'Kritike' su na mjestu. Voleji su prije deceniju-dvije bili mnogo više zastupljeni, za passing shoteve je bilo potrebno više umijeća, zbog brzih podloga i odličnih volley igrača, a isto to važi i za ritern. Problem je što ovdje ima mnogo raje koji nisu imali priliku gledati nekadašnji tenis i njegove 'vedete', pa sam malo proširio vidike.
Sa aspekta servisa, danas je teže biti dominantan 'server' nego što je to bilo u 80-tim ili 90-tim, kako zbog podloga, tako i zbog reketa, ali današnji reketi omogučavaju jače udarce sa manje utroška snage. Ivanišević je negdje 93' odservirao 183 km/h, pa se čitav svijet čudio toj brzini. Naravno, treba pomenuti da se s vremena na vrijeme mijenjao sistem mjerenja brzine servisa. Tamo do cca. 1998 brzina servisa se nije mjerila prilikom udarca loptice, već na mreži, tako da su i brojevi drugačiji od turnira do turnira, odnosno godine do godine.
Napisaću nešto duži post i detaljno obuhvatiti temu koju sam postavio.
Servis:
Vjerovatno najteži udarac u tenisu. Dijelom zbog toga što je potreban specifičan položaj tijela, dobar izbačaj loptice, adekvatan zamah i udarac koji kod nekoga generiše snagu iz zgloba, a kod nekoga iz ramena i torza.
Ovaj udarac ustvari najviše zavisi od psihe. Za konzistentan i dobar prvi servis je potrebno mnogo koncentracije, koja se tokom meča gubi, a onda na scenu stupaju prethodno navedeni segmenti koji razdvajaju 'odličnog' od 'prosječnog' servera. Kada bih govorio o najboljim serverima svih vremena, tu bih bez ikakve dvojbe odabrao Pancha Gonzaleza, koji je sa drvenim reketima bio na nivou Ive Karlovića. Međutim, budući da se baziramo na određeni teniski period, radi lakšeg upoređivanja, njega nećemo svrstavati u tu listu.
- 90-te su dale najveći broj extra kvalitetnih servera. Pod serverima ne mislim da u svom igračkom repertoaru imali samo taj udarac, već da im je igra najviše bila bazirana na njemu. Brze podloge i akcenat na napadački tenis su učinile da tako stvari izgledaju, pa smo imali Samprasa, Ivaniševića, Krajičeka, Phillipousisa i ostale koji su stvarno imali zastrašujuće dobar servis.
- Kada bih morao izabrati dvojicu, to bi bili Sampras i Federer. Bili su nevjerovatno dominantni sa ovim udarcima.
Rogerov izbačaj loptice je najbolji, uvijek je baca isto, bez obzira na stranu u koju servira i to je velika prednost koju ima. Ono što je osim toga najvažnije su varijacije, podjednako dobro servisa i kik i slajs, a u stanju je da sa prosječnim brzinama lagano dolazi do poena.
- Manje-više, sve to je imao i Sampras. Majstor pogađanja T linija, vrhunski kik i slajs, fantastičan drugi servis i sa svojih 1.85 bio je u stanju da generiše nevjerovatno mnogo snage iz tog udarca. Ne znam da je ijedan igrač dobio gejmova sa nulom, koliko ih je uzeo Pištol Pit. Mislim da je osim toga, najbolje servirao onda kada je to bilo najpotrebnije. Po tome je neponovljiv. Između njega i Federera odlučuju nijanse, ali na kraju ipak biram Amerikanca, najviše zbog jačine koju je bio u stanju proizvesti prilikom svog servisa.
Podsjećanja radi, u jedinom meču koji su odigrali ova dvojica tenisera na Wimbledonu 2001, prosječan prvi servis Samprasa je iznosio 121 milju, naspram Rogerovih 114. Prosječan drugi kod Samprasa 110, naspravom Rogerovih 97. Sampras je stvarno dostigao savršenstvo sa ovim udarcem.
[youtube][/youtube]
Ritern:
Glavne karakteristike riterna su anticipacija, brzina ruku i nogu, te refleks. Uzimajući u obzir ove segmente, pa jednim dijelom i postignute rezultate u karijerama ovih igrača, te okolnosti u kojima su igrali ili igraju, biram Agassija, Hewitta i Đokovića. Od njih trojice Novak ima najbolju konstituciju za riternera. Gibak u kukovima, jako fleksibilno tijelo i visok raspon ruku omogučavaju mu tako dobru egzekuciju ovog udarca.
- Hewitt je s druge strane dosta niži, ali je imao izuzetno anticipaciju i nevjerovatno dobar tajming i footwork. Uz podjednako dobre udarce sa obje strane i konstituciju koja mu je omogučavala bolji balans i pokretljivost.
- Agassi ipak najviše odskače od obojice. Mirna i brza ruka, odlično formulisanje snage protivničkog udarca i preuzimanje inicijative u poenu, te s druge strane fantastičan blok ritern i umrtvljivanje protivničkog servisa. Način na koji bi riternom dolazio direktno do poena, bilo na prvi ili drugi servis protivnika je fenomenalan. Fantastična mogučnost da određuje jačinu i direkciju udarca u sekundama i da bude vraški uspješan u tome.
Ključ njegovog uspjeha u takvim okolnostima leži u riternu. Dodamo li k tome igrače koje je pobijeđivao na putu ka titulama, te brzinu podloga koja igraču sa njegovim stilom igre i nije baš odgovarala, njegovi kvaliteti i uspjesi se moraju još više cijeniti. Dakle, između Novaka, Lleytona i Andrea, biram 'ćelavca'.
[youtube][/youtube]
Forhend:
Poslije servisa, definitivno najvažniji bazični udarac. Ovdje je konkurencija žestoka. Tu su između ostalih Lendl, Sampras, Federer i Nadal. Svaki od njih ima svoje razloga zašto se nalazi na toj listi.
- Ivan Lendl je iz meča u meč unaprijeđivao taj udarac. Izuzetno rano hvatao lopticu i generisao jako mnogo snage iz udaraca. Fantastična fizička sprema koja ga je na neki način izdvajala od konkurenata i njegova brzina su bili među ključnim razlozima zašto je tako dobro igrao CC i Running forhend. Njegov forhend iz trka su smatrali i mnogi dan danas smatraju najubitačnijim udarcem u teniskoj historiji. Ne mogu možda reči da su u krivu, ali svakako se ne slažem sa tim, iako je stvarno bio jako ubitačan sa te strane. Dobar u ofanzivi, još bolji u defanzivi, odnosno iz passing shoteva. Sve su to bili maksimalno precizni i odlično plasirani udarci, konstantno je preuzimao inicijativu tim udarcem i rješavao poene. Svakako, jedan od najboljih forhenda u teniskoh historiji.
Zatim imamo Samprasa, igrača koji je ovaj udarac praktično doveo do savršenstva shodno uslovima u kojima je igrao. Kada bih birao najubojitiji forhend, uzeo bih njegov, jer nijedan igrač nije mogao tako brzo riješiti poen tim udarcem, kao što je to radio Sampras. Nije pravio veliki zamah, ali je imao specifičnu tehniku. Glavu reketa je povlačio od koljena prema prsina i bio izuzetno ubitačan na loptice sa niskim odskokom. Sa spinovima je imao više problema, ali je igrao i više nego solidno na takve loptice, jer kako je vrijeme odmicalo sve je više radio na tome.
Inside out forhendi su bili fantastični, fantastičan prilaz mreži i odlična egzekucija na istoj su činile njegov forhend još močnijim. Naravno, to ne bi bilo to kada ne bih spomenuli ono što je najviše krasilo taj njegov udarac - Running forehand. Za mene najbolji Running forehand u historiji tenisa. Odlično odmjeravanje koraka, blagi ulazak u putanju loptice i fantastično plasiranje udarca. Mix snage, jačine i osjećaja, gdje prve dvije karakteristike uglavnom određuje potisak iz zgloba, a ne iz ramena i torza kakav je slučaj bio kod Lendla.
Federerov forhend je ipak najkompletniji forhend u posljednjih 25+ godina. Odlično korištenje snage protivničkih udaraca i preuzimanje inicijative neposredno nakon toga, podjednako dobar na flat i ravne udarce, kao i na spinove, puno varijacija prilikom udaraca, mogučnost brze promjene ritma i direkcije udarca, kao i osvajanje direktnih poena sa minimalnim utroškom snage. I kod njega, kao kod Samprasa jačina i direkcija udarca najviše zavise od zgloba, a Roger je zahvaljujući elastičnosti u zglobu bio nevjerovatno dominantan sredinom prve decenije 00-tih godina, a jačanjem gornjeg dijela tijela, tzv. torza je unaprijedio ovaj udarac i na spinove, te sada jednako dobro udara i na loptice sa visokim lukom i odskokom. Sada dosta ranije hvata lopticu i generiše dosta više snage iz takvih udaraca nego prije, tako da je i to postalo jedan od ključnih obilježja 'post 2008' Federera.
Tu je svakako i Nadal, čiji je Top spin forhend najubojitiji forhend takve vrste u historiji. Ako neko i ne voli njegov stil igre, forhend ipak mora. Tako specifičan zamah reketa, fantastičan rad zgloba i lakta istovremeno, što rezultuje visokim lukom loptice koja otprilike ima 4 puta više rotacije nego kod ostalih tenisera, što se na kraju krajeva manifestuje jako neugodnim odskokom, gdje loptica bukvalno bježi od protivnika. To je nešto neviđeno u teniskoj historiji i zato Rafin forhend valja cijeniti i poštovati još više. Jačinu je zamijenio spinom, a činjenica da igra taj udarac lijevom rukom ga čini još ubojitiji, jer večinu toura čine dešnjaci, a položaj tijela ljevaka i rotacija koju dajuloptici prilikom udaraca (znatno više od dešnjaka) svakako čine njihove udarce težim za čitanje.
Rafina mogučnost da pogađa vinere 3m iza osnovne linije je nešto na čemu mu mogu zavidjeti mnogi teniseri iz raznih vremenskih era. Fantastičan CC i Running forhend bez dileme. Međutim, postoji i druga strana. Mislim da njegov forhend ne može biti najbolji iz nekoliko razloga:
- 90% posto njegovih udaraca su CC i idu na bekend protivnika.
- U susretu sa dobrim i stabilnim bekendom, njegov forhend kao najjači udarac pretvarao se u njegovu najveću manu. Često smo to imali priliku gledati protiv Nalbandiana, Davydenka, Đokovića itd
- Nikada nisam vidio da je u stanju ravnim udarcima dobijati mečeve i da ima mogučnost da tako udara u kontinuitetu.
- Podloge su usporene i to je jedan od razloga zašto je njegov Top spin tako ubojit.
Međutim, mane koje sam nabrojao ne mogu osporiti jedno, a to je da je Nadalov TS forhend jedan od najubojitijih udaraca u teniskoj historiji, gledajući prvenstveno sa statističkog aspekta, jer toliko mnogo poena, mečeva i titula je rješavao i osvajao sa tim udarcem. Inovacija koju je uveo u njega je neponovljiva, a dodamo li k tome da ga igra sa 'slabijom' rukom, onda stvarno najmanje što možemo je da skinemo kapu i čestitamo ovom momku na onome što je uradio.
Pošto sam naveo i objasnio sva 4 forhenda, red je da dam i konačni sud. Federerov forhend je ipak najkompletniji i jedan od najboljih bazičnih udaraca nekog igrača u teniskoj historiji. Ima jednostavno previše varijacija, toliko da se u tom aspektu niko sa njim ne može upoređivati, a osim toga, sve što je pokazao u svojoj karijeri i načinom na koji je to radio, bilo je raznovrsno, višedimenzonalno sa uvijek ubačenim varijatetima i redovnim 'istupanjima iz šablona' (kako bi to rekao drug MaGiČni
![Wink ;)](./images/smilies/icon_e_wink.gif)
[youtube][/youtube]
Bekend:
Kada govorimo o bekendima, ne možemo a da ne napravimo podjelu u 2 jedine kategorije: Dvoručni i jednoručni. Osnovna razlika između ova dva udarca je ta da je 1HBH u prvom redu ofanzivni udarac, koji zahtjeva drugačiji položaj tijela, veče težište snage na jednoj nozi i na jednom dijelu torza, te dosta zahtjevniju egzekuciju nego što to izgleda kada gledamo na TV-u. Mana je veči utrošak snage prilikom udaraca, dosta teže generisanje iste prilikom visokih loptica, te slabiji balans na promjenu ritma i kada protivnik forsira čas bekend, čas forhend stranu. Pozitivna stvar je što omogučava jednostavnije i bolje, što iziskuje ofanzivu i lakšu izvedbu voleja, kao i bolji slajs.
Kada govorimo i jednoručnom bekendu, nameću se 4 igrača kao glavni konkurenti: Stefan Edberg, Gustavo Kuerten, Tommy Haas i Richard Gasquet.
Edbergov bekend je bio znatno bolji nego forhend. Odličan na niske loptice, pronalazio je sjajne uglove, odličnu dubinu, istovremeno proizvođeći dovoljno jačine i snage za vinere ili eventualno što bezbjedniji prilazak mreži i voleje. Zaista učinkovit i za oko privlačan udarac, koji u nekim situacijama ipak nije bio dovoljno konkretan, koliko bi trebao.
Guga je imao fantastičan jednoručni bekend i jedan je od rijetkih igrača koji je osvajao 'Kup mušketira' sa tim udarce. Karizma specifična samo za Južnoameričke tenisere, vrhunska igra na šljaci, fantastičan bekend u apsolutno svakom segmentu, bilo kad treba napasti, ili se braniti, bilo da je u pitanju slajs ili Top spin. Uz to jako lijep zamah prilikom udarca. Ljepota jeste subjektivna stvar svakog pojedinca i nije presudna, ali jeste bonus i daje čar. Mana je to što je učinkovitost tog udarca najviše zavisila od podloge na kojoj igra. Na šljaci je bio ubitačniji nego na ostalim podlogama, na kojima ipak nije bio u stanju izvoditi ono što je radio na prašini.
Richard Gasquet ima vjerovatno estetski najljepši položaj tijela, pokret i zamah reketa prilikom izvođenja ovog udarca. Prosto, milina za gledanje. Način na koji 'zavrne' glavu reketa i udari lopticu je zaista nesvakidašan i rijetki igrači su u stanju neki udarac igrati sa toliko osjećaja, pogotovo sa tako mnogo neiskorištenog potencijala u istom. Potencijal je ključna riječ kada govorimo o Francuzu. Iako i za njega važi ono što sam rekao za Edberga, a to je da mu je bekend bolji udarac od forhenda, on taj udarac nije doveo do nivoa na kojem bi, objektivno gledano trebao biti. Kada spominjemo jednoručne bekende, njegov je svakako neizostavan i ima mnogo prostora za napredak u tom udarcu, ali u principu, najviše ga krase 'shotmaking i touch', dok učinkovitost i varijacije ne prate to dvolje.
Dodaje puno spina prilikom udaraca, ali kada napada, u stanju je tako jako udarati lopticu da je to prosto nevjerovatno. Bekend paralela zna biti itekako jako oružje, BH passing shot također. Međutim, u svemu tome je jako malo kontinuiteta, koji je neizostavan za dobre rezultate, tako da i u ovom slučaju kada spominjemo Richarda, razlog tome je čisto da ne zaboravimo na njega.
![Mr. Green :mrgreen:](./images/smilies/icon_mrgreen.gif)
Tommy Haas je ovaj udarac dotjerao do savršenstva. Počevši od riterna kada čitavim tijelom ulazi u putanju loptice i rano je hvatajući koristi njenu snagu te tako razbija ritam protivniku i stavlja ga u podređeni položaj, zatim fantastične CC dijagonale kojima otvara teren, BH paralela koja je tako karakteristična za ovog igrača i koju igra sa tako puno uspjeha, a onda i fantastični slajsevi i podjednako dobro snalaženje i na spin i na flat.
U principu, odlično barata svim udarcima, ali njegov jednoručni bekend je ono što ga je oduvijek najviše krasilo. Toliko puno varijacija i snage u tom udarcu, sa kojim može izvesti apsolutno sve, a da učinkovitost istog uopšte ne zavisi od podloge na kojoj igra. Kada govorimo o jednoručnim bekendima, definitivno biram njega.
[youtube][/youtube]
Što se tiče dvoručnih bekenda, možda bi bilo previše detaljno analizirati svakog igrača. 2HBH omogučava bolji balans, bolje određivanje direkcije i jačine udarca, kao i veče generisanje snage prilikom istih. Kompletnija je vrsta udarca od jednoručnog, jer omogučava podjednako dobru ofanzivu i counterpounching.
Igrači koji su ovim udarcem dostigli sami vrh i tako zaslužili da se nađu na ovoj listi su: Mecir, Agassi, Safin, Nalbandian i Đoković.
Mecir je imao elegantan zamah, nije udarao toliko jako, ali je po svojim varijacijama i brzim promjenama ritma iz ovog udarca ipak bio prepoznatljiv i jedan od najboljih u ovom kontekstu. Jako dobro je prebacivao težište udarca sa donje na gornji dio glave reketa, zavisno o tome da li se radi o paraleli ili dijagonali, a najjače oružje mu je definitivno bila skraćena BH dijagonala. Tomik svojim udarcima neodoljivo podsječa na Mecira.
Agassi je po mnogima imao najbolji 2HBH, što možda i nije tako daleko od istine. Fantastičan na riternu, podjednako dobra igra na visoke loptice, gdje je iako sa malim rasponom ruku bio u stanju da tako jako udara lopticu, na šta protivnici jednostavno ne bi imali adekvatan odgovor. Opet, mogučnost da donosi brze odluke u sekundi, te refleks koji sam spominjao kada sam govorio o njegovom riternu su činili da izgleda napogrešivo i prilikom slajsova i niskih loptica, jer bi u tom trenutku težište prebacivao na gornji dio reketa i bukvalno probijao protivnika na mreži ili jednostavno preuzimao inicijativu u poenu. Izuzev Novaka, ne postoji igrač koji je tako rano hvatao lopticu i bio tako uspješan na tom polju, naročito uzmemo li u obzir njegovu konstituciju, visinu i raspon ruku.
S druge strane imamo Safina, igrača koji je je proizvodio najviše snage prilikom ovog udarca. Beker je 2000 izjavio da nikada nije vidio igrača koji tako dobro i jako udara sa obje strane, te da je to zaista jedinstveni talenat. Marat je bio visok oko 1.95 i kada igrača njegove konstitucije i psihe koji ima tako veliki zamah reketa obdarite vanserijskim potencijalom, onda od njega svašta možete očekivati. A to smo i dobili, osim što je bio interesantan u izvan teniskom smislu, nivo igre koji je bio u stanju prikazati je bio u najmanju ruku nevjerovatan. Bekend kao njegov najbolji udarac je izvodio sa takom lakoćom i tako jako da bi se nakon svakog njegovog udarca zapitao da li je moguće da neko tako snažno udara po loptici, a ona završava u terenu. I zaista je generisao nevjerovatno mnogo snage iz tog udarca, uopšte nije imao potrebe za uglovima kao Mecir, varijacijama kao Nalbandian i Agassi - njegova snaga je to sve zamijenjivala, više nego uspješno. Kao što je Sampras poene najbrže rješavao forhendom, tako je i Safin radio sa bekendom, bez obzira radilo se o spin, flat ili slajs udarcima. Imao je adekvatan odgovor na sve.
Nalbandian je igrač koji po meni ima najkompletniji i najbolji 2HBH ikada. Prije svega moram uzeti u obzir njegovu fizičku konstituciju. Nije mogao proizvoditi toliko snage kao Safin, jer niti je imao njegovu visinu, niti je želio da snaga i jačina budu glavne karakteristike njegovih udaraca. U stanju je da izuzetno rano hvata lopticu i da svakim svojim udarcem prinuđava protivnika da se brani. Krase ga odlične CC dijagonale i izuzetno moćne paralele.
Najspektakularnija stvar u svemu tome je njegova nepredvidivost i mogučnost da tako dobro mijenja glavu reketa i relativno malim pokretima zgloba mijenja direkciju udarca i ostavlja protivnika bez rješenja. Kada bih birao savršen bekend, izabrao bih njegov, jer ima apsolutno sve potrebne karakteristike. U stanju je da postiže vinere i proizvodi dovoljno snage sa jako malim utroškom iste, a opet ima mogučnost da izuzetno jako udara po loptici i da sa tog apsekta bude jednako uspješan. Podjednako je dobar i u defanzivi i u ofanzivi i po meni je najkompletniji 2HBH nekog igrača u tenisu.
Novakov bekend također spada u sami vrh. U principu, ne proizvodi snage kao Maratov, nije 'lijep' kao Mecirov, nema varijacija kao Agassijev, ali ima dovoljno svih pomenutih karakteristika koji zajedno čine jednu cjelinu, sasvim dovoljnu da ga smatramo jednim od najboljih ikad. 2011 godina je pokazala koliko snage i potencijala Novak ima u tom udarcu. Da tako dobro nisu funkcionisali i njegovi ostali udarci, rekao bih da je ključ pobjeda bila samo u bekendu. To nije istina, ali bekend jeste pravio veliku razliku. Fantastična fizička sprema i veliki motiv, povezani sa odličnom fizičkom konstitucijom, gibkim kukovima, elastičnosti tijela i jačini torza ovaj udarac su činili još spektakularnijim i močnijim, a Novakovo rano hvatanje loptice i odlično plasiranje udaraca je odrađivalo stvari. Nadalove glavne karakteristike pretvarao je u slabosti, toliko dobro su funkcionisale CC dijagonale, da ni Rafin TS forhend nije imao odgovor na to. Sve su to činjenice bez imalo preuveličavanja, kao što mane u vidu slabih reakcija na niske loptice, slajs udarce i brze promjene ritma ovaj udarac ne mogu činiti najboljim ikada nisu plod osporavanja, već čiste realnosti. Novakovo BH izdanje iz 2011 jeste među najspektakularnijim, ali udarac kao cjelina ipak ima dosta više mana nego prethodno spomenuti.
Najbolji bekend po meni: Nalbandian
[youtube][/youtube]
Voleji: Definitivno Edberg. Dobri prilazni udarci i maestralni voleji. Niko nije bio tako dobar na tom polju kao Edberg.
[youtube][/youtube]
C&C: Sampras. Bez puno filozofiranja. Vrhunski slajs, jednako dobar prilaz mreži i pokrivanje iste. Sama egzekucija poena i C&C tehnike bila je na najvišem mogućem nivou.
[youtube][/youtube]
Passing shotevi: Dvojba između Agassija i Nadala. Andre je igrao na brzim podlogama, gdje su offensive baseline i S&V bili zastupljeni daleko više nego danas i gdje se bilo znatno teže braniti i pogađati vinere iz defanzive, naročito zbog činjenice da tehnologija reketa ipak i dalje nije bila tako napredna kao sada i omogučavala sve pogodnosti koje imaju današnji igrači. Osim toga, razlika je u tome kakav radijus kretanja je imao Andre, a kakav Rafa. Ćelavac je uglavnom boravio direktno na osnovnoj liniji ili metar iza iste, dok je Nadal dirigovao boraveči 3m iza osnovne linije. Rafina brzina i fizička sprema su ga načinili igračom protiv kojeg poen nikada nije završen i koji je u stanju pogoditi viner iz situacije na koju 99% toura ne bi ni pomislilo da potrči, a kamoli uradi nešto više. Zato ovdje moram prednost dati Nadalu. Prirodni je defanzivac koji je imao i ima najspektakularnije passing shoteve i poene iz counterpounchinga, bez obzira što nije igrao na brzim podlogama i u drugačijim okolnostima negu u onim koji su mu odgovarali. Njegove defanzivne mogučnosti su neprevaziđene i na ovom polju je definitivno na prvom mjestu i ne vjerujem da će se pojaviti igrač koji je mogao raditi ono što je radio Rafa nekoliko metara iza osnovne.
[youtube][/youtube]