SportSport.ba

POSLIJE DUGOGODIŠNJEG I STRPLJIVOG ČEKANJA
KASIM ALIBEGOVIĆ KONAČNO U PRVOM TIMU

"ŠESTICA" KAO BEDEM

SA VISINOM OD BLIZU DVA METRA I NEŠTO OŠTRIJOM IGROM
HALF TUZLAKA POSTAO STRAH I TREPET ZA MNOGE
PROTIVNIČKE NAPADAČE

(1947 - 2003)....ZA SLOBODU ODIGRAO - 480 UTAKMICA (1970-1979).




Dvadesetšestogodišnji Kasim Alibegović je novo ime u timu tuzlanske Slobode samo po tome što je dostigao vrhunsku formu sa izvjesnim zakašnjenjem. Posljednji, ili prvi čovjek u odbrani prvoligaša iz "grada uglja i soli", ne miri se sa ovakvom konstatacijom.
- Oduvijek sam bio dobar i vrijedan igrač, ali bilo je i boljih od mene. Nisam želio da budem rezerva, pa sam prije tri godine, bio sporazumno ustupljen bihaćkom Jedinstvu, na šest mjeseci. Potom je, lično, trener Slobode Mićo Duvančić, došao po mene i vratio me u Tuzlu. Od tada, evo, konstantno igram dobro.
Kršna momčina, Alibegović, visok 189 cm, težak 82 kg, nema dlake na jeziku:
- Moje igračko vrijeme tek dolazi, bez obzira na kojem mjestu u timu i sa kakvim zaduženjem. Ono što sada obavljam, ulogu korektora, čistača, ili posljednjeg čovjeka, kako sada nazivaju stručno, igrača koji treba, kako zna i umije, da otkloni prethodne propuste svojih saigrača, veoma je delikatna i nezahvalna. Ako ja ne "presječem" šansu protivnika, ode sve u propast. I onda, ja sam najveći krivac za gol !? Mogu da igram i u navali, lutalicu, po lijevoj strani terena, što sam više puta i probao i ne ide loše.
- Ispada da je teret u odbrani Slobode pretežno, ili isključivo, na vašim plećima?
- Donekle jeste tako. Avdičević je prednji centarhalf a Mulahasanović pretažno ofanzivac. Znači, striktno sam vezan za šesnaesterac i golmanski prostor.
Sa druge strane, i porodična situacija, tačnije životni standard Kasima Alibegovića, nije, bar kako on tvrdi, na zavidnom nivou.
- Za prvi, šestogodišnji ugovor sa Slobodom nisam dobio ni dinara, kao i svi ostali igrači, domoroci. Radio sam pet godina kao automehaničar, i jednovremeno igrao fudbal. Sada sam zabatalio zanat jer su obaveze postale znatno veće. Istina, i moja supruga Sena je zaposlena, i ona zarađuje, ali opet se ništa ne može uštediti. Tu je i jednogodišnji sin, Amir, koga uglavnom njeguje i čuva punica Zilha, a obavezan sam i prema majci Hajri, koja živi s mojim mlađim bratom Bahrom. Tako, ono što se ne baš tako lako zaradi - brzo nestane.
- Pred drugim ste ugovorom, šta namjeravate da tražite od svog kluba ili neke druge ekipe?
- Ako mi ne ispune uslove - moraću da odem. Pogotovu ako mi ne daju obećani veći stan. Nemoguće mi je i dalje da živim u garsonjeri, nisam više samac kao nekada. Red je da mi daju i nešto para, s obzirom da od pionira i juniora nisam mjenjo klupski dres, a moja žarka želja je da taj dres nosim i ubuduće. Svojevremeno, Olimpija i Sarajevo nudili su mi zaista solidne uslove, ali ni po koju cijenu nisam htio da napustim Tuzlu. Sad je već drugačija situacija a i godine prolaze.
- Nije li Kasimu Alibegoviću, stubu odbrane tuzlanskih "crveno-crnih", kasno za seljakanje?
- Nije! - tvrdi neustrašiva "šestica" - a čak i da jeste - mora se. Skočio bih u živu vatru za svoj klub, ne žalim ni noge ni glavu, i baš zbog toga očekujem i pravednu nadoknadu!
- Čega se, eventualno, bojite na terenu i van njega?
- Ničega! Jedino neka neizlječiva povreda, koja bi me zauvijek lišila mogućnosti da, igrajući fudbal, zarađujem hljeb za sebe i svoju porodicu. To bi, ne daj Bože, bila prevelika tragedija!
- Koga posebno respektujete u igri?
- Od navalnih igrača najviše glavobolje zadaju mi Slobodan Santrač i Vojin Lazarević. Uvijek su nekako pritajeni, neodređeni u potezima, nikad se ne zna kada će i kako šutirati na gol. Ramljak, Holcer i Ilić iz niškog Radničkog su, po mom mišljenju, izvrsni odbrambeni igrači, i, naravno, moj klupski kolega Fahrudin Avdičević.
U očima gledalaca nemilosrdan i preoštar u duelima, Alibegović kaže da igra samo žustrije pred svojim golom. Ali zna i da se "naljuti" kada ga suparnički igrači iznerviraju stalnim kljucanjem po cjevanicama.
- Ne želim da se pravdam, ali dajte mi nekoga da se požalio da sam ga grubo povrijedio. Uvijek više otrpim udaraca nego što ih "podjelim", to mi je čak mana.
...........................................Sportski nedeljnik "TEMPO", Beograd, oktobar 1973. godine





KASIM ALIBEGOVIĆ - LAZA, STOJI TREĆI SA LIJEVE STRANE.

RAHMET TI DUŠI NAŠ KASIME ALIBEGOVIĆU

SAMID SABITOVIĆ LEGENDARNI FIZIOTERAPEUT
Šećer me silno želio otjerati s Tušnja, a Papeta i Piksija je bilo najteže izmasirati

Vjernost Slobodi i "crveno - crnoj" boji kod legendarnog fiziotarapeuta Slobode Samida Sabitovića, datira još od 1970. godine. Njegove "zlatne ruke" ispratile su generacije i generacije nogometaša. Počeo je s generacijom Fahrudina Avdičevića, Omera Jusića, Mesuda Nalića, Mome Radovića… U penziju je otišao masirajući Tarika Okanovića, Adnana Sarajlića, Samira Kuduzovića. U međuvremenu bio je fiziotarapeut mlade i A-reprezentacije SFRJ, te reprezentacije BiH.

- Moja ljubav prema nogometu nikada nije bila upitna. Dok sam išao u Medicinsku školu igrao sam za Rudar iz Bukinja. Potom sam u Beogradu završio Višu fiziotarapeutsku školu, pa sam se latio posla za koji sam se školovao - kaže Samid Sabitović.

Zdravo za zdravo

Atomski nogomet koji se igrao u Tuzli sedamdesetih godina ostali su u njegovom neizbrisivom sjećanju. Jedna pjesma kaže; Huka, Meske, Lica - gostima je trica, i Šećer za još dva!

- Pomenuta generacija je najbolja Slobodina svih vremena. No, za mene je Fuad Mulahasanović, jedan i jedini. S pravom mogu reći kako je Lica najbolji nogometaš Slobode svih vremena, a pokazao se i kao veliki čovjek po okončanju igračke karijere.

Ipak, nisu svi zadržali fer i korektne odnose sa Sabitovićem. Danas s nekima legendarni fiziotarapeut razmijeni samo - zdravo za zdravo.

- Iako, sam u Slobodi proveo svoj cijeli radni vijek, od kluba nisam dobio ništa. Jedva su mi 2004. godine uplatili neophodan novac kako bih mogao otići u penziju. U ta vremena sportski direktor, Dževad Šećerbegović, pošto - poto me je htio otjerati sa Tušnja. Zajedno sa njim bio je Jasmin Divanefendić i tadašnji trener Nihad Mujezinović, te predsjednik Enver Bijedić. Optuživali su me da sam u oridinaciji na stadionu Tušanj trošio mjesečno po 2.000 KM. Kasnije sam razgovarao s predsjednikom Bijedićem, koji mi je rekao kako sam bio žrtva lažnih priča.

Samid Sabitović tvrdi kako se danas mnogo više cijene podobni od sposobnih. Smatra kako je Sloboda zaslužila reprezentativni stadion na kojem bi se svake godine igrale evropske utakmice.

- U predizbornoj kampanji mnogi su pričali o gradnji stadiona, a mi ćemo evropske utakmice ponovo igrati van svog grada. Moram reći kako aktuelni načelnik Jasmin Imamović, forsira samo svoje ljude. Po Imamovićevom mišljenju, Slobodi je samo valjao Šećerbegović i niko više. E, sigurno nije tako - kaže on.

Radio u Dubaiu

U karijeri je imao ponudu da napusti Tuzlu. Međutim, ubilježio je samo jednu godinu odsustva i to 1988. godine kada je radio u Dubaiu.

- Mogao sam s Mićom Duvančićem, otići u Hajduk. Nisam jer sam uvijek nesebično volio grad i klub. Imao sam sreću da je moj sin Jasenko ostvario impozantnu karijeru, tako da sam na neki način imao finansijsku sigurnost. Zbog toga ne žalim što sam ostao u Tuzli i Slobodi.

Kruna njegove karijere dogodila se 1990. godine na Mundijalu u Italiji. Bio je član stručnog štaba koji je s reprezentacijom SFRJ osvojio peto mjesto na svijetu.

- Imali smo strašnu generaciju, koja je u četvrtfinalu izbačena od Argentine. Nikad ne mogu zaboraviti te trenutke i izvrsnu atmosferu u reprezentaciju koju smo napravili mi Bosanci. Sjećam se da su Safet Sušić i Dragan Stojković, kada je masaža u pitanju, bili najzahtjevniji. Ipak, moj kolega Raki Aranđelović i ja, smo sve držali pod kontrolom - kaže Sabitović, koji je prethodno "stažirao" u mladoj reprezentaciji SFRJ.

Po sticanju nezavisnosti BiH postao je član prvog stručnog štaba zajedno sa Fuadom Muzurovićem i rahmetli Mustafom Hukićem. Otišao je iz reprezentacije BiH zbog poniženja.

- U životu sam poštovao sva zanimanja i sve ljude. No, u reprezentaciji BiH nisam mogao prihvatiti ponižavajuću odluku direktora Ahmeda Pašalića. On je donio odluku po kojoj je ekonom dobijao 30 odsto od premije, a fiziotarapeuti 20 odsto. Takvo šta nisam mogao prihvatiti, ali jeste Radomir Čosović, kojeg sam lično naučio da napravi cedevitu i limunadu, te sve ostalo.



Iako, mu je u opisu poslova bila povjerena briga o nogometašima Slobode, u njegovoj oridinaciji bili su atletičari, košarkaši, rukometaši… Bio je u Sloboda Diti kada je u legendarnoj majstorici u Zadru sa ljubljanskim Slovanom izboren plasman u Prvu ligu SFRJ.

- Uz mene je stasalo nekoliko izvrsnih fiziotarapeuta. Sadašnji moj saradnik Emil Šepić, je angažovan u mladoj reprezentaciji BiH. Nikada nisam imao problema sa sportistima, jer smo se međusobno uvažavali i pazili. Imao sam pedagoški pristup prema njima i zbog toga me glava nikada nije zabolila. U Slobodi sam imao najbolju saradnju sa predsjednicima Antom Raosom i Muhibijom Selimovićem.

Jasenko Sabitović

Samidov sin Jasenko prošao je sve ketegorije tuzlanske Slobode. Početkom rata Sabitović se skrasio u Karlovcu, potom u Kranjčevićevoj, a tri godine je igrao za mladu reprezentaciju naših zapadnih susjeda, zbog čega nikada nije zaigrao za reprezentaciju BiH. Jasenko je nakon Hrvatske u Južnoj Koreji ostvario impozantnu karijeru, a trenutnu igra za Karlovac.

Rade i Samid

S četiri decenije vjernosti Samid Sabitović, nije rekorder u Slobodi. Pola vijeka u Slobodi je Rade Tešić, tuzlanski obućar koji je u svojoj karijeri zašio preko 50.000 lopti. Tešić kaže kako su njemu svi nogometaši podjednako dragi, ali da je Fuadu Mulahasanoviću Lici dao nadimak doktor.

- To što je on radio na terenu je za doktorat.
Napomena, ovaj tekst datira iz 2009g. Sada 2016,Samid Sabitović gazi 46 godinu u Slobodi,a Rade Tešić je navršio 56 godina rada u Slobodi.



SAMID SABITOVIĆ LIJEVO,U DRUŠTVU SA RADETOM TEŠIĆEM , ORUŽAROM FK SLOBODA

JUSUF HATUNIĆ, NAJBOLJI FUDBALER TUZLANSKE SLOBODE
-IGRAČ SA NAJVIŠE PONUDA PRED OVAJ PRELAZNI ROK

IDOL VASKE(Velibor Vasović- Partizan)

Jusuf Hatunić, koji je prije tri sezone postao član tuzlanske Slobode,bljesnuo je u ovogodišnjem šampionatu poput meteora.Iz nedelje u nedelju, iz kola u kolo, bio je među najboljim fudbalerima, za svoje igre je dobijao i "desetke" , da bi ae konačno našao na spisku selektora Vujadina Boškova za meč protiv Sovjetskog Saveza,pošto je prethodno oduševio u dresu mlade reprezentacije koja je usred Italije nanijela poraz odgovarajućoj selekciji "azura".
Ovaj korpulentni i simopatični momak nije doživio i tu čast- da zaigra u našoj najboljoj reprezentaciji, ali svi oni koji ga poznaju vjeruju da će njegovih pet minuta vrlo brzo doći, da će svojim igrama u nacionalnom šampionatu dokazati da mu je mjesto pored Džajića, Stepanovića, Aćimovića, Paunovića.
Rođen u Duboštici kod Tuzle, prije nepune 22 godine, Hatunić je još odmalena pokazao smisao za sport. Igrao je izvrsno odbojku, bio glavni igrač u rukometu, a prvotimac Željezničara (Duboštica) postao je već u 15. godini.
U Željezničaru se nisam zadržao dugo, kaže Hatunić. Igrao sam samo dvije sezone, kad mi je stigla ponuda Drine iz Zvornika, koja je, ipak bila veći i jači klub od Željezničara.
Možda bih u tom klubu i danas igrao da ga slučajno, na jednoj utakmici između Drine i Loznice nije zapazio ondašnji "tehniko" Slobode iz Tuzle, Aleksandar Ivoš.
Poslije tri dana pred Hatunićevim stanom zaustavio se automobil tuzlanske registracije. Ivoš je zakucao na njegova vrata: "Došao sam da te vodim u Tuzlu, pakuj se"!
Već sutradan u tuzlanskom podsavezu potpisao sam četvorogodišnji ugovor sa Slobodom. I tako sam, konačno, s nepunih 19 godina, ostvario davnašnji san - postao sam član jednog prvoligaškog kluba.
Ivoš ga je u pravom smislu "kidnapovao", pronašao i doveo u Tuzlu, ali za vrijeme njegve i Varagićeve vladavine nikad mu nisu pružili šansu da zaigra u prvom timu.
- Igrao sam ja neke utakmice za prvi tim, međutim, čar prvoligaških borbi osjetio sam tek onog dana kada je za trenera došao Mićo Duvančić, priča Hatunić. Ipak, čini mi se, presudna je bila prijateljska utakmica sa Legijom iz Varšave. Izgubili smo je sa 1:3 ali ja sam, po ocjeni većine, bio među najboljima na terenu. Od tada više ne izlazim iz prvog tima.
Ove sezone, poslije sve boljih igara, Jusuf Hatunić, momčina od 185 cm visine i 83 kg težine, zapeo je za oko mnogim stručnjacima i svi bi ga rado vidjeli u svojim redovima. Prvi se za njega zainteresovao Vujadin Boškov, "sve i svja" u Vojvodini, a nedavno je procurila vijest da se i trener zagrebačkih "plavih", Dražen Jerković bori svim silama da Hatunića dovede u Dinamo.
- Bilo je ponuda, i to veoma primamljivih, - govori o tome ovaj skromni i van fudbalskih terena neupadljiv momak, - ali ja ako bi mi se za to pružila šansa najradije bih u Partizan. Za "crno-bele" od malena navijam, a njihov sadašnji prvi stručnjak, Velibor Vasović, oduvijek je bio moj ljubimac, moj uzor. Ne krijem: Partizan je oduvijek bio moj san. I biću najsrećniji ako jednog dana zaigram u njegovom dresu.
O sebi, fudbaleru, kaže:
- Svoje kvalitete ne podcjenjujem ni precjenjujem. Tačno znam koliko u ovom trenutku vrijedim. Moja glavna odlika je snaga, besprijekorna fizička sprema, upornost, volja da uspijem. Probio sam se čak do reprezentacije za godinu dana prvoligaškog staža zato što am na terenu "ginuo", što se nisam plašio duela, što se nisam predavao niti plašio podmetnuti glavu tamo gdje mnogi ne bi smjeli ni nogu.
Zar su snaga i neustrašivost vaše jedine odlike?
- Više volim da to drugi kažu, jer ne bih želio da neko sada pomisli da se sada hvalim. Ali, imam ja još nešto što me je za kratko vrijeme izbacilo na površinu. Brz sam, igram objema nogama, u skoku dobijam mnoge duele, imam jak šut. Međutim, ja znam da moram još da učim, da radim, da bih postao, kako se ono kaže, kompletan fudbaler, dostojan da ponesem i dres A reprezentacije. Uvježbavam ono što mi fali, otklanjam greške. Često sam prvi na stadionu, posljednji ga napuštam.
- Kad već pomenuste A reprezentaciju recite nam, samo iskreno: smatrate li da vam je u ovom trenutku mjesto među našim najboljim fudbalerima?
- Reći ću vam zaista iskreno - mjesto mi je u A reprezentaciji! Ipak, ne gubim nadu što ovog puta nisam zaigrao, krivo mi je samo što mi nisu pružili šansu. Međutim, ja sam siguran da me poslije prve utakmice u plavom dresu više niko neće izbaciji iz državnog tima! - rekao nam je na kraju Jusuf Hatunić, koji je i sada, kad je već postao neko i nešto u jugoslovenskom fudbalu, ostao onaj isti momak iz Duboštice, tih, skroman i povučen, privržen majci i sestri (svakog mjeseca od svojih 5-600 hiljada starih dinara izdvaja i za njih, pomaže ih, ne zaboravlja), koji planira da za nekoliko narednih godina završi Pedagošku školu ("bar sad imam vremena da učim"!) i da jednog dana, kada prestane da igra, ostane i dalje vezan za sport koji toliko voli, kao nastavnik fiskulture.
............................................................Sportski nedeljnik "TEMPO" Beograd, maja 1972. godine



krupni plan



JUSUF HATUNIĆ - MUSA, STOJI ČETVRTI SA LIJEVE STRANE.
ZA SLOBODU ODIGRAO - 150 UTAKMICA (1969 - 1976)
RAHMET TI DOBROJ DUŠI NAŠ HATUNA (1950 - 1991)





hatunić u dresu slobode




Hatunić u dresu Partizana.



HATUNIĆ U DRESU GALATASARAJA 1978/79




Hatunić jači od boksera.




JUSMIR HATUNIĆ , SIN JUSUFA HATUNIĆA.
Rođen 7.11. 1975 u Tuzli. Danas živi u Beogradu. Branio je u Partizanu(junior), Teleoptiku ,Radu.....


Kako je Hatunić napucao Nikića.

https://youtu.be/fa78Ishwuww
GOSPOĐA HATIDŽA MUJEZINOVIĆ, VJERNI NAVIJAČ FK SLOBODA TUZLA.

Prijedlog teksta za himnu FK Sloboda

DANAS IGRA SLOBODA

1. OVAJ DAN NIJE KAO DRUGI
OVAJ DAN JE POSEBAN
DANAS IGRA NAŠA SLOBODA

REFREN
DANAS STOJIM POSVE SVEČAN
JER DANAS SAM TAKO SRETAN
DANAS ĆU GLEDAT' SLOBODU
NA SVETOM TUŠNJU MOM

DANAS STOJIM POSVE SVEČAN
JER DANAS SAM TAKO SRETAN
DANAS ĆU GLEDAT' SLOBODU
NA SVETOM TUŠNJU MOM

2. SVA SRCA KUCAT' ĆE SLOŽNO
SVA GRLA POSTAT' ĆE JEDNO
I BIT' ĆE LUDILO KADA DAMO GOL

REFREN
DANAS STOJIM POSVE SVEČAN
JER DANAS SAM TAKO SRETAN
DANAS ĆU GLEDAT' SLOBODU
NA SVETOM TUŠNJU MOM

DANAS STOJIM POSVE SVEČAN
JER DANAS SAM TAKO SRETAN
DANAS ĆU GLEDAT' SLOBODU
NA SVETOM TUŠNJU MOM

3. KOLIKO VREMENA JE PROŠLO
KOLIKO RADOSTI I TUGE
VJEČNO SRCA ĆE KUCAT':"SLOBODO"

REFREN
DANAS STOJIM POSVE SVEČAN
JER DANAS SAM TAKO SRETAN
DANAS ĆU GLEDAT' SLOBODU
NA SVETOM TUŠNJU MOM

DANAS STOJIM POSVE SVEČAN
JER DANAS SAM TAKO SRETAN
DANAS ĆU GLEDAT' SLOBODU
NA SVETOM TUŠNJU MOM

DANAS ĆU GLEDAT' SLOBODU
NA SVETOM TUŠNJU MOM

Ovaj prijedlog za himnu našeg kluba, FK Sloboda, napisan je tako da se izvodi na melodiju poznate pjesme Tom Džonsa "Green, green grass of home" ("Zelena trava doma mog"). Ja na žalost nisam u stanju napraviti demo snimak.
Dozvoljavam bilo kome (uz uslov da ne mjenja tekst), da uglazbi tekst ove himne. Dakle, da na melodiju već spomenute pjesme "Green, green grass of home" otpjeva ovaj tekst. Nakon toga da ga postavi na ovaj podforum kako bi članovi foruma i ostali Slobodaši dali svoj sud. Za bilo kakav kontakt i mišljenje predlažem pp.

...... TOM DŽONS- "Green, green grass of home"



TOM DŽONS - "Green, green grass of home"

....ELVIS PRISLI You'll Never Walk Alone.


ELVIS PRISLI - "Green, green grass of home"


HIMNA FC LIVERPULA U INTERPRETACIJI TOM DŽONSA.

... Tom Jones - You'll Never Walk Alone.

A sklepati tekst i za ovu pjesmu za ekipu sa Sjevera, hhh

[youtube][/youtube]

Mada vec ima

[youtube][/youtube]


PS. Pozdrav za mog zelenog frienda @MuhamedTM

AMERIČKI MILIONER PRED VRATIMA TUŠNJA.

SAD JE NAJEFIKASNIJI IGRAČ SLOBODE,
A DUGO JE ČEKAO "SVOJIH PET MINUTA"

VRIJEME SE PROMIJENILO U KORIST JOVANA GECE

Počeo je u malom Bilećaninu iz Sečnja kod Zrenjanina, a već tri godine je najbolji strijelac tuzlanske Slobode. Jovan Geca je Rumun po narodnosti, sin zemljoradnika Ljubomira i Anke, otac dvogodišnjeg Ognjena, suprug Milanke, medicinske sestre i centarfor prvoligaša s Tušnja, a prije toga je igrao za dobojsku Slogu.
Osrednjeg rasta, crne, grgurave kose i očiju koje stalno svjetlucaju nekakvim prisnim, prostodušnim sjajem, Jovan Geca odaje čovjeka kome je jedino stalo do fudbala i porodice.
A kada je riječ o fudbalu, onda mladi centarfor Slobode bez dvoumljenja kaže: "Fudbal je moj život!"

UZGRED I AUTOMEHANIČAR

Nije Jovan Geca iz rodnog Sečnja zapucao pravo u Tuzul. Prvo se obreo u Doboju, pokušao u tamošnjoj Slogi da igra i nešto zaradi, ali nije uspio. Put ga je zatim vodio na nekoliko strana, bio je - kako kaže - mlad i zbunjen, nije sam znao da izabere. Ipak.
- Smatrao sam, - priča Geca, - da je najbolje da se prvo vratim roditeljima u Sečanj, pa da tamo malo razmislim šta ću i gdje ću. Tako sam i učinio, ali ništa naročito nisam mogao da smislim ni za pola godine. Konačno, odluka je pala, zajednička: natrag u Doboj! Strpao sam u kofer nešto lične garadarobe i uputio se " u staro" društvo. Nadao sam se boljim danima, zaradi od koje bih bar mogao da preživim. Na moju žalost, naišao sam na još gore stanje. U to vrijeme bio sam završio Automehaničarski zanat, pokušavao sam da ne živim samo od fudbala već od svog zanata - i to nije išlo. Upravo, nisam mogao da nađem tako pogodno rješenja - da radim i da igram fudbal, jednovremeno. A da se odreknem sporta "koji mi život znači" - i to nisam htio!
Ovo su bili teški, najteži dani Jovana Gece.

GODINE DONOSE SVOJE

Drugi boravak Jovana Gece u Doboju bio je nepunu godinu, a onda je naišao spas!
- Neprestano me je mučila pomisao, - priča popularni centarfor Slobode, - da ću još dugo biti momak koji neće moći da zaradi ni za hranu. Trudio sam se da igram najbolje što mogu, svi su me hvalili, a para ni za hljeba. I formalno sam gladovao, nije to samo "gola" priča. Iznenada, na moju sreću, u Doboj je "svratio" raniji centarhalf, sada jedan od stručnjaka Slobode, Nazif Šehić. Ponudio mi je da pređem u "njegov klub", i brže sam se spakovao nego ikada. Trenirao sam nekoliko puta na Tušnju i potom sklopio sa Slobodom prvi četverogodišnji profesionalni ugovor.
Vremena su se izmijenila - u korist Jovana Gece. Postao je jedan od najcjenjenijih napadača i golgetera u svojoj "novoj" ekipi, omiljen među klupskim kolegama - zbog svoje izuzetne agilnosti i skromnosti. Nedostaju mu dva ispita do diplomskog rada na Višoj pedagoškoj akademiji (odsjek Fizičke kulture) u Tuzli, po sadašnjoj obavezi, treba da provede u Slobodi do 1980. i da se, uskoro, useli u dvosoban stan koji je dobio od Kluba. Rješenje mu je u džepu, samo još da preskoči prag i da se razbaškari.
Simpatični bračni par - Milanka i Jovan Geca, rekosmo, imaju sina. Da li bi voljeli da i on pođe očevim stopama?
- Kad se sjetim kolimo se Jovan namučio u "tom" fudbalu, zaista želim da naš Ognjen ne pođe očevim putem, - kaže supruga centarfora Slobode. - Jovanu je fudbal hljeb, posao od kojeg živi, i sasvim je u redu što mu posvećuje pažnju koliko i porodici. To je, da tako kažem, njegova sudbina, i poslije diplomskog, uvjerena sam, moći će da igra dokle ga noge nose - ali će moći, ako ustreba, i da se zaposli. Fudbalski hljeb je pun neizvjesnosti i opasnosti, zato ne bih voljela da naš sin bude fudbaler.
- Moja najveća briga je, - Jovan Geca je odlučan, - da izvedem sina na "dobar put", s tim što ga, sigurno, neću odvraćati od fudbala. Počeo sam da živim s fudbalom i za njega i ne kajem se.
...............................................................Sportski nedeljnik "TEMPO", Beograd, juni 1977. godine



ZA SLOBODU ODIGRAO - 250 UTAKMICA, (1973 - 1980). POSTIGAO 70 GOLOVA.
POKOJ TI DUŠI DOBRI NAŠ JOVANE GECA.( 1953 - 7.12.1999 )----(Podatak poslao Dušan Geca sep.2017).

jovan geca ljepotan
H E T - T R I K JOVANA GECE

Tuzla. Sloboda - Partizan 3:0 (1:0), 30. kolo,sezona 1976/77, 28. 05.1977.godine
Igrano na Stadionu u Tušnju pred oko 5000 gledalaca. Vrijeme pogodno za igru, teren dobar. Sudija Pavle Ristić (Novi Sad), ocjena 8.

Strijelci: Geca u 10.. 81. i 90. minutu.



Jovan Geca , crno bijela slika.
Iz Sečnja u Tuzlu, pa u Proleter - čuveni strelac iz vremena SFRJ , Jovan Geca


JOVAN GECA JE NAKON SLOBODE KARIJERU NASTAVIO U PROLETERU IZ ZRENJANINA.
Tim Proletera decembra 1980. - gornji red: Vučetić, Tošić, Dubljević, Pleše, Šarenac, Savković, Karanović, Glišin, Ezveđ, srednji red: Vidović, Gaćinović, Škorić, Zorić, Radosavljević, GECA, Stanić, Ilijašević, Ivančević, donji red: Lukač, Radulović, Milivojević, Mišić, Soldo, Mićanović, Jonjev, Đorđević, Bursać

Tim Slobode 1968/69. Sa lijeva stoje:Trener Đorđe Bjelogrlić, Avdičević,Mešković,Šehić,Nalić,Fazlić,Jusić,Altarac,Gerum,Dr.Samardžinski,
sa lijeva čuče:Pašić,Alajbegović,Ramas,Trifunović,Jevremović,Hukić,Salan.



Stoje sa lijeva:Avdičević,Mešković,Šehić,Fazlić,Altarac,Gerum,
čuče sa lijeva:Nalić,Jusić,Jevremović,Trifunović i Hukić.
Od ekipe koja je 13. jula 1969. pobjedom nad Budućnosti u Titogradu 3:0,ušla u Prvu ligu Jugoslavije, nedostaje Pašić.

TRENER ĐORĐE BJELOGRLIĆ OCJENJUJE IGRU SLOBODINIH IGRAČA

STRUČNI TANDEM Tuzlanske Slobode Bjelogrlić - Ivoš raspolaže sa dvadesetak fudbalera od kojih će formirati tim koji na proljeće treba da se domogne Prve lige.
- Nemamo tim za Prvu ligu,ali to ne znači da ga nećemo stvoriti - upozorava trener Bjelogrlić.U tom cilju preduzimamo energične mjere,a naš direktor Aleksandar Ivoš ima pune ruke posla da riješi to pitanje.
Đorđe Bjelogrlić se ne ustručava da kaže otvoreno šta misli o svojim igračima.
- Moji izabranici su me samo dvaput zadovoljili. Nije "stvar" u pobjedama jer ima i jačih timova od Slobode,ali je bitno to da svi igrači ispune zadatke koje im postavim uoči utakmice...Na utakmici za Kup Jugoslavije, lani u Srajevu, moji momci su deklasirali sarajevskog "Želju" - 3:0. Nikad nisu igrali bolje.U Banja Luci, iako smo sa Borcem igrali neriješeno, svi igrači su besprijekorno izvršili zadatke.
Evo Bjelogrlićevih "karakteristika o svojim igračima.

MEŠKOVIĆ, golman:

- Veoma disciplinovan i talentovan.Mora da nauči da još bolje igra u šesnaestercu, da blagovremeno istrčava i da se ne plaši duela sa protivničkim igračima.

FAZLIĆ, desni bek:

- Na terenu veoma marljiv i disciplinovan, ali bi trebalo malo više pažnje da obrati svom "ličnom životu".Uostalom, to ćemo lako riješiti !Zatim treba da bude aktivniji u napadu i da bolje igra glavom.

PAŠIĆ, lijevi bek:

- Sticajem okolnosti postao je kandidat za mjesto lijevog beka.Za "dvojku"konkuriše još i veteran Radović. Pašić je talentovan i veoma marljiv,ali mu nedostaje "igra glavom", a donekle i okretnost i aktivnost u napadu.

GERUM, desni half:

- Najćudljiviji fudbaler koga je Sloboda ikada imala.Kada bi dao sve što može,vjerovatno bi bio bez premca u drugoligaškoj konkurenciji.Prevazišao bi čak i mnoge poznate prvoligaške fudbalere.Ovako,njegova "taktiziranja" su već dozlogrdila i meni i svima u klubu Gerum je hirovit,jer se sav unese u igru i na terenu ne poznaje ni"rođenog oca"!

AVDIČEVIĆ, centarhalf:

- O kapitenu Slobode napišite sve najbolje: kada bi svi bili kao on naš tim bi konkurisao za prvo mjesto u prvoligaškoj konkurenciji.

ŠEHIĆ, lijevi half:

- Čini mi se da veteran Slobode što je stariji to igra sve bolje i odgovornije.Zato što veoma marljivo vježba.Često je prespor, što je svakako posljedica njegovih godina.

NALIĆ, desno krilo:

- Kada Naliću pođe za "nogom", onda Sloboda sigurno dobije utakmicu.Takav je Mesud Nalić,nestašan i ćudljiv.U individualnim akcijama a trebalo bi da malo više povede računa o blagovremenim centaršutevima.

JEVREMOVIĆ, desna polutka:

- Njegova se igra ne zapaža na terenu.Ali, on obično sve zadatke ispuni i sa stoprocentnom tačnošću.Mogao bi da bude malo okretniji i da bolje igra glavom.

JUSIĆ, vođa navale:

- Vođa navale Slobode je nekoliko godina bio prvi fudbaler. Jesenas je popustio, ali to ne znači da je zaboravio da igra fudbal:Od njega očekujem najviše u proljećnom dijelu prvenstva 1968/69.

TRIFUNOVIĆ, lijeva polutka:

- Ovaj mladić je od jesenas u Slobodi.Mislim da mu je potrebno više kilograma i da treba da ustali svoju formu.Jer,na jednoj utakmici blista, a na drugoj totalno podbaci!
Inače, prefinjeni je tehničar, vješto barata loptom, dobro osjeća prostor i blagovremeno dodaje loptu.

KRAVIĆ, lijevo krilo:

- I on je tek jesenas postao standardni prvotimac. Od njega tek očekujem pun učinak.Treba da je brži u napadu !

ALTARAC, igra na svim mjestima, sem na golu:

- Bez sumnje , najbrži igrač Slobode.Kada bi dao sve od sebe,odnosno kada bi igrao onako kako zna i umije,vjerovatno da mu ne bi bilo ravnih u timu. Ovako...kvalitetan igrač - bez "srca".Boji se duela, izbjegava oštre startove...

Đorđe Bjelogrlić zaista dobro poznaje sve svoje fudbalere.I kandidate za prvi tim i one koji očekuju svoju šansu. Trener koji pokušava da "kopira" Miljanićevu školu fudbala i da ove godine još jednom podari Tuzlacima titulu i ulazak u Prvu ligu koji godinama željno očekuju.
- Hoće li mu to uspjeti ?
.................................................Sportski nedeljnik "TEMPO", januar 1969 godine.

OVIM PRILOGOM ODAJEM POČAST ĐORĐU BJELOGRLIĆU KAO TRENERU, TIHOMIRU TRIFUNOVIĆU I ALBERTU ALTARCU KAO IGRAČIMA IZ GENERACIJE KOJA JE 1969. IZBORILA TREĆI ULAZAK FK SLOBODA U PRVU LIGU JUGOSLAVIJE.NISAM NA ŽALOST PRONAŠAO DRUGE PRILOGE O NJIMA U SPORTSKOJ ILI DRUGOJ ŠTAMPI.O OSTALIM IGRAČIMA OVE GENERACIJE POSTOJE PRILOZI U OVOJ, SLOBODINOJ , GALERIJI.
..................................................................................................................................
NAZIF ŠEHIĆ - ŠEHA

ZA SLOBODU ODIGRAO - 600 UTAKMICA, (1958-1970).





NAZIF ŠEHIĆ - ŠEHA

EKIPA FK SLOBODA 1968/69



Stoje sa lijeva: Avdičević,Mešković,Fazlić,Altarac,Gerum,Šehić,
čuče sa lijeva: Nalić,Trifunović,Hukić,Jusić i Jevremović.

Sve što je stariji - igra sve bolje! Nazif Šehić - Buca, half tuzlanske Slobode, ima 31 godinu, a na terenu daje više od mnogo mlađih od njega. Ne pije, puši "po nekoliko komada". Oženjen, ima kćerkicu. Za tim Slobode odigrao oko 600 utakmica.
Godine 1957. u Tuzlu je došao golobradi dječak - Nazif Šehić, a tek 58. prvi put je zaigrao u dresu Slobode - protiv Sarajeva. Nosio je "devetku" i postigao jedan pogodak.
Šehić je tada igrao u veoma solidnoj navalnoj petorki Slobode: Radić, Panić, Šehić, Podvalej i Marković.

Nedostaje dio teksta.

Od fudbala znači ništa nije zaradio! Nema automobil, skupocjeni namještaj, ni štednu knjižicu!
- Ne žalim se ja, - kaže Šehić. - Dobro je meni i ovako. Može da se živi. Primanja nisu loša, naročito kada pobjeđujemo, a to je ove sezone bilo često...
Sadašnji ugovor Šehiću ističe 1970.
- Ne vjerujem da će Sloboda sa mnom produžiti ugovor - vajka se Buca - Pa, ja mogu da igram, možda još samo nekoliko godina...
Možda ću negdje i otići. Ali, meni je ipak najbolje u Tuzli, među starim prijateljima.
Dva puta je Šehić predvodio Tuzlake u bitkama za Prvu ligu i dva puta - uspio. Hoće li i treći juriš biti uspješan?
- Moramo uspjeti! - obećava Šehić. - I radi nas i radi navijača Slobode. Ako i ove godine doživimo "crni petak", ne vjerujem da će i jedan Tuzlak kročiti na tušanjski stadion!

KRATKA PITANJA I KRATKI ODGOVORI

Najbolji trener?
- Svi moji dosadašnji učitelji, posebno Đorđe Bjelogrlić.

Najbolji Slobodaš?
Avdićević.

Najbolji drugovi?
- Svi koji nose "crveno-crni" dres Slobode.

Najnezgodniji protivnik?
- Partizanovac Ilija Katić.

Najbolji fudbaler?
- Vahidin Musemić, Džajić...

Najveća ljubav?
- Lopta i kćerka.

Šta nedostaje Slobodi?
- Lijevi bek i lijevo krilo.

Najbolji tim Slobode?
- Sadašnji.

A želje?
- Još dvije-tri godine igranja, pa onda trenerski poziv.
...................................................Sportski nedjeljnik "TEMPO", Beograd, maj 1969. godine
....................................................................................................................................
.....................................................................................................................................
.....................................................................................................................................
.....................................................................................................................................

In memorijam, NAZIF ŠEHIĆ1938 - 2015
RAHMET TI DUŠI NAŠ NAZIFE ŠEHIĆU

POSLJEDNJI ISPRAĆAJ NAZIFA ŠEHIĆA
nedjelja, 22. Februar 2015 10:11
Nekoliko stotina građana Tuzle jučer su odali počast i posljednji se put oprostili od legende FK Sloboda, Nazifa Šehića.
Proslavljeni fudbaler sjajne generacije “crveno – crnih” iz 50 - ih i 60 - ih godina prošlog vijeka preminuo je 19. februara u 77. godini života. Popularnog "Šehu" ispratili su mnogobrojni prijatelji među kojima je bio veliki broj bivših fudbalera našeg kluba.
Anto Raos, Rizah Mešković, Fahrudin Avdičević, Fuad Mulahasanović, Dževad Šećerbegović, potpredsjednik Klub Amer Karabegović, Mirza Hadžić, ...samo su neka od imena “crveno - crne porodice” koji su se oprostili od ove igračke legende.
Šehić je bio član čuvene generacije Slobode iz 1958 /1959. godine koja je prvi put izborila plasman u Prvu ligu Jugoslavije, a zatim i 1961/1962. kada je to ostvarila po drugi put i 1968/1969. prilikom trećeg ulaska u Prvu ligu Jugoslavije. Po okončanju igračke karijere bio je imenovan u stručne štabove seniorske ekipe, a radio je i u omladinskoj školi kluba sa Tušnja.
Takođe, Šehić je obnašao i funkciju predsjednika Skupštine FK Sloboda. Posljednji ispraćaj Nazifu Šehiću održan je ispred Komemorativnog centra Tuzla. Dženaza je klanjana poslije podne namaza ispred Džindić džamije, a ukopan je na gradskom groblju Trnovac.

DUŠAN VARAGIĆ, TRENER - LUTALICA

DOKTOR ZA DAVLJENIKE

Kad se među ljubiteljima fudbala povede riječ o treneru Dušanu Varagiću, koji ove godine vodi Slobodu iz Tuzle, jedni odmah odmahuju glavom: - "Taj ima ludu sreću i ništa više!" Drugi ga smatraju jednom od najistaknutijih figura "novog talasa" među jugoslovenskim trenerima i svrstavaju odmah iza njihove "perjanice" Miljana Miljanića. Treba reći da je znatno više onih koji Varagiću osporavaju vrijednost i njegove nesumljive uspjehe objašnjavaju sticajem sretnih okolnosti i osobinom da "namiriše tim kojem će izvjesno vrijeme cvjetati ruža". Takvih je dosta i među ljudima kojima fudbal nije samo zabava.
- Dušane Varagiću, bije vas glas da ste trener probirač, lutalica i račundžija i da čim osjetite "gusto" - bježite u drugi klub?
- Znam, ali sve to nije tačno! Najpre, Sloboda mi je tek četvrti klub, a samo sam u Čeliku ostao kratko, jednu sezonu. Drugo, treneru se klubovi ne serviraju na poslužavniku, pa da može da bira. Ako neki misle da srećno dobijem klub, opet se varaju. Kad sam otišao u Zenicu, Čelik je bio jedini prvoligaš bez trenera, aa isto je bilo i prošlog ljeta sa Slobodom. Ustvari, ja se još nikada nisam našao u prilici da biram. Tačno je, međutim, da ja ratujem u klubovima u kojim radim. Ratujem sa upravama - ali za interese kluba jer u upravama se uvijek nađe dosta ljudi koji nemaju mnogo veze sa fudbalom, ali imaju itekakav uticaj na odlučivanje u klubu.
- Tvrdi se da trčite za boljim uslovima i većim premijama, da za dolazak u neki klub tražite "debele" pare?
- Svaki klub koji sam preuzimao strahovao je od sume koju ću zatražiti za ugovor. Umjesto toga, ja sam tražio veoma određene i visoke uslove za rad kluba, za igrače. Možda sam u tome "račundžija". Kad dobijem takve uslove za rad, ja obično uspjevam i na kraju budem dobro nagrađen za visok plasman! Ali, ne samo ja, već svi ostali u ekipi. Za prelazak u neki klub nikad nisam dobio ni dinara, ali sam za rezultate u radu uvijek bio pristojno nagrađivan.
- Pod kakvim uslovima radite u Slobodi?
- Moje uslove za rad Sloboda je prihvatila, i kad smo oko toga našli zajednički jezik, rekao sam: "Ostavljam da vi odredite materijalne uslove za mene"! Odredili su mi platu od 250 000 starih dinara, premije kao fudbalerima i nagradu za opstanak i plasman, čiju će visinu odrediti klub na kraju prvenstva.
- Prebacuju vam jednostranost: navodno samo ste trener taktičar, a ne i trener - stvaralac?
- Kad sam radio s pionirima i omladincima, stvarao sam igrače kao i drugi treneri. Sada vodim prvoligaški tim, radim sa gotovim igračima ili sa onima koje treba dograditi i stvaram - tim! U nastavku prvenstveni zadatak trenera jeste da - stvori tim.
- Ni u jedan od četiri grada u kojima ste radili niste poveli porodicu. Kako vaša supruga gleda na tu odvojenost?
- Trenerski poziv je takav da je zapostavljanje porodice neminovnost. Čovjek u tom poslu ne smije da ima drugih obaveza, čak ni porodičnih. Ako od fudbalera traži asketski život, i trener mora tako da živi. Moja supruga to shvata i ne ljuti se.
- Vaši obilasci beogradskih sportskih redakcija postali su poslovični. Do kada ćete tako?
- I to sam "kupio", kao i mnogo drugog. Čovjek mora da radi, i da bude u dobrim odnosima sa štampom.
- Koji bi klub najradije vodili?
- Dorćol - kada bih imao uslove kao Zvezda i Partizan. Čini mi se da mi je od beogradskih klubova jedini i dostupan. Ima mnogo ljudi koji misle da je meni mjesto u klubu tog ranga. Na sreću, djela govore suprotno.
.......................................................Sportski nedjeljnik "TEMPO", Beograd, novembar 1969. godine




.................................................................................................................................
Nažalost, ovaj intervju sa Varagićem sveo se na pitanja i odgovore lične naravi, o Slobodi, utakmicama, igri, igračima nije rečeno ništa. Varagić je vodio Slobodu u Prvoj jugoslovenskoj ligi u sezoni 1969/70. Naslijedio je na klupi Slobode Đorđa Bjelogrlića. Sloboda je s njim u svojoj premijernoj prvoligaškoj sezoni opstala u Ligi zauzevši deveto mjesto.

Skor Slobode 1969/70: - 34......11.....13.....10.....35:34.......35

Odigrala je i mini -turnir Balkanskog kupa kako slijedi.

15. 04. 1970. Sloboda - Partizani Tirana 1:1
10. 06. 1970. Sloboda - FC Universitatea Rumunija 2:2
17. 06. 1970. FC Universitatea - Sloboda 1:1
01. 07. 1970. Partizani - Sloboda 1:2

TABELA GRUPE
1. PARTIZANI..........4.......2.....1.....1.......4:3.......5
2. SLOBODA ..........4........1....3.......0......6:5.......5
3. UNIVERSITATEA....4.......0.....2.....2.......3:5.......2

RANKO CAKIĆ, MLADI DAROVITI GOLMAN SLOBODE.
TRENUTNO JEDAN OD NAŠIH NAJUSPJEŠNIJIH ČUVARA MREŽE
POKOJ TI DUŠI RANKO CAKIĆU (1952 - 2016)
ZA SLOBODU BRANIO - 250 UTAKMICA, (1973-1978).

CAKA NE VOLI "CAKE"

OVO JE PRIČA O MLADIĆU, DOBROM STUDENTU, KOJI JE PRONAŠAO KLJUČ ZA BRAVU
- KAKO USPJETI U ŽIVOTU

Ranko Cakić - "Caka",Leskovčanin,golman tuzlanske Slobode, star 23 godine, odličan student Više komercijalne škole (Druga godina), neoženjen, zaljubljen u Draganu. To bi bile osnovne karakteristike ovog mladića, kao i hiljade njemu sličnih. Ali, kako ništa u ljudskom životu, izuzev neživih stvari, nije jednako samome sebi, to i životne sudbine, po nekoj logici, nisu identične.
Da nije imao tako teško djetinjstvo ko zna da li bi junak naše priče ikada zagazio putem fudbalskog profesionalca. Odrastao u porodici u kojoj sloga između oca i majke nikada nije bila onakva da bi mu pružila pravu roditeljsku ljubav, dječak je već u 16. godini odredio sebi životni put. Govorio je: "Završiću gimnaziju i sve ću učiniti da uspijem u fudbalu, da se iskažem kroz njega. Poslije. Poslije ću završiti fakultet i braniću u prvoligaškom klubu. Da li su to bile samo prazne sanjarije gimnazijalca, ili odraz čvrste volje i duboke ozbiljnosti koje se formirala u tim godinama kod ovog, u svemu, danas primjernog mladića, učtivog, odmjerenog, skromnog, nenametljivo prijatnog?

NAJBOLJE PROTIV PARTIZANA

Prijatelji ga zovu Caka, ali nadimak nimalo ne odgovara njegovoj prirodi, bilo na fudbalskom terenu ili životu. No, da ne bude zabune, nije riječ o mladiću koji ne voli šalu, više se to odnosi na životne "cake" koje ga prate od ranog djetinjstva. Njih "Caka" ne voli i nerado ih se sjeća.
- Mnogi me pitaju da li sam zadovoljan postignutim, - priča Cakić. - Obično mi kažu: "Bravo Cako, alal ti vjera, braniš kao Ćurković u najboljim danima!" Svi oni, a pogotovu u mom rodnom Leskovcu, znaju koliko sam kao dječak volio Partizan i obožavao Ćurkovića, i zato ne mogu da shvatea da upravo protiv Partizana pružam najbolje odbrane. Zašto je to tako ni ja sam ne bih mogao da objasnim.
Ovaj razgovor vodili smo dan uoči utakmice Partizan-Sloboda (2:1) u Beogradu. Zato nam se pružila prilika da njegovog trenera, Miću Divančića, zapitamo što misli o svom golmanu, da nam da svoj sud o njemu.
- Cakić je dobar mladić, lijepo vaspitan i neobično skroman, - kaže Duvančić. - O njegovim golmanskim kvalitetima imam najljepše mišljenje, ali moram reći da se sada nalazi u jednoj maloj krizi koja je posljedica toga što je jedno vrijeme posvetio više pažnje fakultetu i ispitima nego fudbalu. Ali, poznavajući ga, uvjeren sam da će je on brzo prevazići.
Cakić kao da slušao svog učitelja i, njemu u inat, sutradan je na djelu dokazao da se ne radi ini o kakvoj krizi i da se nalazi u svojoj konstantno odličnoj formi. Još više: da je moguće uspješno sudirati i biti sjajan golman. Kako on to uspijeva?
- Radom i voljom, - veli. - Odredio sam sebi da moram diplomirati do juna iduće godine i tako će biti. Ne znam što bi moglo da me spriječi u tome. Uz to, nastojaću i dalje dobro da branim, da budem pouzdan oslonac tima, trenera Duvančića, miljenik navijača, a kasnije.

BIO SAM "NAMIJENJEN" - CRVENKI

Kasnije, možda, doguraće i do reprezentacije. Jer, mlad je i pun ambicija, pa zašto bi to bilo neostvarivo. Svjestan je da je konkurencija izuzetno jaka, ali pokušaće. Kaže da izuzetno cijeni Ognjena Petrovića, smatra ga golmanom broj jedan u Jugoslaviji. I Ratka Svilara sa kojim je dobar prijatelj još od vremena dok je branio u Panoniji. Sviđaju mu se zbog konstantno dobrih odbrana i, reče nam, kada bi "mogao da uzme nešto od njih", od Olje bi uzeo sigurnost, a od Svilara izvanredan mačiji refleks i bravuroznost odbrane.
Cakić je dijete Leskovca. Rođen je i punih 20 godina živi u njemu. Tu je i počeo fudbalsku karijeru, pošto je prethodno bio rukometni golman ekipe svoje gimnazije. Za Dubočicu je branio s nepunih 17 godina, dok je ona bila u Drugoj ligi, zatim jedno vrijeme čuvao mrežu člana Vojvođanske lige Panonije, a od 1973. nalazi se na golu tuzlanske Slobode. Njateži periodu u karijeri bio mu je kad se preselio iz Panonije u Tuzlu, jer mu je drugoligaš Crvenka (koja ga je, ustvari, i dovela u Panoniju, da bi mogao kasnije prijeći u njene redove) osporavala pravo igranja za novi klub. No, taj teški period je odavno zaboravljen.
Sada je najsrećniji kada dobro brani i kada njegovoj Slobodi "ide". Naravno, ništa manje nije srećan kada je pored svoje Dragane, studentkinje prava iz Leskovca, s kojom se zabavlja već duže vrijeme. Ta ljubav rođena je u gimnazijskoj klupi i po svemu sudeći,uskoro će sa njom biti upoznat i matičar u Leskovcu.
...........................................................Sportski nedeljnik "TEMPO", Beograd, novembar 1975. godine

SRETAN ROĐENDAN ĆIRO




ĆIRO:NADAM SE DA ĆE SLOBODA BITI PRVAK

VISOKI CENTARHALF SLOBODE NEDŽAD VERLAŠEVIĆ IGRA SVE BOLJE
ALI ZBOG SVOG RASTA IMA I PROBLEMA

RAHMET TI DUŠI NAŠ NEDŽADE VERLAŠEVIĆU
ZA SLOBODU ODIGRAO - 400 UTAKMICA ,(1974 - 1985) i (1987 - 1989)

KAKO NAĆI KOPAČKE BROJ 46

Sada je jedan od stubova odbrane tuzlanske Slobode, a do prije dvije godine Nedžad Verlašević je igrao u malom FK Bratunac iz istoimenog mjesta.
Kršan momak, pravi delija, 191 cm visok, 87 kg težak. Razgovaramo s njim, njegovi klupski drugovi dobacuju: "Pazite, ne znate vi kakav je Verlaš - lukav, namazan svim farbama".
- Je li istina ovo što za vas kažu?
- Ma kakva istina, nemojte vi njih slušati. Šale se oni, - kaže mirno naš sagovornik.
- S kakvim ste planovima prešli iz malog u veliki klub, i šta ste do sada postigli u novoj sredini?
- Došao sam jer su me doveli, zvali su me da dođem. Želio sam da igram u većem klubu, a na zaradu nisam mislio. Ja se uvijek trudim da igram dobro. Dovoljno je, po meni, što sam se ustalio u prvom timu, odigrao sam već oko 140 utakmica - nije to mnogo, ali još ću valjda igrati.

SVE JE TEŠKO

Do odlaska Fahrudina Avdićevića iz Slobode, Verlašević je igrao veznog halfa, sada obavlja ulogu "zadnjeg čovjeka", korektora. Gdje se bolje snašao, šta mu je teže?
- Lakše mi je bilo,-kaže Verlašević, - dok je u half-liniji igrao i Avdićević. On je sam rješavao mnoge probleme. Čim sam "naslijedio" Avdićevića u dresu sa brojem 5, već na prvoj utakmici igrao sam prilično zbunjeno; teško sam se snalazio u "njegovoj" ulozi. Mnogo sam ga volio i cijenio, želio sam da ga kopiram, ponajviše u igri glavom. Nešto sam uspijevao, nešto nisam, ali su mi drugovi iz odbrane pomogli da se stabilizujem kao "korektor". Naročito Kasim Alibegović, koji je takođe, više puta igrao centarhalfa-štopera.
- Znači, sad ste sve prebrodili, problema više nema?
- Mislim da sam se konačno "uklopio", ali ima još šta da se uči i nauči od trenera i starijih kolega. Recimo, smatram da sam nedovoljno brz.
- Nema problema s Nedžadom, - kaže najstariji prvotimac Slobode Mesud Nalić. - Sve rješava brzo i na vrijeme. A ipak ima jedan problem: teško je za njega naći odgovarajuće cipele broj 46! Ne daj Bože da se ove jedine što ih ima negdje zametnu, morao bi da igra bos.
- Je li ovo tačno? - pitamo Verlaševića.
- Za cipele je tačno, teško se nađu.

BITI SKROMAN

Dvadesetogodišnji Nedžad Verlašević je dobar student Više pedagoške škole u Tuzli. Stanuje zajedno sa klupskim drugom Ešrefom Jašarevićem kao podstanar. Zarađuje, kako kaže oko 600 000 starih dinara mjesečno, nekad i više, i to mu je sasvi dovoljno za sportski život. Nešto, kaže, i uštedi.
- Sloboda je ispunila ono što mi je ugovorom obećala, obezbjedila mi je upis u školu, odnosno školovanje i krov nad glavom. Moji prohtjevi nisu veliki, volim dobro da se obučem, da slušam zabavnu muziku, da pojedem malo slatkiša. Oca nemam, majka sa moja dva brata i tri sestre živi u Bratuncu, šaljem im po 100-200 000 mjesečno - kako-kad.
- A imate li djevojku? - pitamo Verlaševića.
- Imam, ali nije to nešto ozbiljno, zabavljamo se i nemam mnogo vremena za ljubav. Skupljam značke, zastavice, pa i na to ode dosta slobodnih časova. Nastojim da sam uvijek uljudno odjeven. Ne mondenski, ali. Teško je i odjelo naći za mene - čak i ono najjednostavnije.
...................................................Sportski nedjeljnik "TEMPO", Beograd, novembar 1976. godine

NEDŽAD-SMAJO VERLAŠEVIĆ
1955-2001





VERLAŠEVIĆ U DUELU sa Draganom Stojkovićem (Crvena Zvezda).


Nedžad-Smajo Verlačević i Boriša Đorđević-Hajduk


FK Sloboda Tuzla 1976-77

ZORAN TOMIĆ 1958 - 1989

POKOJ TI DUŠI NAŠ ZORANE TOMIĆU

Senior career*
Years Team Apps† (Gls)†
1977-1986 Sloboda Tuzla 165 (24)
1986-1988 Orduspor ? (?)
1988-1989 Samsunspor...... 16 (0)
Total........................... 181 (24)



ZORAN TOMIĆ U EKIPI SLOBODE.....Partizan-Sloboda 2:2 , 21.03.1981
Čuči, drugi sa desne strane.


ZORAN TOMIĆ U DRESU FK SAMSUNSPORA

ZORAN TOMIĆ ,SAMSUNSPOR-TURSKA,ČUČI TREĆI SA LIJEVA






OBJAVA O SAOBRAĆAJNOJ NESREĆI FUDBALERA SAMSUNSPORA, TE O POGINULIM



SJEĆANJE NA 20. JANUAR 1989. I TRAGEDIJU U KOJOJ JE UZ JOŠ DVA SAIGRAČA, DIREKTORA KLUBA I VOZAČA
KLUPSKOG AUTOBUSA, POGINUO FUDBALER SLOBODE,ORDUSPORA I SAMSUNSPORA , ZORAN TOMIĆ.

......20. 01.1989 - 2014...STADION FK SAMSUNSPOR

GORAN MILJANOVIĆ
1956-2008

ZA SLOBODU ODIGRAO -PREKO 350 UTAKMICA (1978 - 1988).
POKOJ TI DUŠI NAŠ GORANE MILJANOVIĆU


GORAN MILJANOVIĆ

OBEĆALI, PA SE PREDOMISLILI

"Vezista" iz redova državnog prvaka smatra da je mogao biti bar 39 na Miljanićevom spisku
potencijalnih kandidata za SP a dojučerašnji napadač iz Tušnja zainatio se da ponese
Partizanov dres zato što ga je Mladinić 1977. hladno primio i brzo ispratio sa stadiona JNA

Poslije nešto više od tri godine provedene u Tuzli i odigranih oko 150 utakmica, najbolje ocijenjeni fudbaler tuzlanske Slobode u 1981. godini Goran Miljanović, želi da promjeni klupske boje. Iako mu četverogodišnji ugovor sa Slobodom ističe u julu iduće godine, nastojao je da već u zimskom prelaznom roku (od 8- 15 januara) pređe u redove beogradskog Bartizana. U međuvremenu, dobio je poziv za odlazak u Armiju i 07. januara treba da se javi svojoj vojnoj jedinici.
- Ko je ubrzao moj odlazak u Armiju, ne znam, ali to mi neće smetat da ipak odem iz Slobode. Ugovor mi ističe u julu 1982. godine i dok budem na odsluženju vojnog roka ne želim nikakvu nadoknadu. Kada izađem iz Armije, biću slobodan i moja davnašnja želja da obučem dres Partizana, ispuniće se, - priča Goran Miljanović.
Slobodin prvotimac (zajedno sa Mehinovićem) jedini je odigrao sve prvenstvene i kup utakmice protekle sezone i našao se na širem spisku Miljana Miljanića, postao je poznat prvoligaški fudbaler poslije dva neuspjela pokušaja da zaigra u drugim klubovima. Rođen je 1956. godine u selu Priboj, selu na putu Tuzla-Bijeljina, a prve fudbalske korake počeo je u školskom timu, da bi nastavio u seoskim ekipama - Slogi iz Gornjeg Crnjelova, opština Bijeljina, i Majevici iz Lopara kod Tuzle.
Prije nego što je otišao u brčansko Jedinstvo, a zatim tuzlansku Slobodu imao je dvije probe u dva poznata prvoligaša:
Partizanu i Radničkom iz Niša. I nije zadovoljio nijednog od trenera (Antu Mladinića i Miću Duvančića). O svojim probama u Partizanu i Radničkom i danas rado govori:
- Po preporuci člana uprave Partizana, Bore Todorovića, 1977. godine sam otišao na stadion JNA tadašnjem treneru Partizana Anti Mladiniću. Ali, umjesto probne utaklmice, bio sam samo na treningu i zajedno sa Grubješićem igrao neku vrstu "duplog" centarfora, čekajući centaršuteve sa strane. Polije toga prišao mi je Atanacković i saopštio mišljenje Mladinića: "Nisi loš igrač, ali mi takvih imamo mnogo".
Obreo se, zatim, na Čairu i ponudio treneru Mići Duvančiću, ali ni u Radničkom nije uspio. Za vrijeme probne utakmice desni bek Jocić mu je zaprijetio da se što prije izgubi iz Niša!
- U poluvremenu, Duvančićev pomoćnik Janković, pitao me mogu li igrati i drugo poluvrijeme. Ja sam odgovorio: - "Mogu, ali neću". Spakovao sam se i vratio u Lopare, da bi poslije kratkog vremena prešao u brčansko Jedinstvo. Samo šest mjeseci sam igrao u Jedinstvu, a potom se ispunila moja želja da postanem član nekog prvoligaša.
I u Slobodu je došao - slučajno! Tadašnji trener Đorđe Gerum došao je da posmatra golmana Brčaka, Jovičića, na utakmici Jedinstvo - Crvenka. I, umjesto golmana Jovičića, u Tušanj je stigao half Miljanović.
- Nemam razloga da se požalim na Slobodu. U Tušnju sam stekao prvu prvoligašku afirmaciju i nijednog trenutka nisam bio nezadovoljan.
Želi da promjeni klub zato što mu je davnašnja želja da se jednog dana nađe u Partizanu:
- Iskren da budem, dogovorio sam se sa Slobodom da produžim ugovor. Lijepo smo se dogovrili i oko uslova. Pristali oni, pristao i ja. Ali, kada je trebalo ispuniti uslove, pojedini ljudi su se predomislili.
I tako je stekao utisak da su željeli da ga prevare:
- U najmanju ruku nisu bili korektni poslije dogovora. Da kažem i to: bio sam skroman kada sam postavljao uslove, to su rekli i neki članovi Predsjedništva.
I tako, naljutio se i riješio da ode, pa se već sada može govoriti o Goranu Miljanoviću kao bivšem igraču tuzlanske Slobode.

...............................................................Sportski nedjeljnik "TEMPO", Beograd, januara 1982. godine








Sloboda Tuzla 1987-88
Gornji red s lijeva na desno:rah. Nedzad Verlasevic, Tomo Mrkic, Asmir Mehanovic,(pok. GORAN MILJANOVIĆ),Zoran Marić ,Nihzad Ademović, Mile Stegnjajic, Samid Sabitovic, Srednji red s lijeva trener Mesud Nalic, Davor Mladina, Midhat Memisevic, Cvijan Milosevic, Mirza Hadzic, Mirko Mihic, Rade Tosic,Borisav Radovanović, Dr.Jovan Jelic, sjede s lijeva: Nail Besirevic, Muhamed Tahirovic, Zoran Milosevic, Trener Đorđe Gerum, Munever Krajisnik, Senad Ibric, Mitar Lukic, Dragoslav Kostic.


....17. april 1988,CRVENA ZVEZDA - SLOBODA 3:1
UZ GERUMOV KOMENTAR.



Goran Miljanović

PRVI PUT PROTIV EKIPE IZ NR KINE.

16.02. 2016 SLOBODA- DALIAN YIFANG 3:1 (1:0)


PRIJATELJSKA UTAKMICA U ANTALIJI-TURSKA

Husref Musemić dao je šansu svim igračima, no i ovoga puta meč je otvorila poznata jedanaestorka. Na gol se vratio Pirić, u zadnjem redu igrali su Efendić, Mehmedagić, Kostić i Ivetić, vezni red činili su Sarić, Stjepanović, Zeba, Veselinović i Haurdić, a u vrhu napada igrao je Ahmetović.

Zeba: Nadam se da ću napraviti nešto veliko za Tuzlu Piše: E. Škorić 11.02.2016., 10:43 Sloboda se za nastavak prvenstva priprema u turskom Beleku, gdje je odigrala jučer kontrolnu utakmicu protiv Tobola. Nimalo loša igra Slobode, ali Tobol je iskoristio naivne greške Tuzlaka u nastavku, te stigao do preokreta i na kraju pobjede 2:1. "Dosta dobra provjera. Prvo poluvrijeme igrlai smo odlično, u drugom smo bili slabiji, Tobol je to iskoristio. Prvo poluvrijeme treba da nam bude vodilja. No, ovo je tek prva utakmica, bit ćemo sve bolji", rekao je Zeba, dodavši: "Budemo li u formi, možemo ostati tu gdje jesmo. Sada smo i dobro spremni i mislim da možemo napraviti nešto dobro". "Bit će zanimljivo u nastavku sezone, dosta ekipa se bori za prvaka i za Evropu, pa će biti žestokih 12 kola", tvrdi Zeba. Ostaje na Tušnju "Imam godinu i po dana ugovora, ovdje mi je super, ljudi su korektni i nemam potrebe da idem. Nadam se da ću u ovoj godini napraviti nešto veliko u Tuzli. Svi u gradu zaslužuju to", istakao je Zeba na kraju.

Pročitaj više na: http://sportsport.ba/bh_fudbal/zeba-nad ... zlu/184146
...............................................................................................
.................................................................................................

Zajko Zeba za ****: “Ne mogu ostati na pola posla, moramo sad nešto da napravimo” 17.2.2016. u 18:22 Kapiten FK Sloboda Zajko Zeba kojeg ugovor vezuje za tim sa Tušnja još godinu i pol dana na meti je Kazahstanaca koji spremaju bogatu ponudu. “Istina je da čelnici Tobola tim sa kojim smo igrali ovdje na pripremama u Antaliji spremaju dobru finansijsku ponudu za mene uz korektno obeštećenje prema FK Sloboda. Usmeni pregovori su već obavljeni sa direktorom kluba Sašom Vugdalićem. To je sve što mogu u ovom trenutku da kažem.” – kazao je Zajko Zeba za **** U narednih nekoliko dana očekuje se da prema FK Sloboda bude upućena i zvanična ponuda od strane Tobola iz Kazahstana koji očigledno žele po svaku cijenu u svojim redovima da vide playmakera Crveno-crnih. “Ništa još nije završeno, vidjet ćemo šta će biti. Ne mogu ni ja sad da ostanem na pola posla, moramo nešto da napravimo” – kaže Zeba na kraju razgovora za naš portal. (****) Ključne riječi: fk sloboda, izdvojeno, Kazahstan, Tob | Preuzeto sa: http://****/zajko-zeba-za-tuzla ... napravimo/

Fuad Hajrović /1933-2004/
Rahmet ti duši, veliki naš Fuade Hajroviću.
U našim sjećanjima i srcima živjet ćeš zauvijek.

GOLMAN FK SLOBODA

Postoji na ovim prostorima jedan mali fenomen koji obično obuhavta ljude čija lokalna slava, za jednu od benignih posljedica, ima vrlo malo intimno pojednostavljenje njegovog imena i prezimena. Takve narod voli i cijeni, poistovjećuje se s njima, ili kao glavni junak, ili kao neko društveno vrlo blizak.

Nema sumnje da je toj grupi ljudi pripadao Fuad Hajrović, nekim generacijama 60-tih godina prošlog vijeka sportski idol, a mnogo duže vremena popularni fudbaler golman, u čijem liku su mladu ljudi gledali obrise svojih nedostižnih snova.Dovoljno je bilo kazati Hajrović, pa se se precizno zna o kojem čovjeku će se početi pričatu, o kakvim golmanskim bravurama i podvizima će plesti mali mit, ili će pak oštriji kritičari pronaći zamjerke njegovim odbranama. Drugi bi kazali Fudo, pa je i to bilo dovoljno da se ne pogriješi i previše ne odluta od mjesta, koje je bilo rezervisano za golmana tuzlanske Slobode, u kojoj je stekao sportski i ljudski autoritet i dogurao do reprezentativnog dresa bivše zajedničke države.

Fuad Hajrović je ono „Hajrović“ i „Fudo“ zadržao tokom cijelog života. Od vremena kada se kopačke objese o klin, preko decenija rada s učenicima, koji su imali šta da vide, kada se pred njima pojavi profesor Hajrović. Mogli su, ali i nisu morali znati, da ih uči prvi sportista grada Tuzle, a kome je vremenom pripalo zaista mnogo atributa kojima se gradi ljudski i sporski imiđ jednog čovjeka.

I tako redom, sve do kraja, kad se pokaže istina i da se sportisti, nekada čeličnog zdravlja, mogu razboljeti na smrt. Fuad Hajrović je svoju karijeru praktično započeo i završio u Tuzli. Tu je i zatvoren njegov sportski i životni dosije. (FS)




Fuad Hajrović
SPORTIST TUZLE 1960. godine


FK SLOBODA-PRVAK DRUGE LIGE ZAPAD, 1958-1959

g: Fuad Hajrović 18 Slavko Ćurak 2
o: Miroslav Lazić 20 Miljenko Rusmir 19 Srećko Petković 19 Branko Stipić 19 Momo Radović 12 Tomislav Vovna 9 Franjo Kiš 1
n: Miroslav Marković 20/19 Ilija Radić 20/11 Franjo Podvalej 20/5 Aleksandar Panić 19/1 Nazif Šehić 11/5 Branimir Bevanda 9/3 Vlado Ćukteraš 7/2 Branko Anović 2

1 Sloboda, Tuzla 20 14 2 4 46:19 +27 30
2 Lokomotiva, Zagreb 20 11 3 6 43:30 +13 25
3 RNK Split 20 11 3 6 44:31 +13 25
4 Elektrostroj, Zagreb 20 7 8 5 32:31 +1 22
5 Borac, Banja Luka 20 8 5 7 41:30 +11 21
6 Trešnjevka, Zagreb 20 9 3 8 34:29 +5 21
7 NK Zagreb 20 7 4 9 33:45 -12 18
8 NK Šibenik 20 6 6 8 27:34 -7 18
9 Proleter, Osijek 20 7 4 9 42:48 -6 18
10 Odred, Ljubljana 20 4 3 13 23:42 -19 11
11 Borovo 20 5 1 14 24:50 -26 11
12 Rudar, Kakanj

Prva utakmica nakon dvogodišnjeg boravka u drugom razredu:

IN MEMORIAM

Momčilo Momo Radović (1938 - 2008)

IGRAO ZA SLOBODU ...(1958 - 1969)

Stariji ljubitelji fudbala sjećaju se Momčila Mome Radovića (1938) kao jedinog Tuzlaka koji je igrao u ekipi Slobode kada je ona 1959. godine prvi put ušla ušla u prvu ligu bivše države. Nakon završetka fudbalske karijere otvorio je fotografsku radnju "Momo" u kojoj je radio sve do svoje smrti. Sahranjen je na gradskom groblju "Trnovac".
POKOJ TI DUŠI NAŠ MOMO


Radović izdvojena fotofrafija iz ove donje.

Sastav Slobode iz sredine šezdesetih gpdina:stoje s lijeva na desno: Šehić, Hajrović, Avdičević, Popović, Radović i Gerum,...čuće s lijeva na desno: Mesaroš, Zadel, Jevremović, Duvančić, Azapagić.






"narandžasta Sloboda".

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------