
FK Željezničar - ARHIVA POSTOVA
Moderatori/ce: insider,LjoZee,irfo
Re: FK Željezničar
ma ja esii, "bo" se on u venu tri puta dnevno i lijepio se tripovima ko zidovi tapetama 

http://fkzeljeznicar.com/ Najbolji portal za najbolji klub!
"Mi imamo svoga Boga i na klupi sina njegovoga!!!"
"Mi imamo svoga Boga i na klupi sina njegovoga!!!"
Re: FK Željezničar
aj se malo uozbilji...NoName je napisao/la:Joj da hoće Željo bit prvak da počnem bit navijač....![]()
Inače, čestitka za prevaljenih tisuću stranica. Smatram da trebate zahvaliti i vašim konkurentima, hz, na aktivnom učešću u diskusijama i svesrdnoj pomoći u ostvarivanju ovakvog rezultata
DAN ŽALOSTI ZA FORUMAŠE: 10 jan 2010, 13:31
Re: FK Željezničar
mislim da je već receno da se krov nemoze podignuti naravno na jugunick je napisao/la:ma ne vjerujem ja u to ali et...iskreno vise bih volio da se jug nadkrije pa da grmi do gojka u jablanicik_c je napisao/la:da vidim,evo link ovdjeSeyo_TM je napisao/la:I znamo, samo ne smijes postavljat s.ource-ove linkove...prije tri sata sam istu vijest postavio...
http://www.sa-c.info/forum/683;10;3-sta ... html#47456
al ja sam prije 10 dana nacuo da ce na ljeto krenuti izgradnja tribine,ovo je samo potvrda..mislim da ce se milion KM brzo skupiti ostalo je na klubu da obezbjedi..

DAN ŽALOSTI ZA FORUMAŠE: 10 jan 2010, 13:31
- Probisvjet
- Postovi: 11307
- Pridružen/a: 23 jun 2009, 11:34
- Lokacija: Kazan mahala
- Kontakt:
Re: FK Željezničar
Cestitke za 1000 vidi se da se najomiljeniji na forumu i da imate zainteresovanih da procitaju i ad komentarisu sta se zbiva oko Zelje i u Zelji.
Jos jednom cestitke.
Uh ne mogu zaboraviti Grbavicu i Videoton. Bio tamo i preplako do Tuzle. A jest to bila generacija sa slifom! To je bila najljepsa igra jednog kluba u bisoj YU! Da ima bar pametnih da upotpune program federalne televizije i puste snimke tih utakmica na TV-u.
Nije samo tih vec i Torpeda, Veleza...
Jos jednom cestitke.
Uh ne mogu zaboraviti Grbavicu i Videoton. Bio tamo i preplako do Tuzle. A jest to bila generacija sa slifom! To je bila najljepsa igra jednog kluba u bisoj YU! Da ima bar pametnih da upotpune program federalne televizije i puste snimke tih utakmica na TV-u.
Nije samo tih vec i Torpeda, Veleza...
Fudbalski Klub Sloboda Tuzla Bosnia and Herzegovina. The English translation of the team's name is Football Club Freedom.
Re: FK Željezničar
da nas hoce u pretkolu lige prvaka zapast videoton da im se osvetimo




I ovaj zivot tebi darujem neka bude zauvijek!!! the ' ❶❾❽❼
- Probisvjet
- Postovi: 11307
- Pridružen/a: 23 jun 2009, 11:34
- Lokacija: Kazan mahala
- Kontakt:
Re: FK Željezničar
Al prvo pustiti ove nase iz Slobode da im polome nonetheM87 je napisao/la:da nas hoce u pretkolu lige prvaka zapast videoton da im se osvetimo![]()
![]()

Fudbalski Klub Sloboda Tuzla Bosnia and Herzegovina. The English translation of the team's name is Football Club Freedom.
Re: FK Željezničar
hahahahhahahaProbisvjet je napisao/la:Al prvo pustiti ove nase iz Slobode da im polome nonetheM87 je napisao/la:da nas hoce u pretkolu lige prvaka zapast videoton da im se osvetimo![]()
![]()


I ovaj zivot tebi darujem neka bude zauvijek!!! the ' ❶❾❽❼
Re: FK Željezničar
haha ta ti je dobraProbisvjet je napisao/la:Al prvo pustiti ove nase iz Slobode da im polome nonetheM87 je napisao/la:da nas hoce u pretkolu lige prvaka zapast videoton da im se osvetimo![]()
![]()
Re: FK Željezničar
1.)prije svega spusti se na zemlju 2.)ti uspoređuješ pretkola sa polufinalom Kupa Uefa ili kako se već tada zvao Kup Kupova neznam tačno stim da nas je u finalu čekao Real...jake osvetetheM87 je napisao/la:da nas hoce u pretkolu lige prvaka zapast videoton da im se osvetimo![]()
![]()

DAN ŽALOSTI ZA FORUMAŠE: 10 jan 2010, 13:31
Re: FK Željezničar
nisam bukvalno mislio, a i mislim da videoton u slucaju da budemo prvaci i ne mozemo izvuc jer oni bas i nemaju ekipu da budu prvaciHamo je napisao/la:1.)prije svega spusti se na zemlju 2.)ti uspoređuješ pretkola sa polufinalom Kupa Uefa ili kako se već tada zvao Kup Kupova neznam tačno stim da nas je u finalu čekao Real...jake osvetetheM87 je napisao/la:da nas hoce u pretkolu lige prvaka zapast videoton da im se osvetimo![]()
![]()
I ovaj zivot tebi darujem neka bude zauvijek!!! the ' ❶❾❽❼
Re: FK Željezničar
šta je sa onim đipom?
Re: FK Željezničar
Samo nam je ljubav potrebna
Kad pitate navijače Želje zašto navijaju za svoj klub, najčešći odgovor koji možete dobiti je: "to je ljubav koja se ne da objasniti". Dobro za ljubav, rekli bi oni što poštuju i traže samo rezultate, ali kako objasniti da je klub koji je do prije par godina bio na samoj ivici postojanja, stigao na vrata Lige prvaka. Čeka ga Newcastle United, jedan od stubova otočkog nogometa. Priča o Želji jeste pomalo i nesvakidašnja za nas: njihov je trener tridesetšestogodišnjak, oni prije šest godina nisu mogli odigrati utakmicu na svom stadionu koji ni danas ne odgovara UEFA mjerilima. E zato priča o Želji, ipak, jeste priča o ljubavi. U gradu bez snova čiji je mentalitet pojavama poput njega, Želje, uvijek bio maćeha
--------------------------------------------------------------------------------
a početku valja raščistiti jednu stvar. Željezničar nije najstariji sarajevski klub, jer to je argument kojim se njegovi navijači često hvale. Prije njega su postojali Slavija, SAŠK, Barkhoba (kasnije Makabi) i Hajduk. Istina, od klubova nastalih prije Drugog svjetskog rata danas se slijeđenjem tradicija može pohvaliti još samo Željo (ruku na srce, tu je i drugoligaš SAŠK koji se danas zove još i Napredak), dok Slavija postoji samo na dijelu grada za koji su, prostorno, Bagdad i Beograd obična "talašika". Jedini problem s tim je što Srpsko Sarajevo ne zadovoljava međunarodne konvencije o definiciji grada, pa se tako ni tamošnjoj Slaviji ne može priznati povijesni kontinuitet postojanja kluba.
Priča o Željinom nastanku kreće na početku dvadesetih godina prošloga stoljeća. Skupina ljudi okupljena oko Sindikata mašinovođa i željezničkih radnika, nastanjenih uglavnom u Novom Sarajevu, organizirali su treninge na Egzerciru, poljani ispred Čengić-vile, gdje su za vrijeme i prije Prvog svjetskog rata vojnici Austro-Ugarske monarhije vježbali i izvodili mini-sletove i parade.
Bečka škola Stvoren nakon izdisaja Austro-Ugarske, Željo je s njom ipak imao neraskidivu vezu. Ona datira još iz vremena kad je carevina za svoje kratke vladavine u Bosni gradila željezničke pruge, još početkom 20. stoljeća. Izvođači radova su po zadatku dolazili iz raznih krajeva Srednje Evrope. Među njima je bilo Čeha, Poljaka, Slovenaca, Slovaka, a taj je radini svijet tehničke inteligencije uglavnom bio katoličke vjere. Kako se u nas nacija uvijek određivala prema vjeri, tako su i oni smatrani Hrvatima. Naravno, pogrešno, jer recimo, Osimovi, od kojih je današnji trener Želje Amar čak treća generacija Željovaca (klub su, između ostalih osnovali otac i stric njegovog oca Ivice "Štrausa") su porijeklom sa slovensko - austrijske granice, obitelji Kranjc i Šuh koje su dale igrače za prvu generaciju Željovaca bile su također slovenske, bilo je tu i Mađara, čak i Poljaka. Tako je Željezničar, u osnovi radnički klub, dugo u sarajevskoj čaršiji bio čašćavan nadimkom "klub radničke šokadije".
Prva Željina oprema je i stigla iz Beča - donio ju je član uprave koji se zvao Albreht. Na periferiji grada nastao je klub koji nije bio omiljen od ostalih sportskih udruženja. Mora da su već tad prepoznali konkurenciju, klub koji će preživjeti sve, i osamdeset godina nakon svog postanka postati najbolji u Bosni i Hercegovini. Gradnja prvog stadiona na Pofalićima, iza Željezničke radionice, je otežavana od strane uprava drugih klubova. I da sve bude onako kako dolikuje veličini kakva Željo jeste, pobrinula se činjenica da je prvi gol u povijesti (jedini u porazu protiv SAŠK-a od 1:5) postigao jedan Srbin. Zvao se Dimitrije Dimitrijević, i već tada priča o eventualnoj Željinoj nacionalnoj pripadnosti pada u vodu. Željo je država za sebe: i to onakva kakva bi Bosna trebala biti. Uspješna.
Adil, Saša, Kenan i Jasmin koji za sebe kažu da nisu nikakvi posebni Manijaci - "Jer ko smo mi da mjerimo koliko ko voli klub" - su uz Želju od malih nogu. U posljednjih četrnaest dana stigli su na Island, u Norvešku, pa u Žepče. Sve svoje slobodno vrijeme posvećuju Želji, tako je bilo i u srijedu ujutro kad su došli pogledati posljednji trening pred utakmicu s Lillestromom: "Kako se počinje navijati za Želju? Moj rahmetli dedo, pa rahmetli otac su navijači Želje i sa tri godine su me počeli voditi na utakmice. Sad i ja svog sina kojem je već 5,5 godina vodim na gostovanja, znači to je jedna loza…" , govori Adil, i nastavlja: "Postoje navijači koji navijaju zato što je to moderno, isto kao što je moderno slušati ovu ili onu muziku, ali kod ljudi poput mene to nije stvar trenutne mode, to je ljubav. Prije pet godina je Željo bio u krizi, kad je doveden u pitanje njegov fizički opstanak: iako je dobar dio nas bio zauzet u Armiji BiH, kad smo se borili za BiH, i tada smo bili zabrinuti šta će se desiti s klubom kojeg volimo. Mi nismo opterećeni mržnjom prema Sarajevu, jasno je da smo mi njihovi idoli i da žele da nas dostignu, ali to će u ovim uslovima ići teško, jako teško."
Tito je rekao da se ide do kraja Nastavak Željine povijesti nakon Drugog svjetskog rata, ukratko ispričan, izgleda ovako. U vremenu okupacije Sarajeva klub nije nastupio nijednom, 1946. je obnovljen i u sljedećoj sezoni je izborio nastup u Prvoj saveznoj ligi, kao prvi bosanskohercegovački klub koji je nastupio u najvišem rangu bivše Jugoslavije. No, 1947. kreće vrlo čudna igra u kojoj Fiskulturni savez BiH donosi odluku da Željezničar ustupi čak sedam igrača tadašnjem gradskom rivalu Torpedu, koji se borio za ulazak u Prvu saveznu ligu. U takvim se vremenima preko odluka viših instanci nije moglo preći; i sve kao da se ponovilo i u vrijeme kad je SDA-ova vlast u ratnim godinama, otvorenim podržavanjem jednog drugog sarajevskog kluba dovela Želju u pitanje.
Imena Skopovija, Domorockog, Ribara i Martinovića ostat će zlatnim slovima upisana u, za Želju jednom od najtežih perioda, neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Godine 1954. otvorit će se stadion Grbavica, koju Sarajlije i danas popularno nazivaju Dolina ćupova. Željo će se godinu kasnije vratiti u Prvu ligu i uvijek biti između trnja i zvijezda. Željo će biti poznat kao ekipa koja igra za dušu, ne samo za pobjedu, nego i za publiku. Ivica Osim dobit će tako nadimak po kompozitoru valcera Johannu Straussu. Najbolji Željini igrači će u Belgiji ili Francuskoj završavati karijere uz hvalospjeve publike i novinara. U sezoni 1971./1972. na Grbavicu će stići titula prvaka Jugoslavije na kojoj će čestitati i sam Josip Broz Tito poručivši Željovcima - kao mnogo puta do tada svim radnim ljudima i građanima - "da idu hrabro do kraja".
U osamdesetim, Željo postaje jedan od najrespektabilnijih jugoslavenskih klubova jer su kormilo preuzeli njegovi nekadašnji igrači Smajlović, Bećirspahić, Bračulj i Osim. No, ostat će to tim kojem je uvijek nešto malo nedostajalo da bi bio najbolji. Tako će biti i u Finalu Kupa Jugoslavije 1981, gdje će Željo u povijesnoj ljepotici izgubiti od Veleža, i u polufinalu Kupa UEFA, tri godine kasnije kad će ispasti od Videotona zbog gola u posljednjoj minuti. Željo će raspad Jugoslavije dočekati kao stabilan prvoligaš koji će imati simpatije širom Jugoslavije. Šestog aprila 1992. stadion Grbavica će biti okupiran i tu, i to baš na datum kad je u Sarajevu počeo i završio prošli rat, će Željin vlak još jednom biti zaustavljen…
Jug je, ipak, sveta strana Većina Željinih navijača, koji s klubom dijele sve, jednoglasni su u ocjeni da je za poslijeratni uspjeh Želje, koji je prvu titulu proslavio pod još srušenom zgradom Lorisa, najzaslužniji Kemal Kozarić. Manijaci vele: "Željo je donedavno bio klub kojem su Zmaj od Bosne ili Gradina iz Srebrenika davali po sedam ili devet golova, i kad su se mnogi ismijavali s nama, ljudi iz kluba su odlučili učiniti ono u što su se svi deklarativno zaklinjali, a najčešće nisu činili ništa na tome da se mladim ljudima nakon rata pruži šansa".
Jedan od njih je generalni sekretar Nijaz Brković koji u posljednjih nekoliko dana nije napuštao klupske prostorije. "U sve četiri utakmice koje smo igrali sa Akranesom i Lillestromom bili smo, faktički, gosti. Islanđani su, može se reći, u podređenom položaju u odnosu na ostale, ali mi iz BiH smo sad, što se klupskog fudbala tiče, tu negdje s Lihtenštajnom. I sada sve izgleda kao san: utakmica u Newcastleu će biti historijska …"
I zaista, sve je kao san. Revanš u prošlu srijedu uvečer završio je happyendom u kojem je Biščević zapečatio, budimo realni, tešku, sporu i dosadnu utakmicu u kojoj su gosti nabijali loptu prema šesnaestercu, a Željini igrači jednim okom gledali teren, a drugim semafor. I kad je 20.000 ljudi na Koševu konačno odahnulo i zapjevalo svom klubu bilo je jasno da je proces vraćanja iz mrtvih jedne ovdašnje autentične vrijednosti konačno dovršen.
Željo je ponovo veliki ma kako se završila priča na St. James parku, jednom od najljepših stadiona na svijetu, kako tvrde očevici. Protiv kluba Bobbyja Robsona i Alena Sheraera - ikona otočkog fudbala - igraće ekipa koju su na noge postavili entuzijasti među kojima u ovom trenutku uspjeha treba spomenuti Esada Ibrahimovića, Edu Arslanagića, pa i Mustafu Mujezinovića, nekadašnjeg guvernera sarajevskog Kantona. Bosnalijek je, svakako, bio jedna od najvažnijih finansijskih karika u ovom lancu koji nije zaobišao prošlu vlast, jer se bez njih naprosto baš ništa nije moglo. Ako im se na čemu treba zahvaljivati - onomad je jedan kolega zahvalio Aliji Izetbegoviću što je pojedine novinare ostavio među živima - hvala im što nisu ubili Želju. Mada, valja ponoviti, nije da nisu probali.
I na kraju, opet priča o ljubavi. David Verberckt je rođen u Belgiji. Uvijek je volio fudbal, navijao za FC Brugge sve dok 1994. nije došao u BiH raditi za humanitarnu organizaciju Ljekari bez granica. Ovdje se i oženio, stekao prijatelje, danas radi za misiju Evropske komisije i - voli Želju. Njegovi prijatelji Bane, Paša i Žuti dočekali su ga u srijedu u Sarajevu u koje je stigao prekinuvši ljetni odmor. Da bi gledao Želju za kojeg bi, veli, navijao i protiv Bruggea. Na pitanje zašto jednostavno odgovara: "To je klub s dušom i s atmosferom. Ne bih se mogao zamisliti da navijam za neki klub koji igra na stadionu s atletskom stazom." Dok smo se kretali prema Koševu pokazao je na jug ispunjen plavo - bijelom bojom i skupinu mladića koji su pripiti pjevali Željine pjesme i završio: "Ovo ne možeš doživjeti kad igra Sarajevo, zar ne?"
Tako nekako, Davide. Ono što je u ovom trenutku jasno jeste da je Željo - i pored toga što mu još nije dodijeljen stadion koji mu pripada i za koji već postoji projekt koji bi od njega napravio hram za evropski nivo - za dobar dio fudbalskih fanatika, ali i onih koji to nisu, barem u srijedu uveče predstavljao neku vrstu utjehe od turobne svakodnevice. To je i model po kojem bi se moglo uspješno funkcionirati i poslovati. Ali, za sve je potrebna ljubav. Željo ima sreću da mu ne manjka te osnovne supstance, pogotovo ako znamo koliko je mržnje svuda oko nas.
Kad pitate navijače Želje zašto navijaju za svoj klub, najčešći odgovor koji možete dobiti je: "to je ljubav koja se ne da objasniti". Dobro za ljubav, rekli bi oni što poštuju i traže samo rezultate, ali kako objasniti da je klub koji je do prije par godina bio na samoj ivici postojanja, stigao na vrata Lige prvaka. Čeka ga Newcastle United, jedan od stubova otočkog nogometa. Priča o Želji jeste pomalo i nesvakidašnja za nas: njihov je trener tridesetšestogodišnjak, oni prije šest godina nisu mogli odigrati utakmicu na svom stadionu koji ni danas ne odgovara UEFA mjerilima. E zato priča o Želji, ipak, jeste priča o ljubavi. U gradu bez snova čiji je mentalitet pojavama poput njega, Želje, uvijek bio maćeha
--------------------------------------------------------------------------------
a početku valja raščistiti jednu stvar. Željezničar nije najstariji sarajevski klub, jer to je argument kojim se njegovi navijači često hvale. Prije njega su postojali Slavija, SAŠK, Barkhoba (kasnije Makabi) i Hajduk. Istina, od klubova nastalih prije Drugog svjetskog rata danas se slijeđenjem tradicija može pohvaliti još samo Željo (ruku na srce, tu je i drugoligaš SAŠK koji se danas zove još i Napredak), dok Slavija postoji samo na dijelu grada za koji su, prostorno, Bagdad i Beograd obična "talašika". Jedini problem s tim je što Srpsko Sarajevo ne zadovoljava međunarodne konvencije o definiciji grada, pa se tako ni tamošnjoj Slaviji ne može priznati povijesni kontinuitet postojanja kluba.
Priča o Željinom nastanku kreće na početku dvadesetih godina prošloga stoljeća. Skupina ljudi okupljena oko Sindikata mašinovođa i željezničkih radnika, nastanjenih uglavnom u Novom Sarajevu, organizirali su treninge na Egzerciru, poljani ispred Čengić-vile, gdje su za vrijeme i prije Prvog svjetskog rata vojnici Austro-Ugarske monarhije vježbali i izvodili mini-sletove i parade.
Bečka škola Stvoren nakon izdisaja Austro-Ugarske, Željo je s njom ipak imao neraskidivu vezu. Ona datira još iz vremena kad je carevina za svoje kratke vladavine u Bosni gradila željezničke pruge, još početkom 20. stoljeća. Izvođači radova su po zadatku dolazili iz raznih krajeva Srednje Evrope. Među njima je bilo Čeha, Poljaka, Slovenaca, Slovaka, a taj je radini svijet tehničke inteligencije uglavnom bio katoličke vjere. Kako se u nas nacija uvijek određivala prema vjeri, tako su i oni smatrani Hrvatima. Naravno, pogrešno, jer recimo, Osimovi, od kojih je današnji trener Želje Amar čak treća generacija Željovaca (klub su, između ostalih osnovali otac i stric njegovog oca Ivice "Štrausa") su porijeklom sa slovensko - austrijske granice, obitelji Kranjc i Šuh koje su dale igrače za prvu generaciju Željovaca bile su također slovenske, bilo je tu i Mađara, čak i Poljaka. Tako je Željezničar, u osnovi radnički klub, dugo u sarajevskoj čaršiji bio čašćavan nadimkom "klub radničke šokadije".
Prva Željina oprema je i stigla iz Beča - donio ju je član uprave koji se zvao Albreht. Na periferiji grada nastao je klub koji nije bio omiljen od ostalih sportskih udruženja. Mora da su već tad prepoznali konkurenciju, klub koji će preživjeti sve, i osamdeset godina nakon svog postanka postati najbolji u Bosni i Hercegovini. Gradnja prvog stadiona na Pofalićima, iza Željezničke radionice, je otežavana od strane uprava drugih klubova. I da sve bude onako kako dolikuje veličini kakva Željo jeste, pobrinula se činjenica da je prvi gol u povijesti (jedini u porazu protiv SAŠK-a od 1:5) postigao jedan Srbin. Zvao se Dimitrije Dimitrijević, i već tada priča o eventualnoj Željinoj nacionalnoj pripadnosti pada u vodu. Željo je država za sebe: i to onakva kakva bi Bosna trebala biti. Uspješna.
Adil, Saša, Kenan i Jasmin koji za sebe kažu da nisu nikakvi posebni Manijaci - "Jer ko smo mi da mjerimo koliko ko voli klub" - su uz Želju od malih nogu. U posljednjih četrnaest dana stigli su na Island, u Norvešku, pa u Žepče. Sve svoje slobodno vrijeme posvećuju Želji, tako je bilo i u srijedu ujutro kad su došli pogledati posljednji trening pred utakmicu s Lillestromom: "Kako se počinje navijati za Želju? Moj rahmetli dedo, pa rahmetli otac su navijači Želje i sa tri godine su me počeli voditi na utakmice. Sad i ja svog sina kojem je već 5,5 godina vodim na gostovanja, znači to je jedna loza…" , govori Adil, i nastavlja: "Postoje navijači koji navijaju zato što je to moderno, isto kao što je moderno slušati ovu ili onu muziku, ali kod ljudi poput mene to nije stvar trenutne mode, to je ljubav. Prije pet godina je Željo bio u krizi, kad je doveden u pitanje njegov fizički opstanak: iako je dobar dio nas bio zauzet u Armiji BiH, kad smo se borili za BiH, i tada smo bili zabrinuti šta će se desiti s klubom kojeg volimo. Mi nismo opterećeni mržnjom prema Sarajevu, jasno je da smo mi njihovi idoli i da žele da nas dostignu, ali to će u ovim uslovima ići teško, jako teško."
Tito je rekao da se ide do kraja Nastavak Željine povijesti nakon Drugog svjetskog rata, ukratko ispričan, izgleda ovako. U vremenu okupacije Sarajeva klub nije nastupio nijednom, 1946. je obnovljen i u sljedećoj sezoni je izborio nastup u Prvoj saveznoj ligi, kao prvi bosanskohercegovački klub koji je nastupio u najvišem rangu bivše Jugoslavije. No, 1947. kreće vrlo čudna igra u kojoj Fiskulturni savez BiH donosi odluku da Željezničar ustupi čak sedam igrača tadašnjem gradskom rivalu Torpedu, koji se borio za ulazak u Prvu saveznu ligu. U takvim se vremenima preko odluka viših instanci nije moglo preći; i sve kao da se ponovilo i u vrijeme kad je SDA-ova vlast u ratnim godinama, otvorenim podržavanjem jednog drugog sarajevskog kluba dovela Želju u pitanje.
Imena Skopovija, Domorockog, Ribara i Martinovića ostat će zlatnim slovima upisana u, za Želju jednom od najtežih perioda, neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Godine 1954. otvorit će se stadion Grbavica, koju Sarajlije i danas popularno nazivaju Dolina ćupova. Željo će se godinu kasnije vratiti u Prvu ligu i uvijek biti između trnja i zvijezda. Željo će biti poznat kao ekipa koja igra za dušu, ne samo za pobjedu, nego i za publiku. Ivica Osim dobit će tako nadimak po kompozitoru valcera Johannu Straussu. Najbolji Željini igrači će u Belgiji ili Francuskoj završavati karijere uz hvalospjeve publike i novinara. U sezoni 1971./1972. na Grbavicu će stići titula prvaka Jugoslavije na kojoj će čestitati i sam Josip Broz Tito poručivši Željovcima - kao mnogo puta do tada svim radnim ljudima i građanima - "da idu hrabro do kraja".
U osamdesetim, Željo postaje jedan od najrespektabilnijih jugoslavenskih klubova jer su kormilo preuzeli njegovi nekadašnji igrači Smajlović, Bećirspahić, Bračulj i Osim. No, ostat će to tim kojem je uvijek nešto malo nedostajalo da bi bio najbolji. Tako će biti i u Finalu Kupa Jugoslavije 1981, gdje će Željo u povijesnoj ljepotici izgubiti od Veleža, i u polufinalu Kupa UEFA, tri godine kasnije kad će ispasti od Videotona zbog gola u posljednjoj minuti. Željo će raspad Jugoslavije dočekati kao stabilan prvoligaš koji će imati simpatije širom Jugoslavije. Šestog aprila 1992. stadion Grbavica će biti okupiran i tu, i to baš na datum kad je u Sarajevu počeo i završio prošli rat, će Željin vlak još jednom biti zaustavljen…
Jug je, ipak, sveta strana Većina Željinih navijača, koji s klubom dijele sve, jednoglasni su u ocjeni da je za poslijeratni uspjeh Želje, koji je prvu titulu proslavio pod još srušenom zgradom Lorisa, najzaslužniji Kemal Kozarić. Manijaci vele: "Željo je donedavno bio klub kojem su Zmaj od Bosne ili Gradina iz Srebrenika davali po sedam ili devet golova, i kad su se mnogi ismijavali s nama, ljudi iz kluba su odlučili učiniti ono u što su se svi deklarativno zaklinjali, a najčešće nisu činili ništa na tome da se mladim ljudima nakon rata pruži šansa".
Jedan od njih je generalni sekretar Nijaz Brković koji u posljednjih nekoliko dana nije napuštao klupske prostorije. "U sve četiri utakmice koje smo igrali sa Akranesom i Lillestromom bili smo, faktički, gosti. Islanđani su, može se reći, u podređenom položaju u odnosu na ostale, ali mi iz BiH smo sad, što se klupskog fudbala tiče, tu negdje s Lihtenštajnom. I sada sve izgleda kao san: utakmica u Newcastleu će biti historijska …"
I zaista, sve je kao san. Revanš u prošlu srijedu uvečer završio je happyendom u kojem je Biščević zapečatio, budimo realni, tešku, sporu i dosadnu utakmicu u kojoj su gosti nabijali loptu prema šesnaestercu, a Željini igrači jednim okom gledali teren, a drugim semafor. I kad je 20.000 ljudi na Koševu konačno odahnulo i zapjevalo svom klubu bilo je jasno da je proces vraćanja iz mrtvih jedne ovdašnje autentične vrijednosti konačno dovršen.
Željo je ponovo veliki ma kako se završila priča na St. James parku, jednom od najljepših stadiona na svijetu, kako tvrde očevici. Protiv kluba Bobbyja Robsona i Alena Sheraera - ikona otočkog fudbala - igraće ekipa koju su na noge postavili entuzijasti među kojima u ovom trenutku uspjeha treba spomenuti Esada Ibrahimovića, Edu Arslanagića, pa i Mustafu Mujezinovića, nekadašnjeg guvernera sarajevskog Kantona. Bosnalijek je, svakako, bio jedna od najvažnijih finansijskih karika u ovom lancu koji nije zaobišao prošlu vlast, jer se bez njih naprosto baš ništa nije moglo. Ako im se na čemu treba zahvaljivati - onomad je jedan kolega zahvalio Aliji Izetbegoviću što je pojedine novinare ostavio među živima - hvala im što nisu ubili Želju. Mada, valja ponoviti, nije da nisu probali.
I na kraju, opet priča o ljubavi. David Verberckt je rođen u Belgiji. Uvijek je volio fudbal, navijao za FC Brugge sve dok 1994. nije došao u BiH raditi za humanitarnu organizaciju Ljekari bez granica. Ovdje se i oženio, stekao prijatelje, danas radi za misiju Evropske komisije i - voli Želju. Njegovi prijatelji Bane, Paša i Žuti dočekali su ga u srijedu u Sarajevu u koje je stigao prekinuvši ljetni odmor. Da bi gledao Želju za kojeg bi, veli, navijao i protiv Bruggea. Na pitanje zašto jednostavno odgovara: "To je klub s dušom i s atmosferom. Ne bih se mogao zamisliti da navijam za neki klub koji igra na stadionu s atletskom stazom." Dok smo se kretali prema Koševu pokazao je na jug ispunjen plavo - bijelom bojom i skupinu mladića koji su pripiti pjevali Željine pjesme i završio: "Ovo ne možeš doživjeti kad igra Sarajevo, zar ne?"
Tako nekako, Davide. Ono što je u ovom trenutku jasno jeste da je Željo - i pored toga što mu još nije dodijeljen stadion koji mu pripada i za koji već postoji projekt koji bi od njega napravio hram za evropski nivo - za dobar dio fudbalskih fanatika, ali i onih koji to nisu, barem u srijedu uveče predstavljao neku vrstu utjehe od turobne svakodnevice. To je i model po kojem bi se moglo uspješno funkcionirati i poslovati. Ali, za sve je potrebna ljubav. Željo ima sreću da mu ne manjka te osnovne supstance, pogotovo ako znamo koliko je mržnje svuda oko nas.
- ThE_mAnIaCs_1987
- Postovi: 3791
- Pridružen/a: 31 jan 2010, 11:01
- Lokacija: Grbavica
- Kontakt:
Re: FK Željezničar
sad je u avionu za genovuMirsad94 je napisao/la:šta je sa onim đipom?

Za zivot cijeli!
Re: FK Željezničar
Uh naježih se od ovog članka. Pošto sam iz Srebrenika, znam kroz kakvu sam agoniju i zadirkivanje u školi prolazio kada je Gradina pobjedjivala Želju, ne ponovilo se.
- samir_tm87
- Postovi: 2586
- Pridružen/a: 04 sep 2009, 14:08
- Kontakt:
Re: FK Željezničar
nema pet dana kad smo stavili taj clanak 

Re: FK Željezničar
Haha, i tad smo ga ponavljalisamir_tm87 je napisao/la:nema pet dana kad smo stavili taj clanak

"What can men do against such reckless hate?" King Theoden
Re: FK Željezničar
samir_tm87 je napisao/la:nema pet dana kad smo stavili taj clanak
al zato ima 300-400 stranica...heheheeh...

Re: FK Željezničar
a jbg to sam preskocio
Re: FK Željezničar
http://fkzeljeznicar.com/ Najbolji portal za najbolji klub!
"Mi imamo svoga Boga i na klupi sina njegovoga!!!"
"Mi imamo svoga Boga i na klupi sina njegovoga!!!"
Re: FK Željezničar
sta kazu kakvo ce vrijeme biti sutra?? samo da ne bude o5 kise i stadion je i ovako los, a jos bi mu dodatna kisa dohakala....i naravno bez obrzira na vrijeme ocekujem punu dolinu 9 000-10 000
Kad odu šminkeri,pljuvači i šmekeri, kad prođu trendovi, mode i
pozeri,ostat' će na JUGU gordi i ponosni, ostat' će u ljubavi vjerni i
odani! THE MANIACS 1987
pozeri,ostat' će na JUGU gordi i ponosni, ostat' će u ljubavi vjerni i
odani! THE MANIACS 1987
Online
Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 117 gostiju.