NBA chat/svastara/prepucavanja

[kiM.]

[youtube][/youtube]

Zapisan u memoare. Jedan od najpreciznijih SG-a u ligi. Imao sjajno kretanje bez lopte. Vodeći scorer Pistonsa u svim provedenim sezonama. I naravno, osvajač prstena 2K04.

[adriano_leite]

[youtube][/youtube]

Zapisan u memoare. Jedan od najpreciznijih SG-a u ligi. Imao sjajno kretanje bez lopte. Vodeći scorer Pistonsa u svim provedenim sezonama. I naravno, osvajač prstena 2K04.

Igrac koji je godinama u ligi uz Ray Allena imao najbolje kretnje bez lopte, nevjerovatno brz izbacaj, izuzetno visok kosarkaski IQ, nije toliko bio dobar tricas koliko sa poludistance, tu je bio jednostavno nepogresiv, solidan defanzivac, osvajac prstena, jednostavno jedan od onih koji su ostavili veliki uticaj u ligi i po meni je bio underrated kroz karijeru.

[Kobe Bryant]

[youtube][/youtube]

Zapisan u memoare. Jedan od najpreciznijih SG-a u ligi. Imao sjajno kretanje bez lopte. Vodeći scorer Pistonsa u svim provedenim sezonama. I naravno, osvajač prstena 2K04.

Igrac koji je godinama u ligi uz Ray Allena imao najbolje kretnje bez lopte, nevjerovatno brz izbacaj, izuzetno visok kosarkaski IQ, nije toliko bio dobar tricas koliko sa poludistance, tu je bio jednostavno nepogresiv, solidan defanzivac, osvajac prstena, jednostavno jedan od onih koji su ostavili veliki uticaj u ligi i po meni je bio underrated kroz karijeru.

Nevjerovatno je da je Hamilton posije Bryanta imao najbolje % sa poludistance odnosno dugih dvojkih (najtezih suteva u NBA) zadnjih 15 godina

[BernardBarnjak]

[youtube][/youtube]

[filip13]

Legenda Detroit Pistonsa, vrhunski šuter Rip Hamilton, obznanio je na svom Instagram profilu da odlazi u igračku mirovinu. 37-godišnji Hamilton je u NBA ligi proveo 14 sezona, a zadnju utakmicu je odigrao u dresu Chicago Bullsa tijekom doigravanja 2013. godine.

”Želim pozdraviti sve koji su mi pomogli tijekom NBA putovanja; svoje trenere, suigrače i navijače u Washingtonu, Detroitu i Chicagu. Hvala vam što ste se prema meni odnosili s poštovanjem, ne bih mogao biti igrač koji sam bio bez vas. Svaka stanica me naučila vrijednu lekciju koje ću se sjećati do kraja života. Iako je ovaj dio mog putovanja završen, moj košarkaški put je daleko od gotovoga i veselim se budućnosti”, napisao je Rip na svom Instagram profilu.

Hamilton je NBA naslov osvojio u nezaboravnoj momčadi Detroit Pistonsa 2004. godine, a All-Star susret je igrao tri puta (2006-2008). U karijeri je igrao za tri momčadi (Washington Wizards, Detroit Pistons, Chicago Bulls), a prosječno je bilježio 17 poena, uz 3 skoka i 3 dodavanja.

[filip13]

Toronto Raptorsi i službeno se nalaze u rezultatskoj krizi. Jedina kanadska momčad u NBA ligi u zadnjih je pet susreta dobila samo jednu utakmicu. Posebno se muče u napadu, a jedan od glavnih razloga loših predstava je slaba forma njihovog razigravača Kyle Lowryja. U posljednjih 5 utakmica iz igre šutira 33 posto iz igre, a posebno je indisponiran bio protiv Houstona kada je iz igre šutirao 2/13.

U razgovoru za Toronto Sun, Lowry je progovorio o svojim igrama od All-Star pauze.

„Ja? Igram kao smeće. Pokušavam shvatiti što ne valja, da budem iskren s vama. Ne znam kako popraviti igru, zato sam ovdje i naporno radim i pokušavam shvatiti što učiniti da se vratim na pravi put,“ rekao je jedini predstavnik Toronta na nedavnoj All-Star utakmici koja je igrana u Brooklynu.

Iako trenutačno igraju vrlo loše, Raptorsi i dalje zauzimaju drugo mjesto u Istočnoj konferenciji. Ipak, odmah uz njih su Bullsi i Cavaliersi s jednakim brojem pobjeda, ali i s jednom, odnosno dvije utakmice više. Na prvom mjestu je Atlanta s 9 pobjeda više.

[filip13]

Košarkaški svijet potresla je vijest kako je bivši krilni centar New York Knicksa Anthony Mason preminuo u subotu ujutro u 49. godini života nakon, mislilo se, uspješne operacije srca. Mason je bio poznat kao izuzetno snažan obrambeni specijalist koji nije prezao ni od čega kako bi zaustavio protivnika. Iako je igrao i za New Jersey, Denver, Charlotte, Miami i Milwaukee, najdublji trag ostavio je u Knicksima, kojima je dao najbolje godine svoje karijere. 1995. godine odabran je za najboljeg šestog igrača, 1997. godine bio je član druge obrambene petorke i treće momčadi All-NBA, a 2001. godine zabilježio je jedini All-Star nastup.

[filip13]

Nakon što su se prošle sezone najavili kao nova sila na Istoku, od Raptorsa se ove godine očekivao još jedan korak naprijed, a to je ustvari i sam vrh Istočne konferencije. Iako trenutno drže drugu poziciju na Istoku (score 37-20) dojam je da Toronto još nije dosegao potrebnu razinu, a pitanje je i hoće li, ali i može li je uopće dosegnuti?

Raptorsi su prošle godine svima bili vrlo zanimljivi za gledanje, a nakon zauzimanja sjajnog trećeg mjesta, što je mnoge i ugodno iznenadilo, s pravom se moglo očekivati da ćemo ih ove godine gledati kao još snažniju momčad. Momčad od prošle godine nije značajno promijenjena (štoviše pojačana je za Loua Williamsa koji kandidira za najboljeg igrača s klupe ove sezone), ostao je i trener Dwane Casey, pa je Toronto svakako imao sve preduvjete za stvoriti odličnu ekipu. Međutim, dosadašnjim igrama Toronta možemo biti djelomično zadovoljni. Iako su znali ulaziti u sjajne pobjedničke serije u kojima su padale i velike momčadi, isto tako su znali i gubiti (i to nekad vrlo uvjerljivo) kada se to nije očekivalo. Stoga, kod Raptorsa vidimo promjenjivu formu, a koja bi trebala postati konstantnija ako misle igrati ozbiljnu ulogu u playoffu.

Toronto je trenutno svoj score uglavnom izgradio s momčadima iz svoje konferencije. I dok na Istoku imaju odličnih 25 pobjeda i 10 poraza, na Zapadu je trenutno score 12-10. Vidljivo je da se Toronto dosta muči s najboljim momčadima lige, pogotovo s onima sa Zapada. Ovo pokazuje da još nisu dovoljno sazrijeli za visoke rezultate.

Napad Raptorsa funkcionira dosta dobro (sa 104,7 koševa u prosjeku peti su u ligi). Upravo ono što smo govorili i prošle godine sada je dobilo dimenziju više. Odlična timska igra u kojoj svaki igrač odrađuje vrlo dobro svoju ulogu doveli su Toronto na vrh. Međutim, dvije su se boljke pokazale do sada u njihovoj igri u napadu. Prvo, jedna su od momčadi koja jako loše igra u egal završnicama, iako u Kyleu Lowryju (18,3 koševa, 7,1 asistencija) i Demareu DeRozanu (18,1 koševa, 4,3 skokova, 3,1 asistencije) imaju dva beka koji sami sebi mogu kreirati pozicije za poene, te se radi o dva vrlo dobra clutch igrača, a isti vrlo često pretjeraju u svojim nastojanjima pa na silu pokušavaju doći do koševa. Iako smo rekli da se radi o ekipi koja igra vrlo dobru timsku košarku, treba reći da ovaj dvojac, koliko god važan bio za momčad, i tijekom utakmice zna ulaziti u seriju individualnih akcija, ali teško im se može prigovarati s obzirom na to da su i vrlo efikasni i učinkoviti. S druge strane, Toronto još nije dobio isto tako efikasnu i učinkovitu igru pod koševima. Jonas Valanciunas (12,0 koševa, 8,7 skokova) jako napreduje, ali još nije postao igrač na kojeg se momčad može osloniti. Jonas još uvijek premalo igra leđima, zbog čega se igra Raptorsa vrlo rijetko svodi na spuštanje lopte na low post. I dok on još može proći, ostatak visokih igrača nema potrebnu kvalitetu, a ovo Raptorse čini dosta limitiranim.

Što se obrane tiče tu bi stvari trebali biti bolje. Toronto prima visokih 100,3 koševa po utakmici (dopuštaju protivnicima visokih 45,6% šuta iz igre), a što je previše za ozbiljnu momčad. Ni u ovom segmentu visoki igrači baš ne briljiraju, iako u Amiru Johnsonu (9,7 koševa, 5,8 skokova) imaju vrlo solidnog obrambenog igrača, Toronto, ipak, previše dopušta lakih poena pod košem (Toronto inače hvata slabih 41,9 skokova po utakmici, a i dopušta protivnicima visokih 11,3 skokova u napadu), a dokaz tome je visokih 42,9 koševa koje primaju pod košem. Slabi su na strani pomoći, a što se najviše vidi u situacijama kada se probije prva linija, a koja isto nije dovoljno agresivna. Unatoč ovome, zanimljivo je da zabijaju dobrih 14,8 koševa iz druge akcije, a po čemu su peti u ligi.

Lowry je ove godine konačno postao All-Star i sigurno ima motiva dokazati da mu je tu i mjesto, a ako uzmemo u obzir i da je DeRozan propustio već podosta utakmica, realno je očekivati da će u završnici ovaj dvojac biti još uigraniji i opasniji, a samim time i Raptorsi. Radi se o momčadi odličnih šutera pa još kada bi bili opasni pod košem bilo bi ih vrlo teško zaustaviti.

Ono što je jedna od najpozitivnijih stvari ove ekipe je sjajna klupa. Iako se statistički izrazito ne ističu, druga petorka Raptorsa vrlo je učinkovita i itekako pridonosi dobrom rezultatu. Ovo prije svega treba zahvaliti već spomenutom Lou Williamsu (15,1 koševa) koji je odlična napadačka opcija s klupe i koji svake sezone izgleda sve zrelije, a tu je i odlični Greivis Vasquez (9,5 koševa, 3,5 asistencija) koji se još jednom potvrđuje kao ponajbolji back-up lige. Više se ove sezone očekivalo od mladog Terrencea Rossa (9,9 koševa) koji je pao u drugi plan i kojeg je upravo Vasquez izbacio iz prve petorke, a zbog čega Raptorsi igraju dosta veliki dio utakmice bez pravog krila. Valja spomenuti i Patricka Pattersona (8,5 koševa, 5,5 skokova) koji, isto tako, odlično koristi svoje minute na parketu.

Ovdje se radi o vrlo dobro izbalansiranoj momčadi i mogu biti opasni bilo kome u doigravanju. Do sada su pokazali da se mogu sa svakim boriti, a nešto su naučili i nakon prošlogodišnjeg ispadanja od Netsa u prvom krugu doigravanja. S obzirom na to da su svi glavni igrači ostali na okupu i nisu više neiskusni, moguće je da nas Toronto na kraju sve iznenadi. Ako znamo da Istok i nije previše jak, nije nemoguće da Raptorsi doguraju do finala konferencije. Međutim, dojma smo da ova momčad još treba poraditi na nekim stvarima pa ćemo tek tada sa sigurnošću moći pozitivno odgovoriti na pitanje s naslova.

[filip13]

Već treću sezonu zaredom svjedočimo košarkaškoj renesansi u Oaklandu, a ova godina nedvojbeni je vrhunac Splash Brothersa i ostatka klape (barem zasada). Golden State Warriorsi vodeća su momčad Zapada s omjerom 46-11 i drugoplasiranim Memphis Grizzliesima bježe 4,5 utakmice. Razloga za dobro raspoloženje ima i više nego dovoljno, a atmosferu smo mogli vidjeti na video isječcima poput ovog.

Toga je svjestan i Draymond Green, koji će ovo ljeto biti zaštićeni slobodni igrač: „Rekao sam to nekoliko puta ove godine. Zabavljamo se. Super je atmosfera. Lako je dobiti rezultate kada uživate u radu s ljudima koji vas okružuju.“

Green je ujedno i najvažniji igrač Warriorsa kojem ove sezone isječe ugovor. Međutim, već se duže vrijeme zna da ova momčad neće ostati netaknuta nakon završetka doigravanja. David Lee i Andre Iguodala prvi su na listi na odstrel i jedan od njih definitivno neće biti član ekipe sljedeće sezone u kojoj bi Warriorsi trebali na njih potrošiti 27 milijuna dolara. Cilj je jasan – rasterećenje salary capa.

Green, kao i cijela momčad uostalom, to zna: „Ovo je posebna skupina, posebna veza je među nama, i iskoristimo to najbolje što možemo, jer ova momčad vjerojatno više nikad neće igrati skupa. To je priroda posla. Nešto dodaš i oduzmeš i momčad više nije skupa. Iskoristimo to što imamo jer sam siguran da više nećemo svi igrati skupa. Ovo je zabavno doba. Jedno od najzabavnijih u mom životu. Živi u trenutku.“

[tuzlak1987]

Koja ekipa ima najnizi IQ u ligi? Ja bih rekao Suns.

[Kobe Bryant]

Koja ekipa ima najnizi IQ u ligi? Ja bih rekao Suns.

Jel to kviz ppitanje ?

[tuzlak1987]

Mislio sam u kviz. Ali po meni oni, mada su se pojacali kada su dali Plumleea ali jos uvijek imaju proizvod odnosa brata i sestre Lena

[Donnie Darko]

Definitivno Sunsi. Trenutno nemaju nikoga u ekipi za koga se može reći da ima iznadprosječan košarkaški iq. Ma jedva iko ima i prosječan.

[filip13]

KAMIKAZA
Autor: Edin Avdić
03.03.2015. | 14:36 > 14:40 Samoubilački juriši na koš, čudnovata zakucavanja, pravolinijski pogotci sa poludistance, skokovi, asistencije i energija... Nuklearna energija!


Kažu da su japanske kamikaze tokom drugog svjetskog rata prije posljednjeg leta oblačile svečane uniforme, jeli svoja najdraža jela a zatim odlazili na put bez povratka.

Bez straha, bez predomišljanja.

Košarkaška kamikaza stanuje u Oklahomi, tamo je stigla iz Los Angelesa i u ovom trenutku ne postoji osoba koja igra sa manje straha za svoje zdravlje od Russella Westbrooka.

Pamtim scenu iz finala SP 2010 godine. Odbijena lopta na koju idu Ašik, Gonlum, Turkoglu i Chandler. Iz petog plana kao da skače u bazen sa potpuno ispravljenim nogama, kao da ima plašt na leđima, dolijeće Westbrook. Za lakat je viši od sviju u skoku. Grabi loptu. Doskače na parket. Osvrće se oko sebe, dok drži loptu u rukama kao bombu sa fitiljem koji odgorjeva.

Kreće u dribling. Zamalo pada u aut. Baca loptu nazad ka Igoudali. Trči u odbranu. Koči oko centra. Vraća se. Pokušava da zauzme svoje mjesto u napadu.

Samo smo se pogledali na tribinama bez riječi i počeli da se smijemo.

Russell Westbrook je sve to!

Hrabrost koja bez problema prelazi granicu ludila. Čovjek koji vas najviše puta natjera da kažete "Stani jebote!", "dodaj više" i "Haha, ovo je nemoguć potez" nakon što u punom sprintu kompletan uskoči u obruč iskaljujući bijes zakucavanjem od kojeg zanijemi kompletna dvorana. I to su uglavnom reakcije na neke od poteza Westbrooka. Bilo domaći ili gostujući teren navijači ostaju nijemi na njegov spektakularan prodor, kao da ni oni ne mogu da shvate šta su upravo vidjeli pa upere poglede ka velikom ekranu čekajući usporeni snimak i tek onda kreće oduševljenje...

Nije bio prihvaćen na početku. Ni sada nije potpuno prihvaćen. Iako se vodi kao plejmejker, on to nije. Nije ni bek šuter. Dok je igrao prvu godinu na UCLA-u ni treneru Benu Howlandu nije bilo jasno šta ima u rukama.

Russell je bio plejmejker bez pregleda igre i bek šuter bez šuta. Onda je stvorio sam sebe i poziciju na terenu. Samouk. Nije imao uticajnog trenera u svojoj okolini dok je odrastao.

Tata ga je konstantno tjerao da trenira ali vježbe koje je on sam izmislio i koje sa organizovanom košarkom nisu imale puno veze. Howland ga je koristio kao agresivnog defanzivca i igrača koji je uglavnom poentirao u kontranapadu. O NBA budućnosti nije bilo puno priče, barem ne njegove prve godine. Uostalom mnogi su bili skeptični kako će najveća zvijezda te generacije Kevin Love da izgleda u najjačoj ligi sa svojih 30-ak kilograma viška, sumnjivim šutem sa distance i nepostojećim odrazom. Westbrook je bio negdje na marginama.

Onda je krenulo na drugoj godini. Howland koji je tokom boravka na UCLA dao veliki broj NBA igrača je shvatio šta ima na raspolaganju. I dalje je povremeno kamera prikazivala sada već pokojnog Johna Woodena koji je u publici uzidsao i kolutao očima na Westbrookova dodavanja, ali svako malo bi Russ upalio raketni pogon i onda zakucavanjem natjerao sve da se uhvate za glavu.

Igrački ga ustrojiti nije mogao niko. Uzalud savjeti, usmjeravanja, kritike. Russell je igrao svoju igru i izgleda konačno odnio pobjedu. Sve više košarkaških puritanaca možda i skrušeno ali prihvata Westbrooka onakvog kakav jeste. Sve više ljudi shvata da bez obzira što je Durant bolji igrač i Russell sa svim svojim manama - izgubljenim loptama, nerezonskim šutevima, viškom driblinga i svađama sa saigračima znači za ovu ekipu gotovo jednako kao Durant. Energiju koju Westbrook ima u ovom trenutku nema niko u ligi.

Do plejofa prije dvije godine nikada se nije povrijedio. Nikada. Srednja škola. Koledž. NBA. Igrao je sve utakmice što je s obzirom na njegov stil još jedna čudesna stvar. Ne postoji igrač koji ide kao Bolt u prvom i 45 minutu utakmice. Izuzev jednog. Koji uz to može da šutne i 40 puta na meču.

Westbrook ima malo Scottie Pippena u sebi. U smislu da je Pippen bio igrač koji se prilikom prodora nije izvijao u vazduhu da zakuca pored protivnika. Uvijek je išao direktno. Isto radi Westbrook. Krene pravo, skoči na glavu odbrambenog igrača pa šta bude - bude.

Svađao sam se sa Robom Hanniganom, tada desnom rukom Sema Prestija, sada generalnim menadžerom Orlanda. Govorio mu da ono što igra Oklahoma je ulična košarka. Da Scottie Brooks nema pojma i da stilom koji gaje mogu da osvoje adidas streetball ali NBA titulu nikako.

"Moraš da shvatiš. Brooks ima specijalnog igrača na mjestu organizatora igre. Ako ga budemo tjerali da igra kao svi ostali plejmejkeri izgubiće ono što ga čini posebnim..."

"Ubija sve saigrače u pojam. Nema osjećaj da razigra ostatak ekipe. Pošaljite ga negdje i dovedite nekog normalnog pleja", govorio sam ja.

Bio sam glup!

Na stranu što Brooks još uvijek ne može da nacrta kvalitetnu akciju u napadu. Na stranu što nije lako biti Russellov saigrač, on je poseban upravo kada igra ovako kako igra. Praviti od njega Johna Stocktona ili Jasona Kidda je nemoguće.

Kažu da se nakon prve operacije koljena Derrick Rose plašio da stane na traku za trčanje. Toliko mu je kidanje ligamenata razbilo samopouzdanje. Westbrook? Čovjek je uradio tri operacije koljena zaredom, nakon što ga je Patrick Beverly povrijedio, pa zatim operaciju prsta na ruci pa konačno fraktura očne duplje.

Strah? Ma kakav strah.

To je postalo čak fascinatno za gledanje. Westbrook se nakon svake povrede vraćao i igrao kao da je upravo izašao sa tajm-auta. Vjerovatno zbog toga i Kobe Bryant kaže da ga Russ najviše podsjeća na njegovu mladost. Slijepa vjera u sopstvene mogućnosti. Ali istinska. Kobe i Lebron imaju značajan broj svojih kritičara ali i planetarnu popularnost. Duranta uglavnom niko ne kritikuje.

Westbrook je do sada u karijeri istrpio više kritika nego bilo koji igrač. Seciralo se sve. Broj šuteva, stil odjevanja, njegovi odgovori, odnos sa saigračima. Čovjek je ostao isti. Koliko bi igrača palo pod tolikim brojem kritika ili barem pokušalo da igra drugačije. Da zadovolji javnost. Da sa sebe skine pritisak. Russell nije promjenio ništa. Baš ništa. Natjerao je druge da zavole njegov stil ili da barem drže jezik za zubima.

Uhvatio sam sebe kako na All Staru u New Yorku idem do Westbrookovog stola. Želio sam da čujem kako razmišlja čovjek koji je u svojoj kratkoj karijeri već prošao put od totalnog neprihvatanja do činjenice da je u ovom trenutku možda i najbolji igrač za gledanje u ligi. Najkvalitetniji definitivno nije, ali kada funkcioniše onaj njegov pravolinijski šut, kada može rukama da pokaže pištolje nakon pogođene trojke, Russell će da saspe 40 kao u SF filmu.

U Madisonu je jedini on podigao publiku na noge onom manijakalnom serijom šuteva i prodora. 41 poen za 24 minuta! Govorimo o igraču koji je na koledžu imao oko 50% sa linije slobodnih bacanja. Koji je maštao da pogodi bilo šta van reketa. Rad liječi sve.

U Kevina Duranta smo uvijek gledali opčinjeno. Svjesni da je njegova igra nešto posebno. Ne moraš biti neki poznavalac košarke da bi shvatio da je Kevin Durant igračina. Opet od prošlosezonskog plejofa ljudi drugačije gledaju igrača sa brojem 0. Kada je Durant bio pasivan, kada nije imao rješenje, Westbrook je uvijek bio tu. Da ukrade loptu, da skoči pored četvorice, da pogodi preko ruke, da završi akciju preko punog reketa igrača.

Jednu stvar smo naučili gledajući Russella Westbrooka. On se nikada ne krije. Bilo dobro ili loše, Russ je tu. Da bude dežurni krivac. Da ode kući i vrati se naredni put sa istim žarom. Da udari glavom u zid. Svaki put. Dok ga ne sruši. Russell ne zna da zaobiđe. Taj mentalitet mora da se cijeni.

Njemu zaista nije bitno. Trening u rodnom Long Beachu. Tekma protiv Philadelphije u decembru. NBA finale. All Star. Olimpijada. Svjetsko prvenstvo. 10 ili 40 minuta na terenu. Russ ulazi svaki put spreman da lomi i gazi, ne mareći za svoje zdravlje i posljedice. Juriš je sastavni dio njegove igre.

Oklahoma je sve do All stara, a nakon odlaska Hardena bila ekipa dva igrača. Ibaka je uglavnom šutirao sa distance ne hajući za igru leđima ili poene iz reketa. Reggie Jackson je bio kineski Westbrook, a samo jednog takvog u ekipi možeš da imaš. Ostali su bili bućkuriš bekova i krila bez šuta te neupotrebljivih centara. Durant se opet povrijedio.

Onda je Sem Presti uspio da dovede igrače koji mogu da postignu koš sa više od pola metra.

Westbrook je u februaru pao u trans. Trans koji obično traje dvije, možda tri tekme. Definitvno ne traje mjesec dana.
Prosek: 31,2 poena, 10,3 asistencije i 9 skokova po utakmici u 12 odigranih

Prvi igrač nakon Oscara Robertsona koji je ostvario ove statistike u kalendarskom mjesecu. Westbrook je trenutno drugi strijelac lige sa 26,5 poena po meču. Na to ima osam asistencija, sedam skokova i dvije ukradene lopte po utakmici!

Durant se vraća nakon povrede. Vratiće se i Westbrook nakon ove najnovije. Tu su sada Kanter, Waiters, Augustine, Singler u odjednom napadački vrlo fleksibilnoj ekipi.

Oklahoma trenutno drži osmo mjesto na zapadu i ako zdrava uđe u plejof to će biti ekipa koju niko ne želi da sretne...

[rambo16]

Zvijer u pič.ku materinu (pardon)

Ovih top 10 kucanja u nadljudska. . .

[filip13]

http://nbacro.com/vijesti/doc-rivers-na ... arku-21428" onclick="window.open(this.href);return false;

Centar Los Angeles Clippersa, DeAndre Jordan, ozljedom je Blakea Griffina dobio priliku zasjati i itekako ju je iskoristio. U zadnjih devet utakmica bilježi brojke od 16.2 poena , 19.3 skoka i 2 blokade po utakmici te je uz Chrisa Paula najzaslužniji što su Clippersi u tom razdoblju ubilježili šest pobjeda, i to protiv momčadi iz samog vrha Zapadne konferencije poput Spursa, Rocketsa i Grizzliesa.

Međutim, Jordan i dalje ima jednu veliku boljku u svojoj igri, a to su slobodna bacanja. Ove sezone u prosjeku izvodi najviše slobodnih bacanja u karijeri, oko 5 po utakmici, a pogađa ih s (ne)uspješnošću od 40.9%. Mnoge su se momčadi ove sezone pokušale okoristiti time i primjenjivale su taktiku namjernog fauliranja kako bi zaustavili napad Clippersa i poslali DeAndrea na liniju slobodnih bacanja. Tako ih je nedavno u utakmici protiv Spursa šutnuo čak 28, a pogodio samo 10. Iako su Clippersi u toj utakmici izborili pobjedu, njihovom treneru, Docu Riversu, se ta taktika uopće nije svidjela.

„ Ja sam pripadnik stare škole i smatram da je takav način igre loš za ovaj sport i za njegove obožavatelje općenito, jer sumnjam da se njima to sviđa. No na kraju svega je to ipak dio igre. Možda bi trebali razmotriti prijedlog da se takve namjerne osobne pogreške kažnjavaju isto cijelu utakmicu, a ne samo u zadnje dvije minute. No nisam siguran ni da bi mi se to svidjelo.“

Hack a somebody je strategija koja se u NBA ligi upotrebljava već godinama, a i nastavit će se upotrebljavati dok god ima igrača koji se ne mogu sastati s linijom slobodnih bacanja poput DeAndrea, Dwighta Howarda, Andrea Drummonda i drugih. Postoji par rješenja koja se već duže spominju u kuloarima, a jedno od njih je da se namjerna osobna pogreška, umjesto samo u zadnje dvije minute, cijelu utakmicu kažnjava s jednim slobodnim bacanjem i loptom sa strane.Postoji i opcija da se kao u američkom nogometu, momčadi pruži izbor želi li izvesti slobodna bacanja ili ubaciti loptu sa strane.

Činjenica je da je dosadno gledati istog igrača kako pet napada zaredom izvodi slobodna bacanja i zaista uništava ljepotu igre. No pogledamo li drugu stranu medalje, čemu uopće smišljati prilagodbe i nova pravila zbog primjene ove taktike? Zašto bi se štitile i prikrivale mane nekih igrača kada stopostotnu krivicu za njeno postojanje snose oni sami ? Oni su ti koji su neefikasni u izvođenju slobodnih bacanja. Želite da vas prestanu namjerno faulirati? Poradite na svojoj igri i počnite pogađati slobodna bacanja s većom uspješnošću pa će suparnička momčad brzo odustati od svog plana.

U konačnici je najvjerojatnije da će se naći nekakvo kompromisno rješenje, no koje će to rješenje biti, možemo samo nagađati.

[Evil Genius II]

[youtube][/youtube]

uvijek sam govorio da je odlican igrac ali, nazalost, igrac bez kocnice jer tu kolicinu energije koju ima ni on sam izgleda ne moze zaustaviti i/ili kontrolisati. medjutim, da je fuckin' zvijer bgm jeste

[Kawhi]

Zašto bi kontrolisao tu energiju. Fizički najdominantniji igrač ikad: Wilt, Bron i Russ.

[Epidaurus]

Zato što je bit same igre znati kada usporiti odnosno ubrzati, to je ono što Wessa sprječava da bude u rangu Duranta i Jamesa

[Evil Genius II]

Hrabrost koja bez problema prelazi granicu ludila. Čovjek koji vas najviše puta natjera da kažete "Stani jebote!", "dodaj više" i "Haha, ovo je nemoguć potez" nakon što u punom sprintu kompletan uskoči u obruč iskaljujući bijes zakucavanjem od kojeg zanijemi kompletna dvorana.

malo previse ovog 'stani jebote' i 'dodaj vise' za moj ukus da bi ga stavio na pedijastal.