu. Tad je vrime stalo, samo je On iša dalje i dalje. Čovik zbog kojeg je meni sve počelo, al nikad neće završit. Pitate se šta je meni najveći strah? Pa nakon matere, sigurno da je ovaj dan koji je doša, njegova mirovina. Hvala Bogu šta sam ga gleda i šta sam dobija sestru. To je ono šta vridi, ostalo su sitnice. Znali smo mi svi odavno da je CKS uzelo maha i da je pitanje vremena kada će doći ovaj tužan dan. Nogomet je osta bez Učitelja, u mom srcu i mojim očima niko nikad neće bit ka On, znate i sami, prva ljubav je nezaboravna (osim ako dobiješ čir na želucu radi nje). Neko ti ostavi čir na želucu, a neko milijun i jednu lipu uspomenu koju ćeš jednog dana ako Bog da pričat dici uz vatricu i litru crnoga.

Velik si, činiš djela velika, niko nije kao ti...
Hvala Ti na svemu Svevišnji, ti si nogomet.

Sretan 38. rođendan mome svemu, a On je - R O N A L D I N H O