Stari je prestao da ide na utakmice kada je Sarajevo postalo prvak. Prvi put, te, sada daleke 67. godine. Lazem, gledao je i Manchestera. Prvo poluvrijeme, i onda je rekao zbogom Kosevu i onom redaru sto je dezurao pored klozeta, jer za njegov stomak, Sarajevo je bilo prevelik zalogaj.
Onda je nedjeljna popodneva provodio pored tranzistora, koji mu je Hase donio sa neke turneje iz Austrije. "Teretna" skala za biranje stanica je tako jedne nedjelje zavrsila u suprotnom uglu sobe, daleko od tranzistora, jer je "neki kreten" zabio gol Sarajevu u posljednjoj minuti! Od tada nije slusao prenose utakmica.
Na redu su bile novine. Ponedjeljak ujutro, pravac trafika i na posao. E, onda je izvjesni novinar nesto nalupao protiv Sarajeva, sto se Starom nije svidjelo, pa su i novine ispale iz njega. Sta strast, navijacka strast moze uciniti od finog gospodina koji ne bi na posao otisao bez kravate i sesira, koji je pozdravljao sve od kuce do grada i nazad, zahvaljivao kelnerici u "Majevici" poslije svakog gemista, boljeg primjera nema.
Tako je jednom imao bliski susret sa organom u plavom, dok smo ulazili na Kosevo. Ko se sjeca onih starih ulaza, uskih, ograde na sve strane, a guzva na svakoj utakmici. Stajali smo tako u lelujavom redu, guranje, korak naprijed, dva nazad, a milicioneri na konjima izmedju redova. I drug odozgo, na konju, sa obaveznim pendrekom, praveci red, krenu pravo na klinca od nekih desetak godina... Naredno cega se sjecam bilo je da je lezao na asfaltu, dok se konj nemirno propinjao i pravio rusvaj medju narodom. Ko mu je pomogao da se spusti na majcicu zemljicu, ne treba ni pominjati.
Na onoj sampionskoj utakmici, u posljednjem kolu protiv Celika, kada se Sarajevo na pocetku mucilo sa posljednjim na tabeli, tri puta je cijepao slike igraca i ponovo ih kupova! Tek sto je pocela utakmica ponosni otac je kupio sinu slike svih igraca Antica, Musemica, Fazlagica... Nek zna dijete kad je Sarajevo bilo prvak! Celik da gol, odose slike u parcice... Nova tura... Promasaj Musemica, opet isto... Drugi gol Zenicana, itd...
Kad smo mi djeca slavili titulu, a kod nas u centru magicnog trougla Bjelave-Mejtas-Kosevo, malo je bilo izdajica, tj. navijaca Zelje, ispisivali smo citavu ulicu kredama u slavu prvaka. Pobuni se komsija sto "zagadjujemo okolinu", ali kad se otvorio prozor na broju devet znao je da je vrag odnio salu, pa se zatvorio onaj na broju osam. Jer, Stari nije volio da neko dira djecu, posebno ako navijaju za Sarajevo.
To sto je sina prvi dan kad se rodio uclanio u voljeni klub, sto je imao sluzbenu propusnicu, a nikada nije htio da ulazi na sluzbeni ulaz, sve to mozda i nije vazno. Kad se razbolio i lezao u bolnici, sin mu je odnio umjesto narandzi sliku Safeta Susica sa potpisom, na kojoj mu je pozelio brzo ozdravljenje. To mu je sigurno produzilo zivot, bar za koji dan, jer STARI JE VOLIO SARAJEVO.
