obannon je napisao/la:Nisam vidjeo da li je neko pokrenuo raspravu o broju stranaca u Bosni
-Ivanović(
-Šehović(
-Vučurović(
-Đurasović(
-Đorđević(
-Barel(
-Rakić(
Mislim da je previše
Ne mogu da se ne složim, ima previše. Iskreno, bio sam najsretniji u doba prije Bossmanovog pravila kada si morao sastaviti 10 domaćih, pa eventualno dovesti dva stranca (doduše, Yu klubovi nisu imali do pred sam rat ni toliku kotu). Lijep je bilo gledati, npr. Scavolini 1990-e, 5-6 super italijanskih igrača i dva jaka stranca tipa Boba McAdooa. Kada dovedeš stranca, bar znaš da valja. Sada imaš ekipe koje zahvaljujući posebnim ugovorima (kao recimo država ex-Yuge, ili evropske unije) imaju maltene sve strance, plus dodaj još tu 2-3 amera; još ako nekom od njih daš pasoš, eto ti... Imaš ekipu u kojoj ne moraš imati nijednog domaćeg igrača. Nije Bosna usamljen primjer, imaš u NLB Union Olimpiju, u kojoj ne možeš iskopati slovenačkog prezimena, većina najjačih klubova Euro lige ti je takvo...
Što se Bosne tiče, iskreno, bio bih puno sretniji da imamo 8-10 lokalnih momaka (preferencijalno iz naše škole košarke), plus jedno 2-3 jaka pojačanja od kojih bi imala šta ova djeca naučiti. Eh sada, što nije taj slučaj ima mnogo razloga - prije svega, bosnina škola košarke nije se proslavila sa izbacivanjem talenata nakon rata. Ako uzmeš u obzir nivo kome Bosna teži, samo je Đedović bio taj neki talenat, a i njega su prodali za godinu dana. Zimić, Bavčić, Pašalić su OK, momci, ali definitivno nisu bili ili još nisu na tom nivou koji bi trebali biti da se pokriju bosnine ne male ambicije, a to ti je uvijek obje domaće titule i značajna uloga u NLB.
Bosna jeste probala prije nekoliko sezona okupiti bh. reprezentativce, ali nije uspjelo, jer su tražili prejaku cifru. Recimo Jasmin Hukić, koji je 8-mi igrač Olimpije, koja je na tabeli NLB lige lošije plasirana od Bosne, tražio je nekih 200.000 KM, što je smiješno, jer za tu lovu može ti doći duplo bolji igrač od Huke.
Elem, nisam nešto sretan zbog velikog broja stranaca, ali šta je tu je i sadašnji sastav Bosne je odraz stalnog zahtijevanja za visokim plasmanom i ograničenih finansijskih sredstava. Znači ideš i kupuješ igrače tipa Ivanovića i Đorđevića, koji su OK i ne koštaju puno, i eventualno po koledžima tražiš igrače tipa Burella i moliš boga da si našao "nebrušeni dijamant".
Sve dok se u Bosni ne uozbilje i ne porade na svojoj omladinskoj školi i scoutingu, gledaćemo ovakav sastav, sviđalo se to nama ili ne.