DANTES je napisao/la:aha, cucnjevi... kakve provokativne fotografije? to ne može ovdje...
Išlo bi na ljepotice, al admin se urotio protiv mog covera
Dobro će mi ova tema doć, ako mi sistem poludi, da ja krenem uploadat
Ostavljena duša, da gori unutar vremena, izgara, vrišti, odjekuje, baš kao iz Munkovog vriska.Pred očima se pojavlja crna mrlja kako vrišti, i ne prestaje, odjekuje, u tvojim ušima, a ti jadno posmatraš, nemoćno.Posmatraš nemoćnu siluetu u svom bolu kojem svijet nanosi.Ko je silueta?Uništi me Bože, molim te, nemoj mi dati više da živim.Ne želim da ovdje budem, strah me je.Nisam zaslužio da budem najvažnija osoba u historiji čovječanstva.Odjeknula je munja pored moga tijela, kao bijes Svevišnjeg, koji mi neće ovo zaboraviti.On želi da ja postanem ono što trebam.Ali zašto ? Zašto si kivan na svoja stvorenja, upitah ga, a opet pored moje glave proleti munja, sada sablasnija, toliko da mi se strah utjerao u kosti, sve i jedna dlaka na mome tijelu je odzvanjala.Moj um je želio odgovor, a ne ovakve metaforične poruke.Obrati mi se, uzviknuo sam.A on, nijemo posmatra, i baca munje kao odgovor.Ali ja te ne razumije, obrati mi se.Derao sam se iz petnih žila, ali on me nije čuo, kao što niko ne čuje Munkovu siluetu.Osjećao sam se kao slika zarobljena unutar okvira, ali ja sam imao vrijeme koje se kretalo, nisam bio zaleđen.Ali ipak, osjećao sam se zaleđenim.Niko me nije čuo, ustvari možda i jeste, ali ne onaj ko je trebao.On ne želi da čuje za mene, on želi da ja postanem to što trebam.Ali neću postati, dok mi ne odgovoriš.Zašto baš ja?Zašto ja moram da nosim takvo breme?Zašto ja trebam biti uništenje?Zašto sam ja alfa i omega svoje rase?Čuj me, ti Veliki, znam da me ne želiš čuti, jer ne želim da ti se pokorim, tako što ću ispuniti tvoju egomanijakalnu želju, da budem uništenje ovoga svega, jer ti ne želiš da prljaš ruke.Ti si moj General, a ja samo obični vojnik koji mora da ispunjava naređenje, jer je zastrašen konačnom odlukom.Zašto sam onda ja izabran?Zato što sam kukavica, i neću ti se moći suprostaviti?Vrisnuo sam, pao na koljena, i molio za odgovor, zašto baš ja?U tome trenutku, kada sam bio na koljenima, probudio sam se u kući svoga djeda.Ali ne u ono doba, kada sam ja odrastao, to je bilo ranije, mnogo ranije.Moj djed je bio mladić, veoma sličnog izgleda kao ja, osobina vjerovatno drugačijih, ali ipak potpuna slika mene, barem fizički.Tada je prošao pokraj mene, kao da me nema.Blijedo sam gledao kako otvara vrata, a tamo se ima šta vidjeti.Stariji gospodin, jedva vidljivog lica, sa kapuljačom na glavi.Ono što sam vidio zaledilo mi je krv u žilama, a i mome djedu.Stojali smo jedan pored drugoga, ili ja barem tako mislim, jer sam obična utvara.A on je samo rekao, da će u budućnosti njegov potomak biti posljednja linija odbrana svoje rase i samo je nestao.A ja, zaleđen pogledao i možda shvatio zašto?Ili pak ne.Nisam dovoljno bistar da shvatim ovo, zašto baš ja?Možda treba da istražim prošlost svoje porodice.Tamo negdje vjerovatno leži ključ moje sudbine, moga proročanstva, moga kraja.Možda bih se bacio u potragu, koja nikada neće imati kraja, a ja nikada neću dobiti odgovor.Možda je najbolje da odbijem, začuh opet onaj glasić, koji je sve slabiji i slabiji.Da li je upravo uspio, da me okrene od moje sudbine.Da, to je glas ljudstva, glas razuma, glas koji kaže da se predamo, jer mi bolje ne zaslužujemo, ali zašto?Zašto mi ne zaslužujemo bolje, zašto baš mi moramo doživjeti kraj?Želimo da budemo vječni, a ja ne želim da budemo vječni?Da li sam ja čovjek ili samo pali anđeo?Stati na kraj tiraniji, i osigurati vječnost.Da li od silnog vremena koje sam proveo na Zemlji, sam ja uspio da dostignem ono ljudsko.Emocije su one koje nas vode ka nečemu, ali mi ih ne želimo prigrliti, jer nas je strah toga.Ne, ne želim da budem tvoj Rob, želim da budemo vječni kao ti.Vrisnuo sam i vjerovatno niko nije čuo, jer ja samo ludim.Tada ispred mene je sve ispred mene gorilo, a ja sam vrisnuo opet.Strah me je, sve ispred mene gori.Počeo sam da bježim, a plamen je krenuo za mnom.Molim te, pusti me, šta sam ti skrivio.Stao sam, a plamen je krenuo prema meni.Zažmirio sam i predao se.Otvorio oči i probudio se nasred ulice.Da li je to sve bio san ili samo opomena, da moram ispuniti svoju sudbinu?Ko zna.Napaćena duša luta vremenom, zarobljena unutar, preplašena, i još, bez odgovora.